Get Adobe Flash player

Nepravda vlada Svijetom i Hrvatskom

 
 
Umjesto da Hrvatska vlada nastoji milom dovesti tisuće Hrvata iz iseljeništva, uskoro će ona, na zapovijed euro-komesara, morati silom uvesti tisuće neeuropskih useljenika. Pred masovnim dolaskom Azijata i Afrikanaca u Europu, hrvatska politička klasa mora se zborno zgražati nad pomisli o gradnji Mađarskog zida. U najmanju ruku kao da su se u povijesti zidovi gradili iz avanturističkoga hira. Stoljećima je Hrvatska slovila kao Antemurale Christianitatis.
https://marijamaric.files.wordpress.com/2013/06/800px-milecastle_39_on_hadrians_wall.jpg
Hadrijanov zid
 
I Hadrijanov zid u Velikoj Britaniji i višekilometarski Kineski zid, nisu bili građeni iz turističkih pobuda, nego da se zaštiti domaće stanovništvo od dolazaka barbara. A kako to da se nitko ne zgraža nad dosad izgrađenim zidom, dugačkim 400 kilometara, kojeg gradi Izrael - velikim dijelom uz pomoć američkih poreznih obveznika? I vile čelnika hrvatske političke klase, bilo u Istri, bilo na Braču, bilo na Hvaru, omeđene su glomaznim zidovima, a ne mostovima. Da je Hrvatska imala Dunavski zid pred Srbijom, vjerojatno se Vukovar i Ovčara 1991. ne bi nikad dogodili. Ured Predsjednice Hrvatske i njezine svite na Pantovčaku u Zagrebu, omeđen je kilometarskim žicama nad kojima bdiju kamere i do zuba naoružani policajci. Neeuropski imigranti, čiji je prosjek inteligencije niži nego kod Europljana,[i] a čije su radne navike upitne, a sklonosti kriminalu znatne, znaju napamet da europski bezgranični političari pate od patološkog osjećaja povijesne krivnje i paničnog straha da ih mediji ne proglase rasistima, fašistima, ustašama i ostalim desničarskim zvijerima.
 
Neeuropski imigranti također uživaju moralnu potporu nad-države Vatikana i njenog čelnika pape Franje, koji je za razliku od svojih prethodnika, čovjek osrednje kulture i osoba bez povijesne vizije. No Papine floskule u korist neeuropskih imigranata imaju veći svjetski domet nego svi zakoni i sve višerasne „multikulturalne“ fraze lijevo-liberalnih medija. Papini kardinali u Americi javno podstiču na ilegalni dolazak južnoameričkih imigranata u SAD, kao i Afrikanaca u Europu, u nadi da će na taj način najbolje proširiti katoličko bijelo stado u nestajanju. Anacionalne homilije američkih kardinala Timothyja Dolana iz New Yorka ili Francisa Georgea iz Chicaga više sliče na riječi bivših jugoslavenskih kultur-boljševika nego na Očenaš onozemaljskog života. Riječi američkog kardinala Georgea „kako se moraju zaustaviti deportacije (imigranata) jer deportacija uništava obitelj“[ii], više sliče na sentimentalne prodike transrodnih uličara iz Zagreba, nego na riječi visokog svećenika zaduženog za život vječni. Hibridni svijet bez granica, bez rasa, bez naroda, bez povijesnih korijena, bez imena i bez nacionalne svijesti, konačno je danas ujedinio krupni kapital, Katoličku crkvu i antifašiste. Hrvatskom kapitalističkom tajkunu  svejedno je da li mu je kupac Srbin, Hrvat ili Marsijanac; njemu je jedina svetinja bezgranični protok robe i financijski profit. Komunisti pak, i njihovi moderni  izdanci antifašisti, tzv. Antifa, mrze državu jer im svaka država i nacija smrdi na ustaštvo i fašizam. Kršćanski kler pak, niti uz najbolju volju, ne smije biti zagovornik zidova i granica, budući da im je njihov učitelj, konvertit Sv. Pavle, davno govorio u svojoj Poslanici  Galaćanima (3,28):   "Nema više Židova niti  Grka; nema više roba ni slobodnjaka; nema više muškoga ni ženskoga: svi ste jedno u  Isusu Kristu .“ 
 
Hrvatska bajna, bijela enklava
 
Premda je Hrvatska nakon 1945. godine genetski osiromašena, politički zastrašena, kulturno izprovincijalizirana i financijski uništena, za razliku od mnogih članica EU-a ona je uspjela nekako zadržati svoju etničku i vjersku homogenost. Zasad, siromašna Hrvatska nije mamac  za afro-azijatsko-levantinske imigrante, upravo iz razloga što su njihove oči uprte na besplatne azilantske stanove u Švedskoj ili na širokogrudna financijska davanja zvanih „Hartz IV“, koje im velikodušno pruža njemačka vlada i njeni ljutiti porezni obveznici. Neslužbeno, Hrvatska ima prednost o kojoj  europski i američki  političari i njihovi novinari  ne vole u javnosti govoriti, da ih se ne proglasi rasistima. No potajice, svi od reda, barem sezonski-paušalno-turistički, zajedno sa svojim obiteljima, sanjare o hrvatskoj oazi bijelog mira i spokoja. Kod razdraganih stranih diplomata u Hrvatskoj, dakako uz privatnu kapljicu vina na skrivenoj terasi na splitskom Peristilu, ili u polutami kafića nasuprot Sv. Vlaha u Dubrovniku, Hrvatska neslužbeno slovi kao bajna bijela enklava u srcu Europe.
http://www.youramazingplaces.com/wp-content/uploads/2013/03/chinese-wall-1-620x438.jpg
Kineski zid
 
Na golišavom hrvatskom Zriču, za razliku od nudističke plaže Gigaro u francuskom St. Tropezu, nema zasad afro-arapskih voajera  koji iz busije satima kibiciraju bijele euro-ljepotice. No zato je u Veneciji, kod Sv. Marka, nemoguće danas bijelom turistu zaobići horde Roma iz Rumunjske koji uredno ordinariju u planskom džeparenju. Po imigrantskom nepisanom pravilu u blizini svih europskih kolodvora, počevši od glasovitoga Hbf Münchena do Gare de L'Est u Parizu, čuče i čekaju skupine došljaka iz Somalije i Nigera.  Socijalna država blagostanja, međurasni suživot, sve ono o čemu su komunisti oduvijek teoretizirali, i svoje narode terorizirali, puno se elegantnije i uspješnije provodi na Zapadu. Zakonske odredbe u EU ili u SAD-u omogućuju danas afro-arapskim-azijatskim imigrantima pravne lagodnosti u kojima oni, u svojim bivšim zemljama, nisu mogli niti sanjati. Blage su kazne u zemljama Europske unije i Amerike za političara, bankara ili glumca optuženog za pedofiliju, šverc droge, ili bankarske prijevare, kao što  je nedavno bio slučaj sa bankarskom korporacijom Goldman Sachs ili Lehman Brothers u Americi. Bankarski špekulant dobit će 3 do 5 godina zatvora, no uz dobrog  pravnika možda ga prorežimski mediji proglase seksualnim herojem, a ne kriminalcem, kao što je to nedavno bio slučaj  sa bivšim čelnikom Međunarodnog monetarnoga fonda, Dominiqueom Straussom  Kahnom. Ali ako neki nadobudan političar ili profesor dobije medijsku etiketu „rasist“, „ustaša“, „fašist“, ili „antisemit,“ onda to znači siguran poljubac smrti u karijeri, ali i vjerojatno visoku novčanu i zatvorsku kaznu. Takve drakonske kazne već odavno su na zakonskoj snazi za heretike u Francuskoj i Njemačkoj.[iii]
 
Statistika smrti
 
Sa svojih 50 milijuna neeuropskog stanovništva u Europi, europski Pariz i München prestali su biti gradovi iz filmova Jean Gabina ili Line Venture.  Kriminal i banditizam dobili su u Europi drugu boju lica. U Americi, u kojoj je broj bijelog stanovništva u zadnjih četrdeset godina pao na 65 posto, tj. na  cca 200 milijuna, od ukupno 320 milijuna stanovnika, mnogi bijeli Amerikanci u kasne sate, uz čašu vina Zinfandel, sanjare o svom Clark Gableu, slušajući retro arije šansonjera Pat Boonea.  Bijeli američki san odavno je prešao u bijelu američku moru. U polumrtvom i bankrotiranom gradu Detroitu, nekoć prijestolnici američke teške industrije, broj stanovnika se u zadnjih dvadeset godina  preplovio. Od 2 milijuna stanovnika grad se sveo danas na milijun ljudi, i to isključivo na Crnce-Afroamerikance i na Hispance. Preostali Bijelci iz Detroita, ili barem oni koji su to mogli priuštiti, dali su odavno petama vjetar u pravcu još donekle homogenih bijelih saveznih američkih država Oregona i Washingtona.
 
Nakon 20 sati nepisana zadaća u centru Detroita znači: kako preživjeti. Južnije, u Kaliforniji, u famoznom Los Angelesu, nalazi se Potemkinovo mjesto zvano Holywood, o kojem masa mladih Hrvata  u Hrvatskoj filmski sanja kako će i oni postati  Šerbedžije i Višnjići. No nešto niže, nešto južnije od velike zračne luke, u pravcu nekad ribarskog hrvatskog iseljeničkog naselja -- danas meksikaniziranog San Pedra--, nalazi se naselje Compton u kojem žive i životare isključivo Crnci. Svaki bijeli Amerikanac, čak i sa svjedodžbom promiskuitetnog Antifa- ljevičara, čak ako voli sve ljude svijeta i ljubi sve vrste peradi, čak ako je pobornik pederastije, zoofilije i nekrofilije, čak ako je  zagovornik istospolnih međurasnih brakova, nema u Comptonu apsolutno što tražiti. U Comptonu, upravo kao i u stotinama drugih crnačkih i hispanskih gradskih dijelova diljem Amerike, vrijede druga pravila života i smrti. Svaki bijeli prolaznik koji tamo bane, bez obzira na svoje ekumensko-komunističko ili liberalno-promiskuitetno ponašanje, predstavlja bijelu provokaciju za Crnce. Čak ako Bijelac, koji tamo skrušeno i nacional-mazohistički traži pokajanje za navodni rasizam svojih predaka, lagano može ostati ne samo bez novčanika nego i bez svoje glave.
http://www.hismus.hr/media/photologue/photos/cache/5849_radionica_lightbox.jpg
O navodnom bijelom rasizmu i o tzv. jadnim žrtvama Crncima u Americi, ili o navodnim ubogim arapskim i muslimanskim došljacima u Europi, ore se sentimentalne priče na svim medijskim i akademskim valnim dužinama. Razlog tome je dugogodišnja liberalno-marksistička propaganda u američkom i europskom školstvu, uz stalne samozatajne prodike skrušenih bijelih političara. Nakon Drugog svjetskog rata, a pogotovu nakon sloma Sovjetskog saveza, Amerika i EU grade svoj politički identitet isključivo na povijesnom kajanju. No ako već danas lažu tzv. ekstremni desničari ili tzv. fašisti, ne lažu zato vladine statistike. Crnci čine 13 % građana Amerike, dočim je njihov udio u ubojstvima u Americi veći od 53 % – i to prvenstvo u međusobnim sukobima (oko 8.000 ubijenih godišnje).[iv] Crnci također čine više od 50 % razbojstva godišnje i više od 70% silovanja. Crnci imaju udio 40 % u ubojstvima američkih policajca. Nedavno je i vrlo liberalni bivši  gradonačelnik New Yorka, Rudy Giuliani,nehotice izlanuo općepoznatu činjenicu --i ostao živ: “mi ne spominjemo činjenicu da je 93 % Crnaca ubijeno od drugih Crnaca“.[v]
 
Kao što prenosi jedan u nizu američki provladinih dokumenata u posljednjih pedeset godina „ dvadeset i dva trilijuna dolara, (22 tisuće milijardi američkih dolara) utrošeno je na 'Borbu protiv siromaštva', a taj trošak, uzevši stopu inflacije, prelazi tri puta troškove svih američkih ratova počevši od Američke revolucije“. [vi]  No Crnci, tj. Afroamerikanci i nadalje pokazuju loše rezultate na prijemnim ispitima[vii] , dočim njihov broj od ukupno 2,5 milijuna zatvorenika u Americi, prelazi 50 posto. Neokomunističkim, liberalnim i LGTB agitatorima i njihovim teoretičarima, za cijelu ljudsku dramu, kao i jad i bijedu Afrikanaca, Hispanaca i južnih Azijata snosi odgovornost ekonomsko-politička sredina i poslovični nemilosrdni rasisti Bijelci. Nipošto oni ne žele prihvatiti željezni zakon prirode: različite rase, biološko nasljedstvo i geni također igraju važnu, ako ne i najvažniju ulogu u nečijem političkom, apolitičkom ili kriminogenom ponašanju.
 
Riječ „rasa“ danas je omrznuta u svim europskima i američkim  institucijama i pravosuđu, te ona  pomalo nasilno izlazi iz političkog govora, osim dakako kada je riječ o poslovičnim negativcima, „bijelim rasistima“. Skorim dolaskom neeuropskih imigranata u Hrvatsku, hrvatska politička klasa otvara vrata neviđenim međurasnim i višenacionalnim sukobima, i to povijesnih razmjera. Hrvatska politička klasa ništa nije naučila iz pogubnog „bratstva i jedinstva“ naroda bivše Jugoslavije...
 
Bilješke:
 
[i] Richard Lynn,  Race Differences in Intelligence (Washington Summit Publishers, 2006), na stranici 14., po svojim mjerenjima IQ (kvocijenta inteligencije) označuje Hrvate, kao i narode na Balkanu, sa prosječnim IQ 90 - što je 10 posto manje od srednje - i zapadnoeuropskih naroda čiji je prosjek (IQ) 100. „To je izazvano miješanjem europskih i turskih gena.“ Lynn je dobro upoznat sa jugo-komunističkim genocidom nad Hrvatima nakon Bleiburga i negativnom socio-biološkim selekcijom u Hrvatskoj. U novom mjerenu kvocijenta inteligencije (IQ) kod studenta prigodom školskih uspjeha, načinjenih u 107 država, Lynn, zajedno  sa Prof. G. Meisenbergom, u akademskog časopisu Intelligence (Elsevier) br. 38 (2010.), str. 357, „National IQs calculated and validated for 108 nations“,  daje nove rezultate o prosječnom hrvatskom kvocijentu inteligencije: oni iznosi IQ 99 - isto kao kod Nijemaca, Austrijanaca, Mađara, itd.
[ii] Robert Klein Engler, “Illegal Immigration and the Catholic Addiction to the Democratic Party, American Thinker (14. veljače 2014.).
[iii]  U Francuskoj, zakonska odredba iz krivičnog zakona, br. 90-615, od 13. srpnja 1990., poznata pod nazivom „Fabius–Gayssot“. U Njemačkoj,  paragraf 130, stavka br. 3. od 1994. i 2015., iz kaznenog zakona, pod naslovom „Volksverhetzung“.
[iv] Dr. Erika Harrell, U.S. Department of Justice (Bureau of Justice Statistics), “Black Victims of Violent Crime”, rujan 2007.
[v] Michelle Ye Hee Lee, “Guiliani’s claim that 93 percent of black murder victims are killed by other blacks”, The Washington Post, 25. prosinca 2014.
[vi] Robert Rector i Rachel Sheffield, “The War on Poverty After 50 Years”,   The Heritage Foundation, 15. rujna 2014.
[vii] US Department of Education, “How Black and White Students in Public Schools Perform on the National Assessment of Educational Progress”, 2009.
 
(Nastavak u sljedećem broju)

 

Tomislav Sunić

Hrvatski narod je učio onu povijest koju su nam pisali neprijatelji

 
 
Dokazano je da ima više vrsta indoktrinacija. U komunističkim režimima to je vrst ljepila koja se čvrsto zalijepi za mozak naroda i teško ga je odstraniti s poznatim deterdžentima. Unutar toga režima postoji i velikosrpsko-komunistička indoktrinacija za lokalnu upotrebu, a cijelo stoljeće primjenjivana nad hrvatskim narodom. Ako znamo da je gospođa Kolinda Grabar Kitarović kao kandidatkinja Hrvatske demokratske zajednice stožerne nacionalne prohrvatske stranke, pobijedila Ivu Josipovića kandidata Socijaldemokratske partije Hrvatske (SDP) s malom razlikom 50,74 % naspram 49,26 %, a to je posljedice velikosrpsko-komunističke indoktrinacije.
http://www.hdzusa.com/wp-content/uploads/2014/06/Kolinda111.jpg
Znamo da je velikosrpsko-komunistički režim proganjao Hrvate katolike, a isti glasuju za jugo-komunističke ideologe. To je rezultat i dokaz velikosrpsko-komunističke indoktrinacije hrvatskog naroda. Od vremena Kraljevine Jugoslavije, 5. prosinca 1918., kada je izvršen prvi masakr nad Hrvatima, na Trgu bana Jelačića, to je početak obespravljenosti hrvatskog naroda kad nastupa žandarska velikosrpska indoktrinacija Hrvata. Da bi bili ispravno ideološki usmjereni, hrvatima je bilo zabranjeno sve što je u svezi hrvatskog nacionalnog identiteta.
 
Tako su nam tada, kao i od 1945., kada se velikosrpskoj priključila i jugokomunistička indoktrinacija, pa dalje, povijest hrvatskog naroda i školske udžbenika pisali vlastodršci. Dovoljno je napomenuti da su nam i današnje školske udžbenike napisali velikosrpsko-komunistički ideolozi. Dakle, hrvatski narod proteklih stotinjak godina učio je onu povijest koju su nam pisali vlastodršci i indoktrinirali hrvatski narod bratstvom i jedinstvom naših naroda, a povijest je protkana srpskim i komunističkim velikanima. To nam govori što je potrebno da učini nova predsjednika RH i nova vlast kad bude izabrana. Treba naći odgovarajući deterdžent da se iz hrvatskih mozgova ispere sve ono što je indoktrinacijama prilijepljeno u bolesne mozgove. Puno je tih kod koji se mozgovi ne mogu očistiti, ali spriječiti da nam se na mladost ne lijepe ideologije koje je osudila i Skupština europskog parlamenta.
 
(Nastavak slijedi)
 

Ivan Runje

Hrvatski narod je učio onu povijest koju su nam pisali neprijatelji

 
 
Dokazano je da ima više vrsta indoktrinacija. U komunističkim režimima to je vrst ljepila koja se čvrsto zalijepi za mozak naroda i teško ga je odstraniti s poznatim deterdžentima. Unutar toga režima postoji i velikosrpsko-komunistička indoktrinacija za lokalnu upotrebu, a cijelo stoljeće primjenjivana   nad hrvatskim narodom. Ako znamo da je gospođa Kolinda Grabar Kitarović kao kandidatkinja Hrvatske demokratske zajednice stožerne nacionalne prohrvatske stranke, pobijedila Ivu Josipovića kandidata Socijaldemokratske partije Hrvatske (SDP) s malom razlikom 50,74 % naspram 49,26 %, a to je posljedice velikosrpsko-komunističke indoktrinacije.
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/8/87/Prosvjedi_5_prosinca_1918_MGZ_080209.jpg/300px-Prosvjedi_5_prosinca_1918_MGZ_080209.jpg
Znamo da je velikosrpsko-komunistički režim proganjao Hrvate katolike, a isti glasuju za jugo-komunističke ideologe. To je rezultat i dokaz velikosrpsko-komunističke indoktrinacije hrvatskog naroda. Od vremena Kraljevine Jugoslavije, 5. prosinca 1918., kada je izvršen prvi masakr nad Hrvatima, na Trgu bana Jelačića, to je početak obespravljenosti hrvatskog naroda kad nastupa žandarska velikosrpska indoktrinacija Hrvata. Da bi bili ispravno ideološki usmjereni, hrvatima je bilo zabranjeno sve što je u svezi hrvatskog nacionalnog identiteta.
 
Tako su nam tada, kao i od 1945., kada se velikosrpskoj priključila i jugokomunistička indoktrinacija, pa dalje, povijest hrvatskog naroda i školske udžbenika pisali vlastodršci. Dovoljno je napomenuti da su nam i današnje školske udžbenike napisali velikosrpsko-komunistički ideolozi. Dakle, hrvatski narod proteklih stotinjak godina učio je onu povijest koju su nam pisali vlastodršci i indoktrinirali hrvatski narod bratstvom i jedinstvom naših naroda, a povijest je protkana srpskim i komunističkim velikanima. To nam govori što je potrebno da učini nova predsjednika RH i nova vlast kad bude izabrana. Treba naći odgovarajući deterdžent da se iz hrvatskih mozgova ispere sve ono što je indoktrinacijama prilijepljeno u bolesne mozgove. Puno je tih kod koji se mozgovi ne mogu očistiti, ali spriječiti da nam se na mladost ne lijepe ideologije koje je osudila i Skupština europskog parlamenta.
 
(Nastavak slijedi)
 

Ivan Runje

Anketa

Zašto A. Plenković i dalje brani nepostojeći "dan antifašističke borbe" 22. lipnja?

Petak, 15/11/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 2330 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević