Get Adobe Flash player

Društvo Fabijanovaca34

 
 
Društvo Fabianovaca35 je organizacija koju je 1884. u Londonu osnovao engleski političar  Sidney Webb (1859. – 1947.), njegova supruga Beatrice Webb i irski pisac George Bernard Shaw (1856. – 1950.). Avangarda ovog društva se razvijala pod utjecajem promotora socijalizma Roberta Owena (1771.–1858.)36 koji je svoj nauk prenio Johnu Ruskinu (1819. – 1900.), profesoru Sveučilišta Oxford37 a koji je sa svoje strane imao utjecaj na Cecila Rhodesa).38 Druge osobe zadojene socijalističkom idejom, kao Christian Frederik Derrison Maurice (1805. – 1872.) udarili su temelje u XIX, stoljeću i otvorili put stvaranju zaklade Fabian Society. Ime “Fabian” izabrano je prema rimskom generalu iz Punskih ratova (oko 200 godina pr. Kr), Fabiusu Cunctator (to jest “upravljač vremenom”). Protiv kartaganskog generala Hanibala rimska vojska se koristila gerilskim ratovanjem koje se sastojalo u tomu da se ne prenagljuje u dosezanju svojih ciljeva. Ovaj način promjene, ljubazan a nesmiljen, je glavni proizvod “tvrtke” Fabian Society. Brani principe jednog besklasnog društva koje dovodi do sinteze socijalizma (Socijalna država) i kapitalizma (snaga tržišta), udruženih u stvaranju jedne monopolističke ekonomije u okviru Svjetske Države.
http://www.acting-man.com/blog/media/2016/08/fabain-2520z.jpg
Da bi zadovoljili ambicije društva, njegove vođe vjeruju u nužnost napredovanja korak po korak ili, prema njihovim riječima, u “Stupnjima”. Utjecaj ovog društva je ogroman, jer su mnogi britanski političari bili članovi Fabian Society.39 Nu, ovaj utjecaj je važniji zbog činjenice da je društvo bilo temelj stvaranja London School of Economics (LSE) 1895. pod vodstvom Sidneyja Webba. Ova prestižna škola ekonomske podloge, koja se razgaranala i kasnije oblikovala Fabijanski duh, odgojila naraštaje britanskih političara, ali i mnoge studente sa svih strana svijeta. A ovi su često postajali glavni akteri političkog i ekonomskog života svojih zemalja. Tako da su, bivši predsjednik Europske komisije, Romano Prodi, predsjednik SAD-a John Kennedy, danska kraljica  Margherita II., kandski premijer PierreTrudeau; zagovarač i član različitih skupina trusta mozgova (think tanks), Richard Perle (“princ tame”), financijaš George Soros (osnivač Otvorenog društva), bivši savjetnik Françoisa Mitterranda, Erik Orsenna i pjevač Rolling Stonesa, Mick Jagger (samo jednu godinu!),40 pohađali ovu školu. Ovaj posljednji, zahvaljujući akciji Društva Fabijanovaca, pridonio je oblikovanju mnogih umova u čitavom svijetu. Unatoč svemu, utjecaj ovog društva je bio različit, štoviše i kroz djelovanje jednog od njihovih članova, pisca Herberta Georgea Wellsa (1866. – 1946.).
 
H. G. Wells (1866.-1946.)
 
Zadojen idealima Fabijanovaca, H.G. Wells je razvijao njihova mišljenja u mnogim svojim knjigama. Kao autor uspješnica kao što su Nevidljivi čovjek, Vremenski stroj ili Rat svijetova, taj engleski pisac je bio u stanju širiti  njihova uvjerenja u knjigi objavljenoj 1928. Open Conspiracy (“otvorena urota”),41 podržavajući Svjetsku Državu bez klasa, s kontrolom sviju (“novo ljudsko društvo” prema njegovim riječima), ohrabrujući drastično smanjenje svjetske populacije i uvođenje u praksu eugenike. Ustvari, već od početka svojeg djelovanja H.G. Wells je predstavljao njihove teorije u jednom nepoznatom radu čije je ime bilo točno masonska formula Ordo ab Chao: Oslobađajuće razaranje. Knjiga je izišla 1914. i pripovijeda povijest jednog općenitog rata koji ima za posljedicu stvaranje jedne Svjetske države utemeljene na 10 blokova (10 “krugova” prema autorovoj formuli).42 U toj knjigi – podsjećam pojavila se 1914. – nalazi se izraz Novi svjetski poredak”.43 Kasnije je H. G. Wells oživljen izdanjem jedne knjige jasnog naslova: Novi svjetski poredak.44
 
Svi predstavnici Fabijanovaca surađivali su užem ili šire s krugom oko Cacila Rhodesa i Lorda Milnera. Vodio ih je i poticao istinski duh zajedničkog cilja, Svjetska država. Ove anglo-saksonske elite, koje su logična posljedica trgovačke srenjovjekovne aristokracije, nastavile su okupljati svoje snage i u drugim klubovima, kao što su Pilgrim Society osnovan 1902. u Londonu i  New Yorku.45 Najveća moć ostvarena je 1910. osnutkom Okruglog Stola.
 
Okrugli Stol i njegovi “sinovi”46
 
Stvaranje Okruglog Stola,47 koji je konačno sljednik posljednjih stoljeća mističnih, financijskih i elitističkih tradicija, bilo je odlučna dionica u pripravi prema stvaranju Svjetske države. Doista, pod vodstvom Lorda Milnera i njegovih suradnika ova ustanova visokog ranga stvorena je u suradnji s američkom financijskom elitom sa svrhom da se zajamči prvenstvo anglo-saksonskog svijeta koja će dovesti do stvaranja jedne svjetske države. Drugi okrugli stolovi uspostavljeni su u svim dominionima Britanskog carstva, ali i u SAD-u. Sljedom ambicija Cecila Rhodesa, financijeri su okružili tim Lorda Milnera, kao što su Alfred Beit (1853. – 1906.), Sir Abe Bailey (1864. – 1940.) i obitelj Astor. I druge skupine su se priključile kolijevci globalizacije oživljene okruglim stolom: JP Morgan,48 banka Lazard ili obitelji Rockefeller i Whitney.49
 
Prije nego nastavimo proučavanje “dobrih djela” Okruglog Stola nužno je istaći slijedeću točku. Ove velike obitelji mundijalizma, podgrijanog zajedničkim ciljem, nisu manje rastrzane međusobnim svađama. Možemo istaći bitno dvije točke. Prva je stara koliko i svijet; i nazvana je unutrašnje rivalstvo. Rivalstvo ambicija i ambicija potrage za većom moći, većim utjecajem i bogatstvom kako bi zauzeli najbolja mjesta što je označilo povijet trgovačkle aristokracije. Ovaj fenomen star je koliko povijest čovječanstva. Naprotiv, drugo je specifičnost okruglog stola. Doista, ispod prividnog jedinstva namjere nalaze se dvije škole mišljenja. U oba slučaja ove struje imaju isti cilj: Svjetsku državu. Ipak, u jednom slučaju, jedna struja brani princip stvaranja jedinstvenog anglo-saksonskog bloka (Britansko carstvo udruženo sa SAD-om), ovaj anglo-američki temelj predstavlja kralježnicu koja dopušta ostatku svijeta da se pridruži. U drugom slučaju, druga struja ne smatra nužnim povlasticu stvaranja Anglo-saksonskog carstva, kao polaznu točku ujedinjenog svijeta. Oni drže da terba stvoriti svijet gdje ni jedna zemlja na bi bila u prilici nametati svoje zakone ili svoju političku filozofiju. Izazov za podupiratelje druge struje je stvaranje neke vrste opće smjese ujedinjenog čovječanstva u jedan jedinstven i jednolik blok. Ovdje imamo sukob zagovaratelja anglo-saksonskog globalizma i podržavatelja planetarnog globalizma.
 
Prvi svjetski rat je bio prijelaz iz jednog u drugi svijet. Premda nije moguće u detalje raspraviti esencijalnu ulogu anglo-američkih elita za vrijeme sukoba,50 ali možemo objasniti odlučnu misiju Šveđanina Olofa Aschberga (1877. – 1960.) direktora banke Banca Nya Banken u Stoccolmu. On je bio veliki financijer posrednik između elita Wall Streeta i Cityja s jedne strane i boljševika s druge strane. Njegov je nadimak bio bankar “svjetske revolucije”. Kako podsjeća  Antony Sutton, banka Olofa Aschberga imala je filijalu u Londonu, Banca Sjeverne trgovine, čiji je predsjednik Earl Gray bio član ekipe Cecila Rhodesa i Lorda Milnera.51 Ovaj posljednji igrao je ključnu ulogu krilu anglo-saksonske oligarhije. Između ostalih aktivnosti gore spomenutih Lord Milner je uspio uvjeriti premijera Lloyd Georga da snažno podrži Boljševičku revoluciju. Ova kapitalna evolucija za budućnost svijeta bila je ostvarena nakon posjeta Londonu krajem 1917. Williama Boyce Thompsona (1869. – 1930.), u pratnji jednog predstavnika JP Morgana, Thomasa W. Lamonta (1870. – 1948.).52 Član upravnog vijeća američke Federal Bank USA (Fed), W.B. Thompson bio je funkcionar u službi oligarhije američkog Crvenog Križa nazočnog u Sankt Petersburgu 1917. godine. Takva maska mu je omogućila da, između ostalog, dade ogromnu svotu za ono vrijeme, od milijun dolara, boljševicima.53 Na povratku u New York, zaustavio se u Londonu da preda Lloydu Georgu jedan memorandum u kojem se traži podrška boljševičkoj revoluciji. Boljševička revolucija ne bi bila moguće bez odlučne podrške anglo-saksonske novčarske oligarhije.54
 
Kraj Prvog svjetskog rata otvorio se pokroviteljstvu anglosaksonskih novčarskih pobjedničkih elita i Francuskoj ljudski i ekonomski uništenoj. Versailleski ugovor nije Fancuskoj zajamčio sigurnost u odnosu na oslabljenu Njemačku i ovisnu velikim dijelom od posudbi anglo-saksonskih posudbi njezinoj ekonomiji. Paraliza Francuske pred velikim anglo-saksonskih financijera se pogoršala kada su ovi posljednji uglavili posudbe kroz plan Dawesa (1924.) i Younga (1928.) koji su, nakon što su doveli njemačku ekonomiju pod kontrolu banaka Londona i New Yorka,55 pridonijeli ojačavanju njemačke industrije. Doista, ogromni kompleksi za čelik i kemijsku industriju, čiji su proizvodi bitni za rat, nikli su (IG Farben i Vereinigte Stahlwerke) dvadesetih godina. Francuski poraz iz 1940. prouzročen je djelomično aktivnosti anglo-saksonskih financiijera koji su pomogli tehničku i ekonomsku obnovu Njemačke (posebno proizvodnju čelika benzina i umjetne gume).56
 
Colonel Edward Mandell House (1854.-1938.)
 
Usporedo s ovom politikom, anglo-saksonska elita odlučila se  1918. – 1919. promijeniti Okrugli Stol. Doista, iz razloga veće djelotvornosti, odlučeno je da se stvore dvije skupine za promišljanje, s obje strane Atlantika, koje će biti zadužene za promicanje vanjske politike obje države. S engleske strane ta skupina je 1919. osnovana pod nazorom Lionela Curtisa i u suradnji Milnerovim institutom Royal Institute of International Affairs (RIIA, poznat i kao Chatham House).57 To je isti onaj Lionel Curtis koji je podržavao federalni Commonwealth koji bi postupno uključio različite zemlje u svijetu.58 Ove ciljeve je u USA podržavao Clarence Streit (1896. – 1986.),59 dopisnik New York Timesa iz Društva naroda (stipendist Cecila Rhodesa, klasa 1920.) i američki predstavnik “Milnerove skupine”, Frank Aydelotte.60 S američke je strane 1921. osnovan je Savjet za vanjske odnose (Council on Foreign Relations- CFR)61 pod okriljem središnje ličnosti, pukovnika Edward Mandell House (1854. – 1938.). Bliski savjetnik predsjednika Wilsona,62 ovaj je lik bio posrednik  između Milnerove skupine i “glavešina” Wall Streeta (JP Morgan, Vanderlip, Rockefeller, Warburg…). U ovom necjelovitom popisu može se naći važno ime  Paula Warburga, koji je bio ravnatelj U. S. Federal Reserve (Fed) od njezina osnutka 1913. godine. Ova privatna banka, neovisna od središnje vlasti i odgovorna za novčanu emisiju,63 bila je Država u Državi. Upravo je taj Paul Warburg vodio CFR od početka. Nalazimo se pred klupkom odgovornih prvog reda među anglo-saksonskih oligarha, naročito zbog toga što ćemo morati još govoriti o Paulu Warburgu u slijedećim poglavljima posvećenim Paneuropi.
 
Djelatnost pukovnika Housa treba zaokružiti navođenjem jednog remek-djela mundijalističke mistike, njegove knjige pod naslovom Filippo Dru, administrator.64 Napisana 1912. godine, ova knjiga priziva na jedan državni udar kojeg je autor bio visoki dužnosnik West Pointa (Philip Dru) koji nameće diktaturu u SAD, eliminirajući Ustav. Kao i Lord Milner, pukovnik House nije se libio izložiti svoja duboka uvjerenja, tvrdeći da je njegov junak uspostavio “socijalizam onakav kakav je sanjao Karl Marx.” On kaže, i u poglavlju 52., da će ujediniti čitav sjevernoamerički blok. To je projekt koji je službeno prihvaćen u Wacu, Texas, u ožujku  2005., koji smo naznačili na početku ovog teksta. Jasno je da su ove elite nametnuli ton događaja od prije više od sto godina. Mundijalistička mreža je ojaćala svoj utjecaj kroz stvaranje jednog instituta koji će odigrati ulogu u prvom planu, u europskoj konstrukciji, a to je: Paneuropa.
 
Bilješke:
 
34. Ci affidiamo al lavoro di Edward R. Pease, The History of the Fabian Society (EP Dutton and Company, 1916), più volte ristampato.
35. Sito ufficiale della Fabian Society.
36. Robert Owen si basava sui principi del filosofo Platone, in particolare il suo libro La Repubblica, difendendo l’ideale di una società guidata dall’élite aristocratica, eliminando il matrimonio, mentre favorisce la riproduzione dei migliori. Questa teoria si è propagata. Troviamo questi concetti in Brave New World di Aldous Huxley, 1984 di Orwell o anche in alcune opere di Herbert George Wells, uno dei principali membri della Fabian Society. 
37. L’Università di Oxford, è diventata un centro di reclutamento elitaria tramite la “Borsa di studio Cecil Rhodes” in Gran Bretagna. 
38. Tenete a mente che tutto è collegato.
39. Ai primi del XXI secolo, 200 parlamentari britannici appartenenti alla Fabian Society, come l’ex primo ministro Tony Blair (promotore della politica economica denominata “3. za via“, principio fabiano per eccellenza) o Gordon Brown.
40. Non sembra aver trovato soddisfazione.
41. Ouvrage paru en 1928, réédité en 1931 sous le titre What are we to do with our Lives ?.
42. The War That Will End War, par H. G. Wells. Version française : La destruction libératrice, réédité aux Editions Le passé du futur, Grama, Bruxelles, 1995, p. 214.
43. Ibid., p. 134 : « Ce fut dans une ambiance légèrement incrédule que démarra la réunion qui devait instaurer le nouvel ordre mondial ».
44. The New World Order, par H.G Wells, réédité par Filiquarian Publishing, LLC, en 2007.
45. La plupart des responsables économiques de l’administration Obama sont issu de la Pilgrim Society.
46. Voir The Anglo-American Etablishment, op. cit, p. 82 et pages 117 et suivantes.
47. Site officiel de la Round Table
48. L’entreprise JP Morgan, pilier de la finance anglo-saxonne, fut fondée par John Pierpont Morgan (1837.-1913.).
49. Voir les ouvrages de l’extraordinaire Antony Sutton (1925-2002), chercheur à l’institution Hoover et à l’université Stanford, décrivant le soutien de Wall Street aux trois éléments suivants : Wall Street and the bolshevik revolution, Arlington House, 1974 ; Wall Street and FDR (ndlr : Franklin Delano Roosevelt) et Wall Street and the rise of Hitler. Il faut ajouter aussi cette série en trois volumes : Western technology and soviet economic development 1917-1930 ; Western technology and soviet economic development 1930-1945 et Western technology and soviet economic development 1945 to 1965 prouvant à partir d’une documentation de première main le soutien économique et financier de l’occident à l’Union soviétique et à ses affidés.
50. Nous invitons le lecteur à s’intéresser à Basil Zaharoff (1850-1936) qui fit fortune en vendant des armes aux acteurs du conflit de 1914-1918.
51. Wall Street and the bolshevik revolution, op. cit, p. 57.
52. Ibid., pp. 83.
53. Ibid., p. 82. Il est intéressant de noter que Harry Hopkins (1890-1946) qui devint plus tard l’éminence grise du président Roosevelt, fut l’intermédiaire entre la Croix-Rouge états-unienne dirigée par William Boyce Thompson à Petrograd en 1917 et sa représentation à Washington in Ibid., p. 72.
54. Ibid., pp. 89-100. Le mémorandum de William Boyce Thompson présenté à Lloyd George peut être lu en entier à la page 197 et suivantes au paragraphe intitulé "Document 4".
55. Pétrole, une guerre d’un siècle, par William Engdahl (Editions Jean-Cyrille Godefroy, 2007), p. 94 et suivantes.
56. Wall Street and the rise of Hitler, op. cit, voir les chapitres de 1 à 5 en particulier page 47.
57. The anglo-american Etablishment, op. cit, p. 182.
58. Outre la Grande-Bretagne et ses dominions, Lionel Curtis n’hésitait pas à y ajouter : la France, les pays scandinaves, l’Irlande, l’Egypte, l’Inde, la Belgique, les Pays-Bas, le Canada et les Etats-Unis. Ces projets ont été présentés dans son livre paru en une seule édition en 1938 : The Commonwealth of God in The Anglo-American Etablishment, op. cit, pp. 282-283.
59. Union Now : A Proposal for a Federal Union of the Democracies of the North Atlantic, par Clarence Streit (Harper & Brothers Publishers, 1939).
60. The Anglo-American Etablishment, op. cit, p. 283.
61. “Comment le Conseil des relations étrangères détermine la diplomatie US”, Réseau Voltaire, 25 juin 2004.
62. Predsjednik Wilson ga je zvao moj “alter ego”.
63. Wall Street and FDR, navod str.  92 i slijedeće.
64. Pogledati našu knjigu La Marche irrésistible du nouvel ordre mondial (Nezaustavljiv marš novog svjetskog poredka), navod str. 14 i stran. 80-81. Philip Dru, administrator, Edward Mandell House, novo izdanje Robert Welch University Press, 1998.
(Preveo: Josip Nikšić)

 

(Nastavak slijedi)
 

Pierre Hillard, doktor političkih znanosti i profesor međunarodnih odnosa. Njegovi istraživački radovi poglavito su usredotočeni na instrumentalizaciju Europske unije s obzirom na stvaranja jedinstvenog euro-atlantskog bloka. Posljenje objavljeno djelo je: Bertelsmann: Un empire des médias et une fondation au service du mondialisme (François-Xavier de Guibert éd., 2009.)

Anglosaksonska oligarhija i njezina načela

 
 
Javnost, nažalost, ne zna tko su pravi akteri svjetske politike, oni koji svoj talenat iskazuju više iza kulisa nego na otvorenoj sceni. Da bi se bolje razumjele strašne prilike u kojima se nalaze branitelji nacionalne samobitnosti (nacionalne države) na početku XXI. stoljeća, treba podsjetiti na glavne značajke i važnost uloge koje su igrale i još uvijek igraju anglosaksonske novčarske i aristokratske elite. Oni su uvijek bili Država u Državi. Njihovo osvajanje vlasti datira nakon uvođenja dokumenta "Magna Carta" (15. lipnja 1215.). Nakon poraza engleskog kralja Johna I. (Ivan bez zemlje) u Bouvinu 27. srpnja 1214. protiv francuskog kralja Filipa II. Augusta, engleski baruni su iskoristili priliku i prisvojili su političke i novčarske povlastice. Od tada je britanska kruna bila prisiljena surađivati s klasom koja u svojim rukama ima političku i novčarsku moć te trgovačke ambicije. Od toga trenutka rođena je jedna pohlepna, osvetnička i ohola elita. Ona je odgovorna za postojanje skupina za “pritisak” (ili lobbyji) koje kroz različite kanale, kao što su financije, obavještajne agencije ili mediji, utječu na odluke političke vlasti. Ova posljednja u širokoj mjeri ovisi o podršci i gotovom novcu, da bi se mogla održati na vlasti, i obvezatna je na apsolutnu poslušnost, savjete i upute ove kaste. “Think tanks” (doslovno: “spremišta pameti”; “istraživački institiuti”) zaklade i elitne skupine su logičan nastavak jednog elitističkog i komercijalnog stanja duha. Ovi krugovi istomišljenika su postali nezaobilazna središta jedne aktivne manjine koja uvjetuje budućnost anglo-saksonskog svijeta a potom postupno i čitavog svijeta.

Cecil Rhodes
 
Suprotno od francuske političke koncepcije koja podvrgava bilo koju aktivnost interesu Države, ove političko-trgovačke oragnizacije ne ovise više o državnom autoritetu. Vrlo brzo su te organizacije pokazale svoju “darovitost”. Već od srednjeg vijeka društva poput London Staplers, London Mercers Company ili British East India Company postali su dijamantne igle britanskog imperijalizma. Tako je trgovačka aristokracija prenosila pobjedničku baklju i kontrolu bogatstva od jednog naraštaja na drugi. “I još uvećano bogatstvo” kako kaže François de Closets.
 
Francuski poraz u Sjevernoj Americi, koji je doveo do potpisa ugovora od 10. veljače 1763. godine, može se smatrati kao rađanje i rast britanske oligarhije. Doista, gubitak Nove Francuske omogućio je Britanskoj kruni preuzimanje čitavog jednog kontinenta beskrajnih bogatstava i gotovo nenaseljenog. Nesposobnost francuske monarhije da napuči te prostore i da ih uključi u krug utjecaja grčko-rimske civilizacije dovela je do toga da je taj čitav prostor došao pod britansku kontrolu. Opčinjena masijanskim duhom američka osvajačka elita, u suradnji sa svojim britanskim istomišljenicima, postala je spremna nametnuti vlastiti model čitavom svijetu. Nakon revolucionarnih ratova i poraza Napoleona I. 1815. anglosaksonska moć nije imala više suparnika na moru. Demografska sila, naseljavanje ogromnih prostora Sjeverne Amerike, Juga Afrike, Australije i Novog Zelanda, kontrola strateških točaka na cijelom svijetu (Gibraltar, Hong Kong....), otimačina zemlje na svim kontinentima, razvoj suvremene tehnologije i bankarskih dostignuća omogućili su ovim trgovačkim aristokratima Londona i New Yorka san da podčine čitav svijet pod okriljem Cityja i Wall Streeta. Jedan čovjek je bio istaknut lik ovog ideala: Cecile Rhodes.
 
Cecil Rhodes (1853.-1902.)26
 
Ovaj veliki zaštitnik i podupiratelj Britanskog carstva iselio se u Južnu Afriku gdje su mu njegova osobnost i ogromna umna nadarenost omogućile da se obogati u trgovini  dijamantima. Uz podporu i pomoć Nathaniela Mayera Rothschilda (1840. – 1915.) bio je među prvim osnivačima industrije dijamanata De Beers. Njegovo ogromno bogatstvo otvorilo mu je vrata britanske kolonije, tako da će Cecil Rhodes postaviti temelje za Južno-afričku državu (prvo britanski dominion) koja će se uspostaviti kao država 1910. nekoliko godina iza njegove smrti. Njegov novčarski i politički utjecaj omogućio mu je da kontrolira prostrano ozemlje koje će poslije dobiti njegovo ime: Rodezija. Zemlja je podjeljena u Sjevernu i Južnu Rodeziju iz kojih će nastati Zimbabve i Zambija. Njegova će velika kolonijalna ideja biti izgradnja željezničke pruge od Rta Dobre nade do Kaira.  U njegovoj obrani Britanskog carstva sredstva komunikacija su bila od izuzetne važnosti za razvoj bogatstava svake vrste. Razvoj komunikacionih kanala (u svim njegovim oblicima)27 obvezatan korak za dobro funkcioniranje bilo kojeg carstva. Ovo pravilo je vrlo važno za početak XXI. stoljeća.28 Linije komunikacija su arterije kojim se carstvo opskrbljuje komercijalno i politički.
 
Cecil Rhodes (1853.-1902.)
 
Povrh dobrog funkcioniranja Britanskog carstva, jedan je još viši ideal mučio  Cecila Rhodesa. Doista, uvjeren u nadmoć anglo-saksonske “rase”, projektirao je jednu politiku usmjerenu ovom cilju: ujedinjenje svih anglo-saksonski zemalja, ili još točnije, stvaranje jednog bloka koji bi se sastojao od SAD-a i Britanskoga Carstva. Ovaj sklop morao je sadržavati temelj za rađanje jedne Svjestke države pokretane principima i filozofijom trgovačke anglo-saksonske aristokracije. Da bi se dosegao taj cilj, drži se da je nužno unovačiti najbolje umove sa sveučilišta koji će, potaknuti istim idealom, biti potaknuti da zauzmu ključna mjesta poput onih u ekonomiji, bankarstvu, vojsci, profesuri, obavještajnoj zajednici ili novinarstvu. Tako, poput vojske, ove različite osobe – istinski jezuiti mondijalizma – teže prema istom cilju sve dok ne stvore duh u vlastitim zemljama razvijajući istovremeno političko-ekonomske strukture koje vode prema stvaranju ove trgovačke svjetske države. U njihovom duhu, ova titanska ambicija kroz dugo vremena ostvarivala se stvaranjem sustava “stipandija Cecil Rhodes” (Rhodes Scholarship). Cecil Rhodes nije za svog života vidio realizaciju ovog ideala. Tek 1904. njegovi suradnici su podijelili prvu stipendiju u njegovo ime na sveučilištu Oxford University. Francuski je sociolog, Auguste Comte, rekao da “mrtvi upravljaju živima”. Ova formula može biti široko primjenjena na Cecila Rhodesa. Njegove ideje su oblikovale svijet XX. stoljeća i početak XXI. stoljeća. Da ne navodimo sve, možemo imenovati neke dobrotvore za stipendije Cecil Rhodes: premijer Australije Bob Hawke (1981./1993.), James Wolsey, ravnatelj CIA-e (1993./1995.), Wesley Clarke, zapovjednik  NATO pakta devedesetih godina, predsjednik Bill Clinton e James William Fulbright (senatore iz Arkansas i jedna od najvažnijh političkih figura USA).29
 
Politika Cecila Rhodesa ne bi mogla imati uspjeha utolikoj mjeri bez rada njegovih suradnika. Još jedan put, ne možemo navoditi vrlo jasan popis Anglo-American Etablishment Carrolla Quigleyja. Ljudi oko Cecila Rhodesa imali su jedno važno svojstvo: zauzimali ključne sektore britanskog društva u drugoj polovini XIX stoljeća.30 Oni su na neumoljiv način odredili sudbinu svijeta. U ovom dugom popisu zadržat ćemo se na tri ličnosti.
 
Alfred Milner (1854.-1925.)
 
Jedna od čelnih ljudi Britanskog carstva, nasljednik i duhovni sin Cecila Rhodesa, bio je Alfred Milner (1854.-1925., još poznat kao Lord Milner). Između mnogih aktivnosti kao što je direktor London Joint Stock Bank, bio je pročelnik kabineta ministra rata premjera Lloyd Georga za vrijeme rata 1914. - 1918. Za vrijeme toga svjetskog rata, jedan odlučujući događaj za buduće naraštaje odigrao se u studenom 1917. godine. Doista, “Balfourova Deklaracija” (Arthur James Balfour, engleski političar) utvrđuje pod okriljem britanske vlade priznanje Židovima na domovinu u palestini. Ovo priznanje je bilo formalizirano s jednim pismom upućenom izravno Walter Rothschild, koji je bio predstavnik cionističkog pokretaa u Velikoj Britaniji, dok je pravi autor ove potvrde bio  Alfred Milner. Kako objašnjava Carroll Quigley, “Balfourova Deklaracija” u stvarnosti bi se morala zvati “Milnerova Deklaracija”.31
 
Philip Kerr (1882. – 1940., kasnije Lord Lothian), bio je privatni tajnik Lloyd George. Suvišno je reći da je bio u središtu trgovačke politike britanskog premijera i da je bio vođa za čitavu "skupinu Milner".32 Poslije je bio britanski veleposlanik Britanskog carstva u Washingtonu. Napokon, možemo spomenuuti i Lionela Curtisa (1872. – 1955.). Osim njegovog sudjelovanja o nacrtu Versailleskog sporazuma, on je autor organizacije Commonwealth of nations, čija aktivnost počinje 1948. godine. Kako je obznanio  Carroll Quigley, ovaj izraz je rezultat rada čiji je cilj bio da se pripravi Britansko carstvo na političku promjenu koja je dovela do jedne globalne organizacije. Taj rad nazvan  Commonwealth seže u 1916.33 Na koncu, upravo je Lionel Curtis bio odlučan čovjek koji je 1919. sudjelovao u stvaranju britanskog “think tanka”, Royal Institute of International Affairs (RIIA, poznat kao Chatham House).
 
Shvaćanje mundijalističkog ustroja treba proučavati kao neki veliki “puzzle”. Nužno je uočiti svaki komad ovog puzzla i zatim ih kombiniratiu zajedničku sliku. Stoga, pređimo na jedan drugi dio sustava, podsjećajući čitatelja da mora voditi računa o ovim različitim elementima da bi rekonstruirali sve. Samo se tako može shvatiti “Zvijer”.
 
Bilješke:
 
26. Una gran parte di questo capitolo si basa sul lavoro di storico americano Carroll Quigley (1910.-1977.), tra gli altri, professore alla Georgetown University: The Anglo-American Etablishment, GSG Associates, 1981. E’ stato soprattutto professore di … Bill Clinton.
27. Il lancio, nel luglio 2009, di un progetto nel Nord Africa e del Medio Oriente per l’energia solare da distribuire in Europa, il DESERTEC. La filiale tedesca del Club di Roma, il centro aerospaziale tedesco e il principe Hassan bin Talal di Giordania hanno fortemente contribuito al progetto. Indirettamente, questa politica energetica contribuirà ad integrare ulteriormente questi paesi del sud del Mediterraneo con l’Unione europea, e quindi all’area euro-atlantica nel contesto dell’interdipendenza.
28. Questo è il caso del “Corridoio di Nasco” con l’emergere del blocco nordamericano.
29. I beneficiari delle borse di studio Cecil Rhodes negli Stati Uniti, Regno Unito, Australia, Sud Africa, ecc, sono presentati sui siti web di queste scuole diverse.
30. Dalla seconda metà del XIX secolo, il gruppo di Cecil Rhodes controllava il quotidiano Times of London riservato alle élite politiche ed economiche inglesi, per lo più membri di questa grande aristocrazia commerciale. Questo si chiama lavorare a porte chiuse.
31. The Anglo-american Establishment, op. cit, p. 169.
32. Il termine “gruppo Milner” viene utilizzato per riferirsi a figure politiche, economiche, militari e giornalistiche che si rifanno agli ideali di Alfred Milner e del suo mentore, Cecil Rhodes.
33. Ibidem, pp. 133.
(Prijevod: Josip Nikšić)

 

(Nastavak slijedi)
 

Pierre Hillard, doktor političkih znanosti i profesor međunarodnih odnosa. Njegovi istraživački radovi poglavito su usredotočeni na instrumentalizaciju Europske unije s obzirom na stvaranja jedinstvenog euro-atlantskog bloka. Posljednje objavljeno djelo je: Bertelsmann : Un empire des médias et une fondation au service du mondialisme (François-Xavier de Guibert éd., 2009.)

EU je sastavnica širokog programa koji vodi prema stvaranju kontinentalnih blokova

 
 
Globalizacija - Pierre Hillard opisuje povijest ideološke struje koja ostavlja svoj trag u trenutnim pokušajima okupljanja Država u okviru regionalnih blokova i pokušava ih usmjeriti prema nekom obliku svjetske vlade. Njezin cilj nije spriječavanje sukoba, nego proširenje novčane i trgovačke moći anglo-saksonskog svijeta. On daje teoretsku podlogu i izlaže zahtjev za projektom “Novog svjetskog poredka” koji bi se podigao na ruševinama Država-nacija. Naravno, ne radi se o tomu da se upotrijebe sve snage kojima je cilj dokrajčiti nacionalne podjele, nego da se podvrgnu jednoj volji za dominacijom. Nu, neophodno je proučavati ovaj projekt političke globalizacije da se ne bi dopustilo da se ideal ljudskog jedinstva pretvori u običnu totalitarni košmar.Sastanak u Londonu 2. travnja 2009. godine. Oko kraljice Elizabete II. su predsjednici država i vlada 20 najmoćnijih zemalja koje smjeraju stvoriti jednu upravu za svjetsku ekonomiju.
http://fr.sott.net/image/s8/164617/full/pierre_hillard_er.jpg
Pierre Hillard
 
Prihvaćanjem Lisabonskog Ugovora od strane 27 europskih zemalja 19. studenoga 2009., izbor Hermana van Rompuyja kao predsjednika Europskog vijeća i Catherine Ashton kao Visokog predstavnika Unije za Vanjske poslove i sigurnost, EU je označio odlučan zaokret u težnjama mondijalista. EU se vidi sve više i više kao entitet podaren političkim licem i “brojem telefona”, da preuzmemo izraz Henryja Kissingera.
 
Doista, nova imenovanja – stanovit oblik pokusnog rada — pokazuju se nužnima kako bi se stvarno ustrojila ova regionalna unija. Svakako da će suparništvo i dalje trajati između predsjednika Europskog Vijeća, predsjednika Europske komisije i predsjedništva koje se mijenja svakih šest mjeseci. Ovo stanje duboko muči i ljuti Obaminu administraciju.1 Međutim, opskrbljena pravnom posebnošću i potpunim prvenstvom europskog prava nad pravom pojedine države, Europska unija može zahtijevati (uspjeti?) da postane akter međunarodne političke scene. Bilo bi pogrješno tvrditi da će ova nova skolonost proći u potpunoj neovisnosti u odnosu na ostatak svijeta. Doista, europske elite podržane financijskom oligarhijom zalažu se za povezivanje i za duhovnu zajednicu sa svim ostalim oblicima regionalnih saveza u smjeru suradnje na planetu.
 
I doista, Europska unija je tek jedna sastavnica širokog programa koji vodi prema stvaranju kontinentalnih blokova od kojih bi svaki imao zajednički novac, jedinstveno državljanstvo, parlament itd.; savez ovih blokova bio bi pozvan da oblikuje svjetsku vladu. Možemo istaći sljedeće regionalne saveze u stvaranju:
- Euroazijska ekonomska zajednica (CEEA ili Eurasec za Eurasian Economic Community)2: stvorena je u  listopadu 2000. i povezuje brojne zemlje bivšeg sovjetskog bloka (Rusija, Kazahstan, Bjelorusija,...), teži stvaranju carinske unije3 od 2010. s idejom zajedničkog novca koji bi se zvao “evraz4 ili euras ilipak eurasia (ime ove monete može se još uvijek promijeniti)5.
- Savez južnoameričkih država (UNASUR)6: stvoren je u svibnju 2008. s ciljem da prijeđe iz jedne logičke podregije u regionalni identitet, stapajući se u jedinstvenu organizaciju Mercosur i Andsku Zajednicu, to jest da se okupe sve države južnoameričkog kontinenta (s izuzetkom britanskih otoka Sandwicha i Malvina). Ideal kojem se teži je osnovati jedinstven parlament, jedinstven novac7 i državljanstvo. L’UNASUR podržava privilegirane odnose sa svojim europskim modelom u okviru jedne eurolatinske američke parlamentarne skupštine nazvane EUROLAT.8
 
- Sustav srednjoameričke integracije (SICA):9 stvoren u prosincu 1991., na posebnom sastanku u San Pedru Suli (Honduras) u prosincu 2008. i osnovana je zajednička moneta. Ova skupina srednjoameričkih zemalja ima isti cilj kao sve ove gore spomenute integracije.
- Pokretanje "Organizacije afričkog jedinstva" (OUA)10 godine 1963. pripomoglo je da se dođe do jednog dinamičnijeg i jasnijeg stanja sa stvaranjem Afričke Unije (UA, Durban, srpanj 2002.) i “Novog partnerstva za razvoj Afrike” (NEPAD).11 Ciljevi (komisija, sveafrički parlament, Sud za ljudska prava itd.) prema oponašanju europskog modela.12
- Savjet za suradnju u Zaljevu (Golf cooperation council, GCC)13: osnovan 1981., ima za cilj čvršći i uži savez zemalja Zaljeva (Bahrein, Kuvajt, Oman, Katar, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati). Zajednička moneta predviđena je za 2011. s imenom “haledži”. Iaoko je određeno osnivanje monetarne unije, ime monete još nije potvrđeno.14
 
- Azijski savez se pomalo oblikuje kroz vodstvo tri glavna faktora: Japan (CEAT, Savjet Istočnoazijske Zajednice), Kina (NEAT, Mreža Istočnoazijskog Think Tanka) i Južna Koreja (EAF, Istočnoazijski Forum). Od 1. siječnja 2010. Kina i ASEAN (engleski akronim za Savez zemalja jugoistočne Azije) proglasili su najveću svjetsku zonu slobodne trgovine kojoj su se pridružili Japan, Južna Koreja, Australija i Novi Zeland. Ta bi zona morala dopustiti “ubrzanje procesa regionalizacije”, kako voli reći Hu Ningning, glavni tajnik Ekonomskog savjeta Kina-ASEAN.15
 
- Sjevernoamerički Savez predložen je u ožujku 2005. u Texasu (Waco) između američkih, kanadskih i meksičkih vođa, u okviru PSP (Partenarstvo za blagostanje i sigurnost).16 Predviđeni cilj je bio teoretski dostići tijekom 2010. politički, ekonomski i vojni okvir triju zemalja.17 Predviđena je moneta “Amero” ili “sjevenoamerički dolar” (još nije određeno ime) koja bi zamijenila američki i kanadski dolar, te meksički peso.18 Ova promjena nosi sobom pad dolara i širenje svjetskog monetarnog i financijskog sustava. Ova sustavna globalna kriza (politička, financijska, monetarna i geopolitička) pojačava se početkom 2010. kako bi se olakšao dolazak Novog svjetskog poredka, prema želji onih koji se zalažu za njega.
 
Napokon, teoretski je predviđeno za 2015. uspostava euro-atlantskog bloka, politički, ekonomski i vojno povezanog.19 Možemo reći da je Europski parlamenat 26. ožujka 2009. usvojio rezoluciju u kojoj se govori o “stanju transatlantskih odnosa nakon posljednjih predsjedničkih izbora u SAD-u gdje je pobijedio Barack Obama”. U ovoj se rezoluciji spominju svi politički, ekonomski i vojni sporazumi obiju strana Atlantika (s jedne strane SAD, a s druge EU) kako bi se pristupilo transatlantskom ujedinjenju.20
 
Ovaj popis nije konačan dok ne spomenemo jedan velik i važan događaj, koji je francuski tisak prešutio, a to je susret na vrhu u L’Aquili (8.-10. srpnja 2009.) gdje su državne vođe raspravljali o različitim temama (ekonomska kriza, klima...). Pa ipak tijekom jednog susreta s novinarima ruski predsjednik Medvedev je bio sretan što može predstaviti prototip monete na kojoj je na engleskom jeziku stajalo “jedinstvo u različitosti”.21 To je prvi put da je neki državnik predstavio uzorak monete koja će biti važeća za čitavo čovječanstvo.22 Ovaj potez nadopunjuje riječi Hermana Van Rompuya  koji u svojem inauguracijskom govoru na mjesto predsjednika EU-a nije oklijevao izreći ove riječi pune značenja: “Godina 2009. je i prva godina Globalne Vlade s uspostavom G20 za vrijeme pune novčarske krize”.23
 
Ova bi nas tvrdnja – koju je izrekao čovjek koji podržava svjetsku nadvladu – morala potaći na razmišljanje i na postavljenje pitanja: kako smo dovde došli? Doista, opis ovih različitih regionalnih ujedinjenja, već manji ili više uznapredovalih, u kontekstu jedinstvenog autoriteta – s unutrašnjim mrvljenjem država sastavnica24 – nije slučajan. Ova promjena je rezultat dugog i temeljitog rada financijskih oligarhija25 i od elitnih političkih skupina u okviru think tank (trust mozgova) stručnjaka ili različitih fondacija.
 
Bilješke:
 
1. “La mossa degli Stati Uniti semina confusione nella UE“, Charles Forelle, The Wall Street Journal, 2. veljače 2010.
2. Službene stranice Eurasec.
3. L’Union douanière, créée par la Russie, le Kazakhstan et la Biélorussie, dossier Ria Novosti.
4. Eurasie : le président kazakh prône la création d’une monnaie unique, l’evraz, Ria Novosti, 11. ožujka 2009.
5. CEEA : la création d’une monnaie unique au menu d’entretiens russo-kazakhs, Ria Novosti, 14. ožujka 2009.
6. Službene stranice UNASUR.
7. Dana 26. studenoga 2008., za vrijeme susreta u Cracasu, neke zemlje Južne Amerike odlučile su pripraviti teren stvaranjem “Fonda za stabilizaciju i pričuvu”, to jest jedinstveni račun nazvan “Sucre” (sustav za  zajedničku regionalnu kompenzaciju). Ovo „jedinstveni“ odnosi se i na Antonia Joséa de Sucrea (1795.-1830.) koji je bio poručnik u službi Simona Bolívara. vale a dire una unità conto denominato “Sucre” (sistema di compensazione unità regionale). Questa unità si riferisce anche ad Antonio José de Sucre (1795.-1830.) che era un tenente al servizio di Simon Bolivar.
8. Službene stranice l’ Assemblée Parlementaire Euro-Latino Américaine.
9. Službene stranice SICA.
10. Službene stranice Unione africana.
11. Službene stranice NEPAD.
12. Opis Unione africana na webu Francuskog ministarstva vanjskih poslova.
13. Sito ufficiale del GCC.
14. “Proposta di denominazione della moneta GCC ‘troppo generica’, Trade Arabia, 16 dicembre 2009.
15. “La Cina spera di diffondere lo yuan all’interno dell’ASEAN”, Les Echos, 31 dicembre 2009.
16. Sito ufficiale della PSP.
17. La marcia irresistibile del nuovo ordine mondiale, di Pierre Hillard (Editions François-Xavier de Guibert, 2007), p. 21.
18. Ibidem., Pp. 86-87.
19. La ripartizione delle nazioni europee: Dalla comunità euro-atlantica allo stato mondiale, Pierre Hillard (Editions François-Xavier de Guibert, 2005), p. 137 e la marcia irresistibile del Nuovo Ordine Mondiale, op. cit, p. 79.
20. “Risoluzione del Parlamento europeo sullo stato delle relazioni transatlantiche dopo le elezioni che hanno avuto luogo negli Stati Uniti” (2008/2199 (INI)), Réseau Voltaire, 23 marzo 2009.
21. “La Russia e la Cina hanno proposto una moneta comune globale“, Réseau Voltaire, 11 luglio 2009.
22. The Economistdi gennaio 1988 ha annunciato il lancio di una moneta mondiale chiamata “Fenice” per il 2018. Siamo nei tempi previsti.
23. “Discorso di accettazione“, da Herman von Rompuy, Réseau Voltaire, 19 novembre 2009.
24. Le rivendicazioni etniche e religiose, come l’opposizione tra regioni ricche e povere accelera la decomposizione degli stati nel mondo. Questo fenomeno si spiega in particolare con il trasferimento dell’autorità suprema alle unioni politiche regionale, a scapito degli stati, che non hanno più alcuna ragion d’essere. La disintegrazione degli stati sarà globale. Già alcuni leader degli Stati federali degli Stati Uniti, Texas e Vermont, vogliono la secessione. Per quanto riguarda l’Europa, il Belgio con le Fiandre o la Spagna con la Catalogna sono in grave rischio. Queste affermazioni regionaliste, che possono frammentare gli stati, sono necessarie per raggiungere la realizzazione del nuovo ordine mondiale.
25. Fino agli inizi del gennaio 1973, la Francia ha condiviso il diritto di creare denaro con le banche private. Per finanziare la costruzione di alloggi per esempio, lo stato prendeva prestiti dalla banca centrale che creava la moneta. Successivamente, lo stato rimborsava il prestito, mentre la banca distruggeva le banconote, ma, soprattutto, non pagava gli interessi. Ma lo Stato si vietò di prendere in prestito dalla banca centrale, con l’articolo 25 della legge Pompidou-Giscard d’Estaing del 3 gennaio 1973. Privandosi della possibilità di creare moneta, a meno di rivolgersi a soggetti privati, che fanno pagare gli interessi ad un prezzo elevato. Pertanto, questa politica impedisce qualsiasi vera e propria politica sociale che rende gli investimenti pubblici inaccessibili e facendo, allo stesso tempo, aumentare il debito pubblico. Questo principio è sancito nel trattato di Maastricht (1992.) all’articolo 104, che è stato inserito nell’articolo 123 del Trattato di Lisbona. Gli Stati membri dell’UE sono totalmente in balia dell’oligarchia finanziaria.
(Prijevod: Josip Nikšić)
 
(Nastavak slijedi)
 

Pierre Hillard, doktor političkih znanosti i profesor međunarodnih odnosa. Njegovi istraživački radovi poglavito su usredotočeni na instrumentalizaciju Europske unije s obzirom na stvaranja jedinstvenog euro-atlantskog bloka. Posljednje objavljeno djelo je: Bertelsmann: Un empire des médias et une fondation au service du mondialisme (François-Xavier de Guibert éd., 2009.)

Anketa

Tko su nam od susjeda veći prijatelji?

Nedjelja, 20/05/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1235 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević