Get Adobe Flash player

Bokin lik i krajolik, ogledničko-pjesnički triptisi

 
 
Kada nebesa u Boku siđu blaženici u njih uziđu
 
Kada nebesa u Boku siđu blaženici u njih uziđu a sva stoljeća iziđu na placu i pozdravljaju prolaznike/ pitaju za zdravlje pa kako ste/ Bokelji su počesto zbunjeni to je teško pitanje/ jer stoljeća su ponekada kraća od godine ponekada dulja od milenija/ no bilo kako prolazna oblače se uvijek pristojno/ i stalno se smješkaju moguće čak i s posprdom/ bolje da zasja trenutak/ no u svaki kutak grada taj smjesta rasporedi osmatrače/ oštrim pogledom što jače ošine i stoljeća i milenije/ sve to skupa doista mogli ste napraviti i smislenije
http://www.obitelj-malih-marija.com/wp-content/uploads/2013/04/bl.-Ozana.jpg
Blažena Ozana Kotorska
 
Tada na placu iziđe i blaženica Ozana/ rođena je tamo iza crnogorske planine u zjenici joj sine bljesak opće dobrote/ to te učini smirenim i u trenutku i zavazda/ blažena Ozana od svojih vrlina sazda vjeru u Svevišnjeg/ nad glavom joj se vije stijeg koji leprša poljubcima/ poljubi obraz grješniku i grješnici riječima im povija rane
 
Blaženici Ozani s neba koje je sišlo u Boku priđu jaganjci božji od tamo iza planine/ skromnoj pastirici  tad sine da sve preda Bogu/ Svevišnji to sve je što mogu i vraća se opet Kotoru i moru te smirena liježe u kamenu  grobnicu/ Bog je upravo čita u tvojemu pogledu i šapuće ti je po obrvama i po licu
 
Blaženica i ti na planini čuvate ovce i koze
 
Nebo je sišlo u Boku gore nad planinom ga nema/ zvijezde su zlatni dukati žudnja ti svaku dohvati i nad glavom ti sjaji/ livade su dio nebeskoga prostora/ umjesto priviđenja neba stadu i pastirici treba sklad i sjaj visina/ tada u nebo uziđe i prečista kristalna vedrina/ čaranje svetačkih vrlina/ i ovce i koze su blažene i rajski mirne u toru/ uskoro će se pisati biblija/možda već u zoru/ uz obilja priviđenja moguće i poneka zbilja
 
U bezkraju planinske noći Isus će od onuda doći pokazuje sitna Ozana taj privid u dubini/ lahor je sa svih strana ispleo ponoćne čipke/ i tebi se tada pričini da pastirica bistra oka ne gleda noć odozdo nego odnekuda svisoka/ gdje privid se vidi jasno/ ona pogledom strasno slijedi  sve višu visinu
 
Ali zašto nema Isusa u neko doba ćeš ti/ kako ga nema pa tu je začuđena je Ozana/ budi-bog-s-nama zar ne vidiš eno ga s blagom u oboru/ evo ga vidiš i tu  je pa upravo je prošao kroza te/ dopusti mu da te prihvati/ krhka pastirica ti lagano rame i čelo dotakne tada se sklupča i zaspi/ zvijezde se umire sve je tiho/ ti blaženicu obavijaš stihom i prenosiš je u ova vremena/ jer sva i jesu njena
 
Ozana još uvijek blaženica a ne i svetica
 
Crnogorska pastirica a hrvatska katolička blaženica to nije dobitna kombinacija/ ispriječi se čvrst pleter kardinala razno-raznih korelacija/ još u početku petnaestoga stoljeća ognjem i mačem spaljena je vjera i prezvana nacija/ o katoličkoj Blaženici  nema tko brinuti nema je tko promaknuti/ kroz onaj čvrsti pleter kardinalske plutokracije do Svetoga Oca dopiru samo salve i ovacije/ Ozanu mu nitko i ne spominje/ svatko iz svojih razloga/ no ona već sjedi uz Boga/ njeguje mu umorne korake nježno mu povija stopala/ izvan svih i svačijih i ovakvih i svakakvih zala
 
Ako i nije svetica ocjena je čista petica i u znanju i u vladanju/ zna da Svevišnji je mjerilo ma kamo i  ma kako se jedrilo/ a kada je bilo stani-pani  prva je bila u obrani slavnoga Kotora grada/ tako i onda i sada
 
Katarina Kosić Hozana* u crkvi u Hrvata svakoga božjega stvora zbrinjava kao brata u Gospodinu/ tako svi imamo zajedničku nebesku domovinu/ nagnutu nad svemirski ponor gdje krhak svaki  je stvor/ Ozana ga uzima u zagovor/ dok nju ne zagovara nitko ali ljudsko ponašanje često je plitko/ eno - ponekada i crkveno/ no obilje božjih uzdarja istinite prizore stvara koji se odasvuda vide/ stvarni su/ čak i kad su otisnuti u privide
http://www.radiodux.me/sites/default/files/styles/velika_750x499/public/2012/04-03-2014-blazena-ozana/blozanaozanako.jpg?itok=Hi3Wk1qh
* Katarina Kosić (Relezi, kod Podgorice, 25. 11. 1493. - Kotor, 27. 4. 1565.), poznata kao Blažena Ozana Kotorska, pastirica, rođena u pravoslavnoj obitelji, nakon ukazanja Isusa sišla je u Kotor gdje je prihvaćena i podučavana u katoličkoj vjeri. Uzornim životom i predanim javnim djelovanjem stekla je veliko poštovanje Kotorana; sprovod je predvodio biskup osobno, a papa Pio XI. proglasio je blaženom 1927. godine. Njezini tjelesni relikviji čuvaju se u Kotoru.
 
(Nastavak slijedi)
 

Stijepo Mijović Kočan, Novi Vinodolski, lipanj-srpanj-kolovoz 2014.

Uveličavanje žrtava Jasenovca imao je za cilj prikrivanje stotina tisuća ubijenih Hrvata

 
 
Kako je ipak na stoljetnoj meti bila Katolička Crkva i katoličanstvo u Hrvatskoj, kao najveća prepreka stvaranju Velike Srbije, pa im je trebalo puno ustaških žrtava kako bi imali razloga i kardinala Alojzija Stepinca optužiti i strpati na 16-godišnju  robiju. Tu se nalazi odgovor zašto je Josip Šimunić ustaša kao i Marko Perković Thompson, kao i svi njihovi ideološki istomišljenici koji vole samostalnu Hrvatsku. Stoga s pravom postavljamo pitanje je li i hrvatski narod imao pravo na obranu i pravo da se bori za svoju slobodu, i da živi onako slobodan kao svi ostali narodi demokratske i civilizirane Europe.
http://www.hazud.hr/portal/wp-content/uploads/2014/10/Josip-%C5%A0imuni%C4%87.jpg
Danas, kada se u krugovima veleizdajnika govori o žrtvama ustaša, tada je najmanja brojka 700 tisuća i to samo u Jasenovcu. Postoji veliki broj onih koji su protestirali protiv popisa žrtava Jasenovca, jer se na popisu nalaze i oni koji nikad nisu vidjeli Jasenovac. Uvećane brojke i danas se nalaze i u enciklopediji Britanije, i u Centru Simon Wiesentahl u Beču, kao i u spomen obilježju u Jasenovcu. Ali ispravaka nema i dalje govore o strahotama Jasenovca. Dakle, unatoč mnogim činjenicama ideologija je ostala velikosrpsko-antihrvatska.
 
Kako ćemo očekivati da međunarodni moćnici, na čelu s Velikom Britanijom, koji podržavaju srbočetničku osvajačku politiku, ako u samoj Hrvatskoj jugokomunistički veleizdajnici podržavaju tu velikosrpsku antihrvatsku propagandu. Jedan od najistaknutijih primjera je izjava Ive Josipovića, kao predsjednika RH, koju je izrekao u Izraelu, u Knessetu, da Hrvatskom još uvijek gmiže ustaška zmija. Dakle, školski primjer veleizdaje hrvatskog naroda, odnosno onih Hrvata koji su bili za samostalnu Hrvatsku, a protiv njega i njegove partija koja je bila protiv rušenja Jugoslavije – čitaj Velike Srbije.
 
Uveličavanje žrtava Jasenovca imao je, i još ima, za cilj da prikrije ogromne zločine velikosrpsko-komunističkog režima od 1945. do 1990. godine. Ujedno, sastavni je dio programa stvaranja Velike Srbije. Taj veleizdajnički korpus danas se nalazi u Pantovčaku, Banskim dvorima i oni okupljeni oko Josipa Leke u Hrvatskom saboru. Međutim, oni su svi ideološki izdanci svojih očeva i tog velikosrpsko komunističkog režima koji je haračio, ubijao i pljačkao Hrvatsku od 1945. do 1990. godine.
 
(Nastavak slijedi)
 

Ivan Runje

U nepune četiri ratne godine u Jasenovcu je stradalo i umrlo 262, a u Staroj Gradiški 141 zatočenik

 
 
Zbog okrutnog zločinačkog velikosrpskog režima koji je vladao od 1918. do 1941., pa nastavio  od 1945. do 1990. godine, nitko se nije usudio protusloviti srpskim „istinama“, jer ode glava, a najmanje na dugogodišnju robiju. Unatoč neopisivoj diktaturi i strahu, dr. Franjo Tuđman 1961. godine, skinuo je generalsku uniformu u kojoj je mogao uživati i koristiti bezbrojne privilegije kao i ostali generali i visoki časnici i hrvatski veleizdajnici hrvatskog naroda, na čelu s Vladimirom Bakarićem. Međutim, Tuđman je okupio ekipu domoljuba i posvetio se naučnom radu i istraživanju istine o Jasenovcu i ostalim zločinima na tlu Hrvatske. Kako se uopće usudio suprotstaviti srbočetničkoj propagandi, zbog toga je dva puta osuđivan na robiju.
http://i.ytimg.com/vi/utCaXzdQoSE/hqdefault.jpg
Jefto Šašić
 
Tuđmana su optuživali zbog tobožnjeg umanjivanja broja jasenovačkih žrtava, kao protivniku socijalizma, te povezanost ne samo s fašističkom i terorističkom ustaškom emigracijom, nego i sa stranim obavještajnim centrima, i falsifikatora povijesti i suradnika ustaštva. Ipak, povijesna ploča se okrenula kada su činjenice izašle na svjetlo dana, a brojke o ustaškim zločinima ostale su i dalje u glavama veleizdajnika. Tako, u svezi žrtava logora Jasenovac, 21. prosinca 2001., u tjedniku Globus, Josip Vrhovec, negdašnji član Izvršnog komiteta CK SKH, objavio: „Jasenovački mit nazvan 'milijun žrtava' nanio nam je gomilu štetu jer je nosio poruku da tako masovan broj pobijenih nije mogao biti rezultat samo  ustaškog zločina nego i potpore i ignorancije Hrvata prema tom zločinu, iz čega se izvlači i tzv. povijesna krivnja hrvatskog naroda.“ Globus također iznosi: „Važan izvor informacija je popis žrtava iz 1964. godine koji je načinjen radi ratnih reparacija s Njemačkom – kada broj žrtava sigurno nije umanjivan… Prema tom popisu Statističkog zavoda SFRJ, broj poginulih i umrlih u Jasenovcu bio je 49.874 osobe.“
 
Dvije godine poslije, 2003., Vrhovec je u Fokusu izjavio: „Rezultati tog popisa iz 1964. godine pokazali su da je naša priča  o milijun žrtava samo u Jasenovcu – u sferi znanstvene fantastike, ali s veoma pogubnim političkim posljedicama… U Predsjedništvu (nam je) pružena prilika da ispravimo tu dugovječnu zabludu. Ali ustuknuli smo pred kvazibrigom da bi se narod ljutio što smo mu – dosad lagali“. 
 
Sve je to rečeno nakon Tuđmanove smrti, kad on to više nije mogao čuti. Ali Vrhovec nije imao obraza reći da je dr. Franju Tuđmana osudila njegova – Vrhovčeva - komunistička vlast zbog istine koju ona danas, preko njega – Vrhovca, onako usput priznaje da su lagali s ciljem osude hrvatskog naroda. Tuđman je to govorio tada kad je to trebalo reći, a Vrhovec danas kad je prekasno za one koji su zbog istine stradali. (Ankica Tuđman: Moj život s Francekom, str. 136.).
 
Danas vidimo da je i ta brojka od 49.874 žrtve Jasenovca napuhana kod pisanja zahtjeva za reparaciju ratne štete prema Njemačkoj. Jasno da su brojku napuhali koliko su mogli, ali nisu imali hrabrosti napisati laži o 700 tisuća i više, jer to je bilo i ostalo za domaću upotrebu. Godine 2014., hrvatski povjesničar Mladen Ivezić izdao je knjigu „Titov Jasenovac“. Tu se Ivezić poziva na Titina generala Jeftu Šašića, Srbina, koji je na zahtjev Tite, još 1966. godine, podnio mu izvješće o stvarnim žrtvama Jasenovca. U tom izvješću stoji da je upravo Statistički zavod „ustanovio“ da je u četiri godine užasa u Jasenovcu stradalo i umrlo 262, a u Staroj Gradiški 141 zatočenik. Dakle, ukupno u Jasenovcu i Staroj Gradiški 403 zatočenika su umrla. Šašić ne kaže da su ubijeni jer se puno umiralo od tifusa i drugih bolesti. Da je u svim logorima u Jugoslaviji ukupno (i svega) 2620 umrlih zatočenika. Zašto je to izvješće Šašićevo izašlo na svjetlo dana tek 1986. godine iz političkih razloga, ali ni tada ne za široku javnost (Opširnije u knjizi Ankice Tuđman Moj život s Francekom).
 
(Nastavak slijedi)
 

Ivan Runje

Anketa

Treba li zabraniti štrajk prosvjetara?

Srijeda, 20/11/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1727 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević