Get Adobe Flash player

Bez hrvatskog iseljeništva nema demografske revitalizacije

 
 
Duboko produhovljena članica francuskog otpora Simone Weil bilježi na jednom mjestu kako sva vremenska dobra čovjeku mogu služiti kao mostovi k božanskom i ne smiju mu se oduzeti. Relativna dobra, piše Weil, kao dom, domovina, tradicija, kultura itd. griju i hrane dušu i bez njih je, osim u slučaju svetosti, ljudski život nemoguć. A Oliver Zimmer, švicarski profesor povijesti na Sveučilištu Oxford, zamjera Benedictu Andesonu, autoru knjige „Izmišljanje nacije“ (Imagined Communities), što u nabrajanju elemenata oblikovanja nacije (reformacija, Gutenberg, tisak, standarizacija jezika) zaobilazi činjenicu da si čovjek naciju predočava kao tvorevinu sličnu mjestu.
https://www.srf.ch/static/radio/modules/dynimages/624/srf-4/schweiz/2015/03-2015/287489.150325_tg_oliver-zimmer-zvg-624.jpg
Oliver Zimmer
 
Osjećamo li se kozmopolitima, pripadnicima političke ili akademske elite, jesmo li obrtnici, novinari, živimo li kraće ili dulje vremena izvan mjesta svoga rođenja, mi smo po svojoj antropološkoj građi bića usredotočena na mjesto. I samim internetom dominira metaforika mjesta. Tȁu Cyberspace se ne govori samo o Networks, nego i o Chatrooms, Platforms i Acquaintances, pače o Friends, tvrdi Zimmer. Izgubi li iz vida mjesto, čovjek očajnički traži nadomjestak. Možda je Benedict Anderson trebao označiti naciju kao „imagined place“, kaže profesor Zimmer. Ova začuđujuća čovjekova sposobnost – da se osjeća dijelom višemilijunske nacije – funkcionira samo zahvaljujući realnoj povezanosti s mjestom. Za većinu ljudi je stoga Europska unija samo kulturni prostor. Afektivna razlika, koja iz ovog proizlazi, je velika i politika ju treba uzeti na znanje i prema tome postupati, kaže Zimmer.
 
Ove se telurijske teme na svoj specifičan način dotakao i polihistor Ivan Illich, bračko i bečko dijete rijetkog ugleda u svijetu. Latinska riječ vernaculum koristila se 1200 godina u Rimu za sve što je uzgojeno, otkano, izraslo ili napravljeno kod kuće, za razliku od onoga što se nabavljalo razmjenom. To su, prema Illichu, zajednički stvorene vrijednosti koje čovjek štiti i brani, a ne kupuje ih niti prodaje na tržnici. Vernaculum označava ukorijenjenost i boravište u intimnome zavičajnom svijetu, kojim ne vlada obilje nego skromnost, umjesto ponude gotovih proizvoda, uživaju se plodovi vlastitih ruku. Danijel Dragojević će potrebu za hodanjem po tlu djetinjstva nazvati „topografskom nostalgijom“.
 
Ako je hrvatskim političarima, saborskim zastupnicima i državnim službenicima stalo do popravka loše demografske slike Hrvatske, trebali bi se ozbiljnije pozabaviti ovom elementarnom ljudskom potrebom povezanosti s mjestom podrijetla. Dramatično je što na području države nastaju nenaseljeni, neobrađeni i zapravo opustjeli prostori („terra nullius“) kojima, prema hrvatskim demografima, mogu zagospodariti nepozvani i nepoznati gosti, čime se ne ugrožava samo sigurnost države nego i briše hrvatski identitet prostora. Hrvati određuju svoju opstojnost svojom demografijom i na žalost postaju gerontološko društvo na putu umiranja. „Bez hrvatskog iseljeništva nema demografske revitalizacije, druga populacija bi mijenjala hrvatski identitet“, kaže Stjepan Šterc.
 
Možda će hrvatski političari nekad shvatiti (kad sami budu pogođeni!) da ni antropološke posljedice iseljavanja više nisu iste kao nekad. Dok je obiteljska umreženost bila rijetko mjesto u društvu pred čijim je kućnim pragom završavala ekonomska računica, iseljavanje ne samo da nije otežavalo život onih koji su ostali na ognjištu, već ga je u većini slučajeva svojim doznakama činilo podnošljivim. Uvijek se našao netko tko je za nekoga mogao nešto učiniti, a da za to nije morao biti plaćen. Vremena su se, međutim, promijenila, obiteljske strukture su se smanjile, udio nenaplative i karitativne ekonomije biva sve manji, socijalna država je implodirala. Netko mora zarađivati mirovine, a sve je manje radno sposobnih. Dok demografi sve glasnije ukazuju na depopulaciju zemlje, političari uporno izbjegavaju ozbiljno suočavanje s krucijalnim problemom napuštanja Hrvatske sa strane mladih ljudi i javnosti prodaju san o povratku iseljenika.
 
Na hrvatskim je političarima i državnim službenicima da u zemlji omoguće poduzetništvo. „Ekonomska nada je najučinkovitije sredstvo da siromaštvo izgubi tlo pod nogama“ preporučuje Hernando de Soto, peruanski ekonom, kojemu se pripisuje da je dodjelom posjedničkih prava na zemlju andskim seljacima pobijedio maoističku gerilu Svjetleća staza (Sendero Luminoso). Potrebne su reforme. Ne treba puno za reforme: malo fantazije, jaka doza kapitala i snažna vlast koja je u stanju provesti zakone, tvrdi de Soto. Svima treba omogućiti da steknu vlasnička prava, kojima se dobivaju krediti i koji se kao čisti kapital mogu investirati. Time se omogućuje čovjeku da bude poduzetnik. De Sotova priča glasi: U posljednjih 15 godina milijunima smo ljudi isposlovali pristup globaliziranomu pravnom sustavu, time što smo dokumentirano znanje, koje se nalazilo u lokalnim malim i najmanjim regstrima o vlasničkim i posjedovnim pravima, prenijeli u jedinstveni. Posjedovna i vlasnička prava su tvorevine zakona a ne prirode. Privatno vlasništvo nije sveta krava, nego sredstvo da se novcem učinkovito i čestito upravi. Samo vlasništvo nije jamstvo za prosperitet, ali je od svih nesavršenih sredstava daleko najprikladnije kako bi se postiglo da se dobra koriste dugoročno i održivo. Privatnim se vlasništvom bolje upravlja nego što to čini država s državnim. Izazov je kako jedna država može izvesti svoj narod iz nezakonitog stanja u pravne okvire u kojima je svim građanima otvoren pristup posjedovanju i poslovanju.
 
Zašto globalizacija koristi imućnima? Jer su sposobni kanalizirati bitne elemente globalizacije – naime znanje i točnu dokumentaciju o vlasničkim odnosima i posjedovnim pravima s instrumentima provedbe ovih prava. Većini ljudi nedostaje ovo znanje jer njihova prava ili posjedi nisu na nacionalnoj razini registrirana ili ne tako dokumentirana da bi u međunarodnom okružju bila mjerljiva ili usporediva. Ključ održivoga gospodarskog uspjeha se nalazi u izgradnji gospodarskih institucija, nastavlja de Soto. Ustanove čine talente i ideje građana korisnim, ukoliko one nude poticaj, sigurna vlasnička i ugovorna prava, funkcionalno pravosuđe i slobodno nadmetanje, tako da većina pučanstva može sudjelovati u gospodarskom životu. Svugdje se tvrdi da je znanje ključni čimbenik razvoja i da je šteta što ga Hrvatska besplatno izvozi. Zar saborski zastupnici i političari općenito ne smiju posjedovati znanje? Zar je teško izračunati da u maloj Hrvatskoj ne postoji tržište za tisuće sociologa, režisera, kulturologa, ali zato postoji za stotine tisuća poduzetnika.
 
Izjava ministra graditeljstva i prostornoga uređenja Lovre Kuščevića da „danas imamo vrlo nesređeno stanje u katastru i zemljišnim knjigama, što sprječava velike investicije te stvara probleme našim sugrađanima bilo da je riječ o velikim investicijama, nasljeđivanju, kupoprodaji ili nečemu drugome“ daje naslutiti kako je problem uočen. „Sa ZIS-om smo podatke iz zemljišne knjige i iz katastra spojili u jednu bazu“, kaže ministar i nastavlja da „slijede nove izmjere koje će rezultirati novim podatcima o obliku, veličini i namjeni zemljišta te o vlasniku, posjedniku i stvarnim teretima na nekretnini.“ Predviđeni rok za dovršenje svih ovih postupaka je godina 2020. Ponadati se da ovo ne će biti tek jedno više neispunjeno puko obećanje.
 
(Svršetak u sljedećem broju)

 

Tihomir Nuić, (preuzeto iz lista "Politički zatvorenik" br. 270., https://www.hrvati.ch/index.php/kolumne/razmisljanja/1965-tihomir-nuic-majka-hrvatska-i-njezina-djeca)

Pakt o financijskoj odgovornosti iz prosinca 2011. godine

 
 
Europska unija i dalje traži pravnu osnovu daljnjeg stabilnijeg razvitka, ali su osnovna pitanja i dalje otvorena. Temeljne akte Europske unije nakon ugovornog i ustavnog značaja čini Ugovor iz Lisabona iz 2009. godine, koji obuhvaća Ugovor o Europskoj uniji i Ugovor o funkcioniranju Europske Unije, te Povelja temeljnih prava Europske unije. Već 2010. godine, uslijed djelovanja krize koja je zaprijetila ekonomskim temeljima Europske unije, iniciran je proces izmjena i dopuna ovog ugovora. Taj je složeni pravni sustav od velike važnosti za Hrvatsku, te ga izučavamo u sklopu posebne znanstvene discipline pravnog studija.
https://www.lpb-bw.de/fileadmin/_migrated/pics/EU_Vertrag_Lissabon.jpg
Ključno i najteže pitanje ostaje je li Europska unija spremna za radikalniju primjenu federalnog načela u osmišljavanju svoje organizacije i djelovanja, uz istodobno osiguranje poštivanja nacionalnog identiteta država članica? Kojim institucionalnim rješenjima je moguće zadovoljiti oba proturječna zahtjeva? U kojoj mjeri uopće, europske države dijele zajedničke (ustavne) vrjednote, kako bi mogle prihvatiti odluke donesene na Konvenciji? Ova pitanja važnija su od svih ostalih, jer otvaraju pitanje podijeljenog suvereniteta, koje je pažljivo zaobilaženo tijekom desetljeća europskog integriranja.
 
Prihvatljivom nam izgleda ocjena i opomena koju je europskim političarima unaprijed dao američki pisac Larry Siedentop: “Privlačnost ispravno shvaćenog federalizma za Europu je u tome, što on može omogućiti preživljavanje različitih političkih kultura i oblika građanskog duha. Ali to je moguće samo ako se federalizam postigne postupno. Jer, jedna od pretpostavki uspješnog federalizma je konsenzus o tome koja područja političkog odlučivanja pripadaju središtu, a koja trebaju biti pridržana periferiji. U današnjoj Europi nema takvog konsenzusa. Uspostavljanje europskog Senata, ovlaštenog da nadzire i ocjenjuje rad Europskog suda u stvaranju zajedničke jurisprudencije, moglo bi postupno pridonijeti stvaranju takvog konsenzusa. Ali on ne može nastati preko noći. Niti može iznenada izrasti europska politička klasa, sposobna da brani takav konsenzus i učini obavljanje upravljačkih dužnosti odgovornim.
 
Opasnost ishitrenog federalizma u Europi – žurbe prema političkoj integraciji, koja bi federalizam iskrenula u jedva nešto više od maske za unitarnu super – državu, je u tome što bi ugrozila složeno tkivo europskih društava. To nisu pitanja za slijedećih nekoliko godina. To su pitanja za desetljeća, možda za naraštaje. Federalizam je pravi cilj za Europu. Ali Europa još nije spremna za federalizam.”
 
Pakt o financijskoj odgovornosti iz prosinca 2011. godine, sa zahtjevom da se u ustave zemalja članica unesu odredbe o ograničavanju zaduživanja i obvezi poštivanja „uravnoteženog državnog proračuna“, ponovno su otvorili ustavnu raspravu. Temeljno je pitanje koliko elemenata primjene federalnog načela Europska Unija treba i može primijeniti u suočavanju sa vlastitim bitnim razlikama u razumijevanju funkcioniranja države i gospodarstva. Britanski profesor Vernon Bogdanor uspoređuje aktualni europski trenutak sa situacijom u američkoj Konfederaciji 80-ih godina 18. stoljeća kada je bitno pitanje daljeg razvoja državne zajednice bilo preuzimanje ogromnih dugova koje su države članice preuzele u ratu za nezavisnost od strane federalne države.
 
(Svršetak u sljedećem broju)
 

https://www.google.hr/?gws_rd=ssl#q=Funkcije+ustava+u+demokratskom+dru%C5%A1tvu

Državne ustanove trebale su upozoriti migrante na novodoneseni zakon i njegove posljedice

 
 
Time što imaju svoje skrbnike u HMI-ju (Hrvatska matica iseljenika), Državnom uredu, saborskom Odboru, znanstvenim i istraživačkim ustanovama, te u trojici saborskih zastupnika, hrvatski su migranti povlašteni u odnosu na domovinsko stanovništvo (osim na srpsku manjinu!). Jedini mjerljivi uspjeh ovih organizacija je u tome što je država zaposlila više desetina svojih građana koji se na taj način mogu skrbiti za svoje obitelji. Da pak migranti nemaju od njih nikakve koristi, razvidno je iz sljedećih primjera iz kojih je vidljiva tromost, nebriga, nepokretnost i neodgovornst prema ljudima i poslu.
http://shoebat.com/wp-content/uploads/2015/10/01swiss-inline2-650.jpg
Brojni korisnici švicarskih mirovina su se vratili u Hrvatsku zbog okružja koje im je desetljećima nedostajalo, ali i zbog toga što su si mirovinama mogli daleko više priuštiti nego u skupoj Švicarskoj. Dizali su u Hrvatskoj kredite radi rješavanja stambenih potreba, računajući s otplatama iz mirovina. Kad je Hrvatski sabor 1. ožujka 2012. ozakonio oporezivanje umirovljenika, to je osobito pogodilo umirovljenike sa švicarskim mirovinama zbog tečaja franka. Problem nije u samom oporezivanju, jer se toliko građanske svijesti očekuje od svakog povratnika. Problem je nastao u poreznoj stopi (što se početkom 2017. trebalo promijeniti) i u gotovo trogodišnjoj šutnji.
 
Nisu li spomenute državne ustanove trebale upozoriti migrante na novodoneseni zakon i njegove posljedice?! Došlo je do retroaktivnog oporezivanja. Retroaktivnim oporezivanjem od 1. ožujka 2012., koje je započelo tek 2015., a ponegdje tek 2016. godine, s obvezom plaćanja svih zaostataka poreza od 1. ožujka 2012., uz obračun kamata i sve uz obvezu plaćanja u roku od 8 dana, piše jedan odvjetnik, dovedeni su brojni korisnici švicarskih mirovina u položaj dužničkog ropstva. Nametnut im je dug od 15.000 pa do 40.000 i više švicarskih franaka. Došlo je do prijetnji ovrhama ili do njihova provođenja, nakon kojih umirovljenici ostaju bez svoje imovine, nekretnina ili smještaja u staračkim domovima. Od korisnika švicarskih mirovina u Hrvatskoj počela se stvarati nova generacija socijalnih problema. Njihove molbe da ih se barem sasluša, ignorirane su.
 
Kad su htjeli regulirati svoj status koncem 2014. godine prema tadašnjim odredbama Ministarstva unutarnjih poslova, migrantima se događalo nešto neobično na revnijim konzulatima Republike Hrvatske diljem svijeta. Pojedini službenici konzulata su u svojoj neobaviještenosti, aroganciji i pod prijetnjom kazne, ljudima poništavali važeće osobne iskaznice i samovoljno ih proglašavali „nerezidentnim“ hrvatskim državljanima, ne obazirući se na nesagledive posljedice toga čina. Među pogođenima je bio dobar dio onih koji se nikad nisu nosili mišlju da ostanu živjeti u inozemstvu, pa zbog toga nisu ni tražili državljanstvo gostoprimajućih država. Kupnjom ili gradnjom su rješavali stambeno pitanje za starost. Njihovo prebivalište izvan Republike Hrvatske je trajalo desetljećima, ali je zadržalo karakter privremenosti zbog nakane definitivnog povratka. Nije se čulo da je netko snosio odgovornost za neodgovorno poništavanje važećih državnih dokumenata.
 
Neodgovrnim ponašanjem, jer nije reagirala na dopis švicarskoga socijalnog osiguranja o sklapanju ugovora u svezi s dječjim dodatkom, hrvatska državna administracija je nanijela višegodišnju štetu roditeljima iz Hrvatske na radu u Švicarskoj čija su djeca ostala u domovini i imala pravo na dječji dodatak. Za razliku od susjednih zemalja, roditelji iz Hrvatske, propustom državne administracije, nisu imali pravo na dječji dodatak sve do 1. siječnja 2017., kad je Švicarska problem s Hrvatskom riješila Protokolom u okviru reguliranja odnosa s Europskom unijom. Gotovo dva mjeseca od stupanja na snagu Protokola, u Hrvatskoj se ne može dobiti kompetetan odgovor u svezi s posljedicama Protokola na zdravstveno osiguranje hrvatskih državljana. Na ovom mjestu valja upozoriti i na neke diskriminatorske odnose prema povratnicima. Primjerice, godišnja karta za gradski promet u Splitu skuplja je pet puta za umirovljenike sa stranim mirovinama od cijene koju plaćaju umirovljenici s hrvatskim mirovinama. Jednakost može biti tako brutalna!
 
U čl. 13 spomenutog Zakona se kao djelokrug Državnog ureda izričito spominje „jačanje suradnje s Hrvatima izvan Republike Hrvatske i izrada komunikacijske strategije za Hrvate izvan RH“. Imenovani predstavnik za Hrvate u Švicarskoj u Savjetu Vlade nikad nije našao vremena ni porazgovarati s onima koje zastupa o njihovim problemima, poteškoćama, željama i prijedlozima. Kako onda priopćava vlastima, s čim se sve ljudi suočavaju u inozemstvu i u domovini? Radi se, očito, o savjesnom čovjeku!
 
(Nastavak slijedi)
 

Tihomir Nuić, (preuzeto iz lista "Politički zatvorenik" br. 270., https://www.hrvati.ch/index.php/kolumne/razmisljanja/1965-tihomir-nuic-majka-hrvatska-i-njezina-djeca)

Anketa

Izjavom da je ona autor "lex Agrokora", koga štiti Martina Dalić?

Petak, 23/02/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 937 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević