Get Adobe Flash player

Jovanoviću se jako žurilo pa je Pravopis proglasio obvezujućim još za vrijeme trajanja »javne rasprave«

 
 
MZOŠ usvojio je 26. srpnja 2013. na temelju Javnoga poziva za financijsku potporu znanstveno-izdavačkoj djelatnosti za znanstvene knjige i visokoš­kolske udžbenike u tiskanom i elektroničkom obliku u 2013. godini i Kriterija o novčanom podupiranju znanstvene izdavačke djelatnosti odluku o sufinanciranju tiskanja Hrvatskoga pravopisa IHJJ-a (MZOS 2013). Ministar Jovanović poslao je ravnatelju IHJJ-a dopis s nadnevkom 31. srpnja 2013. kojim na temelju zahtjeva IHJJ-a od 10. srpnja 2013. izriče pre­poruku za uporabu Hrvatskoga pravopisa IHJJ-a u osnovnim i srednjim školama u Republici Hrvatskoj. U preporuci se, uz ostalo, navodi: »Donoše­njem ove preporuke prestaje važiti preporuka Ministarstva znanosti, obra­zovanja i sporta za uporabu Hrvatskoga školskog pravopisa u osnovnim i srednjim školama (...) od 16. veljače 2005. godine.« (IHJJ). (2) Citiranom ministrovom preporukom Hrvatski pravopis IHJJ-a zamijenio je Babić- Ham-Mogušev Hrvatski školski pravopis. Konačno, tiskano izdanje Hrvatskoga pravopisa IHJJ-a javnosti je prvi put predstavljeno na V. simpoziju učitelja i nastavnika hrvatskoga jezika koji se je održavao od 14. do 16. stu­denoga 2013. u Vodicama u organizaciji Agencije za odgoj i obrazovanje.
http://www.luftika.rs/wp-content/uploads/neven-broj-8.jpg
Ministru Jovanoviću jako se žurilo pa je Pravopis IHJJ-a za školske udž­benike proglasio obvezujućim već 26. travnja 2013., još za vrijeme trajanja »javne rasprave« (Piteša 2013.; Školske novine, 7. 5. 2013.). Pokušaj da nepo­stojeći pravopis nametne nakladnicima kao obvezujući, zaustavilo je hr­vatsko sudstvo. Predmet je došao i do Ustavnoga suda Republike Hrvat­ske. Petar Radelj piše o tom: »Zbog traženja da se na udžbenike primje­njuju pravila koja će tek biti utvrđena, a ne ona koja su na snazi, zbog us­postavljanja pravno obvezujućeg postupka pozivanjem na buduće norme, zbog neostavljanja razumnoga roka nakladnicima za prilagodbu novona­stalim uvjetima poslovanja, zbog dovođenja autora, lektora, grafičara, ti­skara i nakladnika u stanje posvemašne pravne nesigurnosti, zbog stav­ljanja nekih nakladnika u povoljniji položaj, te zbog pokušaja oduzimanja pravne zaštite proglašavanjem toga dokumenta običnom >obaviješću<, Ustavni je sud rješenjem U-IIIB-2560/2013 od 20. svibnja 2013. odgodio iz­vršenje akta Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa nazvanog Oba­vijest o roku za podnošenje zahtjeva za uvrštavanje udžbenika i pripada­jućih dopunskih nastavnih sredstava na Popis od 26. travnja 2013., nalo­žio Upravnome sudu u Zagrebu da u roku od tri mjeseca odluči o zakoni­tosti cijele te "obavijesti", i odredio da se izvršenje Ministrova akta odgađa do daljnjega ("do okončanja ustavnosudskog postupka"). Tako je sigurno da novi udžbenici do daljnjega ne će biti lektorirani prema Pravopisu dr. Željka Jovanovića i dr. Željka Jozića.« (Radelj 2013).
 
Upravni sud u Zagrebu donio je 11. srpnja 2013. presudu (broj Usl- 1935/13-9) kojom je djelovanje MZOS-a u svezi s propisivanjem pravopisa IHJJ-a proglasio »u cijelosti ništavnim«: »[...] tuženik je aktom od 26. trav­nja 2013. tužitelju kao nakladniku udžbenika za osnovnu i srednju školu nametnuo obvezu da do 3. lipnja 2013. udžbenike uskladi sa nepostojećim pravopisom te nepostojećim Udžbeničkim standardima i pravilnicima. Kako po mišljenju Suda nije moguće usklađivati sadržaj teksta sa nepo­stojećim i nepoznatim standardima odnosno pravopisom i bez obzira na postojanje mogućnosti naknadnog nastanka uvjeta za to usklađenje, tuže- -0- nik je osporenim aktom tužitelju na izvršenje dao nemoguć uvjet, iz kojeg razloga se osporeni akt ukazuje u cijelosti ništavim.« (Upravni sud 2013).
 
Ignorirajući presude Ustavnoga suda i Upravnoga suda, ministar Jovanović odredio je u rujnu 2013. preko Agencije za odgoj i obrazovanje da se u školskom XIX. natjecanju iz hrvatskoga jezika treba služiti samo Hrvat­skim pravopisom IHJJ-a, iako se u nastavi taj pravopis nikada nije rabio, a učenici ga nisu ni teoretski mogli držati u rukama jer je prvo predstavlja­nje njegova knjižnoga izdanja održano tek u studenom 2013. godine (Grčević 2015). Članovi Državnoga povjerenstva za organizaciju XIX. natjeca­nja iz hrvatskoga jezika bili su i djelatnici IHJJ-a, među njima suautori Hr­vatskoga pravopisa.
 
Hrvatsko sudstvo moralo se je Pravopisom IHJJ-a baviti još i u povo­du privatne tužbe ravnatelja Željka Jozića u ime IHJJ-a protiv Nataše Ba- šić kao autorice prikaza Pravopisa IHJJ-a u časopisu Jezik (61) 2014. Sudska tužba protiv N. Bašić odbijena je 2015. kao neutemeljena. Županijski sud u Zagrebu donio je 31. ožujka 2015. presudu kojom ju je pravomoćno oslo­bodio optužbe za kazneno djelo protiv ugleda i časti klevetom, čime je u cijelosti potvrdio prvostupanjsku presudu Općinskoga kaznenoga suda u Zagrebu od 29. siječnja 2015.
 
U razgovoru koji je tim povodom objavio Glas Koncila 12. srpnja 2015., N. Bašić razloge tužbe sagledava ovako: »Iako su tijekom tzv. javne rasprave o radnoj inačici Hrvatskoga pravopisa izrečene mnogo oštrije kritike od moje, i to nimalo biranim riječima — pa tako ugledni zagrebački sveučilišni profesor naziva podjeljak o pisanju mjernih jedinica u radnoj inačici institutskoga pravopisa brljanjem — tužena sam samo ja da se spriječi objava sljedećih nastavaka mojega prikaza i da se za­straše drugi koji bi pokušali osporavati taj pravopis.« Mišljenje o pravopi­su zbog kojega je tužena, autorica nakon tužbe nije promijenila: »Činjenica da je politika preporučila pravopis prije nego ga je imala u ruci, dokazuje da se radilo o političkoj narudžbi. Vrijeme pokazuje da je s takvom bjanko vjerodajnicom Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje imao prigodu na­praviti dobar stručni posao i pomoći da se neki politički nametnuti pro­blemi razriješe. Namjesto toga autori su ipak vodili računa što će reći na­ručitelji i medijski pokrovitelji pa su odstupili od norma i preporuka koje je taj isti Institut ranije bio izdao drugim pravopisima (primjerice Hrvat­skomu školskomu pravopisu), odnosno sam on tiskao vlastita izdanja u ne­davnoj prošlosti na drugim pravopisnim načelima i za to dobivao nagrade (Veliki školski rječnik hrvatskog jezika, 2012.). To je ono što ruši njegovu znan­stvenu vjerodostojnost.« (Glas Koncila 2015).
 
Iako je tužba protiv N. Bašić odbačena, ona ipak predstavlja ozbiljan je- zičnopolitički presedan. Naime, u povijesti kroatistike vjerojatno je prvi put državna ustanova protiv autora kritike izrečene u strukovnom časopi­su pokrenula sudski postupak.
 
(Nastavak slijedi)
 

Artur Bagdasarov

Progurani Pravopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje

 
 
U Statutu IHJJ-a piše da je Institut 1948. osnovala Hrvatska akademija (tada Jugoslavenska akademija), no da prava i dužnosti osnivača ima Mi­nistarstvo znanosti, obrazovanja i športa. Stoga je IHJJ kao važan subjekt jezične politike podčinjen Ministarstvu, a ne Hrvatskoj akademiji kao svo­jemstvarnom osnivaču. U drugim zemljama slični su instituti uglavnom podčinjeni akademijama. Ministarstvo znanosti delegiralo je u Upravno vijeće IHJJ-a trojicu poznatih i utjecajnih kroatista: Ivu Pranjkovića s Fi­lozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Josipa Silića s Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Alemka Gluhaka iz Zavoda za lingvi­stička istraživanja Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. J. Silić bio je od 2007. voditelj projekta Hrvatskoga pravopisno-pravogovornoga priručnika (009-0000000-3384) MZOŠ-a, a M. Matešić i I. Pranjković bili su suradni­ci na tom projektu. Taj je projekt prvotno bio odbijen, pa zatim odobren.
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/6/6d/Hrv_pravopis_IHJJ.png
Pravopis IHJJ-a je podmetnut!
 
Upravno vijeće IHJJ-a na sjednici održanoj 15. svibnja 2012. usvaja Od­luku o imenovanju dr. sc. Ž. Jozića na položaj ravnatelja Instituta. Člano­vi Upravnoga vijeća Instituta bili su Ivo Pranjković, Josip Silić, Alemko Gluhak te Lana Hudeček i Ivana Kurtović-Budja kao predstavnice Znanstvenoga vijeća i zaposlenih u IHJJ-u. U lipnju 2012. u Odjelu za hrvatski standardni jezik IHJJ-a pokrenut je projekt, kako je pisalo na institutskim službenim mrežnim stranicama, izradbe Hrvatskoga pravopisa s »ciljem rje­šavanja temeljnih pravopisnih prijepora u hrvatskome jeziku« (http://ihjj. hr/#). Međutim, projekt novoga pravopisa nije predstavljen na institut­skim mrežnim stranicama Projekti Instituta (http://ihjj.hr/projekti/),a ni na stranici Odjela za hrvatski standardni jezik. Tamo je predstavljen samo projekt Hrvatski normativni jednosvezačni rječnik, a o pravopisnom projek­tu ništa ne piše ni u Strategiji Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 2010. — 2015. U Strategiji... pravopis se spominje samo utoliko što se kao traj­na zadaća određuje »proučavanje gramatičkoga ustroja hrvatskoga stan­dardnog jezika kao podloge za izradbu normativnoga rječnika, pravopi­sa« (IHJJ 2010:10).
 
Dana 15. travnja 2013. u Hrvatskom državnom arhivu predstavljena je u nazočnosti ministra znanosti Željka Jovanovića i ministrice kulture An- dreje Zlatar Violić radna inačica teksta Hrvatskoga pravopisa IHJJ-a. Pravo­pisna pravila mogla su se preuzeti na mrežnim institutskim stranicama www.pravopis.hr.Radna inačica Hrvatskoga pravopisa objavljena je u tiska­nom izdanju Večernjega lista i u izdanju Jutarnjega lista uz knjižicu novinara Tomislava Čadeža Bitka za pravopis (Čadež 2013). Predstavljanjem rad­ne inačice teksta otvoreno je razdoblje u kojem je IHJJ prikupljao mišljenja zainteresirane javnosti (jednomjesečna tzv. »javna rasprava« koja je trajala od 15. travnja do 15. svibnja).
 
Većina istraživačkih, strukovnih i kulturnih ustanova odazvala se je šutnjom na institutski poziv da sudjeluju u »javnoj raspravi«, a one ma­lobrojne ustanove i udruge koje su izrekle svoje mišljenje kao što su Raz­red za filološke znanosti HAZU, Predsjedništvo Matice hrvatske, Društvo profesora hrvatskoga jezika, Hrvatsko kulturno vijeće, dale su radnoj ina­čici novoga pravopisa negativne ocjene ili vrlo ozbiljne primjedbe. Primje­rice, u Mišljenju Društva profesora hrvatskoga jezika od 27. 4. 2013. kaže se u uvodnom dijelu da je 1) Društvo zahtjev za jednim službenim pravo­pisom uputilo tri puta nadležnomu ministarstvu (MZOŠ-u), no da nad­ležno ministarstvo nije odgovorilo, 2) da je Društvo podržalo odluke Vi­jeća za normu hrvatskoga standardnoga (književnoga) jezika, 3) da su svi do­kumenti IHJJ-a bili objavljivani pravopisom prema zaključcima Vijeća za normu i da je IHJJ zaključke Vijeća objavio na svojim mrežnim stranica­ma, 4) da hrvatski tiskani mediji i javna televizija pišu većim dijelom pre­ma Pravopisnom priručniku hrvatskog ili srpskog jezika [J. Silića i V. Anića] i da na cjelokupno stanovništvo vrše snažniji utjecaj nego što to mogu oba­viti škole, 5) da Društvo odbacuje nisku razinu komunikacije i neuljudne članke koji se o IHJJ-u objavljuju u nekim medijima ili internetskim fo­rumima.
 
U zaključnoj 6. točki kaže se ovako: »Neobično je što je najavom ministra znanosti, obrazovanja i sporta Hrvatski pravopis Instituta za hr­vatski jezik i jezikoslovlje unaprijed proglašen službenim. Ljudima to sli­či na narudžbu i nametanje rješenja koja su dogovorena izvan jezikoslov­nih krugova. Time je Pravopis Instituta dobio težak uteg, a Društvo profe­sora hrvatskoga jezika bi željelo da se taj uteg skine. Mogućnost vidimo u poštivanju zaključaka Vijeća za normu hrvatskoga standardnoga jezika.« (Društvo... 2013). Međutim, nakon što je ministar Jovanović ukinuo Vijeće za normu, s mrežnih stranica IHJJ-a uklonjeni su njegovi zaključci. Vraće­ni su tek nakon mnogih javnih kritika.
 
Radna inačica Pravopisa izazvala je oštru kritiku Razreda za filološke znanosti HAZU-a i Matice hrvatske. Prema izjavi Razreda za filološke zna­nosti HAZU od 23. travnja 2013. radna inačica pravopisa unosi »novi ne­mir i nestabilnost u jezična pitanja«, a prema izjavi Predsjedništva Matice hrvatske od 7. svibnja 2013. inačica je Pravopisa za javnu raspravu IHJJ-a »po svojem opsegu, po iscrpnosti opisane i propisane pravopisne građe, po objašnjenjima temeljnih pravopisnih pojmova, po sadržanim primjeri­ma znatno ispod razine bilo kojeg od postojećih pravopisnih priručnika.«
 
Pod točkom 3 spominju se izvanjezični poticaji nastanka novoga pravopi­sa: »Sve do 2012. godine Institut podupire odluke Vijeća za normu hrvat­skoga jezika te provodi pravopisnu politiku tako što se jasno odlučuje za jedan pravopisni priručnik. Nakon ministrova ukidanja Vijeća za normu hrvatskoga jezika i izbora novoga ravnatelja Instituta odlučuje napraviti svoj pravopis, a u nizu medijskih istupa ravnatelj Instituta najavljuje da će taj pravopis biti konačan, jedinstven, obvezujući. U svemu tome ne može­mo prepoznati drugo doli taktiziranje znanstvenika koji svoje znanstvene stavove oblikuju u skladu sa željama trenutne vlasti u državi ili u ustano­vi. Nijednom pravom filologu neće na pamet pasti tvrditi da njegovo dje­lo mora biti konačno i obvezujuće, takve formulacije priliče nekim drugim disciplinama.« (Izjava Matice hrvatske 2013).
 
Uredničko vijeće i autori Hrvatskoga pravopisa IHJJ-a reagirali su protu- izjavama na svojim mrežnim stranicama na negativne ocjene Razreda za filološke znanosti HAZU-a i Matice hrvatske (usp. Izjava Uredničkoga vi­jeća IHJJ-a; Uredništvo IHJJ-a). Pokušaj da se pronađe kompromis i dobi­je pozitivno mišljenje Razreda za filološke znanosti o institutskom pravo­pisu rezultirao je organizacijom dolaska predstavnika Uredničkoga vijeća Hrvatskoga pravopisa na sjednicu Razreda za filološke znanosti održanu 20. svibnja 2013. Razred za filološke znanosti iznio je na sjednici pisani prijed­log u osam točaka te zatražio od Instituta da ga prihvati. Međutim, Znanstveno vijeće IHJJ-a na tematskim sjednicama o Pravopisu u svibnju 2013. prihvatilo je opaske Razreda samo djelomično, a do konačnoga i potpuno­ga suglasja nije došlo (Bagdasarov 2013:141). Znanstveno vijeće IHJJ-a na izvanrednoj sjednici 4. lipnja 2013. usvoji­lo je pravopisna pravila te ih objavilo na mrežnoj stranici 27. lipnja 2013.
 
(Nastavak slijedi)
 

Artur Bagdasarov, (Filologija br. 64.)

Kobni i smišljeni Jovanovićev potez rušenja Vijeća za normu hrvat­skoga standardnog jezika

 
 
U subesjedi (intervjuu) za Globus od 13. ožujka 2012. S. Goldstein po­novno ponavlja zamisao o novom »jedinstvenom pravopisu«: »Predložio sam da se pravopisna zbrka, katastrofalna za školsku djecu, riješi tako da se dvije do tri godine u školama ravnopravno upotrebljavaju pravo­pisi po obje suprotne koncepcije, dakle po koncepciji Anića i Silića, kao i Babića, Finke i Moguša. Kroz to vrijeme trebalo bi mjeriti učestalost upo­trebe pojedinih varijanti, ne samo u školama nego i u javnoj uporabi, na osnovi čega će nadležno Ministarstvo na koncu donijeti odluku o jedin­stvenom pravopisu, u kojem će možda biti i elementi iz jedne i druge varijante.« (Globus, 13. 3. 2012.).
http://www.hkv.hr/images/stories/Dado_slike/zeljko_jovanovic3-050211a.jpg
Željko Jovanović - Srbin koji je srušio Vijeće za normu hrvat­skoga standardnog jezika
 
Međutim, ako su »mjerenja« i obavljena, re­zultati nisu objavljeni. Zašto je tomu tako, možda se može objasniti rezul­tatima istraživanja koje je 2013. godine provela Ružica Gregurić na uzor­ku od 150 učenika od petoga do sedmoga razreda osnovne škole. Rezul­tati pokazuju da bi učenicima bilo najprirodnije kad bi hrvatski pravo­pisi kao točne propisivali tvorbeno prozirne zapise podhodnik, odhraniti, nadprosječan, podpredsjednik, izšarati, rabski, vrabca, Gubcu, a također i Zagrebčanke, Zagrebčani, a koji su u hrvatskom pravopisanju odbačeni kra­jem 19. stoljeća preuzimanjem pravopisne koncepcije V. S. Karadžića i Đ. Daničića (Grčević-Gregurić 2015). Iako se u pravopisu S. Babića, B. Finke i M. Moguša taj dio pravopisnih pravila nije mijenjao, osim što je uve­deno pisanje zadatak - zadatci, mladac - mladci, Slavko Goldstein njihovu je pravopisu 2000. godine zamjerio da sa »svakim novim izdanjem sve nas više vuče prema arhaičnom korienskom pravopisu, nameće nam pravo­pisne neprirodnosti, nasilno udaljuje pisanje od realnog izgovora i od su­vremenog govornog jezika, te brojnim pravopisnim dvojnostima čini do­datnu zbrku. Zbog toga ga mnogi pisci, novinari, lektori, nastavnici i dru­gi korisnici većinom ne prihvaćaju, pa se brojni još uvijek služe Anić-Silićevim Pravopisnim priručnikom hrvatskoga ili srpskoga jezika iz 1986. godi­ne« (Goldstein 2000).
 
U Slobodnoj Dalmaciji od 17. lipnja 2012. novinar Siniša Kekez prenosi izraze zadovoljstva MZOS-a u povodu najave novoga ravnatelja IHJJ-a dr. sc. Željka Jozića da će izraditi institutski pravopis: »Ministarstvo zna­nosti, obrazovanja i sporta, kao nadležno za problematiku pravopisa, ja­sno izražava zadovoljstvo Jozićevom inicijativom. — Podržavamo svaku inicijativu koja vodi k rješavanju pravopisnog pitanja, pa tako i inicijativu novog ravnatelja Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Mišljenja smo da je upravo ta institucija jedna od najpozvanijih kada je riječ o rješavanju nesređene pravopisne prakse u Hrvatskoj. Poznat je stav ministra Željka Jovanovića i suradnika da se pitanjem jezika ne treba baviti politika, nego struka. Ministar je razgovarao s novim ravnateljem Instituta i dao punu podrš­ku inicijativi za izradu novog, jedinstvenog pravopisa utemeljenog na znanstve­nim načelima. Posebno nas veseli najava da će novi pravopis biti postavljen na internetske stranice Instituta kako bi bio svima dostupan i besplatan — priopćili su iz Ministarstva znanosti« (Kekez, 2012, isticanje A. R. B.). U Jutarnjem listu od 28. lipnja 2012. novinar Tomislav Čadež također priop­ćuje javnosti ideju o pisanju novoga pravopisa i zamisli novoga ravnate­lja IHJJ-a Željka Jozića. Jozić je izjavio: »Od četiri stara napravit ćemo novi jedinstveni pravopis. Bit će na internetu i potpuno besplatan, a na njemu prvi put nitko neće zaraditi ni kunu.« (Čadež, 2012).
 
Slična je situacija postojala i pri uvođenju Anić—Silićeva pravopisa iz 2001. godine: prethodila mu je najava 13. travnja 2000. na novinarskoj konferenciji u Zagrebu, uz potporu tadanje vlasti kao vladajućega subjek­ta jezične politike (v. Bašić 2000:8; Babić 2000:166 — 167). Razlika je bila u tom da Anić — Silićev pravopis iz 2001. ipak nije postao službenim u ško­lama (već samo »pomoćnim«), i da u Hrvatskoj tada (više) nije postojalo institucionalno tijelo kao što je bilo Vijeće za normu hrvatskoga standar­dnoga jezika koje je pri MZOŠ-u osnovao 14. travnja 2005. ministar Dra­gan Primorac. Vijeće je bilo sastavljeno od predstavnika različitih ustanova, s pred­sjednikom akademikom Radoslavom Katičićem i njegovim zamjenikom akademikom Mislavom Ježićem. Uz privolu MZOŠ-a Vijeću je logistika bio Institut za hrvatski jezik. Na svojim sjednicama Vijeće se je bavilo pi­tanjima javne i službene uporabe hrvatskoga jezika, raspravljalo je o pro­jektima normativnih tekstova, o temeljnim pitanjima leksičke norme, raz­matralo je pojedina prijeporna pitanja hrvatskoga pravopisa i slično.
 
M. Grčević piše da je Vijeću bila »namijenjena osim rješavanja normativnih pitanja još jedna vrlo važna uloga: Vijeće je trebalo postati ključnim tije­lom koje bi promišljalo, oblikovalo i dugoročno utjecalo na državnu stra­tegiju prema hrvatskomu jeziku kao službenomu jeziku Republike Hrvat­ske« (Grčević 2012:147).
Dana 8. svibnja 2012. ministar Željko Jovanović raspustio je bez obraz­loženja Vijeće za normu. Naknadno je u javnim općilima svoju odluku protumačio ovim riječima: »Odluku o raspuštanju Vijeća za normu hrvat­skoga standardnog jezika Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta do­nijelo je iz razloga što smatramo da se jezikom na stručnoj i znanstvenoj razini trebaju baviti za to osnovani, i od države financirani, znanstveni in­stituti i visokoškolske ustanove, primjerice, Institut za jezik i jezikoslovlje [...] i dodao kako je Vijeće za normu bilo od strane politike imenovano ti­jelo, koje u biti nije služilo ničemu.« (Jutarnji list, 19. 6. 2012.).
 
Sanda Ham, glavna i odgovorna urednica časopisa Jezik, jedna od autorica Hrvatskoga školskoga pravopisa, koji je bio usklađen s pravopisnim zaključcima Vijeća za normu, izrekla je drukčije mnijenje o raspuštanju Vijeća: »Naravno da je odluka politička [...]. U javnosti se malo zna da je prvo Vijeće za normu hrvatskoga jezika bilo osnovano u ožujku 1998. godine, da bi tri godine poslije bilo ugašeno. Dakle, dva dolaska SDP-a na vlast i dva ukidanja Vi­jeća za hrvatski jezik.« (Slobodna Dalmacija, 27. 5. 2012.). Društvo hrvatskih književnika i Razred za filološke znanosti HAZU-a izrazili su zabrinutost društvenim položajem hrvatskoga jezika i žaljenje što je Vijeće za normu ukinuto odlukom bez dijaloga i obrazloženja. »Jezik je bitno pitanje naci­onalnog interesa i temeljna odrednica nacionalnog identiteta«, piše Radoslav Katičić, »pa stoga svako nasilje, improvizacija i igra politike s jezikom može izazvati nesagledive štete, što nam je već bezbroj puta povijest poka­zala.« (Katičić 2013:242).
 
(Nastavak slijedi)
 

Artur Bagdasarov (Filologija br. 64.)

Anketa

Buduća Hrvatska vlada bit će najljevija od 1945. godine. Slažete li se?

Subota, 11/07/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1669 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević