Get Adobe Flash player
Njiževnik Kantiša iz kanalizacije

Njiževnik Kantiša iz kanalizacije

Siguran sam da nije ni retka napisao o pobijenoj osječkoj djeci od strane...

Boris Miletić protiv Rezolucije EP-a

Boris Miletić protiv Rezolucije EP-a

U Istri i ostatku Hrvatske vladajući i dalje brane jugokomunističke...

Kod NK Rijeke spore se hrvatski i jugo-srpski tabor

Kod NK Rijeke spore se hrvatski i jugo-srpski tabor

KPJ je bila islamska država u Hrvatskoj     Možda...

Mamac za naivne i neobaviještene

Mamac za naivne i neobaviještene

Kako čovjek bez karaktera može biti "Predsjednik s...

HRT i HAVC zataškavaju srbijanske logore

HRT i HAVC zataškavaju srbijanske logore

Zastupnike bi trebalo zatvoriti u sabornicu i da 24 sata gledaju film...

  • Njiževnik Kantiša iz kanalizacije

    Njiževnik Kantiša iz kanalizacije

    četvrtak, 07. studenoga 2019. 15:49
  • Boris Miletić protiv Rezolucije EP-a

    Boris Miletić protiv Rezolucije EP-a

    četvrtak, 07. studenoga 2019. 10:38
  • Kod NK Rijeke spore se hrvatski i jugo-srpski tabor

    Kod NK Rijeke spore se hrvatski i jugo-srpski tabor

    četvrtak, 07. studenoga 2019. 10:30
  • Mamac za naivne i neobaviještene

    Mamac za naivne i neobaviještene

    srijeda, 06. studenoga 2019. 08:14
  • HRT i HAVC zataškavaju srbijanske logore

    HRT i HAVC zataškavaju srbijanske logore

    četvrtak, 07. studenoga 2019. 10:27

Profesionalna pravnica loša je sutkinja

 
 
Odgovar na dopis Dafinke Večerine, objavljen u Nedjeljnoj Dalmaciji 22. prosinca 1993.
1. Suvišan je naslov „A gdje je tu ženino pravo“. Već sam na nj odgovorio: „Niječem im (ženama) pravo na pobačaj, jer je to ubojstvo nevina čovjeka.“
 
2. Kolikogod se gladni čovjek bez kuharske diplome bavi kuhanjem kada na tavi prži tri, da ne kažem dva, jaja, toliko i ništa više usputno sam iznio prava koja priznajem ženama.
http://predsjednicki-izbori.hr/wp-content/uploads/2015/01/Dafinka.jpeg
Dafinka Večerina
 
3. Profesionalna pravnica loša je sutkinja. Slabo je prosudila moj, od nje površno pročitani tekst. Mogao sam samo od nje doznati “da je zakon o zdravstvenoj zaštiti iz 1978. legalizirao pobačaj na zahtjev žene“, a nikako od dr. Grizelja. Ali sam za taj zakon, izglasan u Beogradu, i prije znao. Katolički su biskupi uputili apel da se taj zakon ne izglasuje. Uputili su ga kao svjedoci vjere i kao pošteni građani. Biskupi su po novinama ismijavani. Ali nisu povukli što su zatražili. Morali su ostati vjerni crkvenom učiteljstvu na čelu s Papom. Kad se oni ne povukoše pred moćnom državom, ne ću se ni ja povući pred gospođom Dafinkom Večerinom. Neka barem sada bude jasno da je upravo njoj „strano logično razmišljanje i zaključivanje“.
 
4. „Žalosnu praksu“ osuđuje dr. Grizelj izričito. A po njegovu uvjerenju i ostali ginekolozi, zaposleni s njime. Iz nepročitana teksta ne množe se naći odgovor na njezino pitanje. A iz pročitana?! Može!
 
5. Slažem se da zakon može nekoga obvezati i na njemu mrsko djelo, ako taj drugi ima pravo na to, ali se ne slažem da je to u praksi dopušteno, kad je nečije pravo povrijeđeno. A ovdje je povrijeđeno Fetusovo pravo na život. Zametak je čovjek. Zato ima pravo na život.
 
6. Proizvoljna je tvrdnja da „Nitko (ne osuđuje pobačaj) osim fra Martina Planinića i njegovih kolega koji ne rađaju i ne odgajaju djecu.“ Osim mene i mojih „kolega“ protiv pobačaja su bez izuzetka svi vjernici kršćanske, židovske i muslimanske vjeroispovijedi, ukoliko im je vjera iskreno uvjerenje.
 
