Ministre, Hrvati od Vašega odgovora nemaju koristi

 
 
OTVORENO PISMO MINISTRU VANJSKIH I EUROPSKIH POSLOVA  REPUBLIKE HRVATSKE GOSPODINU GORDANU GRLIĆU RADMANU
Poštovani gospodine Grliću Radmanu,
bio sam u prilici pročitati priopćenje Hrvatskoga demokratskog foruma iz Lemeša od 17. travnja 2020. godine na temu komunikacija hrvatskih dužnosnika s Hrvatima u Republici Srbiji, konkretno u vezi Vašeg telefonskog razgovora s g. Žigmanovim, kao i Vaš odgovor na njega od 21. travnja.
https://www.novosti.rs/upload/images/2019a//06/12n/PUPOVAC.jpg
VR(IJ)EME ETNOBIZNISMENA - Što je u Hrvatskoj Milorad Pupovac, to je u Srbiji Tomislav Žigmanov
 
Da Vam se predstavim. Moje ime je Miroslav Cakić i živim kao umirovljenik u Novom Sadu. Po struci sam arhitekt, a u ovdašnjim hrvatskim krugovima poznatiji kao pisac pod pseudonimom Branimir Miroslav Tomlekin (pod kojim možete o meni više saznati, između ostalog, i u Wikipediji).
Projektirao sam mnogo objekata, a najponosniji sam na Informativni centar Nacionalnog parka „Fruška gora“ na Iriškom vijencu, u mome Srijemu. Napisao sam više knjiga, a najponosniji sam na knjigu „Hrtkovci, priče o sudbini jednog sela“ u izdanju zagrebačke nakladničke kuće Tkanica, koja govori o poznatim događajima početkom devedesetih godina prošlog stoljeća u mjestu koje je sinonim u cijelom svijetu za izgon Hrvata iz Vojvodine. Dvije godine sam bio voditelj Književnog kluba u HKUPD „Stanislav Preprek“  iz Novog Sada i zastupljen sam u Biografskom leksikonu Hrvata u istočnom Srijemu te se smatram pojedincem s kojim ste spremni na izravnu komunikaciju, kako ste naveli u Vašem odgovoru HDF-u.
 
Priopćenje Hrvatskog demokratskog foruma iz Lemeša je životno istinito od prve do posljednje riječi, a Vaš odgovor je formalan, diplomatski i jalov, od čega Hrvati u Republici Srbiji, kao ni do sada, nemaju baš ništa. O životu Hrvata u Srbiji nemate pojma (i ne samo Vi), jer Vas o tome izvješćuje najveći upropastitelj hrvatske zajednice u Srbiji Tomislav Žigmanov.
Žigmanov je vrhunac kontinuiteta u kojem više od jednog desetljećja Hrvate u Srbiji predstavlja šačica „bunjevačkih Hrvata“ (nepostojeći narod pri nacionalnom izjašnjavanju u državi u kojoj živimo), a služi jedino osobnoj promidžbi i bogaćenju pojedinaca. To je rezultat koncentracije svih hrvatskih institucija u Subotici i njihovog financiranja iz budžeta Republike Srbije i Republike Hrvatske, pri čemu je Tomislav Žigmanov u poslednje vrijeme uzurpirao sve moguće funkcije vezane za kulturu i za politku Hrvata u Srbiji i praktično sam raspolaže sa ogromnim sredstvima.
Od toga sjajno živi tridesetak njegovih uposlenika, koji kroz ovdašnje „hrvatske“ medije veličaju svoje „uspjehe“, a oni se svode u suštini samo na izvjesne rezultate na području donjotavankutskog trokuta (Subotica i okolica).
 
Pet godina u Skupštini Republike Srbije jednu jedinu riječ o problemima ovdašnjih Hrvata nije prozborio Petar Kuntić, a u tom maniru već tri godine nastavlja Tomislav Žigmanov, kopajući i danas i rukama i nogama da i u slijedećem mandatu „zastupa“ 57.900 Hrvata, koliko ih se uprkos svim okolnostima ovdje još uvijek potpisuju kao takvi! Pri tom s brojnim Hrvatima od imena g. Žigmanov, ne samo da ne komunicira, već je sve koji nisu njegovi istomišljenici potpuno eliminirao te  time, i u oblasti kulture i u oblasti politike, vrši negativnu selekciju među ovdašnjim Hrvatina.
Za predsjednicu Hrvatskog nacionalneg vijeća g. Žigmanov je, primjerice, ustoličio blisku mu osobu koja u prvom svom intervjuu za novine u Hrvatskoj kaže da hrvatski intelektualci u Srbiji rade protiv hrvatske zajednice!
A život Hrvata ovdje se odvija u hrvatskim udrugama, koje se preko Žigmanova i njegovih trabanata finansiraju na slamčicu i na izdisaju su. Od toga su izuzete samo udruge koje Žigmanov favorizuje, prije svega one u Subotici i okolici. Kada bi Hrvatska podupirala direktno rad ovdašnjih hrvatskih udruga onda bi se moglo govoriti o brizi za Hrvate u Srbiji.
Gospodine Grliću, održite sastanak s predstavnicima hrvatskih udruga iz Srijema (recimo, u rodnoj kući bana Jelačića u Petrovaradinu, koja još uvijek zvrji prazna), pa ćete čuti kako žive Hrvati u Srbiji, koji su već platili danak tome samo zato što su Hrvati, a plaćaju ga i dalje zahvaljujući, između ostalog, i g. Žigmanovu koji Vas (telefonom) obavještava kako oni ovdje žive!
Srdačan pozdrav!
 

Miroslav Cakić, Novi Sad, 23. travnja 2020.

 

Tekstovi u rubrici GLEDIŠTA mišljenja su autora i ne moraju biti u skladu sa stajalištima Uredništva