Bokin lik i krajolik, ogledničko-pjesnički triptisi

 
 
Kada nebesa u Boku siđu blaženici u njih uziđu
 
Kada nebesa u Boku siđu blaženici u njih uziđu a sva stoljeća iziđu na placu i pozdravljaju prolaznike/ pitaju za zdravlje pa kako ste/ Bokelji su počesto zbunjeni to je teško pitanje/ jer stoljeća su ponekada kraća od godine ponekada dulja od milenija/ no bilo kako prolazna oblače se uvijek pristojno/ i stalno se smješkaju moguće čak i s posprdom/ bolje da zasja trenutak/ no u svaki kutak grada taj smjesta rasporedi osmatrače/ oštrim pogledom što jače ošine i stoljeća i milenije/ sve to skupa doista mogli ste napraviti i smislenije
http://www.obitelj-malih-marija.com/wp-content/uploads/2013/04/bl.-Ozana.jpg
Blažena Ozana Kotorska
 
Tada na placu iziđe i blaženica Ozana/ rođena je tamo iza crnogorske planine u zjenici joj sine bljesak opće dobrote/ to te učini smirenim i u trenutku i zavazda/ blažena Ozana od svojih vrlina sazda vjeru u Svevišnjeg/ nad glavom joj se vije stijeg koji leprša poljubcima/ poljubi obraz grješniku i grješnici riječima im povija rane
 
Blaženici Ozani s neba koje je sišlo u Boku priđu jaganjci božji od tamo iza planine/ skromnoj pastirici  tad sine da sve preda Bogu/ Svevišnji to sve je što mogu i vraća se opet Kotoru i moru te smirena liježe u kamenu  grobnicu/ Bog je upravo čita u tvojemu pogledu i šapuće ti je po obrvama i po licu
 
Blaženica i ti na planini čuvate ovce i koze
 
Nebo je sišlo u Boku gore nad planinom ga nema/ zvijezde su zlatni dukati žudnja ti svaku dohvati i nad glavom ti sjaji/ livade su dio nebeskoga prostora/ umjesto priviđenja neba stadu i pastirici treba sklad i sjaj visina/ tada u nebo uziđe i prečista kristalna vedrina/ čaranje svetačkih vrlina/ i ovce i koze su blažene i rajski mirne u toru/ uskoro će se pisati biblija/možda već u zoru/ uz obilja priviđenja moguće i poneka zbilja
 
U bezkraju planinske noći Isus će od onuda doći pokazuje sitna Ozana taj privid u dubini/ lahor je sa svih strana ispleo ponoćne čipke/ i tebi se tada pričini da pastirica bistra oka ne gleda noć odozdo nego odnekuda svisoka/ gdje privid se vidi jasno/ ona pogledom strasno slijedi  sve višu visinu
 
Ali zašto nema Isusa u neko doba ćeš ti/ kako ga nema pa tu je začuđena je Ozana/ budi-bog-s-nama zar ne vidiš eno ga s blagom u oboru/ evo ga vidiš i tu  je pa upravo je prošao kroza te/ dopusti mu da te prihvati/ krhka pastirica ti lagano rame i čelo dotakne tada se sklupča i zaspi/ zvijezde se umire sve je tiho/ ti blaženicu obavijaš stihom i prenosiš je u ova vremena/ jer sva i jesu njena
 
Ozana još uvijek blaženica a ne i svetica
 
Crnogorska pastirica a hrvatska katolička blaženica to nije dobitna kombinacija/ ispriječi se čvrst pleter kardinala razno-raznih korelacija/ još u početku petnaestoga stoljeća ognjem i mačem spaljena je vjera i prezvana nacija/ o katoličkoj Blaženici  nema tko brinuti nema je tko promaknuti/ kroz onaj čvrsti pleter kardinalske plutokracije do Svetoga Oca dopiru samo salve i ovacije/ Ozanu mu nitko i ne spominje/ svatko iz svojih razloga/ no ona već sjedi uz Boga/ njeguje mu umorne korake nježno mu povija stopala/ izvan svih i svačijih i ovakvih i svakakvih zala
 
Ako i nije svetica ocjena je čista petica i u znanju i u vladanju/ zna da Svevišnji je mjerilo ma kamo i  ma kako se jedrilo/ a kada je bilo stani-pani  prva je bila u obrani slavnoga Kotora grada/ tako i onda i sada
 
Katarina Kosić Hozana* u crkvi u Hrvata svakoga božjega stvora zbrinjava kao brata u Gospodinu/ tako svi imamo zajedničku nebesku domovinu/ nagnutu nad svemirski ponor gdje krhak svaki  je stvor/ Ozana ga uzima u zagovor/ dok nju ne zagovara nitko ali ljudsko ponašanje često je plitko/ eno - ponekada i crkveno/ no obilje božjih uzdarja istinite prizore stvara koji se odasvuda vide/ stvarni su/ čak i kad su otisnuti u privide
http://www.radiodux.me/sites/default/files/styles/velika_750x499/public/2012/04-03-2014-blazena-ozana/blozanaozanako.jpg?itok=Hi3Wk1qh
* Katarina Kosić (Relezi, kod Podgorice, 25. 11. 1493. - Kotor, 27. 4. 1565.), poznata kao Blažena Ozana Kotorska, pastirica, rođena u pravoslavnoj obitelji, nakon ukazanja Isusa sišla je u Kotor gdje je prihvaćena i podučavana u katoličkoj vjeri. Uzornim životom i predanim javnim djelovanjem stekla je veliko poštovanje Kotorana; sprovod je predvodio biskup osobno, a papa Pio XI. proglasio je blaženom 1927. godine. Njezini tjelesni relikviji čuvaju se u Kotoru.
 
(Nastavak slijedi)
 

Stijepo Mijović Kočan, Novi Vinodolski, lipanj-srpanj-kolovoz 2014.