Get Adobe Flash player
Zašto nije spomenula krčki pršut?

Zašto nije spomenula krčki pršut?

Zastupnica Strenja Linić s kulenom napala kolege anesteziologe iz...

Plenković - despot u svilenim rukavicama

Plenković - despot u svilenim rukavicama

Servilni europski poslušnik i okrutni domaći...

Tko podržava Andreja Plenkovića?

Tko podržava Andreja Plenkovića?

Hrvatski narode, vadi glavu iz pijeska     Zbog...

Prijeteće poruke Ivana Jakovčića

Prijeteće poruke Ivana Jakovčića

Domoljubnim Hrvatima prijeti onaj koji je uništio Istru i...

Ministar razdjelnik - onaj koji vara i krade

Ministar razdjelnik - onaj koji vara i krade

Sve što radi je čista prijevara, obmana, silovanje zdrave pameti,...

  • Zašto nije spomenula krčki pršut?

    Zašto nije spomenula krčki pršut?

    četvrtak, 18. listopada 2018. 16:57
  • Plenković - despot u svilenim rukavicama

    Plenković - despot u svilenim rukavicama

    srijeda, 17. listopada 2018. 13:22
  • Tko podržava Andreja Plenkovića?

    Tko podržava Andreja Plenkovića?

    srijeda, 17. listopada 2018. 13:18
  • Prijeteće poruke Ivana Jakovčića

    Prijeteće poruke Ivana Jakovčića

    srijeda, 17. listopada 2018. 13:16
  • Ministar razdjelnik - onaj koji vara i krade

    Ministar razdjelnik - onaj koji vara i krade

    četvrtak, 18. listopada 2018. 18:48

Nakon svega

 
 
Svima nam je ono preko tuđeg plota ljepše i bolje. Sve dok tamo, na nekom tuđem i gorkom orahu, ne polomimo zube.
 
Tek kada kročimo van našeg dvorišta, počinjemo cijeniti i naš kokošinjac.
https://encrypted-tbn1.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcRYifWSB_2xDx0ns7V_FgrM_xo2ZR6dJJiPnxsLF5kwT-p7DdVdVQ
Ako želiš cijeniti ono što imaš, što jesi i gdje jesi, otisni se „trbuhom za kruhom“.
 
Tuđina je nesmiljena. To spoznamo tek onda kada nas samelje.
 
Ako netko nije zadovoljan onim što ima, neka onda svrati na vječno počivalište.
 
Kada bijah… jesam li zaista i bila, ako nisam i mislila???
 

Vera Primorac

Izložba "Povismo i sukno" u Etnografskom muzeju Split

 
 
Muzej grada Kaštela i Etnografski muzej u Splitu priredili su zajedničku izložbu „POVISMO I SUKNO – kaštelansko tradicijsko ruho“, čije otvorenje je upriličeno u četvrtak 22. listopada u prostorima Etnografskog muzeja u Splitu. Autorice kataloga i izložbe su Sanja Acalija, muzejska savjetnica iz Muzeja grada Kaštela i Sanja Ivančić, muzejska savjetnica iz Etnografskog muzeja Split.
http://www.kastela.org/images/stories/novosti/2015/10/muzej/01.jpg
O postavu izložbe govorio je dr. Ivo Babić, Ivan Šuta, ravnatelj muzeja Kaštela, Silvijo Brajica, ravnatelj Etnografskog muzeja Split, a izložbu je svečano otvorio gradonačelnik Grada Kaštela Ivan Udovičić. Tema ove izložbe prikaz je tradicijskog odijevanja na prostoru današnjeg Grada Kaštela. Sačuvana i izložena građa većinom je vlasništvo dviju muzejskih institucija čija se stručna ingerencija i interesi djelomično preklapaju. Odjeća s kaštelanskog područja prikupljana je i čuvana od osnutka Etnografskog muzeja u Splitu, od prije stotinjak godina i Muzeja grada Kaštela u nepunih dvadesetak godina. Stoga je ova tema neminovno vodila međusobnoj suradnji dviju muzejskih institucija, čija je suradnja je bila ostvarena i realizirana već u prvoj godini osnutka Muzeja grada Kaštela 1999. godine i to baš na istoj temi – objavi prikupljenih likovnih prikaz kaštelanske narodne nošnje u istoimenoj mapi.
 
Materijalnu građu popratilo je i prikupljanje tzv. sekundarne građe, fotografija, terenskih zapisa i opisa onog dijela do kojih se u materijalnom obliku nije moglo više doći, jer ih je uništilo ili preoblikovalo vrijeme. Prije svega to se odnosi na dijelom objavljenu, dijelom rukopisnu građu koju je zabilježila starija generacija muzejskih djelatnika Etnografskog muzeja. Možemo istaknuti Aidu Koludrović koja je ostvarila istraživačku suradnju s negdašnjim najznačajnijim kazivačem ove tematske cjeline Ivanom Carevom. Iniciran upitima Aide Koludrović, Ivan Carev (1880.-1957.) je tijekom vremena i sam zabilježio i stvorio čitav serijal i rukopisnu zbirku širokog spektra etnografskih tema. Njegova mnogobrojna rukopisna zbirka danas je dijelom vlasništvo Etnografskog muzeja Split, Muzeja grada Splita, Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, a dijelom se nalazi i u Muzeju grada Kaštela.
 
U pet odvojenih cjelina izloženo je više kompleta i pojedinačnih predmeta muške i ženske odjeće koja je nošena u raznim prigodama od sredine 19. do prve polovice 20. stoljeća, te razni tradicijski predmeti iz svakodnevnog života koji su blisko vezani za proizvodnju i održavanje odjeće. Materijalnu građu prati i sekundarna građa – fotografije i dokumenti koji nam dočaravaju dah proteklih vremena.
 
Gradovi srednje Dalmacije: Split, Trogir, Kaštela, baštine tradicijsku odjeću koja se, iako pripada urbanim sredinama, smatra narodnom nošnjom. Činjenica da se tradicijski stil odijevanja u spomenutim gradovima održao do početka 20. st., bez obzira na vanjske utjecaje, proširuje pojam narodne nošnje sa seoskih i na gradske sredine. Nošnje spomenutog područja pripadaju jadranskoj etnografskoj zoni, točnije njenom građanskom tipu. Građanski stil odijevanja je nastao kao zakašnjeli oblik europske mode 19. st., a rezultat je prometne otvorenosti utjecajima Istoka i Zapada, kao i određene tradicijske upućenosti na svoju baštinu. Pomorstvo i trgovina, te upućenost muškog dijela stanovništva na plovidbu morima, otvaralo je vrata europskim utjecajima, mogućnostima nabave materijala za izradu odjeće i obuće, gotovih odjevnih predmeta, a posebno nabavi nakita, ukrasa i slično.
http://radio.hrt.hr/data/article/104012_c80bde6ae8f901817a56.jpg
Tradicijska odjeća Kaštela još je jedan oblik istog tipa odjeće Splita i Trogira. Suknja - „pandil“ od domaćeg vunenog platna složena u sitne vodoravne „pjetice“, u svojoj rustičnijoj varijanti ima crveni tkani ukras na dnu. Ovakav „pandil“ je obično obojen u modro, a pojavljuje se još i u prirodnoj bijeloj boji. Na njega se najčešće nosi crveni vuneni prsluk. Svečaniji „pandil“ šivao se od crnog ili modrog svilenog materijala, ili brokata, od kojeg se šije i uski kratki haljetak. Na ovu se podlogu nosi raskošna „traversa“ sa maramom oko vrata i „fjok“ straga. Gornji dio „travrese“ je bogato ukrašen zlatovezom. Ovo je svečanija varijanta kaštelanske nošnje. Ukras kaštelanske ženske nošnje je britva koja se nosi zataknuta o struk. Ovaj nožić je od svoje utilitarne funkcije pri radu u kući i polju dobio značaj ukrasa i oznaku udate žene. Kaštelanke na dolično ukrašenom oglavlju, pored trepetljike i ukrasnih igala, nose još i bijeli ili roza veo - „veletu“. Muška je odjeća gotovo identična splitskoj i trogirskoj, s tom razlikom da Kaštelani nose „pas“ boje ciklame. Svečana muška odjeća sastoji se od dugih uskih hlača, koje se o pasu stežu dugim pojasom od vunene ili svilene tkanine. Nose se na tipičnu renesansnu košulju ušivenog okovratnika, širokih rukava stisnutih uz zapešće. Haljetak - „krožet“ šivan je, kao i hlače, od finije crne vunene tkanine. Imao je ušiveni okovratnik. Bio je na rubovima ukrašen crnom pozamanterijskom vrpcom. Zakopčavao se tzv. „alamarima“ - rukom pletenim ukrasnim svilenim alkama. Na glavi se nosila plitka crvenkapa od čohe s karakterističnim zvrkom i resicom na zatiljku.
 
Nakit je na ovim područjima oduvijek bio veoma važna sastavnica odijevanja. Svaka je djevojka u Dalmaciji morala imati određeni nakit, koji je bio dio njene djevojačke opreme - „dote“ (miraza). Obavezni dio nakita bile su zlatne ili pozlaćene naušnice s koraljem, dragim ili poludragim kamenjem, te raskošni broš - „puntapet“ s biserima i raznim kamenjem u nekoliko oblika: „formo“, „frecija“, „stela“. Veliki zlatni lanac: „kordun“ s privjeskom ili bez njega, „kadinela“ („kanijela“), a tek veoma rijetko koraljne i biserne ogrlice. Naušnice - „rećine“ s tri do pet privjesaka raznih oblika s koraljima, biserima, te dragim i poludragim kamenjem, ili tipične „splitske“ naušnice na košaricu ili lađicu. U Splitu, Trogiru i Kaštelima lijepo počešljanu kosu ukrašavalo se s trepetljikom - „trepećalom“, „tramantom“. Trepetljika je zlatna igla s tri kraka na opružicu, često na vrhu ukrašena biserima. Odjeća i ogrlice ukrašavale su se takozvanim „peružinima“ - filigranski izrađenim zlatnim kuglicama. Muškarci su ponekad na lijevom uhu nosili malu zlatnu naušnicu - „veretu“, a kasnije pod utjecajem Istoka i tzv. „moretinu“. Autorice izložbe i kataloga su Sanja Ivančić iz Etnografskog muzeja Split i Sanja Acalija iz Muzeja grada Kaštela. Posjetitelji će izložbu u Splitu moći razgledati do 30. travnja 2016. godine.
 

Nives Matijević

Politika im je sredstvo za brzu zaradu

 
 
Prije dvadesetak godina završio je Domovinski rat, a Drugi svjetski prije sedamdeset godina. Unatoč tome, jedan i drugi rat još uvijek traju u nekim glavama, s ciljem stvaranja nereda i općeg kaosa, koji će prikriti stvarnost, temeljenu na mnogim negativnim produktima i ishodima tih ratova u Lijepoj našoj. Neki vrlo važni negativni produkti Domovinskog rata i poraća su netransparentna, nepravedna i nepoštena pretvorba i privatizacija, naglo bogaćenje pojedinaca, nestanak radničke klase, osiromašenje srednjeg sloja, stvaranje društvenih i političkih elita, na temelju vlasti i moći.
http://www.braniteljski-portal.hr/var/ezflow_site/storage/images/novosti/hrvatska/krece-poplava-uhicenja-i-osuda-hrvatskih-ratnih-profitera/79061-1-cro-HR/KRECE-POPLAVA-UHICENJA-I-OSUDA-HRVATSKIH-RATNIH-PROFITERA.jpg
Sve se to događalo uglavnom, dok je još trećina zemlje bila okupirana, a ostatak pun prognanika i izbjeglica. Trebalo se obraniti, a oružja nije bilo, trebalo se prehraniti, a hrane nije bilo, trebalo je vojsku i ostale odjenuti, a odjeće nije bilo, trebalo se kretati, a benzina nije bilo,… Snalazilo se kako se najbolje znalo i moglo, dok na scenu nisu stupili „psi rata“ , umrežili se i preuzeli nabavu svega potrebnog. Tako su  stekli prvi milijun, koji im je poslužio za stvaranje svojeg carstva i uslojavanja u društvenu  „elitu“, iz koje je malo pomalo nastajala politička „elita“.
 
Pri tome je važno spomenuti kako nije sramota biti bogat i imati što većina nema, ukoliko je do toga došlo na transparentan način, bez ikakve štete za bilo koga, kada i gdje. Bogati pojedinci čine bogato društvo. Oni su elita u sasvim jednom drugom smislu. Te ljude, uglavnom ne zanima vlast, niti moć koja iz te vlasti proizlazi. Neki od njih sigurno imaju svoje političke opcije, pojedince koje bi željeli vidjeti na pojedinim funkcijama, viziju budućnosti i konkretne prijedloge, dok druge to uopće ne zanima, što ne znači da neće pomoći u nekim društvenim potrebama i problemima, kao i u strategiji rješavanja tih potreba. Uvjerena sam da u tim svojim dobrovoljnim i dobrotvornim akcijama sudjeluju iz osobnog uvjerenja i pomoći, a ne zato da se nekom za nešto odužuju, ili pak zadužuju, ponajprije za zaštitu od eventualnog istraživanja i sudskog progona.
 
Ljudi koji su na pošten način stekli imetak ne moraju se gurati u vlast na bilo kojoj razini, a ne samo u Sabor, jer se nemaju čega bojati i od koga skrivati. Oni su sigurno tamo dobro došli, ukoliko to želi njihova okolina, kako bi svojim radom, djelovanjem i osobnošću doprinijeli  razvoju  gospodarstva i ugledu društva. Oni ne ističu svoje materijalno bogatstvo, ne kite se sa svim onim što su prepoznatljivi znakovi „elite“ koja je naglo iz opanka uskočila u skupe moderne cipele i odijela zvučnih modnih kreatora, pri čemu još uvijek nos brišu rukavom.
 
Dovoljno je pogledati neke profile tih homo novusa da bi se stekla cjelokupna slika tog društvenog sloja, koji sebe smatra elitom, ponekad s punim pravom, jer oni koji dobro znaju , na koji su način, netransparentno i nezakonito pojedinci došli do svog imetka, o tome šute, kao i oni koji su pozvani i dužni po zakonu takve sankcionirati i oduzeti im sve ukradeno i prevarom stečeno, bilo da se nekoga i nečega boje, bilo da dobivaju mrvice s bogataševa stola, bilo da su njihovi zastupnici u vlasti, bilo kojoj. To su činjenice i ponešto od toga, u bilo kojem obliku, obujmu i opsegu gledamo svaki dan i svjedočimo tome. Kroz mala vrata su se mnogi tajkuni i tajkunčići uvukli u političke stranke, a preko njih i u vlast od lokalne do državne.
 
Opće je poznato i dovoljno viđeno, da dovede do logičkog zaključka, kako su se neki  tipovi, stranački podobni, pred kojima je bila prijava i klupko bezakonja se počelo odmotavati „spremljeni“ u Sabor, ili postavljeni na neke druge visoke dužnosti, gdje rade u korist svojeg mecene. Pri tome dobro posluže i razne činovnice, višeg i nižeg ranga,koje su instalirane u pojedine urede, tajništva i kabinete. Nisu na odmet niti spremačice, jer njih se ne kontrolira, a one su educirane „da sve vide, čuju i mogu“, naročito ako jesu ili se prave glupe i djeluju primitivno. To je prokušana metoda raznih ajana i skorojevića, koji kupuju tuđu naklonost. Nije rijedak slučaj kako su takvi prilikom neke prijave nadležnim ministarstvima, upravama ili pojedincima, u roku dok kažeš „keks“ saznali da su prijavljeni, pa čak i tko ih je prijavio. Odmah su poduzete protumjere, na štetu onih koji su kao pošteni građani upozorili na kriminal. Zato nije točna ona premijerova „kad postoji žnjora, nema žnjore“ (misleći na suvremenu tehnologiju i tehniku). Ima žnore, itekako, čak i tamo gdje je nezamisliva i gotovo nemoguća. Ta žnora su ljudi oko tebe, pa i neki od onih u koje imaš najviše povjerenja. Dok god niti ne pokušavamo promijeniti svoj mentalitet, ljudski faktor je kriv za sve naše nedaće. Dovoljno je samo površno analizirati „metropolu“ i sve ono što se u njoj događa, pod okriljem demokracije i služenja građanima. U manjim mjestima je to još i gore, jer lokalni šerifi o svemu odlučuju i siju strah među običnim ljudima.
 
Iako se međusobno ne podnose i u stalnom su natjecanju, u smislu tko čega ili koga više ima, čija je kuća veća, čiji auto je skuplji, čija jahta je dulja, čija žena je mlađa, čija djeca se vani školuju... pripadnici novo stvorenih društvenih elita se udruže u borbi za  stvaranje i opstanak moći i preuzimanju vlasti. Zato ne treba previše čuditi demokratski deficit kod mladih, što je pokazala analiza statističkih podataka jednog istraživanja. Većinu mladih ne zanima tko je na vlasti, kakva i čija je to opcija, kao niti bilo koja, kakva i čija ideologija i nametnuti svjetonazor. Oni stvaraju svoj svjetonazor, koji se na žalost temelji na krivim temeljnim ljudskim vrijednostima. Mladi žele što prije, što više i što bolje imati, pri čemu ulažu minimum truda, volje i znanja. Zbog toga ne vole školu, ne žele učiti i nije ih briga kuda idemo, kao narod i država. Za njih je bitno imati negdje nekoga tko će te usmjeriti i pomoći ti  tvome putu i penjanju, prema zadanom zamišljenom cilju, do zadovoljenja potreba i stjecanju odgovarajućeg društvenog položaja, koji nosi sve ono što očekuješ i priželjkuješ. Oni koji nemaju nikog takvog, nužno moraju redovito ići u školi i dobro učiti, kako bi svojim zalaganje, znanjem i sposobnostima došli do željene diplomi, s kojom si na kraju mogu, znate što..., jer postoje kupljene diplome, s kojima se ispodprosječni, neobrazovani i nesposobni uhljebljuju. Dokle, je god takva praksa i politika na snazi, mi se niti korak, nećemo pomaknuti naprijed i osigurati ikome boljitak, ni u čemu. To očito nekima i nekome odgovara, jer većina žitelja postaje ovisna o moćnicima, koji njome upravljaju.
 
Dokle god se o tome šuti, niti išta poduzima da se takve učestale, trajne negativne pojave umanje i iskorijene, ništa od napretka i boljitka ni za koga, osim za prevarante, lopove, obmanjivače i sijače magle. Bilo bi dobro da svi udružimo sve zdrave, sposobne i domoljubne snage, koje još opstaju i spremne su iskorijeniti sav kukolj iz našeg društva. Kukolj je prepoznatljiv, po mnogo čemu, ali i vrlo opasan, ako se na vrijeme ne iskorijeni. Kukolj uništava, razara, brzo se širi, implementira i petrificira u sve pore gospodarstva, društva, politike i vlasti. Kad takav kukolj prevladava svojim djelovanjem sve dobro i pozitivno nestaje. Ništa više nije sveto, važno i obvezatno, pa ni Ustav i temeljni zakoni koji državu čine državom. Svatko si umišlja razmjerno svojoj funkciji da može raditi što hoće, kada hoće i gdje hoće. Ne poštuje se ustrojstvo, procedura i protokol. S obećavanja se prešlo na prijetnje i sijanje straha. Poznato je da strah siju oni koji se boje, koji su nekompetentni, nedovoljno obrazovani, nesposobni, uskogrudni, isključivi i iskompleksirani, naročito podrijetlom.
 
Nikakva ušminkana vanjština, spinovi i PR-ovi, ne mogu prikriti, nadopuniti i popuniti njihovu praznu nutrinu, nerealnu težnju i stremljenje prema vrhu, gdje nema granica. U tom svom htijenju i želji spremni su za svakoga tko ih podržava i pridržava svašta učiniti, pa i svoju državu žrtvovati. Za to su pripremani i educirani, pa su vrlo vješti svoje namjere prikriti raznim prljavštinama, gustom maglom prijetvornosti i obmana, te se ulizivanjem,nerealnim obećanjima, podilaženjem i lažnim prikazivanjem, nametnu većini i budu „izabrani“ na visoku funkciju. Ne treba puno vremena da pokažu svoje prave namjere i lažno, ružno, izopačeno i pokvareno biće.
 
Narod nisu prevarili, iako su neke šokirali, jer dječja bezazlenost, stalni uvježbani osmijeh bez očiju, perfidna ljubaznost, poistovjećivanje s običnim ljudima, prisnost i glumatanje su mnoge zaveli i uljuljkali u ispraznu nadu, dajući im lažnu vjeru, sijući uz put nove podjele, mržnju i raskol. U tome svemu kolo vode oni koji imaju novac i moć, uglavnom nezakonito, lako i relativno brzo stečen. Prepoznatljivi su kao „psi rata“, skorojevići, umišljeni i „sveznajući“ dotepenci,  znanstvenici bez pokrića, strani eksponenti, lukavi pojedinci, dame ala Mata Hari, razne sponzoruše, posvoduše, cajke, osobe sumnjive prošlosti i upitne moralnosti.
 

Ankica Benček

Anketa

Tko će pobijediti u sukobu između Plenkovića i Brkića?

Utorak, 23/10/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 795 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević