Get Adobe Flash player

Ekshumacija i pokop žrtava grobišta Sep u Gornjem Hrašćanu 23. kolovoza 2010.

 
 
Govor na Sedmom hrvatskom žrtvoslovnom kongresu u Muzeju Mimara, Zagreb, 30. rujna 2016.
U doba dok nitko nije na nivou Države vodio brigu o grobištima i stratištima osnovano je 20. rujna 2000. u Varaždinu Društvo za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava. Prvi zadatak Društva spomen križem obilježiti najveće grobište poratnog razdoblja Drugog svjetskog rata na području Varaždinske biskupije – grobište Dravska šuma kod Varaždina što je i učinjeno 18. lipnja 2004. godine, a spomen križem obilježene su i grobišta u Međimurju, Repova šuma – Štrigova, Sep u Gornjem Hrašćanu, Ksajpa u Šenkovcu i Leš u Kotoribi. Kao i grobišta prvih masovnih likvidacija na području Varaždinske biskupije i županije nastala 1943. godine po zauzimanju Varaždinskih Toplica od strane partizanske vojske, grobište Leskovec i grobište-grob Kalnička Kapela, grobište Šoderana u Kućanu Ludbreškome, te lokaciju iz poraća, grobište Gaj u Strmcu Podravskome. U spomen na prešućivane žrtve Drugog svjetskog rata i poraća spomen obilježja podignuta su 2003. u Čukovcu kod Ludbrega i 2008. u Vratišincu u Međimurju, u istoimenoj župi i općini. Zahvaljujući angažiranju članova Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava na groblju u Draškovcu 3. srpnja 2012. postavljen je spomen križ nad zajedničkim grobom poginulih Roma u savezničkom bombardiranju potkraj rata 1945. godine. U organizaciji Društva na desetak preostalih grobova na groblju u Varaždinu u kojima su pokopani zarobljeni njemački vojnici umrli poslije Drugog svjetskog rata pod raznim okolnostima u Varaždinu i okolici postavljeni su novi drveni križevi, a u spomen na žrtve i stradanja Društvo svake godine organizira više komemoracija i sjećanja na žrtve.
http://www.biskupija-varazdinska.hr/UserDocsImages/images/stories/2011/Dogadjaji/Dravska_suma_komemoracija1.jpg
Kako su se 5. ožujka 2009. godine kod rekonstrukcije i premještanja zapadnog dijela nasipa u Gornjem Hrašćanu iz zemlje stale pojavljivati kosti, a za koje smo na temelju izjava svjedoka pretpostavljali da pripadaju žrtvama koje su na ovo stratište potkraj mjeseca lipnja 1945. godine dovožene iz smjera Varaždina zatražili smo zaustavljanje radova i ekshumaciju žrtava. Kako se gornji sloj zemlje, oko 40 cm, skinuo teškom mehanizacijom došlo je do „kidanja“ brojnih kostiju. Na tom dijelu zemljišta, sjeverno uz rub nasipa, dužine oko 200 metara planirao se urediti pristupni put do njiva pa je u nekoliko navrata izvođač radova htio radove završiti i na trasu puta navesti šljunak. Svaki puta kada su se radovi nastavili član Društva Josip Kolarić izvijestio je nadležne te su radovi konačno, 10. ožujka, šesti dana nakon otkrića i zaustavljeni.
 
Na temelju zahtjeva Državnog odvjetništva i naloga suda ekshumacija je izvedena u lipnju 2009. godine, a pokop ekshumiranih žrtava u novosagrađenu grobnicu nedaleko stratišta održan je 23. kolovoza 2010. godine. Tu moram naglasiti da je ovaj dio grobišta srećom ekshumiran. Naime početkom ožujka te godine padala je jaka kiša koja je stala ispirati kosti iz novog dijela nasipa koji se „gradio“ i iz zemlje u kojoj su bile pokopane žrtve, pa su se tako uslijed kiše isprane kosti stale „pojavljivati“ u novom dijelu nasipa. Radove je Vodogradnja nastavila u petak, 6. ožujka i zemlju odvozila prema naselju Parag gdje žive Romi, a tu su u ispranoj zemlji mali Romi također su opazili ljudske kosti te su i oni alarmirali policiju. Uz pomoć sponzora i dobročinitelja troškove ekshumacije 2009. godine pokrilo je Društvo za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava, a iduće godine je na isti način uz pomoć dobrovoljnih priloga uspjelo sagraditi grobnicu u žrtve dostojno pokopati.
 
(Nastavak slijedi)
 

Franjo Talan

Unatoč "nezainteresiranosti" države, neke su prešućene žrtve ipak dostojno pokopane

 
 
Govor na Sedmom hrvatskom žrtvoslovnom kongresu u Muzeju Mimara, Zagreb, 30. rujna 2016.
Za vrijeme rada Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava, u osam godina rada, evidentirano je preko 260 tisuća žrtava, a utvrdile su se i okolnosti stradanja brojnih žrtava kako u Hrvatskoj tako i u inozemstvu. Evidentirala su se i brojna grobišta, a izvedeno su brojne ekshumacije na više od dvadeset lokacija. Da bi se intenzivirao rad na prikupljanju podataka formirana su istraživačka središta po županijama, a poslu na prikupljanju podataka doprinos su dali i brojni članovi Udruge Hrvatski domobran, Hrvatskog društva političkih zatvorenika i ostali. Iz ekshumiranih grobišta jedne žrtve su potom pokopane, druge su „zbrinute“, a treće su godinama poslije čekale na pokop, dok su neke i danas privremeno smještene na groblju (npr. žrtve grobišta Očura u Varaždinu...). Tako su 1992. godine izvedeni istražni radovi na području gore Macelj gdje su ekshumirane 1163 žrtve. Na prostoru Maceljske šume – Lepa Bukva, Vrh Ilovec i Crni Jarak - ekshumirane 1164 žrtve a 1995. godine izvedena je i ekshumacija posmrtnih ostataka žrtava u Velikom Trgovišću, Sračincu i Očuri kod Lepoglave. Žrtve iz Sračinca pokopane su na mjesnom groblju, a one iz Očure „zbrinute su“, privremeno pokopane na varaždinskom groblju u grobnicu za privremene ukope.
http://www.viktimologija.com.hr/images/veljaca2016/1-P1410423.jpg
U razloge zbog čega su žrtve grobišta Macelj na pokop čekale punih 13 godina, do 22. listopada 2005., kada su pokopane u spomen grobnicu kraj novopodignute crkve u Frukima, kao i zbog čega su 464 ekshumirana tijela iz grobišta Drenovec kod Slatine (Izvješće strana 81 i 124), „ubačena“ u crne plastične vreće te potom smještene u jednu betoniranu jamu kraj crkve, ispod koje je postavljen križ u podnožju kojem je na mramornoj ploči natpis koji govori o „preko 500-a ubijenih“, neću ulaziti.
 
Nakon 14 godine pokopane su „bjelovarske“ žrtve – pokop žrtava grobišta Lug
 
U doba „vakuma“, od 2000. do 2011., po ukidanju Komisije i otvaranju Ureda, u vrijeme dok Država, tj. Vlada Republike Hrvatske nije smatrala da sve žrtve zaslužuju dostojan ukop desilo se ipak nekoliko ekshumacija, a i žrtve su pokopane u skladu s tradicijom i civilizacijskim dosezima koje su ugrađene i općeprihvaćene norme ponašanja prihvaćene i od Parlamentarne skupštine Vijeća Europe. Ne samo da su pokopane žrtve grobišta Macelj, ekshumirane su i žrtve s otočića Daksa koje su partizani poubijali po zauzimanju grada Dubrovnika u listopadu 1944. godine, a među kojima je bilo više desetaka civila, uglednih građana. Zahvaljujući zauzimanju Mate Račevića i ostalih članova Udruge "Daksa 1944./45." 2009. izvedena je ekshumacija, a potom je pomoću DNK-a analize sproveden postupak identifikacije te su žrtve iduće godine, u subotu 19. lipnja i dostojno pokopane. Nešto duže razdoblje za sprovod trebalo je za žrtve grobišta Lug kod Bjelovara koje su ekshumirane u rujnu i listopadu 1992. godine. Povrat posmrtnih ostataka natrag u Bjelovar bio je uoči Božića, u ponedjeljak, 19. prosinca 2005. godine, a cjelokupnu organizaciju vraćanja posmrtnih ostataka iskopanih žrtava na područje grada Bjelovara vodio je Odbor za podizanje spomen obilježja prešućivanih hrvatskih žrtava Drugog svjetskog rata i poraća s područja Bjelovarsko-bilogorske županije na čelu sa Zdravkom Ivkovićem, predsjednikom Matice Hrvatske Bjelovar, a žrtve su potom pokopane 28. lipnja 2006. godine. Obredne sprovode predvodio je varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak, a nazočnima se uz ostale obratio i Franc Perme, predsjednik Društva za ureditev zamolčanih grobov iz Ljubljane.
 
(Nastavak slijedi)
 

Franjo Talan

U četvrt stoljeća Država nije „pronašla“ mjesto gdje bi se žrtve pokopale

 
 
Govor na Sedmom hrvatskom žrtvoslovnom kongresu u Muzeju Mimara, Zagreb, 30. rujna 2016.
Da bi se sve žrtve i svi stradali i poginuli u Drugom svjetskom ratu i poraću evidentirali Sabor Republike Hrvatske donio je 8. studenoga 1991. godine Zakon o utvrđivanju ratnih i poratnih žrtava II. svjetskog rata, a da bi se to i realiziralo iduće godine Republika Hrvatska je
osnovala i Komisiju za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Drugog svjetskog rata. Komisija je imala dvostruki zadatak. S jedne strane prikupljala je svjedočenja i podatke o svim poginulim i „nestalima“, a s druge strane prikupljala je podatke o brojnim, za komunističkog razdoblja prešućivanim, grobovima, grobištima i stratištima nastalih kako u ratu tako i u poraću. Ista je radila do početka 2000., a potom je ukinuta. Potom se čekalo i čekalo sve do 2011. godine, kada je 11. ožujka donesen Zakon o pronalaženju, obilježavanju i održavanju grobova žrtava komunističkih zločina nakon drugog svjetskog rata na temelju kojeg je došlo do formirana Ureda, a promjenom vlasti potkraj 2011. godine dolazi do novih promjena pa tako Sabor 12. prosinca 2012. godine donosi Zakon na temelju kojeg je osnovano i Vladino Povjerenstvo za istraživanje, uređenje i održavanje vojnih groblja, groblja žrtava Drugog svjetskog rata i groblja poslijeratnog razdoblja.
 
U takvim okolnostima od 2000. te godine izostala je sustavna briga Države da se žrtve, poginuli i „nestali“ barem evidentiraju i da se na temelju tih svjedočenja i vjerodostojnih dokumenata utvrdi njihovo postojanje, a nijedna Vlada do sada nije se pobrinula i osigurala mjesto i sredstva da se ekshumirane žrtve na dostojan i ljudski način pokopaju. Doduše što se grobišta i stratišta tiče na temelju zakonskih rješenja 2011. i 2012. godine neki pomaci se bilježe, ali u prvom slučaju, već u samom nazivu, „izostavljene“ su žrtve iz Drugog svjetskog rata, a u oba slučaju Država niti je osigurala mjesto dostojnog pokopa niti je iskazala spremnost oko održavanja posljednjih počivališta.
 
Dakle, posljednjih godina Država je na neki način preuzela brigu o neobilježenim grobištima, ali nije preuzela brigu oko pokopa žrtava veće je tu obvezu prepustila, zapravo nametnula županijama, za vrijeme dok je funkcionirao Ured, a po kasnijem zakonskom rješenju za vrijeme rada Povjerenstva pokop ekshumiranih žrtava trebao bi biti na području općina i gradova koji su potom dužne voditi i brigu oko održavanja.
 
(Nastavak slijedi)
 

Franjo Talan

Anketa

Tko su nam od susjeda veći prijatelji?

Nedjelja, 20/05/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1233 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević