Get Adobe Flash player

Bitna jednakost prema teoriji urote

 
 
KnjigaMeđunarodno židovstvo je imala ogroman utjecaj u cijelom svijetu. Nju se podcjenjuje u prispodobi s Protokolima cionskih mudraca koji su na prikrivan načina odražavali viziju reakcionarnog plemstva u Južnoj Rusiji prije Prvog svjetskog rata i koji su imali namjeru raskrinkati zamišljenu judeo-masonsku nakanu za svjetskom dominacijom. Ford je pronosio – temeljeći se često na neprihvatljivim činjenicama, ali snažno poopćenim i iskrivljenim – ideju o «bitnoj jednakosti» judaizma i komunizma, to jest: boljševizma; teorija koju će kasnije obožavati nacionalsocijalistička promičba.
https://static.timesofisrael.com/www/uploads/2017/05/Rotschild-cartoon-better.jpg
Moguće je dokazati postojanje promičbe tipa "Jews-equal-Bolsheviks" (Židovi jednako boljševici) u mnogim zemljama u razdoblju između dva svjetska rata. Stanovito vrijeme, uključujući i Englesku, ova je promičba imala snažan utjecaj i njezin odraz se nalazi u knjizi Hilaira Belloca Židovi.48 Budući da je bio mason49, Henry Ford, koji je podržao Adolfa Hitlera50, je bio otporan, isto kao i Belloc, na «apsurdnu teoriju o vrlo vješto organiziranoj zavjeri»51 sa strane masona.
Tako da je i Nesta Webster, stručnjakinja u teorijama urota, jasno iznijela u svojoj knjizi o tajnim društvima objavljenoj 1924. da se «teorija zavjere svjetskog židovstva» (jewish world-conspiracy) «nipošto ne temelji na svjedočenju Protokola...".52 Dobro informirani desničarski krugovi ne smatraju ideju da masonerija predstavlja «zaštitni korpus judaizma»53 kao nešto utemeljeno na stvarnim činjenicama, iako su takovu ideju podržali neki ideolozi nacionalsocijalizma.
Stvarni temelj teze o «židovskoj zavjeri», koju je štoviše podržala i Nesta Webster, je prije teorija o bitnoj izjednačenosti koja se, isto tako, može tumačiti kao jedna od inačica teorije o skupnoj odgovornosti. Ako je samo jedna manjina Židova bila komunistička, s ovom teorijom se skupno prebacuje odgornost na sve Židove zbog komunizma.54
Tako je Norman Cohn dokazao u svojem istraživanu glede Protokola cionskih mudraca,da se mit o «judeo-komunističkoj zavjeri pokazao daleko privlačniji od mita judeo-masonske zavjere».55 Protokoli, stvoreni u Rusiji iza 1903. a koji su bili objekt različitih suvremenih revizija, predstavljaju na stanovit način most između ova dva temeljna tipa teorije zavjere.
 
«Uništenje plemićkih povlastica» žalilo se u Protokolima, «tiranija» neustanovljenih56 «židovskih masonskih loža», ili još bolje dolazak Antikrista, bile su teme kojima su se posvećivali zaintačeni ideolozi – kao na primjer Alfred Rosenberg57 kojega ipak i njegovi stranački drugovi nisu uzimali previše ozbiljno – i te teme nisu previše privačile pozornost kod realističnih političara. Štoviše iUntersturmführer (poručnik) Mildenstern, referent za židovska pitanja u Službi Sigurnosti SS-a, na kraju je odbacio Protokole označujući ih kao «gluposti».58
Bez daljnjeg proizlazi da su često Protokole ocjenjivali korisnim, uključujući i one antisemite koji nisu bili stvarno uvjereni u njihovu vjerodostojnost. Jer, opisujući djelovanje istaknutih židova boljševika kao potvrdu starih predviđanja, pridonijeli su demonizaciji Židova. To je isto ono što je također učinio Henry Ford, poduprt od Ghostwriters (pisci utvare), tvrdeći da je židovska «subverzija» već najavljena u Protokolima «djelomično uspjela».59 O Sovjetskoj Rusiji industrijalac iz Detroit, čiji je portret visio na zidu u Hitlerovom minhenskom uredu, tvrdio je: «U svjetlu Protokola sadašnja Rusija još uvijek ne predstavlja Židovsku Državu, ali svakako Nežidovsku državu koju su osvojile oružane židovske vojske.»60
Treba primjetiti da je Hans Fritzsche, čovjek od Göbbelsovog povjerenja koji je postao popularan radio komentator, izjavio pred Vojnim sudom u Nürembergu da se nacionalsocijalistička promičba temeljila «na jednostranim činjenicama kao što je židovski antinacionalizam i u onim slučajevima kada su Židovi bili komunisti». Unatoč svemu, Fritzsche se očitovao da niti u jednom trenutku nije uzeo zaozbiljno Protokole.61 U svakom slučaju, ne treba zanemariti izjavu Adolfa Eichmanna pred sudom u Jeruzalemu kada je rekao da je njegov šef bio profesor Franz Alfred Six u smislu da se nacionalsocijalistički funkcionari sile da se pojave pred sudom kao «istaknuti».
Prema izjavi Adolfa Eichmanna, profesor Six se posvetio «istraživanju svjetonazora protivnika na temelju čisto znanstvenom... Jasno je da smo pod vodstvom jednog takovog vođe odbacili kao puke priče Protokole ilipriče o obrednim ubojstvima.»62
 
Bilješke:
 
48Munich 1927, pág. 45.
49Daniel Pipes: Verschwörung. Munich 1998, pág. 205.
50James Pool: Hitlers Wegbereiter zur Macht. Bern 1979, pág. 80 ss.
 
51Cf. Hilaire Belloc: Die Juden. Munich 1927, pág. 118, donde este complot se califica como "tontería obvia“.
52Nesta H. Webster: Secret societies and subversive movements (1924). Reimpresión: Rando Palos Verdes, Gal.o.J, pág.382.
 
53Helmut Neuberger: Die Freimaurerei und der Nationalsozialismus. T. l, Hamburg 1980, pág. 315 - al igual que el Völkische Beobachter del 16. 1. 1930. Cf. Ralf Melzer: Konflikt und Anpassung. Freimaurerei in derWeimarer Republik und im „Dritten Reich“. Wien 1999.
54Cf. Hans Habe: Ich stelle mich. Munich 1986, pág. 473: „Der ganze Antisemitismus, der rassische imbesonderen, basiert auf einer Kollektivschuldlüge.“ (Todo el antisemitismo, el racista en especial, se basa sobre la mentira de una culpa colectiva).
55Norman Cohn: Die Protokolle der Weisen von Zion. Köln 1969, pág. 157.
56Gottfried zur Beek (d.i. Hauptmann a.D. Müller von Hausen): Die Geheimnisse der Weisen von Zion. Munich 1939, pág. 27 y 40.
 
57Rosemberg publicó una versión revisada de los „Protocolos“ (Munich 1923, 25. Tsd.), en la cual las actividades revolucionarias de Karl Radek y de Grigori Sinoviev se incluyen actualizadas. Así, en la pág. 43 se menciona la aparición de Sinoviev en el congreso del partido socialista alemán en Halle.
58Heinz Höhne: Der Orden unter dem Totenkopf. Gütersloh 1976, pág. 302.
 
59Henry Ford: Der internationale Jude. Leipzig 1922, pág. 114.
 
60Ibid. pág. 149.
 
61Gustave M. Gilbert: Nürnberger Tagebuch. Frankfurt/M. 1962, pág. 262.
 
62 Lutz Hachmeister: Der Gegnerforscher. Die Karriere des SS-Führers Franz Alfred Six. Munich 1998, pág. 157.
 
(Svršetak)

 

Johannes Rogalla von Bieberstein

(Prijevod: Josip Nikšić)

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Anketa

Tko će profitirati od smjene Lovre Kuščevića i ostanka u vlasti HNS-a?

Subota, 20/07/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1160 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević