Svastika od ljudskih tijela na tribini u Livornu nije grafit u portunu ili nečiji performance, to je etiketa (hipoteka) nacizma

 
 
U ovoj “kafićkoj” analizi presude Slobodanu Praljku, te mogućoj reviziji iste, iznijet ću za neke sulude, za neke šokantne stvari, za mene notorne činjenice koje su po mom mišljenju odredile proces i presudu Slobodanu Praljku. Nakon toga ću iznijeti prijedlog za reviziju te presude. Čini mi se da sam malo prije 1990. u Slobodnoj Dalmaciji pročitao da netko tamo sa Zapada kaže da je Srbija sljednik Otomanskog Carstva. Što znači, ako Srbija ratom ne dostigne Karlovac, Hrvatska na sudu mora biti kažnjena zbog “agresije na BiH”. Upravo se to može pročitati u komentarima četiriju stalnih članica Vijeća sigurnosti (SAD, VB, Francuska i Rusija). Zapadna trojka kaže kako je presuda Slobodanu Praljku korektna, a Rusija kaže kako je u Haagu najgore prošla Srbija. Ovome bih dodao ono što je američki ministar vanjskih poslova James Baker rekao Slobodanu Miloševiću na početku rata, Petera Galbrighta na traktoru, Tuđmanovo lutanje po Bijeloj kući i laži po Americi o Jasenovcu. Izvan toga konteksta, za stvaranje privida naklonosti Hrvatskoj, imamo američkog vojnog atašea Richarda Herricka, tada bivšu Margaret Thatcher…
http://a4.pbase.com/o4/70/60270/1/65243903.xKI6gkTR.britbat016.JPG
London još nije objasnio koja je bila uloga britanskih vojnika u vrijeme zločina u Ahmićima
 
Unatoč toj naklonosti Hrvatskoj imali smo “nespremnost Europe”. Koliko podlo i prozirno! Kad Srbi zbog “nespremnosti Europe” (spemnosti VB-a i Francuske) “urade posao”, na scenu stupa Veliki Saveznik (SAD) i pomaže Hrvatskoj. Pa ja kao Maksim po diviziji. Lupam i ponavljam. Ja kažem da Hrvatska tu nekoga može tužiti za genocid, odnosno Kroatocid. Ja kažem da s obzirom na Gazimestan, skup na ušću Save u Dunav, Petrovu Goru, Šolevića i sve te mliječne revolucije, ići uvesti embargo na uvoz oružja (Hrvatskoj) je genocidni pothvat. Osim embarga na uvoz oružja, imali smo igru UN-a sa nekim rezolucijama o krizi u jednoj državi (članici) UN-a - Jugoslaviji. Netko predloži rezoluciju za krizu u Jugoslaviji, iako zna da će jedna članica Vijeća sigurnosti staviti veto na tu rezoluciju. Tako UN potvrđuje onu sa početka ovoga teksta, Srbiju gura na granicu: Virovitica-Karlovac-Karlobag.
 
Nakon svega toga, nakon svih tih Gazimestana, embarga, Ćurkinovih veta i “nespremnosti Europe”, spremnosti Franje Tuđmana imamo premontirani politički pravosudni proces UZP iz više činova. Zbog čega bi Hrvatska morala tužiti nekoga iz UN-a i iz Tribunala ICTY? Kao i neke suradnike tog Tribunala. Ja kažem da Hrvatska može tražiti poništenje cijelog procesa za Oluju i vratiti sub-poenu za nju. Povijest pamti svakakve montirane političke procese. Ali ovo ne pamti… “Demantirat ću osobno tvrdnju Ivice Račana kako ‘u trenutku kad je došla optužnica (zapečaćena) mi u Vladi nismo znali gdje je Gotovina ni nakon provjere’ jer sam osobno u to vrijeme susreo Gotovinu u trim-kabinetu “Pančo” u Gundulićevoj ulici i s njim razgovarao - upravo o tome da bi on uskoro mogao završiti u - Haagu. Ante Gotovina je Zagrebom šetao slobodno bez pratnje i čuvara upravo zahvaljujući Ivici Račanu i njegovoj Vladi”. U Jutarnjem listu 18. 2. 2005. piše “potpisnik ovih redova Ivan Zvonimir Čičak, poznat po svom zalaganju za suradnju s Tribunalom, što uključuje i odlazak Gotovine u Haag”.
 
To kaže Čičak i otvori ured za lociranje Ante Gotovine nad kojim se zabranjuje istraga i koji se dade u bijeg. Poseban pravno-politički skandal  je Pukanićev razgovor sa Antom Gotovinom koji se krije i do kojega ne mogu haaški istražitelji. Novinar blizak predsjedniku države, u novinama objavi razgovor sa bjeguncem kojega traži UN, i nitko ništa. Tu se bez imalo oklijevanja može reći da je i Carla del Ponte tada znala gdje je Ante Gotovina. U ovoj pravno-političkoj kaljuži, posebno mjesto zauzimaju Ahmići. A može se i treba reći kako su Ahmići za Hrvate i Hrvatsku Drugi Jasenovac. Znamo što je za Hrvate i Hrvatsku značio i što znači Jasenovac. Isto se može reći i za Ahmiće. A može se reći da ne znamo istinu ni o Jasenovcu ni o Ahmićima. Zato bi Hrvatska morala od nekoga tražiti Nobilovo izvješće za Ahmiće i utvrditi njegovu autentičnost. Pa bi morala ispitati Milu Stojića koji u Feralu 6. kolovoza 2004. piše kako je Vlada Nikice Valentića pripremila i izvršila taj zločin. Stojića treba pitati kako je došao do tih informacija.
 
Nadalje, kada je dostupno Mesićevo tajno svjedočenje, to svjedočenje treba analizirati. Ja tu vidim političku spletku za anale; američki veleposlanik dolazi u Jasenovac zbog HOS-ove ploče i od hrvatske Vlade traži da ona tu ploču ukloni, jer je to veličanje nacizma!!! Zbog svega toga, meni je neutemeljena teorija o srpskim lažima o Hrvatima po svijetu. Ja  držim da su laži o Hrvatima, najprije interes Zapada.
Uostalom, ima stavari koje srpski propagandisti, kao ni mrzitelji Hrvatske ne mogu u drugoj državi izvesti bez suradnje sa tom državom. Petokolonaši iz Hrvatske su mogli samo predložiti SVASTIKU u Livornu, (nogometna utakmica između Italije i Hrvatske, na tribini gdje su trebali biti hrvatski navijači – SVASTIKA od ljudskih tijela), ali je glavnu ulogu odigrala uprava kluba Livorno. Kao i Malaparteova “zdjela ljudskih (srpskih) očiju na Pavelićevu stolu”. I danas se u Italiji čita o toj, čijoj laži? Ja tvrdim da je to kazneno djelo. To je irealna fikcija koja ima politički naboj.
 
Nakon svega ovoga, može se postaviti pitanje što ja hoću reći? Umjesto pravosudne tužbe protiv talijanskog ministra kulture zbog političke laži, i umjesto pitanja Efraimu Zuroffu, zašto on nije tužio talijanski nogometni klub Livorno, imamo obranu HOS-ove ploče, jer to nije ustaška nego ratnodomovinska. Znači, SVASTIKA iz Livorna i “Malaparteova zdjela očiju”, ostaju kao ustačko, odnosno hrvatsko. Iako je Marija Selak u Petom danu fino objasnila kako radi peta kolona, tu se ne može ništa. Tu se ne može nikoga tužiti. A može se tužiti talijanskog književnika Pinu Adriana-Giorgija Cingonalija koji u svojoj knjizi izdanoj 2011. opet piše o onoj “zdjeli očiju”. A SVASTIKA od ljudskih tijela na tribini nogometnog igrališta nije grafit u portunu ili nečiji performance. To je etiketa (hipoteka) nacizma. Na svjetskoj pozornici!!!
 

Jure Vukić, Tribanj

 

Tekstovi u rubrici GLEDIŠTA stajališta su autora i ne moraju biti u skladu sa stavovima Uredništva