Get Adobe Flash player

Kao što je Staljinova Moskva naslijedila imperijalizam cara, tako je Titov Beograd naslijedio imperijalizam Pašića i kralja Aleksandra

 
 
Ciliga je napustio Zagreb ubrzo nakon savezničke invazije na Europu u lipnju 1944., stigavši preko Beča u Berlin. Mnogostruke su bile njegove namjere zbog kojih je napustio Hrvatsku. Dugo je gajio nadu da će proputovati Europu i analizirati uvjete na licu mjesta gdje god da se zatekne, a zanimali su ga i socijalni odnos između nacionalsocijalista i masa u Njemačkoj. No, povrh svega, predvidio je da se osovinski režim u Hrvatskoj bliži kraju te da će vodstvo u nanovo uspostavljenoj Jugoslaviji preuzeti KPJ, i to pod čeličnom dominacijom Tita, koji bi mogao u Ciligi vidjeti opasnoga "trockista" te ga možda odstraniti. Da to nije bilo isprazno predviđanje, pokazuju likvidacije stotina pravih trockista tijekom i nakon rata u zemljama poput Grčke (od strane "partizanskih" snaga), kao i pojedinaca antistaljinista od strane naoružanih odjeljenja koja su nadzirali komunisti u Albaniji, Italiji i drugdje. Ipak, bračni par Vučičević, potpuno upućen u hrvatski nacionalni pokret u njegovim liberalnim, ekstremističkim i reformnokomunističkim oblicima, ne vjeruje da se Ciliga ikada odrekao marksizma, neovisno o političkoj kamuflaži na koju je mogao biti prisiljen u ratnim uvjetima. Ivo Vučičević kaže:
https://croative.net/wp-content/uploads/2018/11/sam_kroz_europu_Ante-Ciliga.jpg
"On je ostao marksist i jugoslavenski orijentiran do kraja. On nije nikada bio nacionalist, premda je shvatio da je problem Srba i Hrvata nerješivo pitanje u Jugoslaviji. On je vjerovao da je rješenje konfederacija jednakih republika. Samo ako to ne uspije, bit će neizbježna separacija." Zatim nadodaje: "On je imao silnu energiju i zanos, i pravu strast za životom. Nije tražio udobne pozicije. Ostao je boem u duši, koji je trebao i koristio ljude ali nikada zlobno, koji je uvijek ovisio o velikodušnosti drugih da bi mu osigurali mjesto stanovanja i hrane." Prema Veri Vučičević, "on se nije nikada odrekao svojih ideala. Nije bio častohlepan ili oportunist i nikada nije tražio osobne prednosti. U stvari, nije nikada mislio na sebe. Njega su njegove ideje izjele te je uvijek bio zabrinut da ne čini kompromise samome sebi."
 
Vera Vučičević pripovijeda da je Ciliga bio gotovo posve slijep te je tražio prijatelje da mu glasno čitaju. Ona je živjela u Sarajevu te je s njime često raspravljala o bosanskim problemima. On je ostajao očaran tim područjem. Vera kaže: "Poznavao je to područje samo iz mladosti, i to, prije svega, područje Hercegovine s hrvatskom većinom. Nije uopće poznavao muslimanski narod u Bosni..." pa ga je ona, poznavajući mnogo djece vodećih Muslimana i drugih političkih figura u Sarajevu, opskrbljivala osnovnim informacijama. Ona je isto tako uvidjela daje očaran religijom, a da nije "vulgarni antiklerikalac". Prije svega, "njega je opčinjavala osobitost svega što postoji u svijetu", kako ona kaže. Bračni par Vučičević održavao je svoje poznanstvo s Ciligom sve do njegove smrti. Kad su se Rusi 1945. približavali Berlinu, to je za nj opet bio jasan trenutak da krene dalje, jer ako je vjerojatno da bi ga Titove vlasti gonile, onda je sigurno da bi to učinile i ruske.
 
Najprije je pobjegao do jednoga područja u Bavarskoj uz švicarsku granicu, zatim u francusku okupacijsku zonu u Njemačkoj, u Francusku i u Italiju. Obje potonje zemlje bile su pod snažnim utjecajem komunističkih partija, a to ga je dovoljno zabrinulo da bi ga održavalo u stalnim odlascima i povratcima između Pariza i Rima. On se "strahovito divio SAD-u te je bio u iluziji glede voljnosti Amerike da djeluje na Balkanu", misli Vera Vučičević, ali je ipak ostao na kontinentu. Godine 1950. njegovi su sibirski memoari izdani u Francuskoj, zajedno s drugim izdanjem djela Au Pays ... U svesku o Sibiru lirski je pisao o svojim prijateljima "pionirima": "Taj moćni trokut - Krasnokarsk, San Francisco, Sjeverni pol... to je tvoj svijet, to je atmosfera koju dišeš." Slijedeće se godine španjolsko izdanje djelaAu Pays ... pojavilo u Argentini. Zatim su iz njegova pera nastavile teći knjige: La Yougoslavie sous la Menace Interieure et Exterieure (Jugoslavija i unutarnji i vanjski pristup do nje) iz 1951. i 1954, memoari Sam kroz Europu u ratu (Alone Across Europe in War). Konačno se smjestio u Rimu u skučenim prilikama. Vera Vučičević sjeća se da "je na kraju živio u dvije sobe, jednoj s krevetom, a drugoj krcatoj knjigama i novinama. Zbog sljepoće, njegova je pokretljivost bila ograničena, ali je uspijevao pronaći svoj put kroz ulice da bi kupio potrepštine. Primao je oko 100 dolara mjesečno od jedne talijanske medijske tvrtke, što je trošio na plaćanje žene koja bi mu dolazila čitati. Kasnih su ga osamdesetih godina hrvatski komunisti pozvali natrag te je mogao lijepo živjeti, ali je ostao u Rimu gdje je mogao slobodno pisati."
 
U Chicagu, intelektualnome središtu nacionalističkoga pokreta unutar hrvatske dijaspore, izašlo je 1955. djelo sastavljeno od radova 17 pisaca (radovi sa simpozija), uključujući Ciligu, posvećenih Hrvatskoj naciji u njezinoj borbi za slobodu i neovisnost. Ciligin prinos, esej na 29 stranica, predstavlja jedno od najkonciznijih izlaganja njegovih pogleda na Jugoslaviju kao i neobično jasno upozorenje na tragediju koju smo vidjeli devedesetih godina. U eseju "Tito nije uspio riješiti nacionalno pitanje u Jugoslaviji" on je pisao s većim razumijevanjem no velika većina komentatora toga doba, osim šačice disidenata trockista (uključujući, veoma značajnu, udovicu Trockoga Nataliju Sedovu) o prijetećemu karakteru Titova režima, čak i nakon njegove promjene u orijentaciji prema Zapadu. On kaže: "Kao što je Staljinova Moskva naslijedila imperijalizam cara, tako je Titov Beograd naslijedio imperijalizam Pašića i kralja Aleksandra."
 
(Nastavak slijedi)
 

Stephen Scwarz, San Francisco

U zatvoru ga je posjetio Ante Pavelić

 
 
Djelo Au Pays... izašlo je 1938. Ante Ciliga je ostao u Francuskoj, dovršavajući drugi svezak svojih ruskih memoara (kasnije izdanih pod naslovom Siberie, Terre de I'Exil et de I'Industrialisation, u kolovozu 1941). Imao je prigodu otići u Ameriku čim je započeo Drugi svjetski rat, ali je to odbio. U prosincu 1941. vratio se u Hrvatsku. Ciligini memoari o Sibiru uključeni su u najnovije englesko izdanje djela The Russian Enigma. Ta odluka na početku razdoblja lutanja diljem Europe pokazat će se kontroverznom s obzirom na klevete što ih je izrekla kasnija Titina diktatura te je još uvijek uznemiravajuća za komentatore poput Bourrineta.
https://pmcdn.priceminister.com/photo/ciliga-a-dix-ans-derriere-le-rideau-de-fer-siberie-terre-de-l-exil-et-de-l-industrialisation-livre-886198941_L.jpg
Od travnja 1941. Hrvatska je bila pod vlašću osovinskoga režima nacionalističko-revolucionarnih ustaša (pobunjenici) pod vodstvom Ante Pavelića. Nema velike potrebe u ovome kontekstu iscrtati čitavu povijest ustaša ili vlade koju su oni vodili. Ipak, valja napomenuti da su oni kao pokret imali mnogo zajedničkih točaka s drugim radikalnim nacionalističkim trendovima u "bezdržavnim" nacijama toga doba. Poput, primjerice, Irskog republikanskog pokreta, ustaše su imali povijest savezništva i na svojoj ljevici i na desnici. Ranih tridesetih godina, u zatvorskim ćelijama monarhističke Jugoslavije, ustaše su de facto djelovali u savezu s KPJ, poput IRA-e koja je djelovala u savezu s Komunističkom partijom Irske tijekom istoga desetljeća. S dolaskom Drugoga svjetskog rata, opet poput IRA-e koja je prihvatila njemačku pomoć u svojemu ratu s Britanijom, ustaše su se udružili sa silama osovine da bi se borili protiv onoga što su smatrali svojim primarnim neprijateljem - srpski imperijalizam. Ubrzo nakon njegova povratka u Hrvatsku, Ciligu je uhapsila ustaška policija te ga je, kao i hrvatskog komunista Andriju Hebranga, u zatvoru posjetio ustaški vođa Ante Pavelić. U lipnju 1942. Ciligu su poslali u koncentracijski logor Jasenovac pod smrtnom presudom. Bio je posve zatvoren godinu dana, a iz Jasenovca je pušten 1. siječnja 1943.
 
Oslobodili su ga, kako je vjerovao, zbog izdanja njegova djela The Russian Enigma u Britaniji kasnih tridesetih. To mu je donijelo anglofilski ugled, pa su, čim je debakl njemačkih armija kod Staljingrada 1942. razbistrio veliku mogućnost poraza sila osovina, ustaške vlasti, koje su uključivale i prosavezničku frakciju, poduzele niz akcija ne bi li pokazale svoju demokratsku orijentaciju. Među tim je akcijama bilo i oslobađanje iz Jasenovca slobodnih zidara i drugih "prosavezničkih" elemenata, uključujući i Ciligu. Neko vrijeme nakon toga on je surađivao s tiskom koji su ustaše nadzirali, što mu je nakon rata donijelo optužbe Titove vlade, koja je tvrdila da je on bio gorljivi sljedbenik Pavelića. Bourrinet je tumačio njegovu aktivnost tijekom toga razdoblja kao dokaz da je on posve napustio marksizam i postao "prosaveznički hrvatski nacionalist". Zasigurno, Ciliga je imao ugled saveznika probritanskih elemenata u ustaškoj vladi. Kako je spomenuto u nedavnom intervjuu s dvoje Ciliginih prijatelja - Ivom i Verom Vučičević, njegovi su članci većinom izlazili u zagrebačkom tjedniku Spremnost, koji se smatrao "kvalitetnim" časopisom liberalne tendencije te prosavezničkim Iistom. Bračni par Vučičević razvio je prisno poznanstvo s Ciligom kojega su susreli za vrijeme rata. Vera Vučičević slušala je njegova predavanja o Rusiji na Sveučilištu u Zagrebu 1943., smatrajući ih ozbiljnim i nepropagandističkima. Godinu poslije Ciliga je sreo Ivu Vučičevića, koji je radio u Berlinu kao korespondent časopisa (pod, valja nadodati, stalnom prismotrom i opomenama svojih nadležnih zbog djela intelektualne i novinarske neovisnosti, uključujući i reportažu o nacističkim okrutnostima u Poljskoj).
 
(Nastavak slijedi)
 

Stephen Scwarz, San Francisco

Bog nam daje snagu i hrabrost

 
 
Sv. Otac Papa Ivan Pavao II. je u svojoj Enciklici "Evanđelje života" doslovno napisao: "...Već u Starom zavjetu, baš glede prijetnje životu, nalazimo jedan značajan primjer otpora nepravednoj zapovijedi autoriteta. Faraonu, koji je naredio da se pogubi svako muško novorođenče hebrejske su se babice usprotivile. One "nisu učinile kako im je naredio egipatski kralj, nego su ostavile na životu mušku djecu" (Izl.1,17). Ali potrebno je istaknuti duboki razlog takvog njihova ponašanja: "Babice su se bojale Boga" (Izl.1). Baš iz pokornosti Bogu – kojega se jedino treba bojati, a to je priznavanje njegove apsolutne vlasti– stječe se snaga i hrabrost da se odupre nepravednim ljudskim zakonima. To je snaga i hrabrost onoga tko je spreman ići i u zatvor ili biti mačem ubijen, u čvrstom uvjerenju da "je u tom postojanost i vjera svetih" (Otk13,10).
https://catholicherald-production.imgix.net/uploads/2015/03/P17-Gurney.jpg?auto=compress,enhance,format&crop=faces,entropy,edges&fit=crop&q=65&w=1890&h=1260
O nedopuštenosti kontracepcije i sterilizacije, Sv. Otac Papa Pio XI, u Enciklici "Casti Conubii" protiv kontracepcije i protiv sterilizacije je napisao: 56."Budući da su neki očito odstupili od kršćanskog, već tamo od početaka predanog i nikada prekinutog kršćanskog učenja, misleći da o tim stvarima treba svečano naviještati drugo učenje, Katolička Crkva kojoj je sam Bog povjerio naučavanje i obranu nepovrijeđene čistoće čudoređa, postavljena usred tih razvalina ćudorednosti, kako bi sačuvala čistoću ženidbene veze netaknutom od ove sramotne ljage, u znak svog božanskog poslanja visoko diže svoj glas preko Naših ustiju i ponovno proglašava: Svaka upotreba ženidbe gdje po čovječjem nastojanju biva bračni čin lišen svoje naravne sposobnosti da proizvede život, krši Božji i naravni zakon i oni koji takvo što čine, kaljaju se ljagom teškoga grijeha. 57. Svećenike dakle, koji se bave ispovijedanjem, kao i druge koji djeluju u dušobrižništvu, opominjemo Našim vrhovnim autoritetom kojemu je povjerena briga za sve duše, da ne dopuste da u pogledu tog vrlo važnog Božjeg zakona njima povjereni vjernici budu u zabludi; a još mnogo više, da se i oni sami čuvaju netaknutima od takvim krivih mišljenja i da ih ni na koji način ne opravdavaju.
 
Ako bi, Bože sačuvaj, neki ispovjednik ili dušobrižnik vodio vjernika koji ima u njega povjerenja, u ove greške ili ih u njima učvršćivao privolom ili krivom šutnjom, neka pripazi na činjenicu da će morati podnijeti strogi račun Bogu, Vrhovnom Sucu, za izdaju svoga svetoga povjerenja i neka se podsjeti riječi Kristovih: "To su slijepe vođe slijepaca: a ako slijepac slijepca vodi, obojica u jamu padnu." (Mt 15,14)
 
Protiv sterilizacije, bez obzira koliko bilo prethodno carskih rezova i bez obzira na bilo koje druge situacije, dajem Vam citat iz odgovora Kongregacije za nauk vjere "Haec Sacra Congregatio" od 13. ožujka 1975: "Dakle, prema crkvenom učenju, apsolutno je zabranjena (izravna sterilizacija), bez obzira na bilo kakvu ispravnu subjektivnu nakanu sudionika, zbog liječenja ili da se izbjegne bilo fizički bilo psihičko zlo, za koje se predviđa, ili se boji, da će uslijediti." (Danzinger–Hunermann, Zbirka sažetaka vjerovanja, definicija i izjava o vjeri i ćudoređu. UPT Đakovo 2002.)
 
Na plodnost se treba gledati kao na dragocjeni Božji dar, a ne na nešto negativno. Ne smije se sudjelovati niti u onim dijagnostičkim procedurama, poput rane amniocenteze iraznih drugih testova i analiza, koje pomažu u lovu i odstrelu bolesnih. Ne smije se ubijati niti bolesnu djecu. U slučaju opravdanih razloga odgađanja začeća, postoji „ekološko“ rješenje, bez grijeha, a to je suzdržanost u plodne dane. Plodni i neplodni dani se danas mogu pouzdano otkriti i u slučaju nepravilnih ciklusa, uz pomoć prirodnih metoda Billingsove i simpto-termičke. Ali treba prihvatiti i moralni aspekt, da se seksualni život uopće ne smije provoditi prije niti izvan braka kojega blagoslovi dragi Bog i koji je za cijeli život! Ne smije se dopustit pogrješni odgoj budućih zdravstvenih djelatnika. Bilo je slučajeva pokušaja pogrešnog odgoja budućih farmaceuta, medicinskih djelatnika i raznih drugih profesija. Nažalost, bilo je slučajeva su kroz teoriju i “praksu” na njih vršili pritisak da bi sudjelovali u strašnim grijesima. Ne smije se niti to dopustiti!
 
A sada još i nešto drugo, u vezi spolno prenosivih bolesti. One su danas u našim sredinama toliko proširene kao nikada ranije. Do toga je naročito došlo zbog toga što je netko davao podršku predbračnim i izvanbračnim odnosima reklamom prezervativa i obmanjivanjem naroda da je to zaštita od bolesti. Treba znati da nitko nikada neće otkriti prezervativ koji čovjeka čuva od grijeha. A grijeh je u nekom smislu SIDA duše. Grijeh je ovdje najveći problem. Zbog njega propada duša.
Osim toga, preko prezervativa se ipak prenose i bolesti, pa i one smrtonosne.
 
Reklamom prezervativa nisu niti u jednoj zemlji zaustavili postotak zaraženih niti ga smanjili, nego su samo još više ubrzali širenje ove smrtonosne bolesti. Centar za kontrolu bolesti SAD-a je još koncem osamdesetih godina izjavio, što nikada kasnije nije opovrgnuto: "... HIV je izoliran iz krvi, sline, suza, mokraće, sjemena,cerebrospinalne tekućine, majčinog mlijeka, te iz tkiva zaraženih ljudi...Koža, naročito kada se ograba, poreže ili oguli, upale kože i druga oštećenja, kao i sluznice oka, nosa, usta, a moguće i dišnog puta (dušnik, bronhi, pluća), trebaju se smatrati kao mogući putevi ulaska virusa." Ovo je objavljeno u: Morbidity and Mortality Weekly Report, Atlanta-GA, US Dept. of Health, Education and Wellfare, 1 April 1988, Vol. 37, No. S-4. Reklama prezervativa je dovela ne samo do lažne sigurnosti da se tako neće prenijeti AIDS, nego je zbog poticaja na nemoralni život dovela do strahovitog razbuktavanja i drugih zaraza. Tako je danas Humanim Papiloma Virusum (HPV-om) u SAD-u zaražena najmanje trećina mladića i djevojaka koji žive predbračnim seksualnim životom. Taj virus se prenosi preko prezervativa jednako kao i bez njega. Izaziva rak maternice. Oko 99 % žena koje obole od raka maternice, zaražene su tim virusom. Danas u Europi od raka maternice umire više osoba nego što ih umire od AIDS-a.
 
Američki nacionalni institut za zdravlje je još 1996. godine u dokumentu "Consensus Statement on Cervical Cancer" utvrdio da upotreba barijernih metoda kontracepcije u koje spada prezervativ, ne potvrđuje da bi se time sprečavalo širenje HPV–a. Isti taj Nacionalni institut za zdravlje, zajedno s "National Institute of Allergy and Infectious Diseases" i s "Department of Health and Human Services" vlade SAD–a, su objavili da nema niti kliničkih potvrda da bi prezervativ štitio od zaraze sifilisom, herpesom i Chlamydiom Trachomatis. Chlamydia Trachoatis izaziva upale i kod žena i kod muškaraca koje mogu dovesti do neplodnosti ili do smrti djece prije poroda. Nekada zaražena žena ipak zanese, ali dijete zbog zaraze često umre još prije poroda.
 
(Svršetak u sljedećem broju)
 

Dr. med. Antun Lisec

Anketa

Nakon što je T. Ivić 16. VI. 2019. položio vijenac na kojem piše "Predsjednik Vlade RH Andrej Plenković herojima Sutjeske", svatko tko i dalje u HDZ-u podržava Plenkovića je izdajnik. Slažete li se?

Utorak, 18/06/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1138 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević