Get Adobe Flash player

Sinarkija vidi vladavinu svijetom od strane elite prosvijetljenih, tzv. inicijata

 
 
Kako pojam sam govori trebalo bi da znači u suglasju s ARHE, prapočetkom, vladanje vrsno, suprotno od anarkičnog. Ovo je zamisao društva bez klasa i vladavine mudrih, a tu su i irski fabijanisti (Polaris), koji su već optuženi kao urotnici, po čijoj zamisli se stvara kontinuitet i postupnost u društvu k socijalnoj pravdi.
http://3.bp.blogspot.com/-9ZJMvB7Gg70/VQxwIatLEnI/AAAAAAAADj8/itH2DJXulq4/w1200-h630-p-k-no-nu/Frank_Podmore.jpg
Frank Podmore

Fabijansko društvo, socijalističkog usmjerenja, i britansko, dobilo je naziv prema sugestijama Franka Podmorea (1856.-1910.), engleskog pisca i psihologa, nakon famoznog romana 'Fabius the Delayer' (F. Fabius Cunctator) o Drugom punskom ratu Rima protiv Kartage (ili Punici kao feničanski predci) i Hanibala gdje Rim krajnjim naporima osvaja svoju Slobodu. Hanibal je napadao tada i sa kopna, preko Alpa.

Malo kasnije, između dva velika svjetska rata, Vivien Postel du Mas i Jean Canido osnivaju grupu 'Polaris' koja se nadahnjuje mitom o jednom Kralju Svijeta, a zatim predlažu i projekt sinarkije u kojoj je socijalna služba naspram kapitalističkog profita, i uklanjanje klasne borbe putem kooperativnih pokreta.
 
Sinarkija vidi vladavinu svijetom od strane elite prosvijetljenih, tzv. inicijata, kao svjetska vlada u formi institucije koja upravlja čovječanstvom na osnovi najviših duhovnih i društvenih principa. Ona je više od političkog pokreta jer podrazumijeva osjetljivost na historiju i evoluciju ljudske rase. Neki bajkovito vjeruju u postojanje duhovno superiornih bića, prosvijetljenih i tajnih Majstora, poput onih iz duhovnog carstva Agarte ili Shambale u pustinji Gobi. Moto je: ,,Red nad kaosom”. Za razliku od anarkije sinarkijom upravlja autoritet, koji kontrolira tri najvažnija dijela društva: religiju, vojsku i obrazovanje. Edukacija je: kultura, umjetnost i znanost; zakon su: sud, policija, vojska i vanjski odnosi; ekonomija su: sindikati, vlade i radnička klasa. Najviša ambicija sinarkističke filozofije je društvo bez klasa, a odgovornost nad političarima imaju mudri. Društvo i država koji bi bili zasnovani na bilo kakvom robovskom obliku su beskorisni.
 
Sinarkija je jedini model vlasti koji prevladava postojeći kapitalizam, feudalizam, demokraciju i monarkiju. Prvi korak prema sinarkizmu je ujedinjavanje država na principu prvo ekonomskih federacija, jer ekonomski interesi su materijalni stadij ujedinjenja ljudskog društva u cjelini, a nad materijalnim oblicima se dalje grade drugi oblici ujedinjenja: kulture, inteligencije, zakona, kontrole, pa i religije. Sve se provodi evolutivnim metodama. Ova ujedinjavanja postupno poništavaju granice država i svijet postaje jedno. Također, neophodno je živjeti u skladu s prirodom, što je preduvjet za osobnu i opću sreću u društvu i na Planetu. Demokracijom, kažu, vladaju manipulativni demagozi, a taj oblik vlasti je loš koliko i monarkija, mala je razlika i više psihološka nego praktična. Šefovi država su lutke čije žice i udove pokreću interesne grupacije koje ih drže, čvrsto ili labavo. I u demokratskim zemljama korporacije i interesne grupacije novcem kontroliraju sve i takve kompanije jesu države za sebe. Komunizam i fašizam bili su samo neophodne faze evolucije, kontrakcije i ekspancije ljudske svijesti. I svaki oblik vlasti je tiranski dokle god sebe smatra vlašću, a ne službom, tj. dok se tako ne ponaša. Religija je element izuzetno duboko ukorijenjen u društvu, što se nikako ne može podcijeniti. Država i Crkva su odvojene, ali samo formalno. Pojedinci čuvaju znanja, a vitalne informacije nikad ne dolaze do naroda, jer je dokazano kao beskorisno. Ova vizija društva obuhvaća stvaranje jednonacionalne globalne ljudske populacije, čak do određenog datuma, kao i restauracija biosfere u stanje kakvo je bilo prije jednoga stoljeća. Razvoj znanosti je grubo sputan ekonomskim interesima, a religija je sputana zastarijelom dogmom, obrazovanje je sputano očajem, a zakon vezan korupcijom. Velika populacija i industrijska aktivnost izazivaju izumiranje vrsta i uništavanje biosfere, a politička struktura, koja broji više stotina država, sa svim društvenim uređenjima i vladajućim aparatima, nad mnoštvom nacija, ograničava slobodu kretanja, komunikacija, razvoja obrazovanja, kulture. Ovisnost industrije od fosilnih goriva i energije koja se dobiva iz nečistih i nesigurnih atomskih sustava prijeti da će se urušiti.

Fašistički način rješavanja ovakvog problema je depopulacija genocidom. Svaki sustav ima svoje rješenje. Pitanje je koliko i konzumerizam ima mogućnost da se obuzda. Komunizam bi ošišao sve glave koje štrče, religija svakoga tko ne vjeruje na "pravi način". Izazivanje globalnog rata je samo jedna moguća solucija. Sinarkističko rješavanje problema vladavine ne podrazumijeva neophodnost rata. Niti se sinarkistički modeli usklađuju s idejama uništavanja i ubijanja. Meritokratski odabir upravitelja sustava nikada ne može biti potpuno jasan onima na nižoj grani hijerarkije. Upravo zato je hijerarkija graduirana i sama u sebi i u sustavima koje pokreće. Postoje hijerarkije na hijerarkijama, a da "niže" hijerarhije nisu ni svjesne "viših". Istinska vlast je potpuno skrivena u sinarkističkom modelu.
 
(Nastavak slijedi)
 

Vid Hinković

Većina povjesničara sumnja da je Pacte Synarchique bila prijevara

 
 
Taj se sustav vjerovanja odbacio kao "djelo paranoidne mašte koja je povezivala povijest tri različite grupe aktivista, stvarajući među njima zavjeru u kojoj nijedna nije postojala". Većina povjesničara sumnja da je Pacte Synarchique bila prijevara koju su stvorili neki članovi La Cagoule kako bi oslabili Darlan i njegove tehnokrate. Samo nekoliko dalekosežnih povjesničara brane ideju da je sinarkija postojala. Talijanska propaganda Due pseudo-masonska kuća (P2) bila je "primjer udžbenika" pokušaja da se uspostavi sinarkija, jer je ujedinila političare, Katoličku Crkvu i trgovinu drogama.
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/d/d1/Rosicrucian_Academy_of_Alpha_Omega.png
Lyndon LaRouche, vođa pokreta LaRouche, opisuje širok raspon povijesnih fenomena, počevši od Alexandrea Saint-Yves d'Alveydre i Martinističkog Reda kojislijede važni pojedinci, organizacije, pokreti i režimi za koje se navodi da su bili sinarhistički, uključujući i vladavina nacističke Njemačke. On tvrdi da je tijekom Velike depresije međunarodna koalicija financijskih institucija, kartela sirovina i inteligentnih operativaca instalirao fašističke režime diljem Europe (i pokušao je to učiniti u Meksiku) kako bi održao svjetski poredak i spriječio odbacivanje međunarodnih dugova. LaRouche identificira bivšeg američkog potpredsjednika i bivšeg člana PNAC-a Dicka Cheneyja kao modernog "sinarhista", te tvrdi da "sinarhisti" imaju "shemu zamjene redovitih vojnih snaga naroda, privatnih vojski na korake privatno financirao međunarodnu shemu Waffen-SS-a, snagu koju vode vodeće financijske institucije, poput financiranja od više milijardi od strane američke trezora, Cheneyeve Halliburtonove bande ".
 
Ostale uporabe - Kina
 
Harvardov povjesničar i sinolog John K. Fairbank iskoristio je sinarsku riječ u svojoj knjizi Trgovina i diplomacija na obali Kine: Otvaranje Ugovora o lukama, iz 1842.-1854. I kasnijim spisima iz 1953. godine, kako bi opisali mehanizme vlasti pod Qing dinastijom u Kini. Fairbankova sinarhija je oblik zajedničkog pravila opskrbljivanjem postojećih Manchu i Han kineskih elita i dovođenjem stranih sila u sustav i njihovo legitimiranje kroz raspored rituala i priznanja koji im daju udio u vladavini dinastije Qing. Vjerovao je da su Qing, koji su bili izvan vlasti zbog svojih Manchu podrijetla, razvili ovu strategiju iz nužde jer nisu imali snažnu političku bazu u Kini. Kineski povjesničari nisu svi uvjerljivi, ali poštuju se, glavni prikaz. Godine 2011. Hu Jintao proglasio je "Harmonious Society" kao politički cilj KKP-a.
 
Hong Kong
 
Pojam koriste i neki politički znanstvenici kako bi opisali britansku kolonijalnu vladu u Hong Kongu (1842.-1997.). Ambrose King, u svojoj knjizi Administrative Absorption of Politics u Hong Kongu iz 1975., opisao je kolonijalnu administraciju Hong Konga kao "elitnu konsenzualnu vladu". U njemu je tvrdio da bi bilo koalicija elita ili snaga sposobnih za izazivanje legitimacije administrativne strukture u Hong Kongu bira od strane postojećeg aparata kroz imenovanje vodećih političkih aktivista, poslovnih osoba i drugih elita nadzornim odborima, dodjelom njima britanskih počasti, i dovodeći ih u elitne institucije kao što su konjički klubovi Hong Konga. Nazvao je ovu sinarkiju, proširenjem Fairbankove upotrebe te riječi.
 
Meksički sinarkizam
 
Sinarkijaje također naziv ideologije političkog pokreta u Meksiku iz 1930-ih. U Meksiku je povijesno bio pokret katoličke katoličke ekstremne desnice, na neki način slične fašizmu, silovito suprotstavljen populističkoj i sekularističkoj politici revolucionarnih vlada (PNR, PRM i PRI) koje su vladale Meksikom od 1929. do 2000. godine. Nacionalni sinarkistički savez (Unión Nacional Sinarquista, UNS) osnovan je u svibnju 1937. od strane skupine katoličkih političkih aktivista na čelu s Joséom Antonio Urquizom, ubijenim u travnju 1938. i Salvadora Abascala. Godine 1946., frakcija pokreta koji je odani upravitelju rušenju Manuel Torres Bueno ponovno se grupirao kao stranka popularnih snaga (Partido Fuerza Popular). Sinarkizam je 70-ih godina počeo oživjeti kao politički pokret preko Meksičke demokratske stranke (PDM) čiji je kandidat Ignacio González Gollaz angažirao 1,8 posto glasova na predsjedničkim izborima 1982. godine. Godine 1988. Gumersindo Magaña ispitivao je sličan udio, ali stranka je tada pretrpjela podjelu, a 1992. godine izgubila je registraciju kao političku stranku. Riješeno je 1996. godine.
 
Sada postoje dvije organizacije, obojica sebe nazivaju Unión Nacional Sinarquista, jedan očito desničar u orijentaciji, drugi očito lijevo krilo. Carlos Abascal, sin Salvadora Abascala, bio je tajnik unutarnjih poslova Meksika tijekom predsjedanja Vicentea Foxa. Mnogi sinarkisti sada su militantni u Nacionalnoj akcijskoj stranci PAN, bivših predsjednika Vicentea Foxa (2000-2006) i Felipea Calderona (2006.-2012.).
 
(Nastavak slijedi)
 

Vid Hinković

Riječ je izvedena iz grčke riječi "sin" koja znači "s" ili "zajedno" i arhiv koji znači "pravilo".

 
 
Sinarkizamje izraz koji općenito znači "zajedničko pravilo" ili "skladna vladavina". Osim ove opće definicije, i sinarkizam, i sinarhizam i sinarhija korišteni su za označavanje različitih političkih procesa u različitim kontekstima. Sve se više pojmova koristilo za označavanje pravila tajne elite.
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/4/40/Thomas_Stackhouse_Vertue.jpg/220px-Thomas_Stackhouse_Vertue.jpg
Thomas Stackhouse
 
Najranije zabilježeno korištenje izraza sinarhija (hrv. sinarkija) pripisuje se Thomasu Stackhouseu (1677.-1752.), engleskom svećeniku koji je koristio riječ u svojoj Novoj povijesti Svetog Biblije od početka svijeta do uspostave kršćanstva (objavljen u dva folija volumena u 1737.). Atribucija se može naći u Websterovom rječniku (američki rječnik engleskog jezika, koji je 1828. objavio Noah Webster). Websterova definicija sinarhije ograničena je isključivo na "zajedničko pravilo ili suverenost". Riječ je izvedena iz grčke riječi "sin" koja znači "s" ili "zajedno" i arhiv koji znači "pravilo".
 
Najznačajnija ranija uporaba riječi sinarhija/sinarkija proizlazi iz spisa Aleksandra Saint-Yves d'Alveydrea (1842. -1909.) Koji je u svojoj knjizi La France vraie uporabio taj pojam kako bi opisao ono što je smatrao idealnim oblikom vlade. U reakciji na pojavu anarhističkih ideologija i pokreta, Saint-Yves je razradio političku formulu za koju vjeruje da će dovesti do skladnog društva. Branio je društvenu diferencijaciju i hijerarhiju uz suradnju između društvenih klasa, nadilazeći sukob između društvenih i gospodarskih skupina: sinarhija, za razliku od anarhije. Naime, Saint-Yves je zamislio federalnu Europu (kao i sve države koje je integrirala) s korporativnom vladom sastavljenom od tri vijeća, jednog za akademske zajednice, jednog za pravosuđe i jednog za trgovinu.
 
Pravilo tajne elite

 

Neki teoretičari zavjere koriste riječ sinarhija/sinarkija kako bi opisali sjeničku vladu ili duboku državu, oblik vlade gdje politička moć djelotvorno počiva na tajnoj eliti, za razliku od "oligarhije" u kojoj je elita javnost poznata ili bi mogla biti poznata.
 
Prema bivšem časniku OSS-a Williamu Langeru, neki francuski industrijski i bankarski interesi čak i prije rata, okrenuo nacističku Njemačku i gledao Hitlera kao spasitelja Europe od komunizma. Ti su ljudi bili dobri fašisti kao i svi u Europi. Mnogi od njih imali su opsežne i intimne poslovne odnose s njemačkim interesima i još uvijek sanjali o novom sustavu "sinarhije", što je značilo vladu Europe na fašističke principe međunarodnog bratstva financijera i industrijalaca.
 
Ta je teorija navodno potekla otkrićem dokumenta Pacte Synarchique nakon smrti Jean Mayotta, 19. svibnja 1941., bivšeg člana Groupe X-Crisea, 15. svibnja 1941. Prema ovom dokumentu, Mouvement Synarchique d ' Carstvo je osnovano 1922. godine, s ciljem ukidanja parlamentarizma i zamjene sinarkije. To je dovelo do uvjerenja da je La Cagoule, udaljena desnica, bila oružana grana francuskog sinarkizma i da su neki važni članovi Vichy Regime sinarkisti. Vichyova vlada naložila je istragu, koja je dovela do Izvješća Chavin, ali nije pronađen nikakav dokaz o postojanju Sinapističkog carstva Mouvement. Većina pretpostavljenih sinarhista bilo je povezana s krvnim grupama ili s Groupe X-Crise; bili su u blizini admirala François Darlan (premijer Vichyja 1941.-1942.), i to je dovelo do vjere da su sinarkisti izmijenili vojni poraz Francuske za profit Banki crva.
 
(Nastavak slijedi)
 

Vid Hinković

Anketa

A. Plenković ne bi nikada zabranio dolazak A. Vulina u Hrvatsku da nije u problemima zbog Istanbulske konvencije. Slažete li se?

Srijeda, 25/04/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 655 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević