Get Adobe Flash player

U nepune četiri ratne godine u Jasenovcu je stradalo i umrlo 262, a u Staroj Gradiški 141 zatočenik

 
 
Zbog okrutnog zločinačkog velikosrpskog režima koji je vladao od 1918. do 1941., pa nastavio  od 1945. do 1990. godine, nitko se nije usudio protusloviti srpskim „istinama“, jer ode glava, a najmanje na dugogodišnju robiju. Unatoč neopisivoj diktaturi i strahu, dr. Franjo Tuđman 1961. godine, skinuo je generalsku uniformu u kojoj je mogao uživati i koristiti bezbrojne privilegije kao i ostali generali i visoki časnici i hrvatski veleizdajnici hrvatskog naroda, na čelu s Vladimirom Bakarićem. Međutim, Tuđman je okupio ekipu domoljuba i posvetio se naučnom radu i istraživanju istine o Jasenovcu i ostalim zločinima na tlu Hrvatske. Kako se uopće usudio suprotstaviti srbočetničkoj propagandi, zbog toga je dva puta osuđivan na robiju.
http://i.ytimg.com/vi/utCaXzdQoSE/hqdefault.jpg
Jefto Šašić
 
Tuđmana su optuživali zbog tobožnjeg umanjivanja broja jasenovačkih žrtava, kao protivniku socijalizma, te povezanost ne samo s fašističkom i terorističkom ustaškom emigracijom, nego i sa stranim obavještajnim centrima, i falsifikatora povijesti i suradnika ustaštva. Ipak, povijesna ploča se okrenula kada su činjenice izašle na svjetlo dana, a brojke o ustaškim zločinima ostale su i dalje u glavama veleizdajnika. Tako, u svezi žrtava logora Jasenovac, 21. prosinca 2001., u tjedniku Globus, Josip Vrhovec, negdašnji član Izvršnog komiteta CK SKH, objavio: „Jasenovački mit nazvan 'milijun žrtava' nanio nam je gomilu štetu jer je nosio poruku da tako masovan broj pobijenih nije mogao biti rezultat samo  ustaškog zločina nego i potpore i ignorancije Hrvata prema tom zločinu, iz čega se izvlači i tzv. povijesna krivnja hrvatskog naroda.“ Globus također iznosi: „Važan izvor informacija je popis žrtava iz 1964. godine koji je načinjen radi ratnih reparacija s Njemačkom – kada broj žrtava sigurno nije umanjivan… Prema tom popisu Statističkog zavoda SFRJ, broj poginulih i umrlih u Jasenovcu bio je 49.874 osobe.“
 
Dvije godine poslije, 2003., Vrhovec je u Fokusu izjavio: „Rezultati tog popisa iz 1964. godine pokazali su da je naša priča  o milijun žrtava samo u Jasenovcu – u sferi znanstvene fantastike, ali s veoma pogubnim političkim posljedicama… U Predsjedništvu (nam je) pružena prilika da ispravimo tu dugovječnu zabludu. Ali ustuknuli smo pred kvazibrigom da bi se narod ljutio što smo mu – dosad lagali“. 
 
Sve je to rečeno nakon Tuđmanove smrti, kad on to više nije mogao čuti. Ali Vrhovec nije imao obraza reći da je dr. Franju Tuđmana osudila njegova – Vrhovčeva - komunistička vlast zbog istine koju ona danas, preko njega – Vrhovca, onako usput priznaje da su lagali s ciljem osude hrvatskog naroda. Tuđman je to govorio tada kad je to trebalo reći, a Vrhovec danas kad je prekasno za one koji su zbog istine stradali. (Ankica Tuđman: Moj život s Francekom, str. 136.).
 
Danas vidimo da je i ta brojka od 49.874 žrtve Jasenovca napuhana kod pisanja zahtjeva za reparaciju ratne štete prema Njemačkoj. Jasno da su brojku napuhali koliko su mogli, ali nisu imali hrabrosti napisati laži o 700 tisuća i više, jer to je bilo i ostalo za domaću upotrebu. Godine 2014., hrvatski povjesničar Mladen Ivezić izdao je knjigu „Titov Jasenovac“. Tu se Ivezić poziva na Titina generala Jeftu Šašića, Srbina, koji je na zahtjev Tite, još 1966. godine, podnio mu izvješće o stvarnim žrtvama Jasenovca. U tom izvješću stoji da je upravo Statistički zavod „ustanovio“ da je u četiri godine užasa u Jasenovcu stradalo i umrlo 262, a u Staroj Gradiški 141 zatočenik. Dakle, ukupno u Jasenovcu i Staroj Gradiški 403 zatočenika su umrla. Šašić ne kaže da su ubijeni jer se puno umiralo od tifusa i drugih bolesti. Da je u svim logorima u Jugoslaviji ukupno (i svega) 2620 umrlih zatočenika. Zašto je to izvješće Šašićevo izašlo na svjetlo dana tek 1986. godine iz političkih razloga, ali ni tada ne za široku javnost (Opširnije u knjizi Ankice Tuđman Moj život s Francekom).
 
(Nastavak slijedi)
 

Ivan Runje

Od Rade Vukosava do naših dana

 
 
Tko su zločinci na ovim prostorima, na to pitanje odgovor daju povijesne činjenice. Cijelo stoljeće Hrvati katolici su obespravljeni, proganjani, a veliki broj likvidirani od strane velikosrpskih ideologa. Istovremeno svojom propagandom hrvatski narod optuživali su da je zločinački i genocidan narod. U tom svom programu optuživanja Hrvata, zbog postojanja NDH, natjecali su se u umnožavanju žrtava ustaškog logora Jasenovca. Brojevi likvidiranih Srba, Židova i Cigana kretali su se od 700 tisuća do milijun, pa i milijun i pol, a bilo ih je i oni koji su došli i do dva milijuna. Kako su velikosrpska politika  umnožavali zločine Ustaša, najbolje je prikazao Rade Vukosav (1921. – 2014.), Crnogorac, profesor na beogradskom fakultetu.
http://www.autonomija.info/wp-content/uploads/2014/08/Rade-Vukosav-50.jpg
Rade Vukosav
 
Tada student Matić kaže, ja sam Božić doživljavao kao blagdan mira, opraštanja, prijateljstva, obitelji i radosti, pa sam sve teže podnosio krvavu priču o logorima. Međutim, profesor Rade Vukosav, na katolički Božić u jesen 1972. godine, na satu marksizma, prvi put sam slušao kako Vukosav govori  o jasenovačkom logoru gdje je ubijeno 700 tisuća Srba, Židova i Cigana. Druge godine žrtve su se umnožile na 800 tisuća, a treću godinu brojka je skočila na 900 tisuća. Na kraju stravične priče o grozotama mučenja i ubijanja, točno na Božić 1975., profesor Vukosav reče u skladu s ustaljenom velikosrpskom politikom: Čovjek čovjeku treba oprostiti, obitelj obitelji, narod narodu, ali teško je da Srbi oproste Hrvatima za mrtvi grad Jasenovac u kojem leži 900 tisuća pobijenih, 600 tisuća Srba, 100 hiljada Židova, 100 cigana i 100 tisuća drugih naroda, koji su živjeli u zloglasnoj i takozvanoj NDH. Dok je Rade Vukosav širio laži sjetio sam se Matoša: Srbi lažu, to im je od Boga (Hrvatsko slovo, 20. 3. 2009. str. 24.). Dakle, ustaše su zločinci zbog toga što su se suprotstavili srbočetničkom klanju koje je trajalo pune 22 godine, od 1918. do 1941., pa ponovno od 1945. do 1990. godine da bi 1991. izvršili vojnu agresiju na Hrvatsku i nastavili sa zvjerstvima.
 
(Nastavak slijedi)
 

Ivan Runje

U čije je ime potpisao strateško partnerstvo s Velikom Britanijom?

 
 
Prosvjedi hrvatskih branitelja u Savskoj 66 nastavak su onih prosvjeda iz 2000. godine sa ciljem zaustavljanja rušenja samostalne Hrvatske stvorene u Domovinskom ratu. Hrvatski branitelji su nositelji zaštite onog što su krvlju branili i 1995. godine obranili od srbočetničko-komunističkih zlotvora.
http://cdn.doznajemo.com/wp-content/uploads/2012/02/josipovic-knesset.jpg?26eb65
Kako vidimo 1991., hrvatski branitelji branili su Hrvatsku napadnutu nožem, puškom i topom, a danas, sve od 2000., Hrvatskoj su ugroženi nacionalni temelji samostalne Hrvatske stvorene u Domovinskom ratu. I hrvatski branitelji i ostali domoljubi srećom su shvatiti pa smo Hrvatsku jedino obranili na predsjedničkim izborima, na način da su svi prepoznali Ivu Josipovića kao voditelja rušilačke mašinerije.
 
(Svršetak)
 

Ivan Runje

Anketa

Mogu li rukometaši do zlata?

Nedjelja, 21/01/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 831 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević