Get Adobe Flash player

Davanje završenih autocesta u koncesiju moglo bi polučiti isključivo kratkoročni do maksimalno srednjoročni povoljan učinak na proračun, s dugoročno vrlo upitnim efektima

 
 
Krajem listopada 2013. godine javno je objavljena studija „Monetizacija javnog duga vezano uz društva HAC i ARZ“, na temelju koje je objavljen i međunarodni natječaj za odabir koncesionara hrvatskih autocesta na rok od 40-50 godina. Autocestama trenutačno upravljaju poduzeća u 100-postotnom državnom vlasništvu: Hrvatske autoceste d.o.o. (HAC) i Autocesta Rijeka-Zagreb d.d. (ARZ). Krajem 2012. godine je radi restrukturiranja poslovanja spomenutih društava HAC osnovao društvo Hrvatske autoceste održavanje i naplata cestarine d.o.o. (HAC-ONC) sa zadatkom objedinjavanja sektora naplate cestarina i održavanja društava HAC i ARZ u koji bi se trebala prebaciti i većina njihovih zaposlenika.
http://www.eizg.hr/Images/im.ashx?Id=45
Mihaela Grubišić Šeba
 
Odabrana opcija monetizacije javnog duga operatera hrvatskih autocesta putem koncesije propituje se u ovom radu, uspoređuje sa sličnim rješenjima u međunarodnoj praksi i sadašnjim scenarijem naplate cestarine i održavanja autocesta. Rezultati analize pokazuju da bi davanje završenih autocesta u koncesiju moglo polučiti isključivo kratkoročni do maksimalno srednjoročni povoljan učinak na Državni proračun, s dugoročno vrlo upitnim efektima. Zadržavanje autocesta pod upravljanjem hrvatskih koncesionara dugoročno je fi nancijski održiva opcija, pod uvjetom refinanciranja prekomjernih dugova koji dospijevaju u kratkom i srednjem roku i kvalitetnog restrukturiranja hrvatskih operatera autocesta.
 
Autoceste su infrastrukturna imovina svake zemlje. Poput željeznica i luka, one su prirodni monopoli, jer njihova izgradnja zahtijeva visoke inicijalne troškove, koji su dovoljno prohibitivno visoki da izgradnju alternativne infrastrukturne imovine čine ekonomski neisplativom (Laurino i Grimaldi, 2010.). Uključivanje privatnog partnera u izgradnju, financiranje, upravljanje i održavanje autocestama praksa je koja se već dugo koristi u razvijenim zemljama i zemljama u razvoju. Pri tome se koncesije uobičajeno odnose na integralna rješenja projektiranja, izgradnje, (re)financiranja, održavanja i prikupljanja cestarina od korisnika autocesta – vozača, ili države.
 
Ključna odrednica svakog javno-privatnog partnerstva je suradnja između javnog i privatnog sektora u pružanju javnih usluga, koja uključuje podjelu rizika, odgovornosti i koristi i mora rezultirati većom vrijednošću za plaćeni javni novac od vrijednosti koja se postiže tradicionalnom organizacijom isporuke javnih usluga
(Juričić, 2008.). Koncesijski model javno-privatnog partnerstva datira još iz 18. stoljeća kada su vlade potpisivale ugovore o koncesiji s velikim korporacijama radi financiranja izgradnje javne infrastrukture (Vukmir i Skenderović, 1999.). Koncesije autocesta osobito su uobičajene u Italiji, Francuskoj, Španjolskoj i Portugalu, dok u ostalim europskim zemljama autocestama pretežno upravljaju poduzeća u državnom vlasništvu (Albalate i dr., 2009.). Hrvatska praksa poznaje prvi takav slučaj javnoprivatnog partnerstva na primjeru izgradnje autoceste Bina Istra, od 1995. godine. Godine 2004. u koncesiju je dana i dionica autoceste Zagreb-Macelj. U oba slučaja riječ je o spomenutom modelu izgradnje, financiranja, upravljanja i održavanja autoceste na dugi rok. Pri tome nije zanemariva činjenica da Hrvatska dosada nije ostvarila nikakav naknadni prihod od autocesta danih u koncesiju u Državni proračun.
 
U svrhu evidencije javnog duga, koncesijama se smatraju ugovori države (koncedenta) s poduzećima u državnom ili privatnom vlasništvu (koncesionarom), kojima se koncesionaru dodjeljuje pravo upravljanja imovinom u državnom vlasništvu na rok od tipično trideset i više godina. Pri tome koncesionar ubire naknadu za upravljanje direktno od korisnika imovine, za razliku od javno-privatnog partnerstva kod kojeg država direktno plaća naknadu privatnom partneru za upravljanje imovinom i pružanje ugovorenih usluga.
 
(Nastavak slijedi)
 

Dr. sc. Mihaela Grubišić Šeba, znanstvena suradnica u Ekonomskom institutu, Zagreb, Ekonomski pregled 64

Zadar u Srednjem vijeku do 1409.

 
 
Ne postoji zemlja, na kugli zemaljskoj oko koje se splelo toliko paukovih mreža laži, svojatanja, posezanja za njenim. Posezanjima povjesnim krivotvorinama. Kad će vjetar istine, vjetar znanstvene struke, pokidati sve te mreže, stati u kraj laži. Više su doprinijeli na žalost strani znanstvenici rasvjetljavanju nekih od tih povjesnih krivotvorina, što sve govori o našim povjesničarima novijeg doba – titularima, nosiocima znanstvenih titula, brzih doktora bez i jednoga jedinoga godinama objavljenoga znanstvenoga rada, godinama. Kome i ćemu ta i takva povijesno – znanstvena zajednica, do kada ti i takvi „znanstveni“ uhljebi, sumljivih znanstvenih radova: prepisivača, plagijatora, dr – drpislava, od istih takvih mentora, dok se našim perjem kite drugi: posrbljuju, sloveniziraju, talijaniziraju i što sve ne, naše velikane, prostore, dopisuju, pišu sebi prihvatljiviju povijest, potaknuti našom prof. – dr. sc. – akademskom šutnjom.
http://antikvarijat-biblos.hr/upload/catalog_product/3821/sdc14324_524dad51565fd.jpg
Naši se „znanstvenici“ izmiču i uzmiču pred njima, daju im svojim neradom i (ne)stručnosti, prostor. A oni uzimaju li uzimaju: grabe, drpišu, dopisuju, uljepšavaju, svojataju, prisvajaju, postupaju s našom povijesti ko s Alajbegovom slamom.
 
Izvori i literatura:
 
{1.} Nada Klaić i Ivo Petricioli: Zadar u Srednjem vijeku do 1409., Filozofski fakultet u Zadru, 1976.
{2.} G. Ortalli, G. Cracco, G. Cozzi, M. Knapton, Povijest Venecije, sv. I., Antibarbarus, Zagreb, 2007.
{3.} Phillips, The Fourth Crusade and the Sack of Constantinople, 269.
{4.} J. Phillips, The Fourth Crusade and the Sack of Constantinople, 106.
{5.} Emerik Arpadović - Hrvatska opća enciklopedija
{6.} Šišić, Ferdo, Povijest Hrvata, pregled povijesti Hrvata 600. - 1526., prvi dio, str. 187. -188.
{7.} Klaić, Vjekoslav, Povijest Hrvata I, Zagreb, 1980.
{8.} Šišić, Ferdo, Povijest Hrvata, pregled povijesti Hrvata 600.-1526., prvi dio, Marjan tisak, Split, 2004.
{9.} Šišić, Ferdo, Poviest Hrvata za kraljeva iz doma Arpadovića I dio, Zagreb, 1944.
 
(Svršetak)
 

Nikola Šimić Tonin

Križarsko razaranje kršćanskog Zadra bilo je uvod za slično osvajanje Carigrada i pokolj tamošnjih kršćana

 
 
Mnogi kroničari zabilježili su križarsko razaranje kršćanskog Zadra kao uvod za slično osvajanje Carigrada i pokolj, njegovih, također, kršćanskih stanovnika točno dvije godine kasnije. Zaboravljena je prvotna zamisao oslobađanja Jeruzalema i ostalih svetih gradova u Palestini od nevjernika, te kasnije planirani prodor u Egipat. Svi su oni pokazali svoje pravo lice. Svoje namjere. Sve što se okupilo i krilo iza te i takve ideje, odbrane svetoga grada Jeruzalema, svetoga groba, groba Isusa Krista, koga i muslimani štuju kao svoga proroka Isau, uz još tri zajednička proroka. Proroci u Islamu, poslanici, pejgamberi, ljudi koje je Bog, Allah, odabrao kako bi ljude uputili u vjeru i izveli ih na „pravi put“ (siratun – mustekim), put vjerovanja u jednoga Boga.
http://www.zadar.travel/images/original/Andrea_Vicentino_Krizari_osvajaju_grad_Zadar_1202_1226358126.jpg
Muslimani su dužni poštovati sve proroke spomenute u Kur'hanu i vjerovati u njihovo proroštvo. Islam proroke smatra najboljim ljudima koji su hodali zemljom. Bog je nekim prorocima po Islamu dao i objavu: Tevrat (Toru) Musau (Mojsiju), Zebur (Psalme) Davudu (Davidu), Indžil (Evanđelje) Isau (Isusu) i Kur'an Muhamedu. Zadar je u svemu bio nepobitna prekretnica, ogledalo istine svima. Sve je to toliko oslabilo Bizant, da su Turci kasnije lako prodrli u Europu.
 
Zadar je uz stalne pobune građana i povremena oslobađanja ostao pod vlašću Mletačke Republike do 1358. godine. 1205. godine Zadrani potpisuju ugovor s duždom Rainierijem Dandolom, kojim su se htjeli mirnim putem zaštititi od novih mletačkih napada. Hrvatsko-ugarski kralj Bela IV. uspio je vratiti Zadar pod svoju kontrolu od 1242.-1247., no grad će se zadržati pod dužom vlašću hrvatsko-ugarskog kralja tek nakon ugarsko-mletačkog rata 1356.-1358. Kralj Ludovik I. Anžuvinac uspio je poraziti Veneciju i vratiti grad pod svoje okrilje mirom u Zadru, dana 13. veljače 1358. godine.
 
(Svršetak u sljedećem broju)
 

Nikola Šimić Tonin

Anketa

Sviđa li vam se Tuđmanov spomenik Kuzme Kovačića?

Srijeda, 12/12/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 866 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević