Get Adobe Flash player

Promišljanja o istraživanju »židovskog boljševičkog« mita

 
 
Uvod
 
Veliki moskovski rabin Jakov Maze: „Trockiji prave revoluciju, ali Bronsteini plaćaju račun zbog nj“... (i Trocki je kasnije razumio da je moskovski rabin bio u pravu).
ARTHUR HERTZBERG1
https://images-na.ssl-images-amazon.com/images/I/41EWXJ3AZ4L._SX298_BO1,204,203,200_.jpg
«Židovski boljševizam» je politički mit koji se pretvorio u povijesni. Imao je bezbroj pristaša u čitavom kršćanskom svijetu do te mjere da Leon Poljakovu svojoj knjizi «Povijest antisemitizma»2govori o «univerzalnosti toga fenomena». Širili su ga «bijeli» protivnici one «Oktobarske revolucije» iz 1917. koja je bila, ako se bolje pogleda, tek vojni prevrat protiv slobodno izabranog Ruskog parlamenta.
Označavanje boljševizma kao «židovskog» nadasve je iskoristio antisemitizam radi osude sovjetske vlasti i međunarodnog komunističkog pokreta, kojeg je plaćao i s kojim je upravljao u čitavom svijetu taj isti sovjetski režim.  Tako je Grigorij Bostunic, odvjetnik i antiboljševički agitator, rođen u Kijevu i kojega su boljševici osudili na smrt u odsustvu (in absentia3), označio Sovjetsku Rusiju kao «Sovjetsku Judeju»4.  Godine 1924. je postao njemački državljanin pod imenom Gregor Schwartz-Bostunitsch i na koncu je postavljen za «znanstvenog ravnatelja» «Obavijesnog ureda» SD-a (Služba Sigurnosti) SS-a u kojem mu je Heinrich Himmler podijelio čin "Standartenführer" (približno odgovara činu pukovnika).
 
Richard Pipes, stručnjak za Rusiju na Sveučilištu Harvard, izjavio je  1996. da je «strašna posljedica» ruske revolucije bila «izjednačavanje Židova s komunizmom» i da zbog toga pitanje «uključenja Židova u boljševizam» ima značaj koji nadmašuje akademske okvire. Prema Pipesovom mišljenju, optužba da je «međunarodni judaizam» izmislio komunizam radi uništenja kršćanske, ili «arijevske», civilizacije je stvorila «psihološke i ideološke temelje» za «Konačno rješenje» židovskog pitanja5. I Maxime Steinberg, profesor židovske kulture na Slobodnom sveučilištu u Bruxellesu, je mišljenja da je «judeo-boljševički trag» bitan za razumijevanje genocida nad Židovima6.
U uvodu u svoju knjigu The Jews and the European Crisis (Židovi i europska kriza), koja je izišla u Jeruzalemu 1988., povjesničar Jonathan Frankel ističe da je pred kraj Prvog svjetskog rata antisemtizam dosegao neviđeni opseg. Prema njegovom mišljenju, «što je komunistički pokret imao veći uspjeh», to je i «antikomunističko neprijateljstvo prema Židovima postajalo veće»7.
Radi se o uzročno-posljedičnoj vezi koju su dopustili i isticali suvremeni svjedoci, čuveni znanstvenici i publicisti različitog nacionalnog podrijetla i političkih težnji. Tako, na primjer, Fritz Stern iz Wroclava (Breslau) u svojoj knjigi o odnosu Bismarcka i njegovog bankara Bleichrödera, ističe da je dinamika toga «odjeka» nadahnula mnoge Židove da «glasuju za ljevicu što je, sa svoje strane, potaklo antisemite na novu dinamiku djelovanja8». Manes Sperber označava ovaj mehanizam kao «strašnu izmjenu revolucije i protiurevolucije".9
 
Dana 2. prosinca 1918. anarhist Gustav Landauer, ubijen za vrijeme represije na Sovjetsku republiku u Münchenu, sugerirao je Martinu Buberu: "Krasna je tema o revoluciji i Židovima. Ne zaboravi obraditi izravno sudjelovanje Židova u ustanku!".10 Na jedan vrlo sličan način, ali u povijesnim prilikama potpuno drugačijim, Louis Rapoport – rođen  1942. u Los Angelesu i izdavač Jerusalem Posta – u svojoj knjizi iz 1990. Stalins war against the Jews(Staljinov rat protiv Židova) napisao je da su  «ljudi židovskog podrijetla digli temelje komunizma i socijalizma».11
Pisac Franz Werfel ukazao je na jedan drugi vid ovog odnosa. Član bečke «Crvene garde» za vrijeme revolucionarnih previranja 1918. godine,  priredio je članak pod naslovom Dar Izraela Čovječanstvu (Geschenk Israels an die Menschheit) u kojem iznosi mišljenje da su Moses Hess, Karl Marx i Ferdinand Lasalle bili «Patrijarsi socijalizma» i da socijalizam predstavlja «metastazu religije!».12 Ovu ocjenu dijeli i Jacob Toury, povjesničar iz Tel Aviva, koji je na jednom međunardnom skupu 1976. izjavio da se «socijalizam... nakon što se izdvojio iz tradicionalnog judaizma» mogao  pretvoriti u «jednu vjeru, u jednu religiju zamijenjenu etičko-religioznom postavkom".13
"S ovom ocjenom slaže se i Jacob Toury, povjesničar iz Tel Aviva, koji je na međunarodnom simpoziju u 1976. izjavio da bi se "socijalizam...nakon iskorijenjenja tradicionalnog judaizma" mogao pretvoriti u "vjeru, u neku vrstu zamjenske etičko-religiozne sljedbe". 
 
U Parizu se 1906. ova stoljetna vjera izrazila na jedan izravno fantastičan način na jednoj razglednici iz imigrantskih krugova Židova socijalista. Na razglednici je prikazan, uz tekst na francuskom, njemačkom, engleskom, ruskom i hebrejskom, «suvremeni Mojsije». Čovjek kovrčave brade, ustobočen na «proleterskom brdu», bio je Karl Marks koji u ruci drži dvije Ploče zakona na kojima piše Kapital i Komunistički manifest..14
Ako se prihvati ono što je izložio povjesničar cionističkog pokreta Adolf Böhm, Karla Marksa su «bezuvjetno obožavali kao Junaka oslobođenja svijeta»15 židovski socijalisti iz Istočne Europe do te mjere da se iskovala izrjeka «naširoko ponavljana» da je «Karl Marks CadikI židovske četvrti»".16
Prema Jaffu Schatzu, ravnatelju Instituta za židovsku kulturu Sveučilišta u Lundu, «radikalni Židovi» su privukli na sebe toliku «svjetsku pozornost» da su, promatrajući njihov nesrazmjerni udio u revolucionarnom pokretu, «bili hvaljeni, ali i proklinjani zbog svojega radikalizma».17 Krajem 1919. u Neuen Jüdischen Monatsheften (Novi židovski mjesečnik), koji bi se izvorno trebao zvati  Ostjüdische Revue (Časopis istočnih Židova), članak Der jüdische Revolutionär (Židovski revolucionar) sadrži jednu znamenitu tvrdnju: «Koliko god bilo pretjerivanje antisemitskih krugova i koliko god to bojažljivo poricalo židovsko građanstvo, židovsko sudjelovanje u sadašnjem revolucionarnom pokretu je činjenica".18
Jednako i u Engleskoj kao i u USA, židovsko građanstvo osjeća nemir zbog proboljševičkih simpatija jednog dijela židovskog proleterijata koji je upravo imigrirao iz Istočne Europe. Njihov je strah bio u tomu da «će judeo-boljševički sterotip završiti tako da će ocrniti (smear) čitavu židovsku zajednicu".19
Židovi anti-boljševici, koji su se preselili u Berlin, objavili su 1923. knjigu  Rossija i Evrei (Rusija i Židovi). U njoj se nalazi slijedeća rečenica: «Žestoka mržnja na boljševike pretvara se u isto takovu mržnju na sve Židove. I ne samo u Rusiji».20 Zbog toga je filmski producent u Hollywoodu, Harry Warner, izgovorio ovo oštro upozorenje: "Ne zaboravi da si bio Židov. Komunisti Židovi okrenut će sav bijes svijeta prema ostalim Židovima".21
 

Bilješke:

 

1Arthur Hertzberg: Wer ist Jude? München 2000, str. 265.
2Tom. 8. Worms 1988., str. 183.
3 Nicholas Goodrich-Clarke: Die okkulten Wurzeln des Nationalsozialismus. Graz 1997, str. 149 i slijedeće.
4Gregor Schwartz-Bostunitsch: Die Bolschewisierung der Welt. Munich 1929. str. 28.
5 Richard Pipes: Jews and the Russian Revolution. U: Polin vol. 9/1996, str. 55-57 (Navod: str. 55); Također pogledati: Armin Pfahl-Traughber: Der antisemitisch-antifreimaurerische Verschwörungsmythos in der Weimarer Republik und im NS-Staat. Wien 1993, str 114.
6Maxime Steinberg: La piste ,judéo-bolchevique? U: Yannis Thanassekos i Heinz Wismann (Editores): Révisions de L'histoire. Totalitarismes, crimes et génocides nazis. Paris1990, str. 175-186 (Navod: str. 184)
7The Jews and the European Crisis 1914-1921. Studies in contemporary Jewry IV. New York, Oxford 1988, *• 15 y ss.
8Fritz Stern: Gold und Eisen. Frankfurt/M. 1978, str. 640.
9Manès Sperber: Sieben Fragen zur Gewalt. Munich 1983, str. 97
10 Martin Buber: Briefwechsel. T. II (1918-1938). Heidelberg 1973, str. 15.
11Hammer, Sichel, Davidstern. Judenverfolgung in der Sowjetunion. Berlin 1992, str 29.
12En: Franz Werfel: Zwischen oben und unten. Munich 1975, pág. 322 f
13 Walter Grab (Hrsg.): Juden und jüdische Aspekte in der Arbeiterbewegung. Tel Aviv 1977, pág. 58.
14La postal fue reproducida el 11. 1. 1994 en el Frankfurter Allgemeinen Zeitung
15 Cf. Der Jude. (Editor Martin Buber) 3 (1918/19), pág. 62-68, en donde, en ocasión del 100° aniversario del nacimiento de Marx se afirma que el judaísmo tiene el derecho de festejar a "Carlos Marx como sangre de su sangre y espíritu de su espíritu".
IHebrejski: «pravednik». Nap JHN
16Adolf Böhm: Die Zionistische Bewegung bis zum Ende des Weltkrieges. Tel Aviv 21935, T. I, pág. 360
17Jaff Schatz: The Generation. The rise and fall of thejewish communists in Poland. Berkeley 1991, pág. 11
18Steven Aschheim: Brothers and strangers. The east european Jew in german and german-jewish consciousness 1800-1923. Madison, Wìsc. 1982, pág. 157.
19Richard G. Powers: The history of American anticommunism. New York 1995, pág. 137.
20Berlin 1923 (Reimpresión Paris 1978), pág. 6.
21Neal Gabler: An empire of their own. How the Jews invented Hollywood. New York 1989. pág. 319.

 

(Nastavak slijedi)
 

Johannes Rogalla von Bieberstein

(Prijevod: Josip Nikšić)

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Anketa

Nakon što je T. Ivić 16. VI. 2019. položio vijenac na kojem piše "Predsjednik Vlade RH Andrej Plenković herojima Sutjeske", svatko tko i dalje u HDZ-u podržava Plenkovića je izdajnik. Slažete li se?

Ponedjeljak, 17/06/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1259 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević