Get Adobe Flash player

Ostvarenja Haavare

 
 
Između 1933. i 1941. godine, otprilike 60.000 njemačkih Židova iselilo se u Palestinu pomoću Haavare i drugih njemačko-cionističkih sporazuma, to jest gotovo 10 % židovske populacije u Njemačkoj 1933. god. (Ti su njemački Židovi sačinjavali 15 % židovske populacije u Palestini 1939.). Poneki su iseljenici pomoću društva Haavare prebacili značajna osobna bogatstva iz Njemačke u Palestinu. Kao što je to zapisao židovski povjesničar Edwin Black: «Mnogi od tih ljudi, posebno krajem tridesetih godina, mogli su prebaciti prave replike svojih kuća i svojih tvornica, to jest, ponovno izgraditi svoj život na gotovo istovjetan način».57
Ukupna svota novca prebačenog iz Njemačke u Palestinu posredstvom Havaare u razdoblju od kolovoza 1933. do kraja 1939. godine iznosila je 8,1 milijuna funti ili 139,57 milijuna njemačkih maraka (ili pretvoreno u dolare više od 40 milijuna dolara). Toj se svoti treba dodati 33,9 milijuna njemačkih maraka (13,8 milijuna dolara) koje je dala Reichsbanka za primjenu Sporazuma.58
http://www.cclj.be/system/files/styles/article_full/private/imgs/actu/haavara_illu_19-12-18.jpg?itok=FaAIeDgR
Povjesničar Edwin Black je procijenio da su 70 milijuna dodatnih dolara mogli biti prebačeni u Palestinu dodatnim trgovačkim sporazumima s Njemačkom, i međunarodnim bankarskim transakcijama. Njemačka davanja imala su veliko djelovanje na jednu tako nerazvijenu zemlju kakva je bila Palestina tridesetih godina XX. stoljeća, primjećuje on. Više velikih industrijskih poduzeća je otvoreno s kapitalom koji je dolazio iz Njemačke, uračunavši u to i tvrtke za sustav odvodnje „Mekoroth“ i tekstila „Lodzia“. Priljev proizvoda i kapitala za Havaaru, zaključuje Edwin Black, „proizveo je gospodarsku eksploziju u židovskoj Palestini“ i bio je „neophodni čimbenik u stvaranju židovske države“.59
 
Sporazum s Haavarom uvelike je doprinio židovskom razvitku u Palestini i, prema tomu, i osnivanju države Izrael. U jednoj okružnici njemačkog Ministarstva vanjskih poslova, iz siječnja 1939. godine, stoji, uz određenu uznemirenost, da «prijevoz židovske imovine izvan Njemačke (u sporazumu s Haavarom) doprinosi na ne baš zanemariv način izgradnji židovske države u Palestini».60
Bivši službenici društva Haavare u Palestini potvrdili su te tvrdnje u jednoj detaljnoj studiji o Sporazumu o prijevozu, objavljenoj 1972. godine: «Gospodarska djelatnost bila je omogućena priljevom njemačkog kapitala i prijevozima Haavare u privatnom i javnom sektoru, a to je bilo od velike važnosti za razvitak zemlje. Mnogobrojne nove industrije i trgovačka poduzeća su našla svoje mjesto u židovskoj Palestini, i mnoge tvrtke, koje su jako važne još i danas za gospodarstvo države Izrael, duguju svoje postojanje  Haavari.»61
 
Dr. Ludwig Pinner, predstavnik, Haavare u Tel-Avivu tridesetih godina, kasnije je komentirao da su Haavarini imigranti izvanredno sposobni, i da su «doprinijeli na odlučujući način» gospodarskom, društvenom, kulturnom i obrazovnom razvitku židovske zajednice u Palestini.62
Sporazum o prijevozu bio je primjer od najveće važnosti suradnje između Hitlerove Njemačke i međunarodnog cionizma. Tim sporazumom je Treći Reich učinio više nego ijedna druga vlada tridesetih godina u pomaganju židovskog razvitka u Palestini.
 
Bilješke:
 
57 E. Black, Transfer Agreement, p. 379.; F. Nicosia, Third Reich, pp. 212, 255 (n. 66).
58 W. Feilchenfeld, et al., Haavara-Transfer, str. 75.; "Haavara," Encyclopaedia Judaica, (1971), Vol. 7, p. 1013.
59E. Black, TransferAgreement, str. 379, 373, 382.
60 Okružnica od 25. siječnja 1939. Nüremberški dokument 3358-PS. International Military Tribunal, Trial of the Major War Criminals Before the International Military Tribunal (Nuremberg: 1947-1949), Vol. 32, str. 242-243.
61 Werner Feilchenfeld, et al., Haavara-Transfer nach Palaestina (Tübingen: Mohr/Siebeck, 1972). Navod u: Ingrid Weckert, Feuerzeichen (Tübingen: Grabert, 1981), str. 222-223.
62 W. Feilchenfeld, et al., Haavara-Transfer nach Palaestina (1972). Navod u: I. Weckert, Feuerzeichen (1981), str. 224.
63 Sporazum o prijevozu nazvan je Haavara-Abkommen. Haavara, hebrejski הרבעה- prijevoz.

 

(Svršetak u sljedećem broju)
 

Mark Weber, Cionizam i Treći Reich

(s engleskog izvornika, uz pogled i sravnjivanje s francuskim i talijanskim prijevodima, i uz dodatak i svojih fusnota, preveo: Josip Nikšić)

Sporazum o prijevozu

 
 
Središnji dio njemačko-cionističke suradnje za vrijeme hitlerovskog razdoblja bio je Sporazum o prijevozu43, ugovor koji je omogućio tisućama njemačkih Židova da se sa svojom imovinom isele u Palestinu. Sporazum, poznat i pod imenom Haavara (hebrejska riječ za prijevoz), zaključen je u kolovozu 1933. godine poslije pregovora između njemačkih dužnosnika i Haima Arlosoroffa44, političkog tajnika židovskog ureda45 palestinskog središta Svjetske cionističke organizacije46. Kroz ovu neobičnu nagodbu, svaki Židov koji je putovao u Palestinu polagao je novac na jedan posebni račun u Njemačkoj. Novac se koristio za kupovinu ratarskog materijala njemačke proizvodnje, materijala za gradnju, pumpi, gnojiva, itd., a to se izvozilo u Palestinu i prodavalo preko židovskog društva Haavara47 u Tel-Avivu. Novac od prodaje davao se židovskom iseljeniku prilikom njegova dolaska u Palestinu, do visine svote koja odgovara njegovom pologu u Njemačkoj. Njemački su se proizvodi raširili po Palestini posredstvom Haavare, što se malo kasnije nadopunilo sporazumom o razmjeni, prema kojem su se naranče iz Palestine mijenjale za drvo za gradnju, automobile, ratarske strojeve i razne druge njemačke proizvode. Tako da je Sporazum poslužio cionističkom projektu o odvođenju židovskih kolona i kapitala u Palestinu, dok je istovremeno poslužio njemačkom cilju da oslobodi zemlju od neželjene strane skupine.
https://pics.me.me/the-commemorative-coin-of-the-haavara-zionists-and-the-third-21346251.png
Delegati na cionističkom kongresu u Pragu 1933. godine živo su raspravljali o zaslugama Sporazuma. Neki od njih su se bojali da će ugovor samo potkopati gospodarski bojkot međunarodnog židovstva protiv Njemačke. Ali cionistički vođe su smirili Kongres. Sam Cohen48, ključna osoba u Sporazumu s Haavarom, naglasio je da Sporazum nije gospodarski koristan za Njemačku. Arthur Ruppin49, stručnjak za emigraciju u cionističkoj organizaciji, koji je pomagao u pregovorima oko sporazuma, naglasio je da se «sporazum o prijevozu ni na koji način ne kosi s pokretom bojkota, jer nijedna strana valuta ne će ući u Njemačku kao rezultat tog Sporazuma…».50
 
Cionistički kongres iz 1935.godine, koji se održao u Švicarskoj,  čvrsto je potvrdio Sporazum. Godine 1936. godine, Židovsko društvo (cionistička «tajna vlada» u Palestini) preuzelo je izravnu kontrolu nad Haavarom, što je ostalo na snazi sve dok ga drugi svjetski rat nije prisilio na uzmak.Pojedini njemački dužnosnici su se suprotstavili sporazumu. Generalni njemački konzul u Jeruzalemu, Hans Döhle, na primjer, oštro je kritizirao sporazum u više navrata tijekom 1937. godine. Istaknuo je da to košta Njemačku u vanjskoj trgovini, jer su proizvodi izvezeni u Palestinu zbog sporazuma mogli donijeti zaradu, da su bili prodani negdje drugdje. Monopol Haavare na prodaju njemačke robe izazvao je, naravno, gnjev kod njemačkih i, isto tako, arapskih poslovnih ljudi. Službena njemačka podrška cionizmu mogla je dovesti do gubitka tržištâ u arapskom svijetu. Britanska je vlada, također, bila nezadovoljna sporazumom.51 Jedno unutarnje izvješće njemačkog ministarstva vanjskih poslova je u lipnju 1937. godine je ukazivalo na „gubitke vanjskih razmjena“ a koji su nastali zbog Haavare.52
 
