Get Adobe Flash player

Smeta mu hrvatstvo fra Filipa Grabovca i drugih svjesnih Hrvata

 
 
ELEZOVIĆ, GLIGORIJE
Po oportunitetu, ne bi ga trebalo brisati, pošto je jedan od glasnijih protivnika E.J. u okviru SAN. Orijentalista. 
https://visitvrlika.com/media/k2/items/cache/655cf7f08254436b1df6b279ffc38784_L.jpg
Spomenik fra Filipu Grabovcu
 
ENGLESKO–JUŽNOSLOVENSKI ODNOSI (politički odnosi u XIX i XX v.)
XII/4–9.
Kad se već govori o tim stvarima, trebalo bi biti konkretan. Poslije dramatskih događaja u okviru majskog prevrata 1903, Engleska ne prekida diplomatske odnose — iz legitimističkih razloga, t.j. »zbog ubijstva kralja Aleksandra Obrenovića«, nego iz diplomatskih motiva.
Boravak Milovana Milovanovića (vrlo utjecajni srbijanski mason, op., T.T) u Londonu. Kako dolazi do iznenadnog engleskog razumijevanja za srpsko pitanje? To je uvod u spremanje konflagracije 1914, to je već uovertura velikom svjetskom ratu.
 
FELDMAN, MIROSLAV
II. I, 6–7.
»Lirika mu je nostalgična ispovijest dobroćudnog humaniste«.
Sasvim zagonetno. Humanist i to još dobroćudan!
 
FORTIS, ALBERTO
Za razgovor s Ujevićem.
Trebalo bi nešto reći o Prosper Meriméeovoj »La Guzla«. 1827 teatar Klare Gazul kao anagram Guzle, prvi je pokušaj unošenja jednog novog pojma u evropsku literaturu koji se zove couleur local. Bez obzira što će o tome biti govora kod Meriméea, nema nikakve sumnje da je upravo lektira Fortisovog »Viaggio in Dalmazia«, dala poticaj Meriméeu za njegove mistifikacije i za njegovu ličnost Hijacinta Magljanovića. Objavio je to čovjek u Strasbourgu 1827 — mislim, a stvar je važna. Isto tako trebalo bi spomenuti i repliku Giovanni Lovricha na Fortisovu knjigu. Ta je replika za nas važna. To je prvi pokušaj da se kako–tako sociološki objasni pojava hajdučije kod nas na primjeru Stanislava Sočivice. Merimée inspirirao se na Fortisu za čitavu svoju literarnu koncepciju, koja će kasnije uroditi formulom klasičnog realizma.
 
FOTEZ
Za scenu je preradio Dunda Maroja, Plakira i još neke Držićeve stvari. Za uspjeh Dunda Maroja na sceni, zaslužan je uglavnom Fotez. Nema razloga to prećutati. Osim toga montirao je i Brezovačkog (Tamburinovića) i mnoge druge stvari. Piše i režira. Da se dopuni.
 
FRANK, JOSIP
Leži nam ovaj rukopis u redakciji već nekoliko godina, a sada, kad treba u štampu, nemamo gotovo ništa u ruci. Sama skica Josipa Horvata nije takva te se ne bi mogla upotrebiti kao podloga. Dobar je citat iz Šenoe. Da se stvari ne komplikuju treba citirati Supila i Matoša. Ovi citati sami po sebi, kao svjedočanstva znače više od svih naših tekstova.
 
FRANJEVCI
Franjevački red u našim krajevima dobio je sticajem političkih prilika cijeli niz funkcija, koje nisu bile svojstvene redu kao takvom u zapadnoevropskim zemljama. U zemljama pod turskom okupacijom franjevci su bili gotovo jedina školovana inteligencija, koja se uz pastoralni rad bavila cijelim nizom mnogobrojnih praktičnih djelatnosti: oni poučavaju narod, šire pismenost, liječe bolesnike, predstavljaju oblik političke svijesti, a često, kad se ukazala potreba, uprkos Kačićeva savjeta da sablja nije za fratra, bore se na strani kršćanskih četa kao zapovjednici. Ova mnogostruka djelatnost približila ih je narodnim masama pa su često živjeli kao ljudi iz naroda, ne razlikujući se ni u nošnji ni u načinu života od seljačkog ambijenta. Sredinom prošloga stoljeća, u vrijeme buđenja narodne i građanske svijesti, franjevci učestvuju u narodnom pokretu kao sudionici, a često i kao nosioci narodnog otpora. U Dalmaciji, u vrijeme borbe s autonomašima, franjevci su glavni oslonac narodnjaka. I t.d. i t.d.
Predlažem da se o aktivnosti reda u okviru Prvog svjetskog rata, a naročito Drugog svjetskog rata, ovdje u uvodu ne govori.
Pod turskom vlašću, u trajnoj opasnosti od lokalnih vlasti i njihova nasilja, franjevci su nastojali da im odnosi s turskim vlastima budu što snošljiviji. Tako su isposlovali od Mehmeda II (da se stavi godina!), zasebnu ahdnamu, kojom im je Sultan garantirao slobodu vršenja vjerskih obreda. Zbog slabljenja centralnih turskih vlasti i sve češćih pojava anarhije u Bosni, franjevci nastoje da dođu u što bliži dodir s katoličkom Austrijom, koja im je posvećivala iz političkih razloga posebnu brigu. (Josip II osniva zaseban fond za školovanje bosanskih franjevaca u austrijskim zemljama, 1785, a Ferdinand I preuzima protektorat, l840, nad katolicima bosansko–hercegovačkim).
IV/1–2, da se u svakom slučaju briše: dolazeći često u sukobe s pravoslavnom hijerarhijom, i t.d.
Isto tako od 16–29, predlažem da se briše, slučaj Barišića i Štadlera. O tome je već bilo govora, a za cjelokupni prikaz nije tako ni važno. [...]
 
VII/20–21. »Provincija ima 154 svećenika i t.d.« Ja bih broj fratara saldakontirao negdje na jednom mjestu, tako da se vidi da ih u ovoj ateističkoj zemlji ima još uvijek jedan impozantan broj. Ovako dispercirani po provincijama, izgledaju kao da nisu respektabilna četa. [...]
X) Kad se navode prominenti od Kačića dalje, naveo bih ipak karakteristike najznatnijih kao što su Kačić, Divković, Grabovac, u svakom slučaju naročito Katančić, Jukić, Grga Martić, Marun i Stulli. Zaboravili ste Zagrepca, on je bio kapucin i spada u ovu družbu.
 
FRESKA KOD SRBA
Krleža je jako iziritiran što Srbi svojataju fresku iz katoličke crkve sv Mihajla u Stonu (op., T.T.)
 
FRIEDJUNGOV PROCES I FRIEDJUNG, HEINRICH
Friedjungov proces sa 30 redaka, apsolviran je suviše ležerno. Ne treba Friedjungov proces svesti samo na gola fakta, i izolovati ga do pojma jednog pravnog događaja. Friedjunga kao jedinicu brišemo. Nema nikakva razloga da uđe.
 
GALJUF, MARKO FAUSTIN
Ů I, 5. »Za vrijeme rimske republike (1798) uzeo učešća u vlasti i napustio svećenički stalež«.
Trebalo bi reći o čemu se radi? Kakva republika i kakva vlast?
Ako je postao apostata, zašto, s obzirom na datume (1798), bilo bi za nas interesantno.
 
GALJUF, MARKO FAUSTIN
Ů I, 5. »Za vrijeme rimske republike (1798) uzeo učešća u vlasti i napustio svećenički stalež«.
Trebalo bi reći o čemu se radi? Kakva republika i kakva vlast?
Ako je postao apostata, zašto, s obzirom na datume (1798), bilo bi za nas interesantno.
(Krležu njuh ne vara, Galjuf je teški mućak, op., T.T.)
 
GARAŠANINOVO NAČERTANIJE
I, 19–21. Jedna parafraza osnovne Garašaninove teme u redakciji Vase Čubrilovića tu je »prekrižena« po M.U. (Mate Ujević,op.,T.T)Ja bih to Garašaninu i Vasi Čubriloviću ostavio, jer ako u Garašaninovom Načertaniju uopće ima neka zdrava koncepcija, onda je upravo ta, da će balkanski narodi na ruševinama carskog otomanskog izgraditi svoje nezavisne države, ako se vlastitim snagama oslobode.(Krleža lukavo izbjegava sukob sa Čubrilovićem kao eksponentom srpskog nacionalizma, op., T.T.)
 
GAVELLA, BRANKO
To da je 1914 bio mobiliziran nije važno i zato je brisano.
 
GESEMANN, GERHARD
Bio je Gestapovac. Čuveni »Blut und Boden« ideolog! Njegova sjenka leži na mnogobrojnim našim publikacijama, kao na pr. na Dvornikovićevoj »Karakterologiji« (tzv. Karakterologija Jugoslavena plitko djelo, op., T.T.) i t.d. Svi takozvani šestojanuarski rasni i arhajski falsifikati, nicali su pod njegovim protektoratom. Ćurćinova ocjena da je stvar »kratko ali dobro i iscrpno napisana« je potpuno kriva. Stvar nije napisana ni dobro ni iscrpno. O Gesemannu tu nije rečeno ono što bi bilo potrebno da se kaže. Ja bih ga brisao. Nije zavrijedio da uđe u Enciklopediju kao jedinica. Što se tiče bibliografije i podataka tamo navedenih neka se vodi u evidenciji za skupni prikaz o našoj takozvanoj rasističkoj ideologiji (Gesemann je značajan slavist, vidi Erlangenski rukopis, op., T.T.)
 
GIUNIO, PETAR
Briše se. Najčišća esihovština. Opatička 18, telefon 38–501 (Krležina antipatija prema Esihu je zanimljiva,ali Giunio kao popularizator biologije i prethodnik Miljenka Smoje koji je njegove likove "kreativno posudio" u svojim kratkim pričama "Iz moje stare primorske bilježnice" je nezaobilazan dio naše književnosti,svjež i originalan. Nešto sam o tome pisao u "Hrvatskom fokusu"op., T.T.)
Njegov lični odnos spram pojma »hrv. aristokracije« banalno se podudara s osjećanjem manje vrijednosti sitne činovničke mizerije šljivarskog podrijetla; to je veoma često snobizam beamterskog skorojevića, uslovljen zakonima kolonijalizovane sredine... (Krležin opis Gjalskoga je vrlo kvalitetan i osoban, ima tu štofa i za prepoznavanje samoga Krleže, op., T.T.)
Bijedu proletarizovane, provincijalne sredine u kojoj se javio, Gjalski je ispovijedao naivno, bez skrivenih misli, dajući svojim tekstovima značenje literarne ispovijesti i onda kad nastoji da glumom i dekoracijama sakrije istinu. Takozvane »Ideale« u koje je njegovo pokoljenje vjerovalo, deziluzije i moralne krize kroz koje se probijalo, brige koje su se javljale u okviru rađanja jednog novog društvenog stanja i suvremene građanske političke svijesti.
Bez obzira što nije ličnost ingenioznih razmjera, on je reagirajući osjećajno na mnoge negativne pojave koje ugrožavaju narodnu egzistenciju pjesnik, koji se koleba, koji naivno vjeruje, trajno propovijedajući princip otpora, kao jedinu odbrambenu i životnu mogućnost za takozvanu narodnu supstancu. Ilirac, Slaven, Sveslaven, jugoslavenstvujušći romantik, Hrvat, samohrvat, antinagodbenjak, starčevićanac devedesetih godina, on je istodobno i strossmayerovac, propovjednik integralnog narodnog jedinstva, beogradski rojalista (1904), politički smanjivac, član Hrvatsko–srpske koalicije, madžaron i progonjeni khuenovski činovnik, da bi u Prvom svjetskom ratu, 1917, postao madžaronski veliki župan i glasao za ratne proračune grofa Tise. Poslije državnog ujedinjenja 1918–1928, Gjalski deziluzionirani Jugosloven unitarista u svom posljednjem književnom djelu sanja o Jugoslaviji godine 1968 kao o saveznoj državi jugoslavenskih zemalja i naroda uređenoj po volji naroda«. Modernist i liberal, spiritista i schopenhauerovac koji vjeruje u metafizičke moralne autoritete, snobovski antiplebejac, apologet Karađorđevića i Marije Antoanete, antijakobinac, koji u Oktobarskoj revoluciji vidi konac svijeta, kozmopolita i šoven, Gjalski sa svim svojim peripetijama služi za proučavanje mentaliteta jednog historijskog perioda, koji bi se bez njegovih dvadesetak knjiga rasplinuo u prolaznosti pamćenja mnogo više nego što se misli. Kao i mnogi njegovi likovi između sedamdesetih i osamdesetih godina prošloga stoljeća, Gjalski je neka vrsta književne preživjelosti, veoma podesne za proučavanje problematike onog historijskog raspona u okviru kog je djelovao kao romancijer, ni po čemu slabiji od pisaca koji se javljaju paralelno s njim, a često po bogatstvu, svojih motiva mnogo sugestivniji.moćan opisa,op.,T.T) ...i kod Gj. ima takvih trenutaka, kad bi njegova scena mogla da oživi do književno visokog potencijala, da je pustio svoje figure da progovore autentičnim, živim jezikom (Cintekovo pismo). Udahnuvši svojim lutkama vještački govor zagrebačke banske kurijalne sredine, on ih je lišio svih izražajnih mogućnosti, koje je zamaglio simuliranim »faustovštinama« i takozvanim »Weltschmerzom«. 
 
GLADNE GODINE
Bile su predviđene u alfabetaru. Ovako se brišu (nažalost).
 
GLAISE–HORSTENAU, EDMUND, von
Nema smisla da uđe kao posebna jedinica. Našu enciklopediju mogao bi interesovati kao glavni direktor i urednik velike monografije »Oesterreich–Ungarns letzter Krieg«. To je jedno kolektivno djelo austrijskih generalštabskih oficira. Kampanju protivu Srbije 1914–15, obradili su pod njegovom redakcijom apologeti austrijskog habsburškog oružja, retuširavši sve kretinizme AOK na ništicu, i iskarikiravši, na mnogim mjestima postupke srpske vojne komande. Kao takvo djelo je stoposto tendenciozno. Tu se opširno govori i o srpskom frontu 1914–15, i ukoliko bi Glaise ušao kao posebna jedinica, trebalo bi se tim pitanjem pozabaviti. Ne vidim autora, a subjektivno zato nemam vremena. U tekstu 13–18, kad se govori o njegovoj djelatnosti, u ulozi »Njemačkog Generala« u NDH, prikaz je prisutan u njegovu korist, a sve to tako nije ni bilo. O toj ulozi Glaise–Horstenaua, progovorit će se kada bude riječ o ustaštvu ili o njemačkim ofenzivama.
 
GOLUBIĆ, MUSTAFA
Gačinović je već u švajcarskim danima bio u vezi s Trockim i sa jednim dijelom ruskih emigranata ekstremista...  Svi oni koji su ostali živi (kao Mustafa) ostali su potpuno slučajno živi... Razvoj je logičan (od 1912., op., T.T.): ultimatum, rat, solunski proces, disidenti iz ruske legije i Oktobarska revolucija. [...]
Njegovo pismo Aleksandru...  Kakav je to atentat V/6 »u jednoj bečkoj kafani koji nije uspeo«?
Da se tada planirao atentat na Aleksandra, i da je u okviru ove konspiracije djelovala jedna masa komponenata, to je izvan sumnje. Tada je Golubić već bio član KPJ. Od članova KPJ, u vezi sa vidovdanskim atentatom, pohapšeno je u zemlji nekoliko hiljada ljudi, poapšeno i izmasakrirano. Budemo li pisali anegdote, onda je trebalo napisati i to, da je princu regentu Aleksandru jedna Ciganka na Krfu prorekla, da mu prijeti smrt od čovjeka koji je obrezan i neka se čuva Muslimana. Govorilo sa da Aleksandar zaista pati od te fiks ideje — progona i tako je Mustafa postao njegovom nesretnom mišlju, koja ga je progonila do smrti. Pao je na kraju od ruke čovjeka koji je bio obrezan, i proročanstvo Ciganke se zaista obistinilo. Hoćemo li i to štampati u enciklopediji? [...]
Nešković pojma nema o relaciji Mustafa Golubić–Bastajić. On tvrdi da je Bastajić »završio kao izdajnik«. Bastajić je završio kao čovjek, koga su ubili ustaše. Radi se o snazi argumenata i ni o čemu drugome.
Ů »politički radnik«. Ova kategorija partijskih članova, koje mi zovemo »politički radnici«, završava svoju karijeru po pravilu nasilnom smrću. To je vrsta fanatika koju svijet bezazleno zove »idealistima«. ..Pavla je R. Čolaković reducirao na deset redaka, a u ovom slučaju mislim da ni Mustafa Golubić u principu ne treba da dobije više, jer tema prelazi okvir enciklopedijskog zadatka.
U biografiji čovjeka ističe se da se »borio kao dobrovoljac u odredu majora Vojislava Tankosića«, i to po svoj prilici u Prvom i u drugom Balkanskom ratu, a među tim omladincima, dobrovoljcima i četnicima nema ni jednog istaknutijeg lica koje nije prošlo Tankosićevu školu. A kad se već navodi Tankosićevo ime trebalo bi i na ovome mjestu reći da je Voja Tankosić jedno od onih lica oko kojih se kreće austrijski ultimatum 1914, gdje je njegova glava expressis verbis navedena da treba da se skine, ili Tankosićeva glava ili rat. A tako je došlo i do rata. 
 Pitamo se tko već nije snovao o skidanju suverenih glava u onim i u ovim ratovima? To su »Intelligence service«, »Deuxiem bureau« ili danas CIA kombinacije. 
I Od Nikole Pašića do Milovana Milovanovića i do samoga Jovanovića Patka, ta se podvala upotrebljavala uvijek prema potrebi, a smatrala se »narodnom frazom«, da je Golubić mogao da bude njemački špijun to je bila samo izlika, a apšen je kao njemački špijun da bi svjedočio u okviru Solunskog procesa. Zašto? Trebalo ga je likvidirati, jer je bio čovjek povjerenja Apisovog, i tako logično (III/18–20) u »zatvoru je mučen i prisiljavan da lažno svjedoči protiv optuženih oficira u Solunskom procesu«. Izražavamo se potpuno apstraktno, par distance, o ovim »optuženim oficirima u solunskom procesu«, a kad već ističemo da je (III/20–21) »na pretresu, međutim, izneo kako je tučen u zatvoru i šta je od njega traženo da lažno svjedoči«, onda bi bilo logično da se ta Golubićeva izjava pred sudom konkretno citira. Iz nje bismo mogli doznati što se od njega tražilo da svjedoči lažno, ovako ostaje sve magla.
(Zbrka u glavi jednog Sime Miljuša, Pavla Bastajića, a naročito Milana Ćopića brata Vladimira Ćopića kad je doputovao 1922 u Beograd sa bombama da pobije čitavu svadbenu povorku kralja Aleksandra i rumunjske princese.)
Riječ je o Evropi u kojoj »Mustafa godinama razvija raznovrsnu delatnost«. Neka se to briše. To spada u krug Mustafinog aktiviteta o kome je bolje ne govoriti, a naročito ne u enciklopediji.
VI/6–11. »Izvršavao razne zadatke u Evropi i Kini, u Španiji i Francuskoj, po povratku u zemlju 1940 sarađivao je s NOP, ali je uglavnom radio po tzv. »specijalnoj liniji« (što je u stvari bio rad za SSSR i Kominternu istovremeno)«. To sve da se briše, razumije se samo po sebi. Štampati takve stvari u enciklopediji ne samo da nije oportuno nego je naivno, ako je samo naivno?
VI/21. »U Beogradu (gde je hapšen 6. IV 1941) G. je jednom poznaniku, također uhapšeniku Gestapoa, jedino poverio da su ga u zatvoru visoki funkcioneri berlinskog centra Gestapoa saslušavali o sarajevskom atentatu«.
Tko je taj poznanik? Na temelju čega je to ovdje rečeno? U naš tekst o Golubiću ovo ne spada ni u kom slučaju. Predlažem da se prikaz svede na leksikografska fakta.
Vidi str. 327, 330 ovoga teksta na temu Bastajić! (Golubić je manijak, crnorukaš, Staljinov agent. Najvjerojatnije je odgovoran za dizanje pola grada Smedereva u zrak 5. 6. 1941. sa tisućama nevinih žrtava. Neki ga povezuju sa umorstvom Trockoga. Tito se bojao Golubića. op., T.T.)
 
GOSPA OD ŠKRPJELA
O samoj crkvi govori se 1–6, svega pet redaka, a o slici Lovra Marinova više od 20 redaka — pod istim naslovom, »Gospa od Škrpjela«, kao da se radi o crkvi. Mislim da bi ikonu Lovra Marinova trebalo odvojiti od same crkve. Da se ne zaboravi ilustrirati crkva i ikona.
 
GRABOVAC, FILIP
Nismo u principu protivu hrvatovanja, ali kad se u okviru jednog članka od 20 redaka 11 puta apostrofira neko da je hrvatski književnik, da je vojni svećenik hrvatskih četa, da piše hrvatske pjesme, za hrvatske oficire, da hrvatski narod upoznaje s vlastitom prošlošću, da iznosi jadne prilike u kojima živi hrvatski narod, da se ističe među hrvatskim književnicima, da se bori protivu prodiranja tuđinštine među Hrvate, i t.d. i t.d., onda po logici stvari to brišemo, jer smo brisali sve takve pendente i kod posrbljivanja.
Prije svega Grabovac nije nikakav hrvatski književnik, nego fratar, vojni svećenik mletačkih konjaničkih jedinica, u kojima su služili Morlaci, Hrvati, Dalmatinci. Tu bi trebalo nešto reći o samom tom milieu–u.
Osim toga zna se kako je pao u zatvor. Denuncirali su ga »našijenci« kao vrlog vrličanina i t.d. i t.d. Bolje bi bilo citirati iz Grabovca u originalu o čemu se radi.
 
GRADAŠČEVIĆ, HUSEIN, kapetan
I koliko god postoji i u ovom tekstu tendenca da se glorifikuje Husein, kao neka vrsta separatističkog vožda, on je tipičan predstavnik prošlosti, pravovjerni fanatik, koji djeluje isključivo po zakonu tromosti.
Ů 63 reda romansirane biografije i to po romanu Josipa Eugena Tomića »Zmaj od Bosne«. Osim toga pišemo i o jedinom našem historiografskom izvoru ove teme o tome Gradaščeviću, da je J.E. Tomić u svome romanu »Zmaj od Bosne« dao lik Husein–kapetana. Tomić nije dao nikakav lik nikakvog kapetana niti Zmaja, jer je Tomićeva knjiga beznadno loša i ne bi je uopće trebalo spomenuti, a naša verzija da je ovaj beg na svom »vezirskom dvoru u travniku razvio neobično raskošan život«, prepisana je iz Tomića, jer i taj romansjer piše o raskošnom životu na vezirskom dvoru u Travniku, a kako je već ovaj raskošan život na tom vezirskom dvoru travničkom mogao izgledati, mislim bolje je da se o tome i ne govori. Da se skrati i da se imprimira ne bi li se tako spriječilo neko veće zlo.
(Krleži je bit u otporu bosanskih feudalaca reformama sultana Mahmuda II)
 
GRADSKO
I, 6–12.
Da su Nemci za Prvog svetskog rata od Gradskog do Bitole podigli uskotračnu željezničku prugu, to briši! Konstantno ističemo u raznim detaljima, kako su okupatori bili »Kulturtregeri« u našim prilikama! Briši to više, što nije važno.
 
GROEBMING, ADOLF
Počeo je svoju karijeru kao tamburaški kompozitor, prema tome je temeljito sumnjiv. Predlažem da se briše i da se ostavi u evidenciji za Muzički leksikon.
 
GROL, MILAN
[...]
To samo ilustruje, što je već o Milanu Grolu rečeno. Nije on bio nikakav (IV/9) »najizrazitiji propagator buržoaske parlamentarne demokratije«, nego najtipičniji zbunjenko i lovac u mutnom. Veliki kombinator i vječiti mladoženja među parlamentarnim proscima, koji čezne za portefeuilleom ma koje partije, samo da omasti brkove u svatovskoj čorbi. Za čitave svoje karijere, trajno je očekivao milost oko kapidžika. Te je dinasta karađorđevićevac, te je republikanac, te učestvuje na platformi zagrebačkog kongresa intelektualaca, rojalista i centralista, te je opozicioner, te nije federalista, ali jeste za sporazum, te je ministar prosvjete oko skupštinskog atentata, te je u Simovićevoj vladi i u emigrantskim vladama, i na kraju, i t.d. i t.d.
Sve to što se s njime zbivalo od 7. III. 1945, može da se briše. Svi naši prikazi pojedinih političkih ličnosti ne vrijede mnogo (Grol je imao karaktera, nasuprot Krležinim tvrdnjama: "Nakon Sporazuma Tito-Šubašić postaje, 7. ožujka 1945., potpredsjednik vlade Demokratske federativne Jugoslavije. Zbog potpune kontrole i terora koju provodi KPJ, podnosi ostavku 19. kolovoza 1945. Demokratska stranka odbija sudjelovanje u Narodnom frontu pod komunističkom dominacijom. Zbog terora, odlučuje bojkotirati izbore za Ustavotvornu skupštinu.
Grol je izvrgnut žestokim napadima i osudama, kao "izdajnik", "fašist" isl. U tisku ga je žestoko napadao Milovan Đilas, pišući da »iza intelektualne glava Milana Grola viri Draža Mihailović«, pa čak i »Pavelićeve ustaše«. Nešto nakon izbora Grol i drugi stranački vođe bili su pohapšeni, imovina stranke zaplijenjena i njen rad konačno zabranjen. Nakon toga Grol odustaje od daljih pokušaja političkog djelovanja i povlači se iz javnog života. U londonskim vladama, bio je projugoslavenski orjentiran. Bio je vrstan intelektualac. Najbolji kazališni kritičar, koga je Srbija ikada imala.
 
GUSA
Menohites, po Jirečeku ovdje citiran, bio je običan dripac, panariot, pamfletist, a po Jirečeku mogli bismo iz istoga Menohitesa citirati i mnogo jezivije stvari, isto tako po Jirečeku. Ispada kao da smo samo mi bili razbojnici u Srednjem vijeku, kad je čitav svijet bio banditski (kao i danas). Briše se.
 
(Nastavak slijedi)
 

Priredio: Teo Trostmann

Krleža o Cesariću: Čemu čovjeka gurati u društvo u koje nije spadao?

 
 
CANKAR, IVAN
Ovaj uvod u tu Cankarovu biografiju je jeziv dokaz, kako naši pjesnici djeluju u potpunom vakuumu. Ova saharinska parafraza svih pseudosocijalnih tema iz književnoga repertoara osamdesetih godina prošloga stoljeća: Porodica u bijedi, a za tatu, da se ne bi reklo da je pijanac, kaže se da je otupio, a mama je nadčovjek »i nastoji djeci utrti put u ljepši život«. Mama, dakako, treba da klone, što je i učinila, a to je onda glavnim motivom pjesnikovih inspiracija.
 
CANKOV, ALEKSANDAR
Nije stigao na vladu, kao nevjesta na svatove u fijakeru, nego je dobrano kuvao onu generalsko–koburšku junkersku čorbu, kao jedan od najkrvavijih despota iz poratnog kontrarevolucionarnog perioda. Spram njega je i Horty neka vrsta gentlemana u bijelim legitimističkim rukavica
 
CEROVIĆ, NOVICA
I, 10, 11. »Njegov podvig u organizovanju i izvršenju ubistva Smail–agina opjevan je u Mažuranićevom spjevu«. Ne zvoni dobro. Istina je, da je Cerović Novica namro svome sinu zlatan sat Smail–agin, koji dr. Ivo Brlić prodaje danas Jugoslavenskoj akademiji za 150.000. din, ali ipak prozvati ili okarakterisati pogibiju Smail–age Čengića kao podvig »u organizovanju i izvršenju ubistva«, ne podudara se s boljim stilskim običajima.
 
CESAREC, AUGUST
"... još prije 1914 stupio je u socijal–demokratsku stranku.« Kad je to moglo biti? 1912 otišao je na robiju kao đak VII. raz. gimnazije. Pouzdano znam da tada nije mogao biti član socijal–demokratske stranke, jer je bio integralni jugoslavenstvujušći omladinac, gotovo rojalista.
August Cesarec godinama je isticao da je SHSezijska državotvorna retorika prozirna podvala, da je takozvano oslobođenje u okviru Versailleskog mira (1919) najobičniji financijsko–kapitalistički kontrarevolucionarni manevar, a poratna t.zv. parlamentarna demokracija samo jeftina krinka za autokratiju,
 
CESARIĆ, DOBRIŠA
Iz biografije predlažem da se briše, da je zajedno s V. Majerom pokrenuo »Ozon«, to zaista nije bio takav događaj, te bi ga trebalo fiksirati u Enciklopediji. Isto tako, da se zanimao za režiju. Bio je bibliotekar Škole narodnog zdravlja, od 1945 redaktor »Zore« i t.d. Nije dopisni član JA, nego pravi član, a kako se to nikad ne ističe, ostaje samo član, a kako se ni to ne ističe, ne ostaje ni član. Kad se već navode časopisi, »Pečat« došao bi kronološki na poslednje mjesto, a i tamo nije surađivao, a nije ni potrebno da se istakne kako je bio suradnik Pečata, jer on to, da se organizaciono–strukturalno izrazim, zapravo nije ni bio. Čemu čovjeka gurati u društvo u koje nije spadao? (očita nenaklonost prema pjesniku, pa i zloba, op., T.T.)
 
CHURCHILL, RANDOLPH
Šta je sa Windstonom? Ulazi li i on? Samo u onom slučaju ulazi i Randolph.
 
CONRAD VON HÖTZENDORF, FRANZ, grof, feldmaršal
I. Vidi napomenu o tome generalu u ELZ. Nas ovaj general ne treba da interesuje kao vojnik, nego kao političar, jer je kao političar bio beskompromisan protivnik bilo kakve koncepcije političkog ujedinjenja i oslobođenja naših naroda. A kada je već riječ o ocjeni generala Conrada II, 13–16 da »ni poslije poraza 1914 u Srbiji nije vidio, da su vojničke koncepcije a.u. generalštaba, kome je bio na čelu, zaostajale iz suvremenog razvitka,« — onda valja reći, da ta ocjena nije tačna. Po čitavom nizu dokumenata koji su objavljeni vidi se, da je Conrad bio protivan Potiorekovoj ofenzivi protivu Srbiju 1914, i praktično, on za taj poraz ne nosi nikakvu odgovornost.
(čime je Potiorek zaslužio toliko povjerenje unatoč protivljenju spomenutoga šefa generalštaba,zar idiotskim šetanjem prijestolonasljednika po sarajevskim ulicama?, op., T.T.)
 
CRIEVIĆ, ILIJA
 Nije mi jasno na temelju čega ga mi, uprkos njegovoj subjektivnoj volji, pohrvaćujemo, kad će se od toga u grobu okrenuti? Ovaj Vitezičin plaidoyer za antinarodni stav Aeliusa Lampridiusa Servinusa potpuno je suvišan. Bio je najobičniji Raguseo, sette bandierista.
 
CRNA GORA
Nas interesira ova C.G. publicistika do svjetskog rata isto tako kao i ona od 1915 dalje, kad je već kralj Nikola bio emigrant. Borba za C.G. krunu bila je krvava, vođena u inostranstvu najbezobzirnijim sredstvima — ŕ outrance. Tu se navode samo neka imena, a i ta zaobilazno, i ne kaže se ništa o načinu te borbe između jedne i druge dinastije i o argumentima koji se javljaju u ovoj političkoj diskusiji, koja se odvijala zapravo po diplomatskim zapadnoevropskim kabinetima. Ova borba, uslovljena dinastičkim interesom između doma Karađorđevića i crnogorske dinastije Petrovića, nastavila se i poslije ujedinjenja u samoj zemlji 1918. Bez ovih dramatskih odnosa bilo bi teško prikazati crnogorski politički raskol, s obzirom na zamršenu diferencijaciju političkih odnosa u C.G. u okviru parlamentarnog perioda, sve do sloma 1941...Svi ukrasni pridjevi u ocjeni Mićuna Pavičevića suviše su dobronamjerni. Treba njegovu ulogu uzeti kritički: obično šestojanuarsko (diktatura kralja Aleksandra 1929., op., T.T.) prodano piskaralo, ucjenjivač i varalica. 
 
CRNČIĆ, MENCI CLEMENT
Matko Peić. Ni jedan od tekstova Matka Peića nije do danas imprimiran, pak ni ovaj.
Prvi je reducirao Crnčića kao marinistu Ljubo Babić u svojoj, po zlu glasu poznatoj Umjetnosti kod Hrvata. Svi ostali ovnovi slijede ovoga predvodnika. Istina je da je Crnčić jedan od najboljih naših grafičara, ali je isto tako istina, da je i jedan od naših najboljih marinista, ako nije najbolji. Trebalo bi članak napisati u tome smislu. (sad je jasnije zašto Krleža ne podnosi Peića, radi Babića op., T.T)
 
CRNI KABINET
Nije samo bosanski »Crni kabinet« nestao god. 1918. Govorilo se da je Svetozar Pribićević u svojstvu prvog ministra policije kraljevine SHS uzaptio prezidijalni »Crni kabinet« zagrebačke hrvatsko–slavonsko–dalmatinske zemaljske vlade, sa popisom od 2000 ratnih doušnika. Pašić je zdipio Svetozaru taj materijal hrvatskog i bosanskog »Crnog kabineta« i mnogi od tih dostojanstvenika našli su se na čelu radikalije u prečanskim stranama. Na takvim hipotezama međutim, gradi svoja strašila politička Baba–Roga. Ovdje se briše kao neozbiljna verzija, nepodesna za Enciklopediju kao posebna jedinica. U političko–historijskom pregledu kraljevine SHS, kada bude o tome riječ u Enciklopediji, da se spomene kao kuriozum. Ostaviti ga u evidenciji.
 
CRNJANSKI, MILOŠ
Skratiti ga za polovinu, a to će najbolje učiniti, mislim, Ujević (Mate, ne Tin, op., T.T.), ako ga veseli.
 
ČEHOSLOVAČKA KNJIŽEVNOST KOD JUGOSLOVENA
Nije prije svega spomenut Vrhlicki, zatim Masaryk, zatim Machar (koji je na prelazu stoljeća odigrao veoma važnu ulogu kod rađanja naše t.zv. liberalne građanske svijesti), i osim mnogih imena iz sociološko–političke oblasti, tu nema ni Otokara Brezine, ni Stanislava Neumana, uglavnom ničeg. To, da su Ivo Vejvoda i Marijan Krajačić otputovali iz Praga u španjolski građanski rat, nema zaista nikakve veze sa čehoslovačkom književnošću kod Jugoslovena.
 
ČULIĆ, INOCENCIJE
Red 13,14,15 znači bio je austrijski konfident. Gluvi fratar, doušnik? Kako je mogao da prisluškuje kad je bio gluh? Da nam Jakša Ravlić objasni ovu tajnu. (antipatija Krležina prema Jakši Ravliću, povijesni izvori se slažu da fra Čulić nije inocent - nevin)
 
ĆOSIĆ, DOBRICA
Ostavite Fincijev tekst kakav jeste. Čovjek ga potpisuje
 
DAMJANIĆ, IVAN
Prije svega nije bio Ivan nego János. Smatrao se Madžarom, i kao takav ispovijedao je svoje šovensko antislavensko i antisrpsko uvjerenje do smrti. Ne ćemo isticati u našoj Enciklopediji da mu je i žena Emilija Černović (Srpkinja od poznatog roda Arsenija III Černojevića) bila istaknuta madžarska rodoljupka. Bili su Madžari i spadaju u Madžarsku enciklopediju. Ovdje se brišu.
 
DAMJANOVIĆ, RADOVAN — RAJA
Treba voditi računa o tome, da se ova Enciklopedija ne čita iz odžaklijskih perspektiva, kad odžaklijama, čorbadžijama, ćiftama i seoskim gavanima potitravaju brčine od uzbuđenja kad se govori da je netko zet Miše Anastasijevića, najbogatijeg čovjeka u Srbiji, a usto i sam bogat čovjek. Bio je gazda, dakako, i bog mu se smilovao. Treba redigirati.
https://100.fsb.hr/article/0a3490ca4b9aa58fbc3851c2d8a2106d1573278275.jpg
Krleža o Devideu: Briše se...
 
DEVIDE, VLADIMIR
Briše se.
 
DOBRILA, JURAJ
[...]
»Jedan od prvih buditelja narodne svijesti istarskih Hrvata«. Predlažem da se briše, jer fraza »buđenje narodne svijesti« nije najsrećnije odabrana(Krleža se boji sličnosti sa nacističkim Deutschland erwachen!,op.,T.T)
 
DOM (Stjepana Radića) 1906.
II, Kad je riječ o karakteristici, predlažem izmjenu teksta: Kao glavni politički organ Seljačke stranke Dom je već od svog početka izlazio veoma često pljenjen, pod udarom stroge političke cenzure, u trajnoj borbi s materijalnim poteškoćama. Dom je bio prvi politički list, koji je sistematski počeo objavljivati publicističke i književne radove hrvatskih seljaka, populariziravši nekoliko imena, koja će biti zapažena i u literaturi, kao što su: Mihovil Pavlek Miškina, Mijo Stuparić, Mara Matočec, Mato Mandić i t.d. (Mislim da taj popis nije potpun).
Kao svjedočanstvo vremena i ogledalo političkih i kulturnih prilika u okviru kojih se razvijala politička svijest seljačkih masa, Dom će poslužiti kao pouzdana dokumentacija za proučavanje historije seljačkog pokreta u Hrvatskoj, u okviru od četiri decenija: od banovanja grofova Khuena i Pejačevića sve do Drugog svjetskog rata, i t.d. i t.d.
 
DOMINIKANCI
u našu zemlju dominikanci stizali sa naročitim zadatkom, da unište manihejsku i bogomilsku jerezu. U našim tekstovima ovi dominikanci su »naši dominikanci«, te im tepamo, rastapajući se od milja, koliko ih je bilo, kako su bili kulturni i mudri i obrazovani, i kako su konstruktivno djelovali u izgradnji naše moralne i intelektualne civilizacije. Isto tako pojam jereze iz perspektive našeg prikaza jeste nešto što nije »naše«, što je »njihovo« t.j. jeretičko, i što se nas uglavnom i ne tiče, jer je corpus alienum u okviru naših iluzija. Da se stidimo nečega što se zove jereza ili da žalimo ne znam što, ili da zaobilazimo sordinantno kao mačke oko dominikanskih lomača, kao da tako nije bilo kako je bilo, smisla mnogo nema. U surovom i poganom vremenu i dominikanci su bili u zlu zli i opaki kao što su bile i društvene prilike i odnosi tog perioda. No dok je takozvani jeretički laicizam značio ipak neku pobunu u ime svijetlih evanđeoskih principa, lavež ovih vjernih pasjih čopora dominikanskih, koji su se sami dičili pred Gospodinom da su »domini canes«, odjekivao je čitavom Evropom. Bili su roditelji likovne propagande i oni su prvi u slikarstvo unijeli teme mrtvačkih plesova, prijeteći terorom sudnjega dana. (Campo Santo u Pisi kao primjer.) Bilo ih je više od 150 bataljona u ratnom sastavu. Počeli su kao pauperi, legionari, božji bojovnici, ali ratujući za račun svjetovne vlasti i dominikanci su pali pod gravitaciju svjetovnih dobara i pogospodivši se pretvorili se u feudalnu vlastelu, tako da ni u tom pogledu nisu očuvali čistoću principa. Vidi sve što je o njima pisao Erazmo, a da o protestantima i ne govorimo. »Naši« bogomili smatrali su ih đavoljskim sjemenom, pak su tu herezu i platili glavom.(opisuje Krleža dominikance kao da su staljinisti i lenjinisti,o stvarnosti vidi Lacordaire i Bedouelle,vidi i    https://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=1&cad=rja&uact=8&ved=2ahUKEwiq_OqJg_TnAhWNLewKHUYCAogQFjAAegQIAhAB&url=https%3A%2F%2Fwww.hrvatski-fokus.hr%2Findex.php%2Freligija%2F26837-dominikanac-lacordaire-o-svetom-dominiku&usg=AOvVaw1r5Ku0WDt3PRhuksiqYASr T.T.)
 
DOMINIS (GOSPODNETIĆ), MARKANTUN DE
Svi sukobi Dominisa sa biskupima, sa kaptolima i sa rimskom kurijom svode se u zadnjoj konsekvenciji ipak na materijalnu bazu. Radilo se uvijek o parama. Bio je srebroljubac. Svi ovi detalji za biografiju čovjeka za nas nisu važni.(zar bi srebroljubac ulazio u sukobe i gubio unosnu biskupsku čast?Zar bi se posvađao sa Englezima koji su ga kao kritičara Rima primili sa svim počastima.Krleža po običaju mahnita sa svojom maštom op.,T.T)
DOROTIĆ, ANDRIJA
Pošto je postao šef policije u Zagrebu Dorotić namjerava »da izdaje na hrvatskom jeziku novine, koje bi preko Save agitirale za Austriju«. Ali taj projekt ne uspijeva, jer mu se iz nepoznatih razloga usprotivio zagrebački biskup i banski namjesnik Vrhovac. (Iako patriot Vrhovac je bio mason. Možda nije htio provocirati moćne Francuze koji su došli nadomak Zagrebu? op., T.T.)
Ova motivacija, da se Vrhovac »iz nepoznatih razloga« usprotivio Dorotiću, da izdaje na hrvatskom jeziku novine, koje bi preko Save agitirale za Austriju, može da se briše. Nisu nam razlozi nepoznati. Da jedan od šefova policije, i to još fratar izdaje pod nosom masona novine pisane narodnim jezikom, to biskupu nije bilo ni uz dlaku. Sapianti sat.
 
DOŽIĆ, GAVRILO
Stojadinovićev patrijarh. Međutim, kako je odležao u zatvorima 1941–45, ja bih ga ostavio. Za vrijeme diktature sve do svog izbora za patrijarha politički mračno lice.
 
DRAGIČEVIĆ, MIJO
Fra Mijo spada u jednu eventualnu franjevačku enciklopediju, ukoliko se naš zavod bude odlučio da i tu štampa. S obzirom na to što smo još 1939 godine imali u ovoj zemlji 239 krovova sv. Franje, i što taj red igra u historiji naših naroda relativno važnu ulogu, netko bi mogao doći i na tu ideju. Za sada se briše.
 
DRINKOVIĆ, MATE
I. Ne bih ga brisao. Igrao je relativno važnu ulogu 1917–18, a kao povjerenik narodnog vijeća za narodnu odbranu, organizovao je oslobođenje Međimurja. Bio je jedan od osnivača Hrvatske zajednice, a kasnije šestojanuarac, i nije takvo političko lice te bi ga trebalo brisati.
(Krleža Drinkovićevu »misao« da će »objesiti« svakoga tko mu se usprotivi ponavlja više puta u Mom obračunu s njima i Pijanoj novembarskoj noći. 
 
DRLJEVIĆ, SEKULA
S obzirom na fatalnu ulogu, koju je igrao za čitavog svog političkog života, naročito u Jugoslaviji, a pogotovo u finišu, bilo bi idealno, kad bi bio obrađen reljefnije (Drljević se borio za samostalnost Crne Gore, tzv. crnogorski zelenaši, op., T.T.)
 
DUH, prvi biskup Zagrebačke biskupije
Pretpostavlja se da je donio kodekse iz XI. st. Smatraju ga osnivačem »zagrebačkog obreda«. Također se pretpostavlja, da je donio diptih od bjelokosti i t.d. Sve to pretpostavlja Kniewald. Da zbog ovih Kniewaldovih hipoteza Duh uđe u Enciklopediju Jugoslavije kao posebna jedinica, nema rezona. Ide pod Zagrebačku biskupiju. Tamo se može govoriti i o ovim pretpostavkama, jer se o čovjeku ne zna baš ništa osim da je bio prvi biskup, a i to po jednom dokumentu Ostrogonskom.
Briše se. (da je duh AVNOJ-a ne bi se brisao, op., T.T.)
 
DUJAM SVETI
Ostavio bih ga. 25 redaka Grge Novaka sveo bih na maksimum 10, ali bih ga ostavio.
 
DUNAV
Da li je to sve što ulazi od Dunava? I to što je ovdje rečeno geografski, potpuno je šematski i blijedo. Nije ostvarenje onoga što smo po planu bili odredili da je potrebno da se kaže o Dunavu. Što je sa Dunavom u Pomorskoj enciklopediji? Da se usporede tekstovi. Rečeno je da se Dunav prikaže ne samo geografski nego historijski, politički, ekonomski, strateški i kulturno–politički.
 
DÜRINGSFELD, IDA von
Ćurćinovska beletristika. Te joj je suprug barun, te je s njim putovala po Dalmaciji, te je tu crpla građu, te je ono što je napisala najbolje, te je o Vuku napisala nekrolog, te je i njen suprug, barun Reinsberg, pisao o Morlacima i t.d. i t.d. Sasvim je nejasno da je već »prvom svom romanu dala naziv »Niko Veliki«, i da ga je napisala u Toursu, koji je Aleksandar Dumas unio u svoje »Musketire«. Šta je unio Dumas u svoje Musketire? Tours u Francuskoj, ili njen roman? Kako je to Dumas uradio?
Suvišno 19 redaka
 
DUŠAN, car
Mihailo Dinić nas je razočarao. Treba ostaviti tekst kakav jeste uz punu odgovornost samog autora. Jedna primjedba: I, 12,13, Dečanski šalje svoga sina Stefana »na bezbožne i pogane babune« (Bosance), »koje je pobedio«! Po čemu se vidi da su to bili Bosanci? To bi bilo sve.
 
DŽEMIJET
A pošto je radikalsko kupovanje džemijetskih glasova za postizavanje rojalističke i centralističke većine u konstituanti bila kobna, gruba i za sve pojmove moralnih kategorija očito blesava i uvredljiva prevara, obična podvala dostojna političkih džambasa, kačaka i radikalskih kicoša toliko providna, bezobzirna i glupa, da se podudara s pojmom običnog brutalnog kriminala, ne bih se mogao složiti da se uloga Džemijeta kvalifikuje kao »delikatna uloga na parlamentarnim Terazijama«.
 
ĐAKOVIĆ, ISAIJA
Da se svede na leksikografska fakta, a brišu svi suvišni komentari sa religiozno–propagandističkom tendencijom. Ponovno pisati Roksi u smislu napomene, koju smo uputili Redakciji u Beogradu, u vezi sa člankom Privilegije Srba u Hrvatskoj i Ugarskoj, da nas poštede ovog tendencioznog i dosadnog religiozno–propagandističkog nagvaždanja. Protivu jedne ili druge crkve negativan stav imaju pravo da zauzmu isključivo ateisti, a apologeti nikako. Postat ćemo komični.
 
ĐILAS, MILOVAN
Kao što je dogovoreno.
 
ĐURĐEVIĆ, IGNJAT
Teško bi bilo objasniti intenzitet šoka, što ga izazivaju takve fraze u svakom (magarećem) uvetu, koje ima i najminimalniju dozu lirskog, da ne kažem stilskog sluha. »Slast posjedovanja žene« je takva skandalozno glupa fraza, da je treba iskorijeniti iz ovih naših tekstova, pak i onda ako predstavlja parafrazu mnogobrojnih kombolovština, kojima njegova knjiga, nažalost, obiluje. Nikakva »slast posjedovanja žene« nije bila tema, koja bi bila zaokupljala Đurđevića, jer osim prepisivanja najbanalnijih epigonskih fraza, koje su pomodno zaokupljale skribente onoga vremena, ništa ih drugo nije zaokupljalo. Prije svega Đurđeviću dati stotinu redaka, moglo bi se u onom slučaju, kad bi netko od naših suradnika bio sposoban, da ga zaista objektivno ocijeni. Masa detalja iz njegove biografije, kako je putovao i gdje je bio, mogla bi se sažeti u nekoliko redaka. Da je netko »barokno kićen i rječit«, da »vješto opisuje čuvstva što ih proživljava mlada i lijepa grešnica, koja nakon pokajanja upire oči i volju prema novom nebeskom ljubavniku« i t.d. ili »trepereći vješto između elemenata zemaljske i nebeske ljepote, prolaznih i neprolaznih draži« i t.d. i t.d., sve to spada u fraze, koje nemaju ni smisla ni bilo kakve stilske vrijednosti. Šta su elementi »zemaljske« ili »nebeske ljepote«? Šta su »prolazne i neprolazne draži«, i koje već nisu prolazne, što znači »želja za užitkom«? Ako je bio versifikator bez »pjesničkog nadahnuća« onda je to bio. I t.d. i t.d. (Kolo, 2017.)
 
(Nastavak slijedi)

 

Priredio: Teo Trostmann

Izbor iz izbora Krležinih natuknica enciklopedijskih članaka

 
 
ABDIKACIJA
Navode se samo primjeri vezani na srpsko ustavno pravo. Kako je bilo u ustavima drugih južnoslovjenskih zemalja i pravnih područja? U Sloveniji i Dalmaciji Car, u BiH okupator koji je vladao autokratski, u Crnoj Gori i u Hrvatskoj kraljevi, u Dalmaciji dužd ili dubrovački knez, u Vojvodini madžarski kralj, a u Makedoniji sultan. Proširiti abdikaciju na sva ova područja.
Slikovni rezultat za krleza
ABDUL HAMID
I ovaj članak vapije za citatima iz korespondence Gladstone — Strossmayer...
 
ABRAMIĆ, MIHOVIL
Kaže za njega Grga Novak: »Porijeklom iz Baške na otoku Krku« i t.d. Mi se klonimo kod pojedinih imena takozvane nacionalne pripadnosti, ali što znači u ovome slučaju, da je netko, »porijeklom iz Baške na otoku Krku«?
 
AHMED paša GEDIK
(Elezović). Nemam ništa kontra da uđe, samo ne razumijem zašto? Po mišljenju jednog suvremenika: »nato in Servia«. Ne znači da je po tome Srbin što je rođen u Srbiji, ali se Elezoviću čini da jeste. I zato, jer se Elezoviću čini da je Srbin, Ahmed paša Gedik treba da uđe u Enciklopediju. (Gligorije Gliša Elezović, srbijanski povjesnik, sa M. Bajraktarevićem obradio turske izvore sa područja BiH i šire, op., T.T.)
 
ALBANSKO–JUGOSLOVENSKI ODNOSI
Str. 13. red 4., 5. »O sveštenim licima«. Naznačeno je nejasno, a nije rečeno kako? »Sveštena lica slovenskog porijekla, preko kojih su s mukom dopirali do severne Albanije izvjesni kulturni uticaji naprednih gradova kao što su bili Dubrovnik i Kotor«. Da se briše kao mutna verzija »sveštena lica preko kojih i t.d.« jer nije jasno što se time htjelo reći.
Str. 25., redak 7., 8., 9., 10., 11. To je taj familijaran ton historiografskog seminara, gdje se slobodno priča o stvarima jezikom i stilom božićnih priloga beogradske štampe. Crvena olovka je na mnogim mjestima već podvukla taj ton, ali ga nitko nije izmijenio, i tako je ostalo. Zvati Garašanina: »jednim od najuglednijih članova te stranke« (str. 25 redak 11, 12) to je upravo taj ton.
Str. 43. redak 4., 5., 6., 7. Ko bajagi: Baja Pašić rezignira na Skadar, da bi odbranio Rijeku i Dalmaciju. Čemu ovo izvrtanje fakata? Bilo je obratno: Pašić daje Istru i Rijeku da bi dobio Skadar, a onda gubi, posve logično, jedno i drugo. Ovaj klasičan primjer dezorijentacije pretvara se ovdje u apologetiku radikalsku. To nije naš zadatak.
Str. 44 redak 6, 7, 8, 9, 10. Sukob Zogu — Fan Noli, ne može se u našoj Enciklopediji tangirati jednom banalnom rečenicom...,  treba prikazati materiju egzaktno (redak 14 i 15 kao da ih je pisao lunatik). [...]
Što da se radi s tim tekstom? Da se pronađe novi autor, tehnički je neprovedivo. Prema tome da se štampa kakav jeste, sa tačno naznačenim izmjenama i ispravcima!
 
