U svezi sumnje da je umiješan u ubojstvo obitelji Ševo na području Italije

 
 
Povijesne činjenice govore da su velikosrpsko-komunistički ideolozi, još od 1990. bili protiv rušenja Jugoslavije i protiv stvaranja samostalne Hrvatske, jer ih je puno toga vezalo za Titinu Jugoslaviju. Vezali su ih, prije svega, zajednički zločini koje su provodili nad hrvatskim narodom punih 45 godina. Dovoljno je reći da je iza njih ostalo preko 1500 masovnih grobnica s preko 960.000 kostura Hrvata.  Sam velikosrpski zlotvor Aleksandar Ranković je izjavio: „Od 1945. do 1951., likvidirali smo 586.000 državnih neprijatelja, od čega preko 500.000 Hrvata. Dakle, od ukupnog broja likvidiranih 85 posto čine Hrvati, a tim tempom je nastavljeno bratstvo i jedinstvo naših naroda. Tu je i onih 69 hrvatskih emigranata likvidiranih po svijetu za što se danas vodi postupak u Njemačkoj protiv Josipa Perkovića i Zdravka Mustača. Puno njih još čeka takvih procesa koje ova koalicija žele prikriti.
http://jasnajojic.com/wp-content/uploads/2011/05/rankovic.jpg
Srbijanac Aleksandar Ranković je priznao, kada će hrvatski komunisti i udbaši priznati?
 
Na tu temu, ovih dana na internetu je objavljen članak gdje se kaže: „Talijani reagiraju“. Dalje u tekstu stoji: „Zločin stigao na naplatu: Izručenje Josipovićeva oca zbog monstruoznog ubojstva. Dalje, kako se neslužbeno saznaje da je u DORH-u zaprimljen zahtjev od Italije za izručenje Ante Josipovića. Sve u svezi sumnje da je umiješan u ubojstvo obitelji Ševo na području Italije. Naime, kako u svojoj dokumentaciji piše Bože Vukušić, da u ta mračna vremena za hrvatski narod, u vrijeme likvidacije tročlane obitelji Ševo, supružnika Stipe i Tatjane, te devetogodišnje kćeri Rosemarie. U to vrijeme se na funkciji izvršnog sekretara za ideološki rad u CK SKH, što uključuje i nadzor rada SDS (UDBA) nalazi Ante Josipović, otac „našeg“ donedavnog predsjednika Ive Josipovića. Naime, na tu temu Vukušić kaže, već je dosadašnji proces protiv Josipa Perkovića i Zdravka Mustača donio niz kapitalnih dokaza koji ih, ako se ne nagode, vode ravno na doživotnu robiju. Tako su u Sloveniji otkriveni Pravilnici o postupanju UDB-e u akcijama likvidacije hrvatskih emigranata da su tu izravno odgovorni Perković i Mustač, ali se otkrivaju i nalogodavci. (Tihomir Dujmović, 7Dnevno, 2. svibanj 2014., str. 13.).
 
Navedeni podatci su dovoljni da se shvati zašto su jugokomunistički ideolozi ukinuli Komisiju za istraživanje komunističkih zločina. Zašto su ukinuli pokroviteljstvo Hrvatskoga sabora na odavanje pijeteta komunističkim žrtvama na Bleiburgu i križnim putevima. Zašto nas Josipović i bratija i dalje vuku u regiju u zagrljaj četničkom ideologu Tomislavu Nikoliću? Jer se u regiji osjećaju sigurnima. Zašto i po kakvoj logici u Hrvatskoj vladi imamo 47 posto Srba, ako ih je po popisu stanovništva 4,5 posto. I to nije izvan navedenog konteksta i zajedničkih interesa velikosrpsko-komunističkih ideologa.
 
Sve su to odgovori zašto hrvatski branitelji u Savskoj prosvjeduju. Matiću nije jasno zašto su tamo jer imaju velike mirovine, a ova dobra vlast im je postavila i poljske WC-e i dozvolila da postavljaju šatore bez dozvole, gdje bi to mogli realizirati osim kod ove dobre vlasti. Matić bi trebao upitati svog glavnog nalogodavca Ivu Josipovića, što su sve imali i što još imaju njihovi abolirani četnici tj. Mesićevi i Fumićevi antifašisti. Koliko je danas hrvatskih branitelja koji primaju mirovinu, a koliko njihovih aboliranih četnika i zločinačkih partoizana od 1945. godine?
 
Oni nisu pisali i objavljivali Registar četnika i antifašista, jer se nitko nije usudio postaviti takva pitanja, kao što je kako su stekli mirovine, praksa je bila – ode glava ili pojest će te mrak. Oni nisu čekali nikakav Sabor ili Vladu da im nešto odobri, jer su oni bili i Vlada i Sabor, a kako vidimo i danas vladaju Hrvatskom. Uz sve navedeno, u ovoj Hrvatskoj koja očito nije njihova, službeno su izgubili sve moguće privilegije. Tako na primjer u ulici socijalističke revolucije (Zvonimirovoj) u Zagrebu, imali su svoju trgovinu gdje se uvezena roba mogla kupiti u bescjenje, ali samo za određenu kategoriju povjerljivih kadrova.
 
(Nastavak slijedi)
 

Ivan Runje