7. „Gotovo 90 % građana Republike Hrvatske izjasnilo se u različitim anketama ZA pravo na pobačaj“, reče gospođa Večerina, ostade živa i ne navede nikoga od anketiranih provoditelja.
 
8. U pravu sam što pitam „ginekologe imaju li dublje razloge za vršenje pobačaja“. Jer, želja žene i zakonsko dopuštenje plitki su i nikakvi razlozi.
 
9. Slažem se da liječnik ne smije odbiti pomoć pacijentu. Ali aborterka nije pacijent.
 
10. Liječnik-vjernik mora iz vjerničkih razloga odbiti sudjelovanje u pobačaju, pa makar gospođu Večerinu iscrplo razmišljanje.
 
11. Da okrivljeni počinitelj gnusnih djela ima pravo na obranu, to svatko priznaje. Pravo okrivljenoga na obranu ne smije se izjednačiti s pravom na pobačaj.
 
12. Nešto slično može reći obični pacijent u ordinaciji kad ga liječnik pita za „stolicu“. A ona koja svaki dan p… i koja u ovom tjedniku previše NAPI(.), ne može reći da ne razumije što je svagdanja potreba. Mogla je poradi jezične, a nikako poradi pojmovne jasnoće upitati za mjesečnu potrebu, što je doslovce menstruacija ili mjesečnica. Pravo raspolagati sa svagdanjom potrebom zabranjuje svoditi spolnost na p…nje. i začeće na menstruaciju. Kod menstruacije ne izlazi ubijeni čovjek, a kod pobačaja vade se dijelovi rastrgana maloga čovjeka. Mislim da je jasno.
 
13. Slobodna je žena stupiti ili ne stupiti u brak. Koju to poštenu ženu vrijeđa? Ama baš ni jednu.
 
14. Da, ostajem kod nijekanja prava na izvanbračno spolno ponašanje. Svaka ga poštena žene niječe samoj sebi i svakoj ženi bez razlike. A, to pravo traže žene kojima veljača nije mjesec februar, nego cijeli život. Za takve nema zakona. One su same sebi zakonom. Kad ih obuzme veljački krik, pa im slučajni prolaznik uskrati sudjelovanje u spolnom činu, neka traže gospođu Večerinu za odvjetnicu.
 
15. „Ako se takvo ponašanje NE ZABRANJUJE MUŠKARCIMA, a zabranjeno je ženama, slobodna sam upitati za partnere tim slobodnim muškarcima? Možda drugi muškarci, kad to NE SMIJU ŽENE?“ I ja sam slobodan upitati: Što gospođa Večerina nije stavila naslov u svoj prilog „A gdje je tu muškarčevo pravo?“. Pogotovo kad je mogla pročitati da pravo na pobačaj niječem i ženama koje ga zahtijevaju i ginekolozima koji ga na njihov zahtjev mogu izvršiti. Vjerojatno će mi odgovoriti: kad se radi o pobačaju muškarac se, ako nije ginekolog, nalazi izvan teme. Tako je u mene. Kad sam raspravljao o pobačaju prirodno je bilo govoriti samo o pravima žena. Ali samo o pravima vezanim za spol. Zato bi gospođa Večerina morala doslovce navesti moj tekst u kojem tobože dopuštam muškarcima spolno ponašanje izvan braka i homoseksualno općenje, ili donijeti moje postavke (premise) iz kojih proizlazi takav zaključak. Ako joj je nemoguće i jedno i drugo, onda je dužna zatražiti od mene oprost preko Nedjeljne Dalmacije za uvrjedu moje svećeničke časti. Da se to moglo shvatiti onako kako mi je gospođa Večerina podvalila, ja bih objavljivanje njezina članka dočekao pod crkvenom istragom i očekivao bih suđenje zbog takva svoga stava.
 
16. Premda razumije, objasnit ću joj kao da to ne razumije. Kad žena stupi u izvanbračni odnos NA KOJI NEMA PRAVO, dužna je čuvati i MORA sačuvati trudnoću i roditi dijete. Ona ne smije krvlju svoga nerođena djeteta prati svoj okaljani obraz.
 
17. Pobačaj je ubojstvo. Tu nije popustilo crkveno učiteljstvo, pa ne popuštam ni ja. Jer, u ovoj vjeri želim živjeti i umrijeti.
 
18. Ostajem i dalje kod načela da nijedna država nema pravo ozakoniti zločin. Pobačaj je zločin! Mogu ga ozakoniti zločinci na vlasti.
 
19. Ne zanima me što će činiti žene. Pobačaj se ne smije odobriti. ŠTO JE ZAČETO MORA SE RODITI!

 

I na kraju. Kad sam već tražio dublje razloge za pobačaj, moram ih iznijeti protiv pobačaja. Mi kršćani slavimo na dan 8. prosinca BEZGRJEŠNO ZAČEĆE BLAŽENE DJEVICE MARIJE i BLAGOVIJEST, ZAČEĆE Isusa Krista nakon anđelova odlaska od Marije 25. ožujka, punih devet mjeseci prije Božića. Prva mi svetkovina kaže da je Isusova majka počela bezgrješno živjeti od časa svoga začeća, to jest: od spajanja jajne i spermalne stanice u utrobi svete Ane. Jezikom biologije to bi se reklo: Majka moga Spasitelja bijaše nekoć jednostanično ljudsko biće. Odmah nakon anđelova odlaska Marija odlazi u posjet Elizabeti, majci svetoga Ivana Krstitelja, koja joj ne reče: Evo one koja će biti majka moga Gospodina kad joj u plodu počne djelovati mozak nego je, ispunjena Duhom Svetim, rekla: „Odakle onda meni to da majka Gospodina moga dolazi k meni?“ (Lk 1,43). Slaveći te dvije svetkovine, mi kršćani vjerujemo da je Marija u utrobi svoje majke bila jednostanično ljudsko biće i da je to isto bio i njezin sin, Isus Krist. S razlikom: Marija je začeta od muža i žene, a Isus od Djevice. Budući da vjerujem: Marija i Isus, njezin Sin, bili su jednostanični ljudi u času svoga začeća, držim kao vjernik da je i svatko od nas u času spajanja jajne i spermalne stanice bio jednostanični čovjek. To je svaki fetus u sadašnjosti i u budućnosti. Nitko nema pravo kad tvrdi da je pobačaj dopušten niti itko ima pravo učiniti pobačaj. Rekoh i spasih dušu svoju.
 

Fra Martin Planinić, Šujica, 2. siječnja 1994.

Hrvatska Mensa organizira testiranje inteligencije za sve zainteresirane u Zagrebu

 
 
Hrvatska Mensa, udruga visoko inteligentnih osoba, za sve zainteresirane organizira testiranje inteligencije u Zagrebu u subotu, 23. svibnja 2015. godine, te 13. lipnja 2015., prostorije Hrvatske Mense u Ulici grada Vukovara 58. Testiranje 23. 5. će se odvijati u 3 grupe (10, 11 i 12 sati), dok će se testiranje 13. 6. odvijati u popodnevnim satima (grupe u 16 i 17 sati)  Za testiranje se moguće prijaviti on-line na web-stranicama Hrvatske Mense na  http://www.mensa.hr/glavna/component/seminar/?catid=42 čime sebi rezervirate mjesto i termin, dok su moguće i prijave na licu mjesta 23. svibnja od 9:45-12 sati a 13. lipnja od 15:45-17 sati.
Testiranje se obavlja pod nadzorom ovlaštenog psihologa, neverbalnog je tipa i za pristup nije potrebno nikakvo predznanje niti je važna obrazovna, kulturna, socijalna ili spolna pripadnost. Sve upute za rješavanje testa daje psiholog prije početka testiranja. Rezultat testiranja je tajan i stiže poštom na kućnu adresu, a ima međunarodno priznatu vrijednost. Na testiranje mogu doći svi stariji od 14 godina, osim onih koji su u prošloj ili ovoj godini pristupili testiranju te onih koji su već ostvarili uvjet za učlanjenje u Mensu. Cijena testiranja na mjestu održavanja testiranja je 150 kuna po osobi, a za osobe koje su se registrirale on-line i platile unaprijed cijena je 135 kuna, odnosno 100 kuna za đake i studente.
Dođite na testiranje, zabavljajte se rješavajući zadatke i na taj način saznajte nešto više o sebi!(www.mensa.hr)

Da se ne zaboravi povijest i stradanja Hrvata na Banovini

 
 
U subotu 9. svibnja 2015. u Zrinu organiziran je koncert koji će ostati zapisan kao povijesni glazbeni događaj. Prvi Zrin festival ulazi u povijest jer se poslije puno stoljeća ostvario kulturno-scenski ugađaj, za koji je pretpostaviti da je bio moguć jedino prije puno stoljeća u vremenima stolovanja knezova Zrinskih. Festival je pokrenut kao sjećanje na Zrin, odnosno "s ciljem predstavljanja predivnih lokaliteta nekadašnjih utvrda, burgova i posjeda Zrinskih na Banovini u Sisačko-moslavačkoj županiji, kako bi se isti predstavili kroz kvalitetne koncerte klasične glazbe s naglaskom na hrvatskoj skladateljskoj baštini svih stilskih razdoblja" napisao je u programu organizator i ravnatelj festivala Edmund Andler-Borić.
Na koncertu je nastupila sopranistica Ivana Lazar, koja je u pratnji violončela Krešimira Lazara i Krešimira Haasa na čembalu, otpjevala nekoliko promišljeno biranih arija iz vremena renesanse. Tako se u prostoru obnove ruševina crkve sv. Magadalene, na starom groblju u Zrinu, stopio jedinstveni ugođaj ostataka povijesti i glazbene kulture tog vremena. Prostor oko crkve ispunila je domaća publika iz Sisačko-moslavačke županije i Sisačke biskupije te zainteresirani gosti iz drugih dijelova Hrvatske. Tog prelijepog poslijepodneva zvuke klasične glazbe i ugodni pjevački glas prvakinje HNK Ivane Lazar, u prirodno akustičnom prostoru, bilo je zadovoljstvo sat vremena upijati taj glazbeni užitak. Pjev ptica upotpunio je čar pjevanja i glazbe u prirodi, dok su se srca i duše prisutnih punila zadovoljstvom. Glazbenici koji su prihvatili nastupiti u Zrinu, kao i publika koja je na koncert putovala i po stotinu kilometara iz raznih pravaca u Zrin, po završetku programa imala je priliku upoznavanja i razgovora s izvođačima.
Na koncertu bio je i Andrija Feketić, preživjeli svjedok vremena kada su vlasi s partizanima 9. rujna 1943. počinili genocidne zločine u Zrinu, poubijali preko dvjestotinjak mještana, spalili mjesto i rastjerali preživjele. Pokazao nam je jedan zapušteni nadgrobni spomenik obitelji Brkić te mjesto iznad ulaza u crkvu gdje je nekoć stajala nadgrobna ploča Nikole III. Zrinskog, oca velejunaka Nikole Sigetskog. Tužno se prisjetio kako je i nekadašnja spaljena župna crkva Našašća Sv. Križa imala orgulje. To je vjerojatno vrijeme kad se posljednji puta mogla čuti klasična glazba u Zrinu. Jedan propucani putokaz prema Zrinu nažalost i danas upozorava na aveti prošlosti koje su vrjednote Zrina u desetljećima komunizma pretvarale u korov.
 
Zrin festival ima kao cilj pokretati drugačiji kulturni život, profesionalniji odnos prema kulturi, ističe se u Programu festivala.
Upravo u srcu Banovine nalazi se povijesni grad Zrin po kom je naša ugledna hrvatska velikaška obitelj Šubić dobila pridjev Zrinski i koja je obilježila hrvatsku srednjovjekovnu povijest. Utvrda je to iz koje su Zrinski branili Hrvatsko kraljevstvo više stoljeća, u kojoj su se Zrinski naraštaji rađali i krstili, u kojoj se planiralo gospodarstvo, obrana i vodili tadašnji pregovori o obrani Hrvatske, ali i njegovala baština, kultura i umjetnička djela tog vremena. Prvi Zrin festival ima nastojanje u budućnosti prerasti u multimedijalni i multidisciplinarni festival na kojem bi se sveobuhvatno, kroz glazbu, književnost, dramske predstave, opere i stručna predavanja - predstavila baština Zrinskih. Za prvu godinu Zrin festivala u nastajanju, koncerti su organizirani u Starom gradu Zrin i u Hrvatskoj Kostajnici.
 
Na kraju posebno treba zahvaliti svima koji su uzeli učešća u ovom sjajno izvedenom ostvarenju, prvenstveno idejnom začetniku Zrin festivala Edmundu Andleru-Boriću, zatim glazbenicima Ivani Lazar, Krešimiru Lazar i Krešimiru Haasu te pokroviteljima županu Sisačko-moslavačke županije Ivi Žiniću i Sisačkoj biskupiji i biskupu mons. Vladi Košiću, kao i svim podupirateljima i sponzorima te izvrsnoj producentici festivala Valentini Badanjak Pintarić. Doista je bio užitak i zadovoljstvo doživjeti klasičnu glazbu i pjevanje u Zrinu. Hvala vam svima na predstavi glazbene kulture u Zrinu, kao podsjetniku na slavnu hrvatsku povijest i baštinu, na zadovoljstvo duša pokojnih junaka i mještana Zrina iz svih vremena. Posve su sigurno uživali iz nebeskih visina. Koncertom je upriličeno barem malo pijeteta i dostojanstva koje oni zaslužuju.
 

Damir Borovčak

Anketa

Zašto A. Plenković i dalje brani nepostojeći "dan antifašističke borbe" 22. lipnja?

Srijeda, 13/11/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1213 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević