Dijete je najveća radost bračnome paru i najveći Božji dar njihovoj ljubavi

"Zaista, kažem vam, meni ste učinili koliko ste učinili

jednome od ove moje najmanje braće" (Mt 25:40)

Iako u Republici Hrvatskoj postoji Zakon o medicinskoj oplodnji, kojega je Hrvatski sabor, za vrijeme HDZ-ove vlasti, donio na svojoj sjednici od 17. srpnja 2009. godine, to novoj vlasti od 4. prosinca 2011. godine, Kukuriku koalicije, na čelu sa SDP-om Zorana Milanovića, nije dovoljno. Naime, i taj važeći zakon, dok se ne usvoji novi, kao i svaki drugi koji ima nakanu manipuliranja ljudskim bićima, u neskladu je sa opće moralnim naravnim vrijednostima, sa učiteljstvom Katoličke Crkve i sa dostojanstvom čovjeka, braka i obitelji.

U zakonu bivšeg ministra zdravstva Darka Milinovića i Vlade HDZ-a, pravo na medicinski potpomognutu oplodnju imali su neplodni parovi u braku ili izvanbračnoj zajednici. Zakonski je bila dopuštena izvantjelesna oplodnja samo tri jajne stanice, a sva tri zametka, odnosno djeteta u najranijoj fazi života, mogla su se premjestiti u maternicu. Začetu dječicu nije bilo dopušteno zamrzavati. Dopuštena je homologna izvantjelesna oplodnja, tj. korištenje zametnih stanica bračnih ili izvanbračnih partnera, kao i heterologna izvantjelesna oplodnja, korištenjem jajnih stanica ili spermija davatelja izvan bračne ili izvanbračne zajednice, ukoliko je samo jedan od bračnih ili izvanbračnih partnera neplodan.

Davatelji zametnih stanica ne smiju znati za primatelje, niti primatelji za davatelje. Jedino rođeno dijete treba do 14 godine saznati kako je došlo na svijet, a sa punoljetnošću ima pravo uvida u državni registar davatelja, kako bi saznalo tko mu je biološki otac ili majka. Dotični davatelji sjemenih stanica pravno nemaju nikakve obveze prema djeci koju su posijali. Možemo samo zamisliti kakvog su bijednog karaktera te osobe, koje se tako ponašaju. No, najvažnije je kako se osjeća i što proživljava ta djevojka ili mladić koji u registru saznaju za svoga biološkog oca ili majku, a s kojima ne smiju i nemaju pravo imati ikakve veze, niti ih osobno upoznati ukoliko oni to ne žele.

Prije ovoga zakona iz 2009. godine, na snazi je bio Zakon o zdravstvenim mjerama za slobodno odlučivanje o rađanju djece, od 21. travnja 1978. godine, dakle iz komunističkoga vremena, koji je ukratko regulirao i to područje, kako se tada nazivalo, umjetne oplodnje. Taj zakon je, na žalost, na snazi i u današnjoj Republici Hrvatskoj, na čijem temelju se legalno ubijaju nerođena djeca. Bilo je pokušaja i 2005. godine, za vrijeme ministrovanja u zdravstvu dr. Andrije Hebranga, da se donese zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji, ali se od toga odustalo. Svi ti zakoni, kao i sljedeći Kukuriku koalicije, bit će samo licemjerje i fasada za eldorado biznisa nazovi liječnika i njihovih ekipa u privatnim i društvenim bolničkim centrima za takozvanu medicinsku reprodukciju.

Postotak uspjeha takvog načina oplodnje, uz najsuvremenije medicinske metode, je najviše kod 10-15% od onih žena ili bračnih parova koji su se odlučili na takve postupke. Najveći je problem da se izvantjelesno začeto dijete ugnijezdi u hormonalno pripremljenoj maternici. Većini završi život u tim prvim danima. Ako i zažive, veća je sklonost spontanim pobačajima, preranim porodima i svim zdravstvenim rizicima. To nije ni čudo, ako je znanstvena činjenica da čak preko 50 posto prirodno začete djece spontano završi život u tim prvim danima razvitka. Više puta žena i ne zna da je bila trudna, jer se to dogodi čak prije sljedeće ili malo zakašnjele menstruacije. Znači, ti ljudski zametci koji su nastali prirodnim putem i koji imaju veći prirodni životni potencijal, u većem broju smrtno završe, a kako tek ne bi ova dječica, začeta u tako neprirodnim izvantjelesnim uvjetima.

U nas je, i u svijetu, čak oko 20% neplodnih partnera. Uzroci su veoma različiti, a po prilici je podjednak broj neplodnih žena i muškaraca. Razlog su prirođeni, stečeni ili nepoznati čimbenici. Uzrok smanjene plodnosti mogu biti i ekološki uvjeti, zagađenost zraka i cjelokupne prirode, uz možda ekstremno pušenje, alkohol, kao i razni psihički stresovi. No, najčešći uzrok je preuranjen i neuredan spolni život, upalne bolesti spolnih organa, te ranije hotimično uništenje njima neželjenog i neplaniranog djeteta.

Stoga bi bilo najvažnije učiti mlade, uz sve potrebne informacije, zdravstvene i moralne, odgovornom ponašanju. U tome smislu cijelo društvo, uz pomoć države, treba biti bolje organizirano i kvalitetno raditi za bolju osobnu, obiteljsku i narodnu budućnost. Mladi ljudi u braku se ne bi trebali bojati dolaska djece, pa hotimično odlagati začeće bilo kakvim metodama, koje neminovno štete zdravlju, a takozvane kontracepcijske pilule, a posebno spirala, su ubojstvena sredstva za eventualno začeto dijete.

Dijete je najveća radost bračnome paru i najveći Božji dar njihovoj ljubavi. Uz njihovu poštenu želju za djecom i njihovo vrijedno zauzimanje, Bog će sigurno providjeti i skromne materijalne uvjete života. Međutim, ako odgađaju dijete zbog ovih ili onih, osobito materijalnih razloga, prođu godine, poremeti se reproduktivno

(Nastavak slijedi)

Ružica Ćavar, dr. stom. i dr. med., predsjednica Hrvatskog pokreta za život i obitelj