Reklamom prezervativa nisu niti u jednoj zemlji zaustavili postotak zaraženih

Novinari koji su godinama napadali Katoličku Crkvu, nedavno su vrlo pogrješno pokušavali interpretirati čak i izjave Sv. Oca Pape. Sigurno je i to bio razlog što je predstavnik Svete Stolice, na 55. sjednici Komisije o statusu žena UN-a, 14. ožujka 2011. u New Yorku između ostalog izjavio: "Sveta Stolica ni na koji način ne podržava kontracepciju ili upotrebu kondoma, bilo kao mjeru planiranja obitelji, bilo kao dio preventivnih programa HIV-a/AIDS-a, bilo kao školskih programa edukacije o spolnosti."

Promicatelji prezervativa i sličnih sredstava često ignoriraju argumente koje protiv toga djelovanja iznose bilo Crkva, bilo medicina. Nikada nitko ne će otkriti prezervativ koji čuva od grijeha. A grijeh je, u nekom smislu, AIDS duše. Grijeh je ovdje najveći problem. Zbog njega propada duša.Kada je napasnik Alessandro predlagao Sv. Mariji Goretti grijeh bludnosti, ona mu nije držala predavanje o spolno prenosivim bolestima, nego mu je odlučno uzviknula: "Ne, ne, Alessandro, to je grijeh, otići ćeš u pakao!" Tako je, neposredno prije mučeničke smrti, uspjela uputiti još i krik opomene onima koji se zavaravaju da se može pravilno odgajati zanemarujući postojanje grijeha i njegove posljedice.

Preko prezervativa se ipak prenose i bolesti, pa i one smrtonosne. Ovom prilikom želim spomenuti da je Centar za kontrolu bolesti SAD-a još koncem osamdesetih godina  izjavio,  što nikada kasnije nije opovrgnuto: "...HIV je izoliran iz krvi, sline, suza, mokraće, sjemena,cerebrospinalne tekućine, majčinog mlijeka, te iz tkiva zaraženih ljudi... Koža, naročito kada se ograba, poreže ili oguli, upale kože i druga oštećenja, kao i sluznice oka, nosa, usta, a moguće i dišnog puta (dušnik, bronhi, pluća), trebaju se smatrati kao mogući putevi ulaska virusa." Ovo je objavljeno u: Morbidity and Mortality Weekly Report, Atlanta-GA, US Dept. of Health, Education and Wellfare, 1. April 1988., Vol. 37., No. S-4.

Svake minute u usnoj šupljini se pojavi milijun novih limfocita, a ako je u ustima prisutna upala, onda i deset milijuna. Ako je čovjek zaražen, u limfocitima se nalazi mnoštvo virusa AIDS-a. Često je stomatolog prvi liječnik koji posumnja da netko boluje od AIDS-a kada vidi gnojenje i krvarenja u ustima, bijele naslage i slične promjene. Čak i zdrava osoba skoro uvijek u ustima ima neke ranice nakon pranja zubi, zbog pokvarenog zuba, gingivitisa ili oštrije hrane, kroz koje virusi još lakše ulaze. Preko 30 posto stanovništva boluje od paradontize (malenog gnojenja oko zubi s otvorenim krvnim žilama), a oko 30 posto stanovnika primjećuje krvarenje kod pranja zubi!

Danas znamo da čovjek u krvi i svojim izlučevinama ima u raznim fazama bolesti različite količine virusa. Sigurno da ima i razlike među raznim poljupcima. Ali, iz svega navedenog, jasno je da se ne smije zanemarivati mogućnost zaraze već i nekim poljupcima. Reklamom prezervativa nisu niti u jednoj zemlji zaustavili postotak zaraženih niti ga smanjili, nego su samo još više ubrzali širenje ove smrtonosne bolesti.

Usporedno s velikim reklamama prezervativa zaraza se je u nekim dijelovima Tropske Afrike toliko proširila da je već zaraženo preko polovine stanovnika mlađe dobi. Ukrajina je država u kojoj se već više od 20 godina možda najagresivnije i najsistematičnije, od svih europskih država, reklamira prezervativ. Gdje su im rezultati? Paralelno s takvom “edukacijom”, postali su najzaraženijoim zemljom u Europi AIDS-om, ali i mnogim drugim zaraznim bolestima. Milijun i pol stanovnika Ukrajine danas boluje od tuberkuloze. Mnogi od njih su zaraženi rezistentnim, neizlječivim tipom tuberkuloze. Osim toga, zbog velikog nemorala, B i C hepatitisima, u nekim srednama je kod njih zaraženo već 15 – 17 posto stanovništva, a negdje i 40 posto. Ovo su neslužbeni podatci koje sam čuo od ljudi iz Ukrajine, a jedan profesor medicinskog fakulteta mi je rekao da se službena državna statistika o B i C hepatitisima kod njih niti ne vodi... Očito je da će tako proći i u drugim državama ako se i tamo bude tako odgajalo i živjelo.

I tuberkuloza i B i C hepatitis i većina drugih zaraznih bolesti prenosi se već i samo ljubljenjem! Međutim, organizacije koje žele nametnuti nemoralni odgoj, ovo ne žele dati u javnost. Zamislimo samo kako bi to izgledalo da dođemo u restoran ili kafić, a konobar nam kaže da se kod njih više ne peru čaše niti pribor za jelo, jer im je netko rekao da se bolesti tako ne mogu prenositi. Zgadilo bi nam se jer znamo da se zaraze preko neopranih čaša i neopranog pribora za jelo ipak prenose. Okrenuli bismo se i otišli. Međutim, činjenica je da se ljubljenjem prenese veća količina bakterija i virusa nego preko neoprene čaše! Čak ako se i nisu ljubili a imali su spolni odnos s grješnim sredstvom prezervativom, zaražavaju se vrlo često ne samo AIDS-om, nego i raznim drugim bolestima od kojih se može postati neplodnim, a i umrijeti!

Zanimljivo je čuti da je još bivši predsjednik SAD-a George W. Bush, po državnim školama, uz veliku državnu financijski potporu, pokrenuo provođenje tzv. “abstinence only programa”, u kojima se ne reklamira prezervativ i slična sredstva, nego se govori o prednosti suzdržanosti do braka i o štetnim posljedicama predbračnog seksualnog života.

Stanje se prema boljemu mijenja i u Ugandi. Državna podrška programima odgoja za predbračnu suzdržanost i bračnu vjernost rezultirala je znatnimm padom postotka zaraženih AIDS-om s  21,2 posto koliko ih je bilo zaraženih koncem osamdesetih godina, na 6,2 posto u 2001. godini. Međutim, nije istina da je do toga pada došlo zbog reklame prezervativa. Dr. Vinand Nantulya, savjetnik za zarazne bolesti predsjednika Qoweri Musiveni, rekao je za "The New Republic": "Stanovnici Ugande se nikada nisu prepustili upotrebi prezervativa". Reklama prezervativa je dovela ne samo do lažne sigurnosti da se tako ne će prenijeti AIDS, nego je zbog poticaja na nemoralni život dovela do strahovitog razbuktavanja i drugih zaraza.

Tako je danas Humanim Papiloma Virusum (HPV-om) u SAD-u zaražena najmanje trećina mladića i djevojaka koji žive predbračnim seksualnim životom. Taj virus se prenosi preko prezervativa jednako kao i bez njega. Izaziva rak maternice. Oko 99 posto žena koje obole od raka maternice, zaražene su tim virusom. Danas u Europi od raka maternice umire više osoba nego što ih umire od AIDS-a. Američki nacionalni institut za zdravlje je još 1996. godine u dokumentu "Consensus Statement on Cervical Cancer" utvrdio da upotreba barijernih metoda kontracepcije u koje spada prezervativ, ne potvrđuje da bi se time sprečavalo širenje HPV–a.

Iz dokumenta "Workshop Summary" iz 2000. godine kojega je izradio isti Nacionalni institut za zdravlje, zajedno s "National Institute of Allergy and Infectious Diseases" i s "Department of Health and Human Services" vlade SAD–a, vidi se da nema niti kliničkih potvrda da bi prezervativ štitio od zaraze sifilisom, herpesom i Chlamydiom Trachomatis. Napominjem da Chlamydia izaziva upale u maternici i jajovodima što rezultira neplodnošću. Nekada zaražena žena ipak zanese, ali dijete zbog zaraze često umre još prije poroda.

(Nastavak slijedi)

Dr. sc. Antun Lisec

Srbija je u XX. stoljeću izgubila četiri rata, koja pokušava dobiti u miru

Mislim da je za predsjednika Ivu Josipovića dovoljno ponoviti ono što je političar i profesor Zdravko Tomac rekao. Kada se navršila godina dana predsjednikovanja gospodina Josipovića, Tomac daje svoju ocjenu pa kaže: „Ivo Josipović učinio je više štete za Hrvatsku u godini dana nego Stipe Mesić u deset godina“. Ja sam pokušao demantirati gospodina Tomca, ali nisam našao ni jednu činjenicu koja bi Tomca demantirala.

Jedan od „bisera“ Ive Josipovića izrečen je u Izraelu kada je rekao da u Hrvatskoj još uvijek gmiže ustaška zmija. To znači, on je potvrdio da Hrvati koji se bore za hrvatske nacionalne i kulturne vrijednosti, da su proustaški orijentirani, a to znači genocidni. Ta politika o proustaškom i genocidnom hrvatskom narodu Hrvate prati od 1945. pa  vidimo sve do današnjih dana. Kako Josipović uglavnom boravi na Pantovčaku gdje ima mnogo gustiša i zelenila pa možda mu se od četničko-komunističkog udava pričinilo da se radi o ustaškoj zmiji. Postoji i mogućnost da je ta ustaška zmija pobjegla iz Pupovčevog terarija.

Godina 2011. posebno će biti upamćena po aktivnostima velikosrpskih ideologa koji su izgubili četiri rata, a sada to što su izgubili moraju u miru povratiti. U tom pravcu jedan od idejnih velikosrpskih vođa Dobrica Ćosić sa svojom družinom intelektualaca donosi Memorandum 2 SANU-a, kojim želi dokazati da Srbi nisu agresor, da su bili građanski ratovi i da se krivnja agresora  izjednači s onima koji su branili svoje domove i svoje obitelji. Međunarodni moćnici, prijatelji srpskog agresora i hrvatski jugo-komunistički ideolozi predlažu hrvatskom narodu: „treba zaboraviti, oprostiti i gledati naprijed“. Možda bi Hrvati trebali nešto zaboraviti i oprostiti, ali kako zaboraviti ono koje i dalje traje i to istim intenzitetom, s istom velikosrpskim namjerama, ali sada novom perfidnom igrom. Ta velikosrpska ideologija, koja traje u jednom kontinuitetu od 5. prosinca 1918. godine, u kojoj je hrvatski narod bio potpuno obespravljen po nacionalnom, kulturnom i ekonomskom pitanju, proganjan, kundačen, zatvaran, a mnogi domoljubi likvidirani, nije prestala i nastavlja se. To vidimo na svim razinama i u svakoj političkoj manifestaciji koja dolazi iz Beograda uz potporu međunarodnih moćnika i domaćih petokolonaša koji bez velikosrpskih ideologa iz Beograda ne mogu slobodno disati. Da velikosrpski ideolozi ne spavaju i da nisu odustali od onog što su u dosadašnjim ratovima izgubili to vidimo u Memorandumu 2 SANU-a.

Memorandum 2 SANU-a u teoriji i praksi

Točno dvadeset i pet godina nakon objavljivanja Memoranduma Akademije nauka i umetnosti Srbije (1986. godine), koji je bio naučno-teorijska platforma za raspad SFRJ i krvave osvajačke ratove „u kojima Srbija nije učestvovala“, u akademskim nacionalističkim krugovima u Beogradu „patentiran“ je njegov nastavak - Memorandum 2 čiji su strateški ciljevi gotovo identični s „prethodnikom“, dakle velikosrpski, s tim da je način njihove realizacije prilagođen novim uvjetima, iz njega je izbačeno nasilje i „bitke koje mogu biti i oružane“. Prema spoznajama „SB-a“ ovaj dokument dostupan je uskom krugu srpske političke elite, koja praktičnim potezima, naročito posljednjih nekoliko mjeseci, operacionalizira novu srpsku nacionalnu i geopolitičku doktrinu.

Svi srbijanski intelektualci i političari jednako misle

Program, strateški ciljevi i metode sadržani u Memorandumu 2

1. Umanjiti odgovornost Srbije za počinjene zločine i razaranja, i optužnicama, potjernicama i montiranim sudskim procesima protiv državljana BiH, Hrvatske i Kosova i staviti je u ravnopravan položaj s državama u okruženju;

2. Odvratiti pažnju regionalnih i međunarodnih medija sa završnih procesa bivšim pripadnicima srbijanskog političkog, obavještajnog i vojnog vrha i političkog vrha Republike srpske kojem se sudi u Haaškom Tribunalu;

3. Susjedne države BiH, Hrvatsku i Kosovo dovesti u položaj da odustanu od tužbi najavljenih pred međunarodnim sudovima;

4. Pokajničkim akcijama dovesti Srbiju u jednak položaj sa stradalim i oštećenim državama iz okruženja;

5. Inzistirati na zatvaranju Haaškog Tribunala i na suđenju generalu Ratku Mladiću pred domaćim pravosuđem

6. Destabilizirati vlade susjednih država, provocirati unutarnje nezadovoljstvo i nemire i slabiti oštricu optužbi protiv Srbije;

7. Pomagati odcjepljenje Republike srpske;

8. Inzistirati na konstitutivnosti Srba u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Kosovu i izvršiti tranziciju srpskih zajednica u državama „regiona“ u unitarnu, svesrpsku zajednicu;

9. Zaustaviti odvajanje Vojvodine, spriječiti dalju regionalizaciju Srbije i oslabiti djelovanje islamske zajednice u Sandžaku.

Dobrica Ćosić zvani Gedža, otac srbijanske politike druge polovine XX. vijeka, nedavno je za beogradske novine rekao da su Srbi u XX. vijeku izgubili četiri rata (Slovenija, Hrvatska, BiH i Kosovo), ali da u XXI. vijeku trebaju gledati kako se „u miru dobivaju izgubljeni ratovi“. Ova njegova formulacija postaje jasnija ako se dovede u vezu s izjavom prof. Ljube Tadića, jednog od najistaknutijih srpskih intelektualaca: „Vojni gubitak Srpske krajine i slavonskih zemalja, gde su Srbi bili većina, mi ne smemo nikada prihvatiti kao definitivan gubitak. Te krajeve nikad ne treba smatrati izgubljenim, jer ni Nemci nisu Istočnu Nemačku smatrali definitivno izgubljenom. Čak ni u ustavu“.

Ovaj program već se agresivno realizira, ali žalosno, uz veliku potporu hrvatskih petokolonaša, a mnogi hrvatski građani to ne prepoznaju. Od domaćih visokopozicioniranih političara čut će te da su politike devedeseti bile pogrješne i štetne za hrvatski narod. To jasno govori o izjednačavanju agresorske politike Miloševića s politikom dr. Franje Tuđmana koja je bila usmjerena isključivo u obrani Hrvatske.

(Svršetak)

Ivan Runje