Get Adobe Flash player

Śutra dođi u dzoru i ponesi śekiru...

 
 
Od Neretve do Bojane nikad i ne smrkne i ne svane a da se ne osjete nakane i razdjela i podjela/ u povijesti djela i nedjela osvajačka krv je uzavrela pitomi narod utonuo u naplavinu vlastite nesreće/ više se nigdje i ne sreće itko tko o ičem išta zna.
http://www.index.hr/images2/delije_transparenttorcide_delijenet.jpg
Zovješe dzora dan pjeva dubrovački pjesnik u prolitju i cvitju/  Djore i Gjuro slave Đurđevdan/ kad nego u neđeju/ galeb je iźjeo goluba pošto je na nj sletio pa ga ubio vazda jači slabijeg/ śutra je jučer prekośutra aśekira nikad ne svira nego samo udari/ nas je udrila nevera s istoka i sa sjevera/ i nevera i nevjera svakoga tjera vjerovati da njegovo je samo njegovo/  a naše je zajedničko slovo i dz i đ i ś i ź/ ma kako se zvalo i pisalo u nekada jednomu narodu i u istomu rodu i porodu od Neretve do Bojane/ moja baba Primorka i ona baba Crnogorka iz onoga sela kraj Skadra i druga baba Konavoka - sve su isto kazivale/ śutra dođi u dzoru i ponesi śekiru/ uzmi štogođ za iźesti jer idemo doje u poje đe rabota more potrajat i prośutra do dzore
 
Vojislav* je sve shvatio iz lažnih knjiga vratio kormilo u narodski položaj/ Crveni Hrvati pa Dukljalni pa Zećani pa Crnogorci/ Crmnica i crljenica a oživjela zjenica užiže crmno u crnom/crmno je ujedno i  crno i crveno te svakako njeno/ ali Hrvati su osvajačima crvena krpa i u zaborav ih se trpa i kada nijesu crveni/ nije tako i meni niti ikomu razumnu/  suvremeni narodi i države i njihovi vijećnici i državnici sebe kada slave rado zaborave da postoje svjedoci: dz đ  ś i ź/ Crnogorci su ih sačuvali Hrvati ne/ osim u pučkomu govoru**/ to sve zahvaljujući bečkim špijunima/ vucima u gaju i hrvatskim i srpskim/ ali što s tim/ tek da se zna/ možda s manje zla sve bude biti bilo/ ili se stihu tek prisnilo/ kada čin prijeđe u pričin a pričin u čin i istina se prometne u zločin/ tad pričin zajaši čin/ odgalopiraju oba bezglavi
 
*Akademik Vojislav P. Nikčević (Stubica, Nikšić, 1935.- Beograd, 2007.) crnogorski jezikoslovac, studirao i doktorirao u Zagrebu, glasove  dz, đ, ś i ź utjelovljuje u suvremeni crnogorski jezik koji je on i utemeljio, napisavši mu slovnicu i pravopis, u ćiriličnomu i latiničnomu  pismu, kao i povijest  crnogorskoga jezika.
** Uz moju malenkost ponekada, u hrvatskoj književnosti ove grafeme (dz, ś  i ź, đ se koristi na drugi način)  koji su kao fonemi u govorima jugoistoka Hrvatske još uvijek živi, piše i Antun Švago, pjesnik i novinar, u pučko-filozofskoj kolumni „Mato Mali i Pero Njiov“, trenutno najboljoj  u Hrvatskoj („Glas Grada“, glasilo Dubrovačko-neretljanske županije).
 
(Nastavak slijedi)
 

Stijepo Mijović Kočan, Novi Vinodolski, lipanj-srpanj-kolovoz 2014.

Memorandum u devet točaka

 
 
U skladu programa Velika Srbija, godine 1986. Srpska akademija nauka i umjetnosti donosi Memorandum SANU kao strateški program srpske inteligencije. Memorandum SANU je odredio smjer rješenja srpskog pitanja unutar SFR Jugoslavije. Memorandum SANU-a u svom sadržaju nimalo ne odstupa od već poznatihvelikosrpskihprograma ("Načertanije", Srbi svi i svuda, Homogena Srbija.)samo je moderniziran za svoje vrijeme:
- granice Srbije nisu u skladu s etničkim sastavom i kao takve one se trebaju prekrajati, jer prema memorandumu Ustav iz 1974.je nanio mnogo štete Srbiji, zbog stvaranja autonomnih pokrajina Vojvodinei Kosova,razvodnjavanje federacije, kao i zbog "umjetnih" administrativnih granica koje ne predstavljaju "pravu" sliku
- ugroženost srpskog naroda od strane drugih naroda unutar SFR Jugoslavije: asimilacija, iskorištavanje, istjerivanja, nemogućnost izražavanja, marginalizacija u političkoj, ekonomskoj, kulturnoj i naučnoj sferi.
- jačanje protusrpskih snaga unutar SFR Jugoslavije (Hrvati, Albanci)
- potreba za brzu i skoru akciju da se spriječi propadanje Srbije i srpskog naroda.
http://nezavisni.hr/wp-content/uploads/2014/09/Velika-Srbija-masoni.jpg
Memorandum SANU je imao dalekosežan utjecaj na razvoj i obnovu nacionalističkog pokreta u Srbiji prvo pod okriljem Saveza komunista Srbije.Memorandum je imao i izravan utjecaj na Slobodana Miloševićakoji je ideje izložene u memorandumu krenuo provesti u djelo: antibirokratska revolucijai ideja o velikoj Srbijikoja je kasnije bila uzrok rata u Sloveniji, Hrvatskoj, BiHi na Kosovu. Ta velikosrpska politika bila je pogubna za sve nesrpske narode.
 
Slobodan Milošević, 1991. godine,  vojnom agresijom kreće u realizaciju programa Velike Srbije. Ideološku pripremu za realizaciju svog programa, provodi  na Gazimestana gdje se okupilo preko dva milijuna ugroženih Srba iz cijele Jugoslavije. Ona se mogla svesti na nekoliko od njih neizmjerno puta izrečenih tvrdnji:
1. Čitav teritorij na kojem se nalaze srpske pravoslavne crkve i groblja u kojima  su ukopani Srbi, mora biti u sastavu Srbije;
2. Sva zemlja kojoj su vlasnici Srbi mora biti u sastavu jedinstvene srpske države;
3. Srbi, u biti nigdje ne smiju biti nacionalna manjina.
Tu je i poznata izjava Miloševića: „Ako ne umemo da radimo, umemo da se bijemo“.
 
Sastavni dio realizacije velikosrpskih programa je i izjava četničkog vojvode Vojislava Šešelja o crti razdvajanja: Virovitica, Karlovac, Ogulin, Karlobag. Kako su Srbi polomili zube tokom Oluje, oni se ne mire sa porazom, pa 2012. donose Memorandum-2 SANU-a. Točno dvadeset i pet godina nakon objavljivanja Memoranduma Akademije nauka i umjetnosti Srbije (1986. godine) koji je bio naučno-teorijska platforma za raspad SFRJ i krvave osvajačke ratove „u kojima Srbija nije učestvovala“, u akademskim nacionalističkim krugovima u Beogradu „patentiran“ je njegov nastavak - Memorandum II čiji su strateški ciljevi gotovo identični sa „prethodnikom“, dakle velikosrpski, s tim da je način njihove realizacije prilagođen novim uslovima, iz njega je izbačeno nasilje i „bitke koje mogu biti i oružane“. Prema saznanjima „SB“ ovaj dokument dostupan je bio uskom krugu srpske političke elite, koja praktičnim potezima, naročito posljednjih nekoliko mjeseci, operacionalizira novu srpsku nacionalnu i geopolitičku doktrinu.
 
Memorandumu 2, u devet točaka razrađuju svoj plan kako utjecati na umanjenje odgovornosti i izjednače krivnje:
1. Umanjiti odgovornost Srbije za počinjene zločine i razaranja, i optužnicama, potjernicama i montiranim sudskim procesima protiv državljana BiH, Hrvatske i Kosova staviti je u ravnopravan položaj sa državama u okruženju
2. Odvratiti pažnju regionalnih i međunarodnih medija sa završnih procesa bivšim pripadnicima srbijanskog političkog, obavještajnog i vojnog vrha i političkog vrha Republike srpske kojem se sudi u Haškom tribunalu
3. Susjedne države BiH, Hrvatsku i Kosovo dovesti u položaj da odustanu od tužbi najavljenih pred međunarodnim sudovima
4. Pokajničkim akcijama dovesti Srbiju u jednak položaj sa stradalim i oštećenim državama iz okruženja
5. Inzistirati na zatvaranju Haškog tribunala i na suđenju generalu Ratko Mladić pred domaćim pravosuđem
6. Destabilizovati vlade susjednih država, provocirati unutrašnje nezadovoljstvo i nemire i slabiti oštricu optužbi protiv Srbije
7. Pomagati otcjepljenje Republike srpske
8. Inzistirati na konstitutivnosti Srba u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Kosovu i izvršiti tranziciji srpskih zajednica u državama regiona u unitarnu, svesrpsku zajednicu
9. Zaustaviti odvajanje Vojvodine, spriječiti dalju regionalizaciju Srbije i oslabiti djelovanje Islamske zajednice u Sandžaku.
 
(Nastavak slijedi)
 

Ivan Runje

Boka nije nikad, nit' će ikad biti »crnogorska«

 
 
Dok Dobrota spi u fetalnomu zaljevu Miloš u pradjedovskoj palači kako plemenitu čovjeku i priliči od zapisane pljeve zaklanja istine/ ahrivske listine i ine povelje od lažljivih slojeva odvaja i štiti/ u noći ovdje u zabiti svašta se može zgoditi/ o i usred bijela dana zgodi se nevjerojatna nakana/ Miloš upravo čita vlastite rečenice utiskane među tvrde korice novonastale knjige o baroku u Boki
http://www.montenegro.com/ic/c13/stories/320_01.dobrota.dobrota.jpg
Brige se lako udvajaju i doista nikad ne prestaju/ ni pokušaji svojatanja/ pridjev „crnogorski“ podcrtava i na margini bilježi „ovo je dodano“*/ unuci jesu crnogorski ali barok nije/ glasovali smo da bude i država ponosna i prava crnogorska ali barok u Boki je hrvatski/ Miloš izlazi iz Akademije ulazi samo u Arhiv i u bogomolju/ Svevišnjemu na volju prepušta sva dalja zbivanja/ on je ozbiljan znanstvenik
 
Ni Marko Polo ne može naknadno postati Hrvat/ naprosto nije tako/ ako se obmanjujemo manje time smo samo veći/ znali su tako reći i crnogorski i hrvatski preci/ i ti si jedan od njih i ti tako reci/ od obmana očišćen poteci u historijskoj rijeci riječi/ zaljev spi fetalno/ umrljan i umoran/ Miloš u istini spokojan sklapa ruke na počinak
 
*Podatak je dokumentaran i dokumentiran; ta stranica knjige o baroku u Boki  snimljena je kao zaseban kadar u tv-filmu  „Miloš Milošević – moralna vertikala“ koji je emitiran i više puta reemitiran na Prvom programu Hrvatske radio- televizije. (Autor mu je ujedno i podpisnik ovih zabilježaka.)
 
(Nastavak slijedi)
 

Stijepo Mijović Kočan, Novi Vinodolski, lipanj-srpanj-kolovoz 2014.

Anketa

Slobodan Milošević je ubio Ivana Stambolića, a Aleksandar Vučić Olivera Ivanovića. Slažete li se?

Subota, 20/01/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 823 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević