Ekshumacija i pokop žrtava grobišta Sep u Gornjem Hrašćanu 23. kolovoza 2010.

 
 
Govor na Sedmom hrvatskom žrtvoslovnom kongresu u Muzeju Mimara, Zagreb, 30. rujna 2016.
U doba dok nitko nije na nivou Države vodio brigu o grobištima i stratištima osnovano je 20. rujna 2000. u Varaždinu Društvo za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava. Prvi zadatak Društva spomen križem obilježiti najveće grobište poratnog razdoblja Drugog svjetskog rata na području Varaždinske biskupije – grobište Dravska šuma kod Varaždina što je i učinjeno 18. lipnja 2004. godine, a spomen križem obilježene su i grobišta u Međimurju, Repova šuma – Štrigova, Sep u Gornjem Hrašćanu, Ksajpa u Šenkovcu i Leš u Kotoribi. Kao i grobišta prvih masovnih likvidacija na području Varaždinske biskupije i županije nastala 1943. godine po zauzimanju Varaždinskih Toplica od strane partizanske vojske, grobište Leskovec i grobište-grob Kalnička Kapela, grobište Šoderana u Kućanu Ludbreškome, te lokaciju iz poraća, grobište Gaj u Strmcu Podravskome. U spomen na prešućivane žrtve Drugog svjetskog rata i poraća spomen obilježja podignuta su 2003. u Čukovcu kod Ludbrega i 2008. u Vratišincu u Međimurju, u istoimenoj župi i općini. Zahvaljujući angažiranju članova Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava na groblju u Draškovcu 3. srpnja 2012. postavljen je spomen križ nad zajedničkim grobom poginulih Roma u savezničkom bombardiranju potkraj rata 1945. godine. U organizaciji Društva na desetak preostalih grobova na groblju u Varaždinu u kojima su pokopani zarobljeni njemački vojnici umrli poslije Drugog svjetskog rata pod raznim okolnostima u Varaždinu i okolici postavljeni su novi drveni križevi, a u spomen na žrtve i stradanja Društvo svake godine organizira više komemoracija i sjećanja na žrtve.
http://www.biskupija-varazdinska.hr/UserDocsImages/images/stories/2011/Dogadjaji/Dravska_suma_komemoracija1.jpg
Kako su se 5. ožujka 2009. godine kod rekonstrukcije i premještanja zapadnog dijela nasipa u Gornjem Hrašćanu iz zemlje stale pojavljivati kosti, a za koje smo na temelju izjava svjedoka pretpostavljali da pripadaju žrtvama koje su na ovo stratište potkraj mjeseca lipnja 1945. godine dovožene iz smjera Varaždina zatražili smo zaustavljanje radova i ekshumaciju žrtava. Kako se gornji sloj zemlje, oko 40 cm, skinuo teškom mehanizacijom došlo je do „kidanja“ brojnih kostiju. Na tom dijelu zemljišta, sjeverno uz rub nasipa, dužine oko 200 metara planirao se urediti pristupni put do njiva pa je u nekoliko navrata izvođač radova htio radove završiti i na trasu puta navesti šljunak. Svaki puta kada su se radovi nastavili član Društva Josip Kolarić izvijestio je nadležne te su radovi konačno, 10. ožujka, šesti dana nakon otkrića i zaustavljeni.
 
Na temelju zahtjeva Državnog odvjetništva i naloga suda ekshumacija je izvedena u lipnju 2009. godine, a pokop ekshumiranih žrtava u novosagrađenu grobnicu nedaleko stratišta održan je 23. kolovoza 2010. godine. Tu moram naglasiti da je ovaj dio grobišta srećom ekshumiran. Naime početkom ožujka te godine padala je jaka kiša koja je stala ispirati kosti iz novog dijela nasipa koji se „gradio“ i iz zemlje u kojoj su bile pokopane žrtve, pa su se tako uslijed kiše isprane kosti stale „pojavljivati“ u novom dijelu nasipa. Radove je Vodogradnja nastavila u petak, 6. ožujka i zemlju odvozila prema naselju Parag gdje žive Romi, a tu su u ispranoj zemlji mali Romi također su opazili ljudske kosti te su i oni alarmirali policiju. Uz pomoć sponzora i dobročinitelja troškove ekshumacije 2009. godine pokrilo je Društvo za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava, a iduće godine je na isti način uz pomoć dobrovoljnih priloga uspjelo sagraditi grobnicu u žrtve dostojno pokopati.
 
(Nastavak slijedi)
 

Franjo Talan