U jednoj predstavci njemačkog ministarstva unutarnjih poslova iz prosinca 1937. godine ocijenjen je učinak Sporazuma o prijevozu: «Nema sumnje da je dogovor s društvom Haavara doprinio vrlo brzom razvitku Palestine od 1933. godine. Sporazum nije samo priskrbio najveći izvor novca (iz Njemačke!), nego i skupinu najpametnijih imigranata i, napokon, omogućio je da u zemlju stignu strojevi i industrijski proizvodi bitni za njezin razvitak». Glavna prednost pogodbe bila je, govorila je predstavka, iseljavanje značajnih skupina Židova u Palestinu, taj najželjeniji cilj s njemačke točke gledišta. Ali, predstavka je također spomenula i značajne nezgodne strane koje je već podcrtao konzul Döhle, a i drugi. Ministar unutrašnjih poslova, nastavljao je tekst, zaključio je da loše strane Sporazuma sada nadilaze njegove prednosti, i da bi zato cijelu stvar trebalo dokrajčiti.53Samo je jedan čovjek mogao riješiti spor. Hitler je osobno ocijenio tu politiku u srpnju i rujnu 1937. godine, i ponovno u siječnju 1938. godine, i svaki je put odlučio zadržati sporazum s Haavarom. Cilj oslobođenja Njemačke od židovske nazočnosti, zaključio je on, opravdavao je te njegove nezgodne strane.54
 
Ministarstvo gospodarstva Reicha pomoglo je u organizaciji jedne druge prijevozničke agencije, Agencije za investiranje i međunarodnu trgovinu, ili Intria, preko koje su Židovi iz stranih zemalja mogli pomoći njemačkim Židovima da emigriraju u Palestinu. Gotovo 900.000 dolara je prebačeno njemačkim Židovima u Palestinu posredstvom Intrie.55Druge europske zemlje, nestrpljive u ohrabrivanju židovskog iseljavanja, sklopile su sporazume s cionistima prema modelu Haavare. Godine 1937. Poljska je odobrila osnivanje prijevozničke kompanije Halifin (hebrejska riječ za „razmjenu“). Krajem ljeta 1939., Čehoslovačka, Rumunjska, Mađarska i Italija su potpisale slične sporazume. Izbijanje rata u rujnu 1939., spriječilo je, međutim, ostvarivanje tih sporazuma u velikim razmjerima.56
 
Bilješke:
 
43 Sporazum o prijevozu nazvan je Haavara-Abkommen. Haavara, hebrejski הרבעה- prijevoz.
44 Haim Arlosoroff (1899.-1933.), rođen je u Rusiji ali 1905. s obitelji se seli u Njemačku. U Berlinu završava ekonomske studije. Godine 1918. među osnivačima je stranke Hapoel hacair (ריעצהלעופה– Mladi radnik), koja je privukla mnoge židovske intelektualce. Piše mnoge članke o cionizmu i židovsko-arapskoj suranji, 1924. seli se u Palestinu. Imenovan je godine 1926. za predstavnika Jišuva (םיבושיnaseljenici, sjedioci) u Ligi naroda. Postaje jedan od čelnika stranke Mapai (י״אפמ– לארשי־ץראילעופתגלפמ– Mifleget poalej erec-Israel/Izraelska radnička stranka), najvažnije stranke u tadašnjoj Palestini; bio je bliski prijatelj Haima Weizmanna; Ubijen je 1933. u Tel Avivu.
45 Svjetska cionistička organizacija (WZO) osnovana je, pod imenom Cionistička organizacija (ZO), 3. rujna 1897. na Prvom kongresu cionista u bazelu. ZO, u namjerama Herzla, trebala je biti jezgra budućeg Izraela. I bilo je tako, jer 14. svibnja 1948. nastankom Države Izrael veliki dio institucija nove države bile su već aktivne i u pogonu, a sve su se razvile tijekom godina u krilu ZO. Organizacija u siječnju 1960. mijenja ime u WZO. Jeruzalem je sjedište organizacije.
46 O Sporazumu općenito, vidjeti: Werner Feilchenfeld, et alii, Haavara-Transfer nach Palaestina (Tubinga, Mohr/Siebeck, 1972); David Yisraeli, "The Third Reich and the Transfer Agreement," Journal of Contemporary History (London), br.. 2, 1971, str. 129-148.; "Haavara", Encyclopaedia Judaica (1971), vol. 7, pp. 1012-1013; F. Nicosia, The Third Reich and the Palestine Question (Austin, 1985), pp. 44-49; Raul Hilberg, The Destruction of the European Jews (New York, Holmes and Meier, 1985), pp. 140-141; The Transfer Agreement, Edwina Blacka je detaljna i koristna.
47 Radilo se o pravom pravcatom trgovačkom sporazumu koji je, između ostalog, pridonio razbijanju bojkota međunarodne antifašističke organizacije protiv Njemačke. Postojala su dva društva: židovsko,  Haavara u Tel Avivu i njemačko, Paltreu, u Berlinu. Najmanji depozit, kod berlinske banke Wasserman ili hamburške banke Warburg, bio je 1.000 funti. U toj političko-ekonomskom inicijativi sudjelovale su mnoge osobe koje će kasnije postati vrlo poznate: Ben Gurion, Moše Šaret, Golda Meir i Levi Eškol, predstavnik Haavare u Berlinu.
48 Sam Cohen, između ostalog bio je suvlasnik društva "Hanoaiah Ltd." koje je skrbilo o trgovačkim odnosima s Njemačkom.
49 Arthur Ruppin (1876. – 1943.), rođen u Pruskoj, studirao u Berlinu a diplomirao je u Halleu. Ekonomist i sociolog, drže ga kao «oca useljenika cionista» i otac je židovske sociologije.
50 E. Black, The Transfer Agreement (1984), str. 328, 337.
51 O suprotstavljanju Haavari u službenim njemačkim krugovima, vidjeti: W. Feilchenfeld, et al., Haavara-Transfer nach Palaestina (1972), str. 31-33.; D. Yisraeli, "The Third Reich," Journal of Contemporary History, 1971., str. 136-139.; F. Nicosia, The Third Reich and the Palestine Question, str. 126-139.; I. Weckert, Feuerzeichen (1981), pp. 226-227.; Rolf Vogel, Ein Stempel hat gefehlt (Munich: Droemer Knaur, 1977), pp. 110 ff.
52W. Feilchenfeld, etal., Haavara-Transfer (1972), str. 31. Cjelokupan tekst u: DavidYisraeli, The Palestine Problem in German Politics 1889-1945 (Israel: 1974), str. 298-300.
53 Predstavka Ministarstva unutarnjih poslova (označeno sa strane Ministra W. Stuckarta), 17. prosinca 1937, u: Helmut Eschwege, ed., Kennzeichen J (Berlin: 1966), str. 132-136.
54 W. Feilchenfeld, etal, Haavara-Transfer(1972), p. 32.
55. E. Black, Transfer Agreement, pp. 376-377.
56 E. Black, Transfer Agreement (1984), pp. 376, 378.; F. Nicosia, Third Reich (1985), pp. 238-239 (n. 91).
 
(Nastavak slijedi)

 

Mark Weber, Cionizam i Treći Reich

(s engleskog izvornika, uz pogled i sravnjivanje s francuskim i talijanskim prijevodima, i uz dodatak i svojih fusnota, preveo: Josip Nikšić)

Službena ograničenja

 
 
Njemačka podrška cionizmu nije bila bezgranična. Vlast i stranačke vođe bili su vrlo svjesni ustrajne promidžbe koju su vodile moćne židovske zajednice u Sjedinjenim Državama, u Velikoj Britaniji i u drugim zemljama, da bi mobilizirale  «svoje» vlade i svoje sugrađane protiv Njemačke. Toliko dugo dok svjetsko židovstvo ostaje neumoljivi neprijatelj nacionalsocijalističkoj Njemačkoj i toliko dugo dok velika većina Židova u svijetu pokazuje malo oduševljenja da se ponovno naseli u cionističkoj “obećanoj zemlji”, jedna nezavisna država u Palestini ne bi mogla stvarno “riješiti”međunarodno židovsko pitanje. Naprotiv, razmišljali su njemački vođe, to bi moglo jako učvrstilo tu opasnu protunjemačku promidžbu. Zbog toga je njemačka potpora cionizmu bila ograničena na podršku za stvaranje židovske postojbine u Palestini pod britanskom kontrolom, a ne za jednu samostalnu židovsku državu.33

Židovska država u Palestini, izjavio je njemački ministar vanjskih poslova diplomatima u lipnju 1937. godine, ne bi bila u interesu Njemačke jer ne bi bila u stanju primiti sve Židove u svijetu, no poslužila bi samo kao temelj dodatne moći za međunarodno židovstvo, otprilike na isti način kao što Moskva služi kao baza za međunarodni komunizam.34 Odražavajući određenu promjenu u stavovima službene politike, njemački je tisak izrazio puno veće simpatije za otpor palestinskih Arapa prema cionističkim težnjama, u vrijeme kada su nategnuti odnosi i sukobi između Židova i palestinskih Arapa naglo porasli.35
 
U jednoj okružnici Ministarstva vanjskih poslova od 22. lipnja 1937. godine upozoravalo se da bi, usprkos podršci židovskoj kolonizaciji u Palestinu, “bila ipak grješka predpostaviti da bi Njemačka podržala stvaranje državne strukture u Palestini pod bilo kakvim oblikom židovske kontrole. S obzirom na antinjemačku promidžbu međunarodnog židovstva, Njemačka ne može odobriti ideju, da bi stvaranje jedne židovske države u Palestini pomoglo mirnom razvitku svjetskih nacija”.36 «Proglašenje židovske države ili uspostava židovske uprave nad Palestinom”, upozoravala je jedna unutarnja predstavka u odjelu za židovske poslove SS-a, “stvorilo bi za Njemačku novog neprijatelja, koji bi imao duboki utjecaj na političke događaje na Bliskom istoku.” Jedna druga služba SS-a predviđa da bi židovska država “radila na posebnoj zaštiti židovskih manjina u svim zemljama, dajući prema tomu zakonitu zaštitu parazitskoj aktivnosti svjetskog židovstva”.37
U siječnju 1939. novi Hitlerov ministar vanjskih poslova, Joachim von Ribbentropp, isto tako upozorava u drugoj okružnici da “Njemačka mora smatrati stvaranje židovske države kao opasnost, jer bi to doprnijelo povećanju međunarodne moći svjetskog židovstva”.38
 
Sâm je Hitler početkom 1938. godine razmotrio ovo pitanje i, usprkos svojoj staroj sumnjičavost glede cionističkih ambicija, i svojoj bojazni da bi ta politika mogla doprinijeti stvaranju židovske države, odlučio je još snažnije podržati iseljavanje Židova u Palestinu. Očekivanje da će se Njemačka riješiti svojih Židova, zaključio je on, bilo je teže od moguće opasnosti.39 Međutim, 1937., 1938. i 1939. britanska je vlada nametnula još temeljitija ograničenja židovskom useljenju u Palestinu. Kao odgovor na to, služba sigurnosti SS-a sklopila je tajni sporazum s ilegalnom cionističkom agencijom Mossad le-Aliya Bet40, kako bi se Židovi ilegalno useljavali u Palestinu. Kao rezultat ove snažne suradnje, usprkos britanskim ratnim brodovima, više konvoja brodova uspjelo je stići do Palestine. Židovsko iseljavanje, istovremeno zakonito i nezakonito, iz Njemačke (uključujući i Austriju od 1938.) prema Palestini dramatično se povećalo 1938. i 1939. godine. Još jedno putovanje 10.000 Židova bilo je planirano za listopad 1939., ali izbijanje rata u rujnu je značilo kraj tim naporima. Usprkos svemu, njemačke su vlasti nastavile neizravno podržavati iseljavanje Židova prema Palestini 1940. i 1941. godine.41  Štoviše, i tako kasno, kao što je ožujak 1942. godine, barem je jedan kamp za cionističko uvježbavanje (“kibuc”) nastavio raditi u Hitlerovoj Njemačkoj.42
 
Bilješke:
 
33 Ova razlika je prešutna posljedica koja proizlazi iz “Balfourove deklaracije” iz 1917. godine, u kojoj britanska vlast izražava vlastitu podršku “nacionalnom ognjištu za židovski narod” u Palestini, brižljivo izbjegavajući bilo koji znak da misli na Židovsku državu. Obraćajući se arapskoj većini palestinskog pučanstva Deklaracija nastavlja da “se jasno podrazumijeva da se ne će učiniti ništa što bi moglo izazvati štetu religioznim i građanskim poravima nežidovskim stanovnicima koji su sada u Palestini. Cjelokupa tekst Deklaracije može se naći u: Robert John, Behind the Balfour Declaration (IHR, 1988), str 32.
34 F. Nicosia, Third Reich (1985), str. 121.
35 F. Nicosia, Third Reich (1985), str. 124.
36 DavidYisraeli, The Palestine Problem in German Politics 1889-1945 (Bar-Ilan University, Israel, 1974), str. 300.; Također u: Document son German Foreign Policy, Series D, Vol. 5. Doc. No. 564 or 567.
37 27.K. Schleunes, The Twisted Road(1970, 1990), p. 209.
38 Okružnica od 25. siječnja 1939., remberg document 3358-PS. International Military Tribunal, Trial of the Major War Criminals Before the International Military Tribunal (Nuremberg: 1947-1949), vol. 32, str. 242-243. Nazi Conspiracy and Aggression (Washington, DC: 1946-1948), vol. 6, str. 92-93.)
39 F. Nicosia, Third Reich (1985), str. 141-144; O Hitlerovom kritičkom mišljenju glede cionizma u njegovoj knjizi Moja borba (Mein Kampf), vidjeti u:Vol. 1, Chap. 11. Navod iz: Robert Wistrich, Hitler's Apocalypse (London: 1985), str. 155.; Vidjeti također u: F. Nicosia, Third Reich (1985), str. 26-28Vol. 1, Cap. 11. ; Hitler je 1939. izjavio svojem vojnom savjetniku (i ponovno 1941.) da je tražio od Engleza dozvolu, još 1937. godine, da preseli sve njemačke Židove u Palestinu ili Egipat. Englezi su odbili prijedlog, reče, jer bi to izazvalo kasnije nerede. Vidjeti u: H. v. Kotze, Heeresadjutant bei Hitler (Stuttgart, 1974), pp. 65, 95.
40 Mossadle Alija Bet- Ustanova za drugu Aliju (da se ne pomiješa s izraelskom tajnom službom  םידחוימ  םידיקפתלו  ןיעידומלדסומה«Hamosad lemodiin uletafkidim mejuhadim» /Ustanova za informiranje i posebne zadatke/ skraćeno Hamosad; hebrejski se ustanova kaže «mosad» - דסומ), koju su palestinski Židovi osnovali u Parizu. Na hebrejskom jeziku useljenje u Izrael se kaže «alija», a dolazi od glagola הלע(«ala»)«penjati se», «ići u vis». To proizlazi iz specifičnosti hebrejskog jezika. Naime, za ići (putovati, ali ne pješice) s jednog mjesta na drug rabi se glagol עסנ(«nasa), ali ako se putuje u izrael, tada se rabi glagol «ala»; budući da se Izrael nalazi na najvišem mjestu u svijetu, odmah ispod Boga, onda se kaže da se u Izrael «penje». Op. Prev.
41 F. Nicosia, Third Reich (1985), str. 156, 160-164, 166-167.; H. Höhne, The Order of the Death's Head (Ballantine, pb., 1984), str. 392-394.; Jon and David Kimche, The Secret Roads (London: Secker and Warburg, 1955), str. 39-43. Vidjeti također: David Yisraeli, "The Third Reich and Palestine," Middle Eastern Studies, Listopad 1971. str. 347.; Bernard Wasserstein, Britain and the Jews of Europe, 1939-1945 (1979), str. 43, 49, 52, 60.; T. Kelly, "Man who fooled Nazis," Washington Times, 28. travnja 1987., pp. 1B, 4B. Temeljen na razgovoru s Willy Perlom, autorom knjige The Holocaust Conspiracy.
42 Y. Arad, et al., eds., Documents On the Holocaust (1981), p. 155. (Obuka u kibucu bila je u Neuendorfu i mora da je trajala barem do ožujka 1942.

 

(Nastavak slijedi)
 

Mark Weber

(s engleskog izvornika, uz pogled i sravnjivanje s francuskim i talijanskim prijevodima, i uz dodatak i svojih fusnota, preveo: Josip Nikšić)

Anketa

Treba li zabraniti štrajk prosvjetara?

Srijeda, 20/11/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1551 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević