Get Adobe Flash player

Uništavanje Hrvatske nastavljaju jugo-komunistički ideolozi

 
 
Dobrica Ćosić zvani Gedža, otac srbijanske politike druge polovine 20. vijeka, za beogradske novine rekao da su Srbi u 20. vijeku izgubili četiri rata (Slovenija, Hrvatska, BiH i Kosovo), ali da u 21. vijeku trebaju gledati kako se „u miru dobivaju izgubljeni ratovi“. Ova Ćosićeva izjava postaje jasnija ako se dovede u vezu sa izjavom prof. Ljube Tadića, (oca Borisa Tadića Josipovićevog prijatelja), jednog od najistaknutijih srpskih intelektualaca, koji kaže: „Vojni gubitak Srpske krajine i slavonskih zemalja, gdje su Srbi bili većina, mi ne smijemo nikada prihvatiti kao definitivan gubitak. Te krajeve nikad ne treba smatrati izgubljenim, jer ni Nijemci nisu Istočnu Nemačku smatrali definitivno izgubljenom. Čak ni u ustavu“.
http://www.bosnjaci.net/foto/cosic_milosevic.jpg
Dobrica Ćosić Gedža i Slobodan Milošević
 
Srbočetnička agresija 1991., imala je za cilj stvaranja etnički čistog teritorija. Agresor je granatama razarao, pljačkao, ubijao ili protjerivao stanovništvo,a potom palio i rušio sve što je Hrvatsko. Osim toga, Hrvatska je bila pod uvjetima rata i okupacije dijela teritorija od 1991. do konca 1998., kada je Podunavlje pripojeno pod ustavnopravni sistem Hrvatske. Cijelo to vrijeme, uglavnom se svodilo na obranu Hrvatske, a ratni uvjeti onemogućavali su bilo kakvu ozbiljniju privrednu aktivnost. Cijelo to vrijeme Hrvatska nije mogla normalno privredno poslovat sa nijednom susjednom državom, a ni sa ostalim državama Europe. Za svako uspješno poslovanje potreban je dobar menadžer i svi ostali uvjeti za normalno poslovanje, a toga Hrvatska nije imala punih osam godina. To je jedan od glavnih razloga upropaštenog hrvatskog gospodarstva. Uz to, srbočetničkog agresora podržavale su velike sile na čelu s Velikom Britanijom, koje su  Hrvatskoj uvodile embargo vidljivi i nevidljivi, a posljedice smo vidjeli i danas ih osjećamo. Ako tome dodamo djelovanje ratnih profitera, što je proizvod svakog rata, to je samo dodatak posljedice agresiji.
 
(Nastavak slijedi)
 

Ivan Runje

Śutra dođi u dzoru i ponesi śekiru...

 
 
Od Neretve do Bojane nikad i ne smrkne i ne svane a da se ne osjete nakane i razdjela i podjela/ u povijesti djela i nedjela osvajačka krv je uzavrela pitomi narod utonuo u naplavinu vlastite nesreće/ više se nigdje i ne sreće itko tko o ičem išta zna.
http://www.index.hr/images2/delije_transparenttorcide_delijenet.jpg
Zovješe dzora dan pjeva dubrovački pjesnik u prolitju i cvitju/  Djore i Gjuro slave Đurđevdan/ kad nego u neđeju/ galeb je iźjeo goluba pošto je na nj sletio pa ga ubio vazda jači slabijeg/ śutra je jučer prekośutra aśekira nikad ne svira nego samo udari/ nas je udrila nevera s istoka i sa sjevera/ i nevera i nevjera svakoga tjera vjerovati da njegovo je samo njegovo/  a naše je zajedničko slovo i dz i đ i ś i ź/ ma kako se zvalo i pisalo u nekada jednomu narodu i u istomu rodu i porodu od Neretve do Bojane/ moja baba Primorka i ona baba Crnogorka iz onoga sela kraj Skadra i druga baba Konavoka - sve su isto kazivale/ śutra dođi u dzoru i ponesi śekiru/ uzmi štogođ za iźesti jer idemo doje u poje đe rabota more potrajat i prośutra do dzore
 
Vojislav* je sve shvatio iz lažnih knjiga vratio kormilo u narodski položaj/ Crveni Hrvati pa Dukljalni pa Zećani pa Crnogorci/ Crmnica i crljenica a oživjela zjenica užiže crmno u crnom/crmno je ujedno i  crno i crveno te svakako njeno/ ali Hrvati su osvajačima crvena krpa i u zaborav ih se trpa i kada nijesu crveni/ nije tako i meni niti ikomu razumnu/  suvremeni narodi i države i njihovi vijećnici i državnici sebe kada slave rado zaborave da postoje svjedoci: dz đ  ś i ź/ Crnogorci su ih sačuvali Hrvati ne/ osim u pučkomu govoru**/ to sve zahvaljujući bečkim špijunima/ vucima u gaju i hrvatskim i srpskim/ ali što s tim/ tek da se zna/ možda s manje zla sve bude biti bilo/ ili se stihu tek prisnilo/ kada čin prijeđe u pričin a pričin u čin i istina se prometne u zločin/ tad pričin zajaši čin/ odgalopiraju oba bezglavi
 
*Akademik Vojislav P. Nikčević (Stubica, Nikšić, 1935.- Beograd, 2007.) crnogorski jezikoslovac, studirao i doktorirao u Zagrebu, glasove  dz, đ, ś i ź utjelovljuje u suvremeni crnogorski jezik koji je on i utemeljio, napisavši mu slovnicu i pravopis, u ćiriličnomu i latiničnomu  pismu, kao i povijest  crnogorskoga jezika.
** Uz moju malenkost ponekada, u hrvatskoj književnosti ove grafeme (dz, ś  i ź, đ se koristi na drugi način)  koji su kao fonemi u govorima jugoistoka Hrvatske još uvijek živi, piše i Antun Švago, pjesnik i novinar, u pučko-filozofskoj kolumni „Mato Mali i Pero Njiov“, trenutno najboljoj  u Hrvatskoj („Glas Grada“, glasilo Dubrovačko-neretljanske županije).
 
(Nastavak slijedi)
 

Stijepo Mijović Kočan, Novi Vinodolski, lipanj-srpanj-kolovoz 2014.

Memorandum u devet točaka

 
 
U skladu programa Velika Srbija, godine 1986. Srpska akademija nauka i umjetnosti donosi Memorandum SANU kao strateški program srpske inteligencije. Memorandum SANU je odredio smjer rješenja srpskog pitanja unutar SFR Jugoslavije. Memorandum SANU-a u svom sadržaju nimalo ne odstupa od već poznatihvelikosrpskihprograma ("Načertanije", Srbi svi i svuda, Homogena Srbija.)samo je moderniziran za svoje vrijeme:
- granice Srbije nisu u skladu s etničkim sastavom i kao takve one se trebaju prekrajati, jer prema memorandumu Ustav iz 1974.je nanio mnogo štete Srbiji, zbog stvaranja autonomnih pokrajina Vojvodinei Kosova,razvodnjavanje federacije, kao i zbog "umjetnih" administrativnih granica koje ne predstavljaju "pravu" sliku
- ugroženost srpskog naroda od strane drugih naroda unutar SFR Jugoslavije: asimilacija, iskorištavanje, istjerivanja, nemogućnost izražavanja, marginalizacija u političkoj, ekonomskoj, kulturnoj i naučnoj sferi.
- jačanje protusrpskih snaga unutar SFR Jugoslavije (Hrvati, Albanci)
- potreba za brzu i skoru akciju da se spriječi propadanje Srbije i srpskog naroda.
http://nezavisni.hr/wp-content/uploads/2014/09/Velika-Srbija-masoni.jpg
Memorandum SANU je imao dalekosežan utjecaj na razvoj i obnovu nacionalističkog pokreta u Srbiji prvo pod okriljem Saveza komunista Srbije.Memorandum je imao i izravan utjecaj na Slobodana Miloševićakoji je ideje izložene u memorandumu krenuo provesti u djelo: antibirokratska revolucijai ideja o velikoj Srbijikoja je kasnije bila uzrok rata u Sloveniji, Hrvatskoj, BiHi na Kosovu. Ta velikosrpska politika bila je pogubna za sve nesrpske narode.
 
Slobodan Milošević, 1991. godine,  vojnom agresijom kreće u realizaciju programa Velike Srbije. Ideološku pripremu za realizaciju svog programa, provodi  na Gazimestana gdje se okupilo preko dva milijuna ugroženih Srba iz cijele Jugoslavije. Ona se mogla svesti na nekoliko od njih neizmjerno puta izrečenih tvrdnji:
1. Čitav teritorij na kojem se nalaze srpske pravoslavne crkve i groblja u kojima  su ukopani Srbi, mora biti u sastavu Srbije;
2. Sva zemlja kojoj su vlasnici Srbi mora biti u sastavu jedinstvene srpske države;
3. Srbi, u biti nigdje ne smiju biti nacionalna manjina.
Tu je i poznata izjava Miloševića: „Ako ne umemo da radimo, umemo da se bijemo“.
 
Sastavni dio realizacije velikosrpskih programa je i izjava četničkog vojvode Vojislava Šešelja o crti razdvajanja: Virovitica, Karlovac, Ogulin, Karlobag. Kako su Srbi polomili zube tokom Oluje, oni se ne mire sa porazom, pa 2012. donose Memorandum-2 SANU-a. Točno dvadeset i pet godina nakon objavljivanja Memoranduma Akademije nauka i umjetnosti Srbije (1986. godine) koji je bio naučno-teorijska platforma za raspad SFRJ i krvave osvajačke ratove „u kojima Srbija nije učestvovala“, u akademskim nacionalističkim krugovima u Beogradu „patentiran“ je njegov nastavak - Memorandum II čiji su strateški ciljevi gotovo identični sa „prethodnikom“, dakle velikosrpski, s tim da je način njihove realizacije prilagođen novim uslovima, iz njega je izbačeno nasilje i „bitke koje mogu biti i oružane“. Prema saznanjima „SB“ ovaj dokument dostupan je bio uskom krugu srpske političke elite, koja praktičnim potezima, naročito posljednjih nekoliko mjeseci, operacionalizira novu srpsku nacionalnu i geopolitičku doktrinu.
 
Memorandumu 2, u devet točaka razrađuju svoj plan kako utjecati na umanjenje odgovornosti i izjednače krivnje:
1. Umanjiti odgovornost Srbije za počinjene zločine i razaranja, i optužnicama, potjernicama i montiranim sudskim procesima protiv državljana BiH, Hrvatske i Kosova staviti je u ravnopravan položaj sa državama u okruženju
2. Odvratiti pažnju regionalnih i međunarodnih medija sa završnih procesa bivšim pripadnicima srbijanskog političkog, obavještajnog i vojnog vrha i političkog vrha Republike srpske kojem se sudi u Haškom tribunalu
3. Susjedne države BiH, Hrvatsku i Kosovo dovesti u položaj da odustanu od tužbi najavljenih pred međunarodnim sudovima
4. Pokajničkim akcijama dovesti Srbiju u jednak položaj sa stradalim i oštećenim državama iz okruženja
5. Inzistirati na zatvaranju Haškog tribunala i na suđenju generalu Ratko Mladić pred domaćim pravosuđem
6. Destabilizovati vlade susjednih država, provocirati unutrašnje nezadovoljstvo i nemire i slabiti oštricu optužbi protiv Srbije
7. Pomagati otcjepljenje Republike srpske
8. Inzistirati na konstitutivnosti Srba u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Kosovu i izvršiti tranziciji srpskih zajednica u državama regiona u unitarnu, svesrpsku zajednicu
9. Zaustaviti odvajanje Vojvodine, spriječiti dalju regionalizaciju Srbije i oslabiti djelovanje Islamske zajednice u Sandžaku.
 
(Nastavak slijedi)
 

Ivan Runje

Anketa

Kako treba nazvati 13. travanj 2018.?

Nedjelja, 22/04/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1246 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević