Cionisti predlažu Hitleru vojni savez

 
 
Početkom siječnja 1941. godine, jedna mala, ali značajna cionistička vojna organizacija, podnijela je formalni prijedlog  njemačkim diplomatima u Beirutu o vojno-političkom savezu s Njemačkom u ratu. Prijedlog je došao od tajne skupine ekstremista poznati pod imenom „Borci za slobodu Izraela“, skraćeno Lehi ili Skupina Stern63. Njezin vođa Abraham Stern64, koji je neposredno prije prekinuo s radikalnom nacionalističkom skupinom „Vojna nacionalna organizacija u zemlji Izrael“ (Irgun Cvai Leumib’erec Israel)65 zbog njihovog držanja prema Velikoj Britaniji, koja je djelotvorno priječila nastavak židovske kolonizacije u Palestini. Stern je smatrao Veliku Britaniju za glavnog neprijatelja cionizma.
https://www.ynetnews.com/PicServer2/24012010/3085068/RU0313873_WA.jpg
Jitzhak Shamir
 
Taj cionistički prijedlog «za rješenje židovskog pitanja u Europi i aktivno sudjelovanje skupine Lehi u ratu na strani Njemačke» zaslužuje da ga navedemo malo detaljnije.66 U svojim su raspravama i izjavama glavni vođe Njemačke nacional- socijalističke stranke često naglašavali da Novi poredak u Europi kao preduvjet zahtijeva korjenito rješenje židovskog pitanja evakuacijom („Europa oslobođena od Židova“). Evakuacija židovskih masa iz Europe je preduvjet za rješenje židovskog pitanja. Međutim, jedini način potpunog ostvarenja je smještanje tih masa u izvornu domovinu židovskog naroda, Palestinu, i uspostavljanje židovske države u njezinim povijesnim okvirima.
Cilj političke aktivnosti i godine borbe Pokreta za Slobodu Izraela, Nacionalne vojne organizacije u Palestini (Irgun Cvai Leumi b'erec Jisrael) je da riješi židovski problem na taj način i tako, da potpuno oslobodi židovski narod i zauvijek riješi njegovo pitanje. NMO, koji je dobro poznavao dobru volju njemačkog Reicha i njegovih predstavnika glede cionističkih aktivnosti u Njemačkoj i cionističkog programa iseljavanja, je bio mišljenja da:
 
1. Mogu postojati zajednički interesi između Novog Europskog Poretka temeljenog na njemačkom nacrtu i istinske nacionalne težnje židovskog naroda, utjelovljene u djelovanju skupine NMO.
 
2. Moguća je suradnja između Nove Njemačke i nacionalno-pučkog obnovljenog Židovstva („Hebräertum“).
 
3. Uspostava povijesne židovske Države na nacionalnim i totalitarnim temeljima, povezane ugovorom s njemačkim Reichom, bilo bi u interesu održavanja i jačanja buduće pozicije Njemačke na Bliskom istoku.
 
Na temelju ovih razmatranja i pod uvjetom da vlada njemačkog Reicha prizna nacionalne težnje Pokreta za slobodu Izraela, a naznačene ovdje iznad, NMO u Palestini predlaže da aktivno sudjeluje u ratu na strani Njemačke. U ovaj prijedlog NMO-a mogao bi se uključiti vojna, politička i obavještajna djelatnost unutar Palestine i, isto tako, poslije određenih organizacijskih mjera, izvan nje. Istovremeno bi europski Židovi bili vojno uvježbavani i organizirani u vojne jedinice pod vodstvom i zapovjedništvom NMO-a. Oni bi sudjelovali u borbenim operacijama u cilju osvajanja Palestine, ako bi se jedan takav front trebao otvoriti.
Neizravno sudjelovanje Pokreta za slobodu Izraela u Novom poretku u Europi, već u pripremnoj fazi, kombinirano s pozitivnim i korjenitim rješenjem problema europskih Židova na temelju nacionalnih težnji navedenih iznad, židovski bi narod uvelike ojačao moralnu podlogu Novog poretka u očima čitavog čovječanstva.
Suradnja Pokreta za slobodu Izraela bila bi također u skladu s nedavnom raspravom njemačkog kancelara, u kojoj Hitler uvjerava da će koristiti svaku kombinaciju i koaliciju da bi izolirao i pobijedio Englesku.
Ne postoje nikakvi tragovi njemačkog odgovora. Prihvaćanje bi svakako bilo nevjerojatno, jer je u tom trenutku njemačka politika bila odlučno proarapska67. Značajno je da je Skupina Stern nastojala sklopiti pakt s trećim Reichom u razdoblju kada su se glasine, po kojima se Hitler pripremao na istrjebljenje svih Židova, navelikoširileujavnosti. Vjerojatno, iliAbrahamSternnijevjerovaouteglasine, ili je htio surađivati sa smrtim neprijateljem svojeg naroda, da bi pomoga ostvaranje židovske države68.
 
Jedan od važnijih članova organizacije Lehi, u doba kada je Skupina podnijela taj prijedlog, bio je i Jichak Šamir, koji će kasnije postati ministar vanjskih poslova Izraela i zatim, od osamdesetih godina pa sve do1992. godine, Predsjednik vlade Države Izrael. S obzirom da je poslije Sternove smrti 1942. (ubila ga je britanska vojska) bio šef operacija organizacije Lehi, Šamir je organizirao mnogobrojne terorističke akcije, uključujući tu i ubojstvo britanskog ministra za Srednji istok, lorda Moyne-a, u studenom 1944., i umorstvo švedskog pregovarača Ujedinjenih nacija, grofa Benadottea, u rujnu 1948. godine. Godinama iza toga, kada bi Šmira pitali o prijedlogu sporazuma s nacistima iz 1941. godine, potvrdio je da je znao za prijedlog o savezništvu s Njemačkom u ratu, koji je njegova organizacija predložila.69 
 
Zaključak
 
Usprkos osnovnom neprijateljstvu između Hitlerova režima i međunarodnog židovstva tijekom više godina, interesi židovskih cionista i njemačkih nacionalsocijalista su se poklapali. Surađujući s cionistima zbog jednog humanog i obostrano željenog rješenja jednog složenog problema, Treći je Reich pristao žrtvovati svoju vanjsku trgovinu, pokvariti odnose s velikom Britanijom i oneraspoložiti Arape. Ustvari, u razdoblju tridesetih godina ni jedna nacija nije učinila više u korist dalekih ciljeva židovskih cionista od Hitlerove Njemačke.
U Šibeniku, s jeseni 2008.
S engleskog izvornika, uz pogled i sravnjivanje s francuskim i talijanskim prijevodima, i uz dodatak i svojih fusnota, preveo Josip Nikšić.
 
Bilješke:
 
63 Lehi (י״חל) je skraćenica od לארשי תורח ימחול Lohamei Herut Israel (Borci za slobodu Izraela) nu, britanska vlast ih je nazivala «Banda Štern», prema imenu njihovog vođe Abrahama Sterna. Skupina je nastala 1940. Među njihovim najpoznatijim akcijama bile su: 6. studenog 1944. ubojstvo lorda Moynea,  predstavnika britanske vlasti; zatim pokolj Arapa u selu DeirJasin 9. travnja 1948; 17. rujna 1948. ubojstvo grofa Folke Bernadotta, posrednika UN-a. Skupina je ukinuta 31. svibnja 1948. kada je uključena u oružane snage a vođe su amnestirani od zločina. Jedan od poznatijih pripadnika skupine Lehi, a kasnije je postao poznati politčar, je bio Jichak Šamir .
64 Abraham Stern, rečeni Yair (1907. – 1942,) rođen je u Poljskoj (Suwalki). U Izrael je imigrirao 1925.  studirao je na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu i specijalizirao se u klasičnim jezicima (grčki i latinski). Ubili su ga engleski agenti 1942. u Tel Avivu.
65 Irgun (sama riječןוגרא«irgun» na hebrejskom znači «organizacije») je skraćenica od imena paravojne cionističke skupine Irgun Tsvai Leumiberec Israel, לארשי ץראב ימואליאבצןוגרא (Narodna vojnička organizacija u zemlji Izrael) kojaje djelovala u Palestini od 1931. do 1948. Osnivač je bio Avraham Tehomi i organizacija se razlikovala od Hagané odbijanjem socijalističke ideologije. Može ju se na stanovit način smatrati predhodnicom današnjeg bloka Likud. I oni su raspušteni 1948. a nakon što su amnestirani ušli su u oružane snage, isto kao i Sternov Lehi.
66 Originalni dokument se nalazi u njemačkim arhivima Auswärtiges Amt, Bestand 47-59, E 224152 i E 234155-58. Potpun njemački tekst je objavljen u: David Yisraeli, The Palestine Problem in German Politics 1889-1945 (Israel, 1974), str. 315-317. Još pogledati: Klaus Polkhen, "The Secret Contacts", Journal of Palestine Studies, Proljeće-Ljeto 1976., str. 78-80; (Kada je učinjena ova ponuda Sternova skupina Lehi je već bila dio Irguna.
67 Arapski nacionalisti su se suprotstavljali Velikoj Britaniji, koja je u to vrijeme nadzirala veći dio arapskog prostora, uključujući Egipat, Irak i Palestinu. Budući da su Velika Britanija i Njemačka bile u ratu, Njemačka je davala podršku Arapima. Vođa palestinskih Arapa, veliki jeruzalemski muftija Hadž Amin Al-Huseini uporno je radio na zbližavanju s Njemačkom. Nakon bijega iz Palestine, na arapskom se obraćao arapskom svijetu preko radija i sudjelovao je u regrutaciji bosanskih muslimana u njemačku vojsku.
68 Israel Shahak, "Yitzhak Shamir, Then and Now," Middle East Policy (Washington, DC), Vol. 1, N. 1, (L’intero N. 39), 1992, str. 27-38; Yehoshafat Harkabi, Israel's Fateful Hour (New York, Harper and Row, 1988), str. 213214. Navod u: Andrew J. Hurley, Israel and the New World Order (Santa Barbara, California, 1991), str.. 93, 208-209; Avishai Margalit, "The Violent Life of Yitzhak Shamir", New York Review of Books, 14. svibnja 1992., str. 18-24; Lenni Brenner, Zionism in the Age of the Dictators (1983), str. 266-269; L. Brenner, Jews in America Today (1986), str 175-177; L. Brenner, "Yitzhak Shamir: On Hitler's Side", Arab Perspectives (Arapska Liga), ožujak 1984., str. 11-13.
69 Avishai Margalit, "The Violent Life of Yitzhak Shamir," New York Review of Books, 14. svibnja 1992., str. 18-24.; Lenni Brenner, Zionism in the Age of the Dictators (1983), str. 266-269.; L. Brenner, Jews in America Today (1986), str. 175-177.; L. Brenner, "Skeletons in Shamir's Cupboard," Middle East International, 30. rujna 1983., str. 15-16.; Sol Stern, L. Rapoport, "Israel's Man of the Shadows," Village Voice (New York), 3. srpnja 1984., str. 13 ff.
 
(Svršetak)
 

Mark Weber, Cionizam i Treći Reich

(s engleskog izvornika, uz pogled i sravnjivanje s francuskim i talijanskim prijevodima, i uz dodatak i svojih fusnota, preveo: Josip Nikšić)