ALEKSANDAR III., papa
Romualdo Guarna i Boson. Dva svjedočanstva o historijskoj epizodi: cum inmensis laudibus in eorum sclavica lingua eto. Romualdo Guarna, kao što je poznato nije o tome rekao ni riječi. Brunelli, Cronia, Bartoli, Benevenia, dakako da drže sa svjedočanstvom Romualda Guarna, koji u svome Chroniconu nije čuo da se pjevalo — slavenski. Naša literatura citira Bosona po Baronu. Iredentiste tvrde, da se nije pjevalo, ili ako se je pjevalo da je to bio pučki, dalmatinski neolatinski dijalekat. Pitanje je: da li se pjevalo ili se nije pjevalo? Beskrajno dosadno pravdanje oko tih problema kao što su arhitektura istočno– jadranske obale, lombardijski relikti, pitanje ornamentike, pleternog ornamenta, kupola i t.d. Svi ovi detalji u vihoru vjekova, koji se pretvaraju u dramatskom razgovoru između istočne i zapadne jadranske obale u političke argumente, nisu dostojni duha evropskog. Dokaz zasljepljene gluposti, koji bi u dječjoj sobi magister mogao da prevlada autoritetom bambusove trske po dlanu, a u historijskoj stvarnosti to je potpaljivanje krova.
Sve te detalje disputa na ovu temu (Dudan, Praga, Pragini falsifikati i krađe, Dudanov solilokvij koji traje već više od četrdeset godina, a da mu nitko nije odgovorio ni riječi na temelju solidne argumentacije, naši venecijanci i apologeti venecijanske kulture a la Lujo Vojnović i njegov brat, sve danuncijade, Cronia, slavisti, camice nere, Brunelli, Slataper i t.d.), trebalo bi razraditi u posebnoj tezi, kojoj Enciklopedija ima bezuslovno da posveti punu pažnju. Kod ove epizode na ovome mjestu, kada je riječ o posjeti pape Aleksandra III Zadru, nema smisla diskutirati o faktu koji se iznosi u Enciklopediji kao fakat na temelju Barona, jer upuštanje u diskusiju na ovome mjestu, koliko god je to glupo, ipak slabi uvjerljivost same argumentacije. Pravdamo se u Enciklopediji da li se pjevalo ili ne u Svetoj Stošiji godine 1077. Komično.
 
ALETIN, PETAR
O njemu malo što znamo, zato, jer ne znamo mnogo, gotovo ništa, zato ulazi u Enciklopediju. Logika.
 
ALŠAN
Pavičićevi tekstovi, klasičan su primjer pisanja izvan prostora i vremena. Trebalo bi ih uzeti kao primjer kako ne valja raditi. Jedna masa detalja u potpunoj zbrci.
 
AMERIKANSKI SLOVENEC
Ad acta. Jedan od emigrantskih listova, koji produžuju neprijateljsku propagandu iz inostranstva. Kuriozum, da je to moglo da padne na pamet suradniku da ga uvrsti.
 
ANASTASIJE I DIKOROS
491.–518. Još nas nije bilo na ovome svijetu, mislim kao Slovjena (ni nacije, ni kulture svijesti), kad je ovaj već nestao. On doduše Ilir jeste rodom iz Drača, i da Orbini piše Enciklopediju jugoslavensku, možda bi ga bio uvrstio.
 
ANĐELINOVIĆ, BUDISLAV GRGUR
Nije data karakteristika ni vremena ni čovjeka. Počeo kao starčevićanac, svršio kao šestojanuarac. Nije jedini. To je bio jedan proces u toku, proces koji obuhvaća mnogo šire raspone.
 
ANEKSIJA BiH
Da li je kod toga (kao što Vasa Čubrilović misli) upravo katolička crkva kao takva igrala neku naročito važnu ulogu, to je posebno pitanje, mnogo kompleksnije nego što se može označiti ovakvom površnom dijagnozom. Predlažem konkretno, da se ostavi Vase Čubrilovića članak kakav jeste, a da mu se doda još jedna varijanta, koja, bude li moguće, treba biti ono, što bi takvi prikazi u Enciklopediji uopće trebali da budu: historijski, materijalistički egzaktna, dakle istinita formula sa poznavanjem materije, koja se promatra iz socijalističke perspektive.
 
ANTIĆ, VINKO
Kao i svi natpisi Jakše Ravlića, da se uzmu pod lupu. (?! zašto, op., T.T.) Radi se doista često o sporednim pojavama, upravo sitnicama jedva vrijednim spomena.
 
ARNOLD, ZDRAVKO
Briše se! Hortikulturalac. Napisao nekoliko članaka o ružama.
 
ARPADOVIĆI
Zašto tako važne teme povjeriti Lučiću? Ovakve dvostruke ili trostruke preradbe ne mogu ostati pod prvotnim potpisom. To je logično. Valja osim toga računati i sa taštinom pojedinih autora. (Josip Lučić, vrlo valjani faktograf  bio je u sukobu sa Nadom Klaić,koja doduše nije podnosila Krležinu autoritarnost. Vidjeti radove Miroslava Brandta, op., T.T.)
 
ARSENIJE III. CRNOJEVIĆ
Radojičić D. Sp. Stilom i načinom ne pretjerano zanimljive novelete u svakom slučaju preopširno pričanje, koje nije ni poetično, a nije ni principijelno, klati se sa jakim priklonom sentimentalno rodoljubive kantilene. Treba da se raspravi principijelno sa srbijanskom redakcijom da su sve invektive protivu katoličkoga klera, pisane na motiv »koliko li je stradavalo ovo naše slatko pravoslavlje od latinskih popova, od latinskog klera, od crkve uopće«, historijski — idealističke. One su materijalistički potpuno nemotivirane.
 
ARTAMONOV VIKTOR ALEKSEEVIČ
O odluci Apisa, koji izdaje naređenje za atentat u Sarajevu, ohrabren izjavama Artamonova, to se briše. Takva izjava u okviru ispitivanja ratne krivnje za rat 1914–1918. ne može biti štampana u Enciklopediji. Dovoljno je da se kaže da je Dimitrijević izjavio na solunskom procesu, da o pripremama za sarajevski atentat nije obavijestio vojnog izaslanika.
 
AUTONOMAŠI
Ne stoji da Srbi nisu bili autonomaši, jer to srpsko autonomaštvo upravo je i zatrovalo odnose u Hrvatskoj za khuenovštine. 
 
AUTONOMIJA SRBA U UGARSKOJ I U HRVATSKOJ
(Vranešević). U ovoj formi ni u kom slučaju!
 
BABIĆ, LJUBO
Tekst Matka Peića ne vrijedi ništa.(jedan od najpismenijih naših povjesničara umjetnosti. Krležina megalomanija i taština, op., T.T.) Neka ga preradi Batušić na temelju citata iz mojih tekstova o tome slikaru, a naročito onih iz Dnevnika 1916, 1917, 1918 i 1919.
 
BABIĆ, TOMA
Ne razumijem zašto se nije sistematski provelo da se kod redovnika koji pripadaju raznim redovima ostavlja ovaj »fra« kad se iz konteksta ponovno razabira da se radi o franjevcu...
Franjevce bosanske brišemo gdje možemo, a zapravo, nije mi jasno, zašto se to sistematski sprovodi i šta mi se toliko stidimo franjevaca, koji su, na kraju krajeva, pod turskim vaktom u Bosni bili kulturtregeri.
 
BABLER
»Prevodio je i naše muslimanske religiozne pjesme s biblijskim temama«. Jonke. Čisti besmisao. Treba uputiti pitanje autoru šta je mislio time da kaže? Možda je varijacija slijedeća: »Prevodio je naše muslimanske i religiozne pjesme s biblijskim temama«. Ni onda nije jasno. Muslimanske religiozne pjesme s biblijskim temama?
 
BABLER
»Prevodio je i naše muslimanske religiozne pjesme s biblijskim temama«. Jonke. Čisti besmisao. Treba uputiti pitanje autoru šta je mislio time da kaže? Možda je varijacija slijedeća: »Prevodio je naše muslimanske i religiozne pjesme s biblijskim temama«. Ni onda nije jasno. Muslimanske religiozne pjesme s biblijskim temama?
 
BAJAZID I. JILDIRIM (MUNJA)
To da mu je majka porijeklom Srpkinja, suvišni detalj! Još će nam netko reći da tjeramo šegu s narodnim svetinjama. Te je Srbin po majci, te je zet cara Lazara, te je kao srpski zet sa svojim srpskim šurjacima ratovao na sve strane, što predstavlja stopercentnu historijsku negaciju koncepcije cara Lazara, koji se, kao što je poznato, privoleo nebeskom carstvu. S ovom vrstom suradnika traje prijateljstvo dok se postupa po principu Laisse passer! Međutim, netom bi čovjek uspostavio kontrolu, zaustavila bi se čitava kolona redaka. Mravlji napori, mravlje perspektive i mravlje kiseline. Tek što nismo pali u nesvijest od zanosa za Munju Jildirima, kad je slistio kaure u nikopoljskoj bitci. To su, dakako, sitne slamčice i veoma velik teret za mrave, ali ipak nije veselo: Po boju na Kosovu, koji je sam izvojštio, Munja postaje Sultan. U redu. Što radi, međutim, u tom sudbonosnom trenutku kneginja Milica? Kneginju Milicu »pritisak Madžara i unutrašnje prilike« sile da se podredi Munji Jilidrimu, i da mu daje za ženu svoju »mladu kćerku Oliveru«! Kao biva, da nije bilo prokletih »Madžara i unutrašnjih prilika« nikada »mlada Olivera« ne bi bila pošla za Jildirima, jer je tata ionako poginuo za nebesko carstvo. Tako se piše naša historija. Međutim, što da se radi? Nihil obstadt. Da se ne zaboravi ilustrirati lik Bajazida ili Olivere ili despota Lazarevića.
 
BAJKIĆ, VELIMIR
Čuvena čaršijska i dvorska ajkula, umire u inostranstvu kao politički emigrant. Jedno od principijelnih pitanja o kojima je već bilo govora: da li da ova vrsta našeg intelektualnog čovječanstva ima da bude prikazana u Enciklopediji tonom dostojanstvenog, gotovo patetičnog građanskog epitafa? 
 
BALENTOVIĆ, IVO
Barac
Primjera radi: lako je dati glavnom uredniku (koga ovdje laskavo u trećem licu zovu direktor), neka on da direktive... Prije svega: koje direktive, i na temelju čega?
Ovo, braćo moja, nije članak nego površina jednog klizališta, gdje se na hartiji izredalo ne znam koliko pera, olovaka, i stylova raznobojnih i sintaktičkih. Sve je to isprecrtano hijeroglifima uzduž i poprijeko, te prema tome to nije tekst za gl. urednika, nego mreža od hemijskog mastila, gdje se kroz paučinu tuđih (nazovimo ih tako) misli i primjedaba jedva nazire daktilografska masa teksta. Gospode i gospodine ti moj! E. Štampar kleči pred svetim likom Svoga Ordinariusa sklopljenijeh ruku, moleći se usrdno za katedru, a ovaj slučaj je takav da tu Glavni Urednik nema što da odluči, jer su odlučili već davno drugi, kada su angažovali ovoga suradnika, koji nije najslabiji medu odabranicima enciklopedijskog duha i njegove elite. Glavni urednik misli ovako: pošto je prof. Barac urednik struke i suradnik Enciklopedije, da tekst o njemu kao i sve tekstove o ostalim urednicima struka i suradnicima svedemo na fakta. Bio je to i to, napisao to i to. Bez ocjene. Gotovo. I to mislim, da je direktiva, koje se valja u buduće držati.
 
BALKANSKO POLUOSTRVO
Parafraze poznatih, toliko puta izgovorenih, teza i koncepcija iz misaonog i političkog aparata Jovana Cvijića i u njegovoj sjeni. Ta koncepcija, iznad svake sumnje, ne odgovara potrebama. Međutim: to je irréparable. (fr. nepopravljivo, op., T.T.)
 
BANAC, BOŽO
Isticanje ovih imena u Enciklopediji, mislim, imena koja su u razvoju kapitalističke privrede Kraljevine Jugoslavije igrala važnu ulogu, ni u kom slučaju ne treba da bude mehaničko registarsko bilježenje činjenica kao iz bilo kakvog berzijanskog šematizma. Božo Banac bio je jedan od najvećih korupcionista predratne Jugoslavije, koju danas naši ideolozi ocjenjuju ne pretjerano lijepim historijskim epitetonom »tamnica naroda«. B.B. klasičan je primjer bezobzirnog kapitaliste, koji djeluje u zaostalom seljačkom ambijentu brutalnim metodama iz vremena prvotne akumulacije, sa solidnim međunarodnim bankarskim vezama, kojima je jedina svrha bila i ostala eksploatacija ovog seljačkog naroda do krajnjih mogućnosti. B.B. između ostaloga jeste s kraljem Aleksandrom pokrao Račićevu ostavštinu od 300 milijuna dinara, koju je ovaj namro kao fond za osnivanje Pomorske akademije u Dubrovniku. B.B. kartelirao je čitav niz brodovlasničkih kompanija od Dubrovačke plovidbe i firme Banats et Russko do Jadranske plovidbe i Jugo–Lloyda, i tako postao brodovlasničkim magnatom. Bančevi brodovi plovili su pod engleskih barjacima u inostranstvu, i on je umro kao politički emigrant u inostranstvu, kao stopercentan protivnik svake socijalističke solucije. Uopće: čemu socijalistička Enciklopedija (pa bilo ona in dosibus refractibus) ako 1954. i 1955. govori o ovakvim čaršijskim političarima apologetskim tonom? Čemu postoji princip negacija negacije? (zato je dragi Krleža Vaš Tito i ekipa oko njega ekipa "svetaca", op., T.T.)
 
BARANOVIĆ
U napomeni za Muzičku enciklopediju i njene tekstove u glavnim je potezima već rečeno sve što se ovdje parafrazira kao primjer u slučaju Baranovića. Ovaj način pisanja nije enciklopedijski. Ovaj način spada u feuilletonističko tralalikanje, kakvo se njeguje po našoj štampi već godinama. Apstraktno nanizivanje fraza. »Široka skala osjećaja od lirike do snažnih dramatskih akcenata«, to spada pod pojam monete, koja kao fraza kruži našim štampanim tekstovima, a ne znači baš savršeno ništa. Time se zarađuje na retcima
 
BATINIĆ, fra MIJO
Ilija Kecmanović. Da uđe kao što je reducirano. Napisao čovjek historiju bosanskih franjevaca za 6 vjekova, štampao god. 1881 tu svoju knjigu ili te svoje tri knjige, bez koje se čovjek ne može okrenuti, i trebalo bi, dakako, da se štampa i ocjena te rabote. Ovako ostaje sve apstraktno.
 
BEČKI KONGRES
Ovaj socijalnoborniran ton naših suradnika, koji izbija iz svakog drugog retka, treba radikalno iskorijeniti! Onaj markiz Miho Bona, Che bomba! oštija, sami markizi! Kad ćemo već prestati da se kao prave intelektualne antikalije i mumije stidimo da nismo vlastela, da nismo markizi i grofovi, nego obični bastardi butigara, i puk?
 
BELJE
[...] »Dvije hiljade krava muzara s godišnjim prosjekom od 2600 lit. mlijeka i tendencijom sve veće muzovnosti«. Ova muzovnost potiče od Muze ili jedne od Muza, jer to se zove u našem jeziku »muža«, ta muzovnost, koja pokazuje tendenciju da bude sve veća i to tako da: ako 2600 krava godišnje daje 2600 lit. mlijeka to znači da svaka krava daje godišnje jednu litru! Tu tendenciju za sve većom muzovnošću svakako treba pojačati u socijalizmu! [...]
 
BERISLAVIĆ, IVANIŠ
Bilo je rečeno na početku i treba da se principijelno provede, da se svi atributi hrvatskih kraljeva, koji su bili madžarski kraljevi pišu redoslijedom hrvatsko–madžarski. Od toga prinicipijelno ne ćemo odstupiti i to neka se provede dosljedno. »U julu 1511. imenovan je za jajačkog bana sa zadatkom da brani ugarski deo Bosne«. »Po molbi rešen je 25. V. 1513. te dužnosti«. Iz XVI. stoljeća ovaj tekst zvuči administrativno kao da je iz »Službenih novina«. Osim toga, kakav »ugarski deo Bosne«?
 
BETONDIĆ, JOSIP
Ostavio čovjek »Pjesni razlike« u rukopisu. Rukopisi čuvaju se u arhivu J. Akademije. Nitko ih nije čitao. Jedna se zove »Kacamorto« od Trstenika. Ravlić nas uvjerava da se »odlikuju lakoćom versifikacije«. To je prepisao iz Vodnika. Questo »cazzo–morto« nepoznat je i Vodniku. Osim toga sakupljao je »narodne pjesme«, i to »18 narodnih pjesama«, i to iz jednog poznatog rukopisa. Znači, čovjek je prepisao 18 narodnih pjesama i ostavio iza sebe un cazzo morto (cazzo je penis na talijanskom, op., T.T.) u arhivu Akademije. Zato nema razloga da uđe.
 
BIONDI
(Deanović). Pisac historije engleskih građanskih ratova, Biondi je po tome svakako mnogo zanimljiviji nego po recenziji, u kojoj se ističe, da je važnije da se kaže nešto negativno o njegovim galantnim romanima »koji nemaju umjetničke vrijednosti, jer im je stil izvještačen - zbog svojih negativnih baroknih crta«. To nije pročitano nego prepisano. Tko nije pisao u XVII. st. izvještačenim baroknim stilom? Meritum ovakvih tema: Mark Antonije Dominis, Uskoci, pamflet zadarskog biskupa Minuccia o Uskocima, kalvinizam, apostaze, dvorovi, inkvizicione smrtne osude, lomače, dvorski historiograf, spektar prije Newtona, pacifikacija Senja po generalu Rabati, madridski mir (1617.), revolucija u Engleskoj i t.d. i t.d. biti historik tih problema pisati latinske romane, biti emigrant rodom sa Hvara, mletački diplomata, tema neobično živa, koja se ovdje svodi na suhoparnost prazne ljušture, sa frazama leksikografskim iz stranih enciklopedija.
 
BOBOVAC
I. Ni u kom slučaju da ispadne. Grad Kotromanića Stipe i kćerke mu Izabele, supruge Lodovika Anžuvinca, cousine kralja Tvrtka Kotromanića. Anjou, Budim, Mileševa i sve Tvrtkove kombinacije vezane su za Bobovac.
II. Slabo. Rečeno je već da ovo glavno gnijezdo Kotromanića treba da bude obrađeno plastičnije.
 
BOGDANOVIĆ, DAVID
(Ježić). Neuralgično. Trećerazredni prepisivač i plagijator bez ikakva značenja, osim što je pisao udžbenike u kojima ni jedan podatak nije tačan, a svi sudovi krivi. Tu se u tekstu navode sva njegova djela sa plombom, a rad, koji mu je »i inače« (i svakako) bio neispravan, ističe se da je »uglavnom« ispravan...! Nije originalno djelo — kaže — ali se zato navodi 7 gradova u kojima je pio pivo i derao laktove kao srednjoškolski profesor.
 
BOGDANOVIĆ, MILAN
Šrabec Emil. Principijelno: »Iz stare zagrebačke obitelji Šrabec.« ...Filistarski ton Katedralisa. Što znači biti iz stare zagrebačke obitelji? Po čemu? Po tome što je otac ovog dosadnog prevodioca bio 50 godina pretplatnik Obzora. Što znači u našoj poetici blank–vers? Kaže recenzent, da su mu prijevodi poetični. Prijevodi mu naime nisu poetični.
 
BOKEŠKA PLOVIDBA
»Nema je u alfabetaru, neka ne uđe!« To je napomena na temelju koje je anulirana. U redu! Ali da »Bokeška plovidba« treba da uđe u parobrodarstvo kod nas ili na neko drugo mjesto gdje se to parobrodarstvo prikazuje, to je, mislim, izvan sumnje
 
BONIFAČIĆ, ANTE
Principijelno: sva imena koja su kontaminirana šovenskim (u okviru II. svjetskog rata) profašističkim elementima podivljalog nacionalizma kao svog osnovnog uvjerenja, ili pisci koji su u tome smislu djelovali u predratnom i u ratnom periodu, a inače su se afirmirali kao književnici ili pjesnici, nema nikakva razloga, da ne budu fiksirani u Enciklopediji. Na primjer: Dragiša Vasić, Miloš Crnjanski, Stanislav Vinaver, Rastko Petrović, Mile Budak, Ljubo Wiesner, i t.d. Takva lica ulaze sa biografijama i objektivnom ocjenom književne i političke djelatnosti. Kao na pr. Bartulović, Đuro Vilović, Desnica! Oni su simptomi svijesti ili fatalnih zabluda u jednom izvjesnom periodu. Pitanje je da li A. Bonifačić spada u takve književnike? Šarlatani ŕ la Viktor Vida ili Bogdan Kadica (valjda Radica, tipfeler, ako je tako onda slavnoga romanista i autora genijalne "Agonije Europe" Krleža naziva šarlatanom?! op., T.T.) i t.d. i čitav niz danas kamufliranih građana, koji djeluju u pozadini ili iza kulisa, igrajući ulogu javnih radnika...
 
BORBA ZA VJERSKO–PROSVJETNU AUTONOMIJU BOSANSKO–HERCEGOVAČKIH MUSLIMANA 1899.–1909.
(t.z.v. Autonomna borba)
Str. 1. red. 22., 23., 24., 25. Govori se tako tajanstveno o »odvođenju jedne maloljetne muslimanke, koje je izvršeno na podsticaj katoličkog klera kao da je riječ o misterioznom, ritualnom umorstvu, a ne o pokušaju blesavog fratarskog proselytizma! Neka se kaže u čemu je bila stvar, jasno i razgovjetno
 
BOROEVIĆ, SVETOZAR
U ovome obliku nikako! Čitav niz razloga govori za to, da se baci ad acta, a isto tako i da uđe u Enciklopediju. Kao komandant divizije u Košicama poznati tiranin. Kao praški komandant kora politički neprijatna crno–žuta kreatura, legitimist. Kao sočanski general, administrativni građanski krvnik. Umro je u emigraciji kao dosljedan legitimista, logično. Počasni doktor zagrebačkog sveučilišta i kao takav narodna sramota. Jedan od simptoma našeg kolonijalnog stanja. Smiješna je pomisao da uđe kao jedinica i to još kao Feldherr, neka vrsta graničarske slave, a opet tako je bilo. U okviru austrijskih ratova takvih Boroevića ima nekoliko stotina. Kao zapovjednika kora na početku I. svjetskog rata treba ga notirati. Strah i trepet Doberdoba. Glaise Horstenau: Osterreich–Ungarns letzter Kreig govori o Boroeviću, i tu bi bili potrebni citati kao i citati iz čitavog niza talijanskih publikacija. Prije formule kakav je bio strateg, trebalo bi poznavati materiju. Zbog svega toga ipak treba da uđe.
 
[BOSNA I HERCEGOVINA] KNJIŽEVNOST U BiH
I. Dogovoreno je da se članak Meše Selimovića »O književnosti u BiH poslije okupacije god. 1878«, ne će uvrstiti u Enciklopediju. To je glavni urednik dogovorio i sa sekretarom redakcije Kecmanovićem u Dubrovniku. Razlozi: svi elementi književnosti bosanske poslije okupacije 1878 bit će navedeni pod srpskom ili pod hrvatskom književnošću.
II. Iz razloga koje smo utvrdili kao pozitivne, briše se tekst Mehmeda Selimovića o suvremenoj bosanskoj književnosti kao jedinici. O tome valja obavijestiti redakciju s potrebnom motivacijom.
 
BOŠKOVIĆ, NATALIJA
Bez obzira na napomenu Roksinu »prva i najbolja srpska balerina — nema političkih grehova«, ne ćemo je uvrstiti! Vrangelovka, ostala u emigraciji, djeluje u inostranstvu. Njena precizna tehnika i prefinjena osjećajnost, nježan lirizam i meka gipkost i t.d. ne će nas slomiti u toj odluci da se briše.
 
BOŠNJACI
Nemam impresiju da bi trebalo da ostane kao posebna jedinica. Sve te vrste četa trebalo bi skupiti na jednom mjestu. Osim toga sam tekst nije dovoljno informativan: I, 2. »Prvobitno naziv za pripadnike konjičkih kopljanika rođenih u Bosni, koji su bili u službi njemačkih vladara«. Kaže Brockhaus III, 186. 2 »Polnische Reiter die in der ersten Halfte des XVIII Jahrhund. neben den Ulanen vorkamen, sowie Preuss. Lanzen–Reiter slaw. oder Orient. Herkunft«. Dakle poljski konjanici slavenskog ili istočnjačkog podrijetla.
I, 15–16. Korpus Bošnjaka ili puk Bošnjaka trebalo bi da se navede u originalu. Isto tako 19. Pulk Tatara ili Puk Towarczya, što mislim, svakako, da je loš prepis. Osim toga: II, 3, 4, 5. Bosanski bataljoni bili su bataljoni, a ne pukovi. Osim toga nisu bili garnizonirani samo u velikim gradovima.
II, 8, 9, 10. Kada je riječ o bosanskim četama u okviru austrijske vojske za I. svjetskog rata, nas bi ovdje interesovali konkretni podaci o gubicima, koji su bili enormni, a naročito u okviru bitaka na Soči. Palo ih je najmanje 30–50.000. Ocjena da je »ljudstvo bilo lojalno«, i da su »ove jedinice smatrane najboljima«, delikatna je do tog stepena, da je treba bezuvjetno brisati.
 
BRANIMIR, knez
O, fra Stipe, bože nam pomozi!(Stipe Gunjača je filozof, arheolog, povjesničar. U ratu prenio starohrvatsko arheološko blago iz Knina u Sinj, op., T.T.) Ovako se anulira, kao potpuno suvišna parafraza Baradinog teksta iz Hrvatske enciklopedije III, 241. Prije svega, o ovoj nesretnoj »upisnici« na rukopisu Evanđelja u Akvileji (t.zv. Čedadskog evanđelja), toliko se govori u svim našim tekstovima, a naročito pak u ovome na dva mjesta i to I, 2 i 3 i II, 7–10, kao da je ta nesretna Marjuša, Marija, ili Mariosa Cometissa toliko važna, da je valja učiniti pod svaku cijenu besmrtnom...To je, kaže Barada, razumljivo kao reakcija na Zdeslavovu bizantinsku orijentaciju. To je razumljivo, dapače i više od toga, to se podudara sa čitavim historiografskim sistemom Mihe Barade (značajni povjesničar i svećenik iz Dalmacije, op., T.T.), kade je riječ o tom branimirskom kompleksu, ali da Stipe Gunjača tu Baradinu džezvicu podgrijava i na vatrici naše Enciklopedije, to je manje razumljivo.
 
»BRAUN« OFANZIVA
Tehnički ustaški nazivi »bojna« i »bitnica«, tipični su domobranizmi, koje bi trebalo objasniti: bataljon i baterija. Ovako može nastati zbrka kod čitanja. [...]
 
BRLIĆ MAŽURANIĆ, IVANA
Data je napomena: Reducirati na leksikografski minimum od 10 redaka. Bibliografija i literatura od 28 redaka, komično!!!
 
BUĆA
Nije mi od početka jasno što predstavlja pojam ovih naših »vlasteoskih porodica«, koje traju više od pet stotina godina kao porodice u neprekinutom kontinuitetu.
»Porodica je dala Kotoru veći broj kulturnih i političkih ličnosti«. Bilo bi bolje da se kaže, ime Buća ili Bučića nosi veći broj ličnosti, i da se navedu u preambulu samo oni najvažniji.
Red II, 15. Buća Nikola, za koga se kaže da je bio državnik, a zapravo je bio zakupnik carina. »Pratio je cara Dušana s caricom i carevićem prilikom svečane posjete Dubrovniku. Odlikovan francuskim zlatnim ljiljanom, unio ga je kao simbol u porodični grb!« Sve to zvuči Boris–Godunovski. Pa ipak nismo opera. Neka Krstić ukloni sve te aristokratske rekvizite, da ne ispadnemo smiješni.
 
BUDAK, MILE
Orijentisan (da je bio partisan bio bi orijentisan, op., T.T.) po svome ukusu arhajski, da ne kažem hajdučki, sa jakim priklonom spram folklora, sa dijalektološkim regionalnim sklonostima za specifikum jezika jednog regionalno izolovanog kraja, gdje cvjetaju sve vrste soppravivenza austrograničarskih, Mile Budak nije se uzvisio iznad svojih seoskih horizonata upravo ni za jednu najsitniju nijansu. Nikakve superiornosti (superiornosti velegrađanina M. K, op., T.T.) u njemu nema spram svih problema njegova zavičaja, koji je poslije razvojačenja granice s jedne strane predmetom najkrvavije eksploatacije (sa relativno velikim brojem emigranata u USA), a s druge strane žrtvom demagoške politike, koja se još od Khuenovih vremena tjera iz Plaškoga i Gospića, kao jakih grčko–latinskih žarišta, podjednako. Od ovih kratkovidnih negacija, rodilo se sve ono što se preko Lipara, Marselje, 6. januara, tako kriminalno završilo sa simbolima Jadovno i Jasenovac
 
BUDMANI, PETAR
Do dana današnjega nitko se nije pozabavio tim čovjekom temeljito. Trebalo bi ga obraditi. Postoji i neki portrait od Budmanog Petra. Taj je jeziv. Ja sam ga kao ilustraciju brisao. Neka se pronađe neka fotografija.
 
BUJE
[...]
Kad je riječ o lošem venecijanskom stilu, bilo bi bolje da se kaže provincijalni venecijanski stil, jer su sve te fasade na istočnoj obali Jadrana uglavnom čorbine čorbe čorba, u koliko se za fasade može reći da su čorba.
 
BULAT, RADE
Trebalo bi Tuđmanu Franji i svim ostalim našim suradnicima iz te grupe uputiti jednu epistolu, gdje bismo im skrenuli pažnju na to, da se klone suvišnog parafraziranja... (bili su prijatelji, zašto mu osobno ne kaže, op., T.T.)
 
BUNIĆ VUČIĆ, IVAN (DŽIVO)
»Chi non se far stupir, vada alla striglia«!
»Tko ne umije zapanjiti, neka grebe krave češagijom (po stražnjici)«. To je parola pjesnika koji je znao što radi i koji je umio da nađe pravu podudarnu riječ za vlastitu misao. Marino nije baš takva šeprtlja kao što se to pričinja našim književnim historicima iz njine žablje perspektive. U tu vrstu vodozemaca Mihovio Kombol dakako da ne spada, ali po zakonu tromosti duha svetoga, njemu je dosadno da se bavi tim pitanjima i koliko god on to ne misli, on veoma često ipak ne uspijeva uzvisiti se iznad općih fraza, koje vladaju našom književnom historijom i tako veoma često on sâm zvekeće na ovom sajmu pameti jeftinim đinđuvima.
 
BUNTIĆ, fra DIDAK
S obzirom na arbitražu koju imam da izvršim: poznavao sam fra Didaka Buntića lično, u okviru odbora za spasavanje srpske djece (hercegovačke) od gladi 1917., 1918., i po njegovu držanju i stavu i po neobično velikoj aktivnosti zaista humanoj, nisam imao impresiju da se radi o čovjeku koga bismo mogli svrstati među srbofobe. Upravo obratno od toga on je u ono doba propovijedao otvoreno unitarističke ideje, kao i Petar Rogulja s kojim je intimno bio vezan. Oni su bili militantni katolici, ali unitariste. Čovjek je umro 1922., i bez obzira što o tome misli Viktor Novak (mason, hrvatskoga podrijetla, nastupao perfidno protiv hrvatstva i katoličke Crkve nastojeći nametnuti Hrvatima kompleks krivnje za užase svjetskoga rata, op., T.T.) ne bi se u enciklopediji mogao svrstati u inspiratore ustaških zločina punih 20 godina poslije smrti. Ako ima da uđe u enciklopediju, a ja ne vidim da postoji za to neki razlog, onda nikako u ovoj formi.
 
(Nastavak slijedi)

 

Priredio: Teo Trostmann

Anketa

Tko je u pravu: Zoran Milanović ili Andrej Plenković?

Nedjelja, 25/10/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1658 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević