Get Adobe Flash player
Nikoga nisam nazivala marginalcima!

Nikoga nisam nazivala marginalcima!

Političari misle o izborima, ja kao državnica mislim o budućim...

Smišljeni napad na Predsjednicu

Smišljeni napad na Predsjednicu

Puno je nedobronamjernih koji su sudjelovali u pripremi dočeka...

Vratio se Vučić na puškomet od Gline

Vratio se Vučić na puškomet od Gline

Nakon što je Vučićeva propagandna bagra otišla u Srbiju...

Previše glume, teatralnosti, patetike...

Previše glume, teatralnosti, patetike...

Umjesto pozitivne, nad Hrvatima u Srbiji, nastavljena negativna izborna...

Hrvatska naspram Srbiji danas

Hrvatska naspram Srbiji danas

Nadam se da će se Srbi u budućnosti odreći...

  • Nikoga nisam nazivala marginalcima!

    Nikoga nisam nazivala marginalcima!

    četvrtak, 15. veljače 2018. 16:43
  • Smišljeni napad na Predsjednicu

    Smišljeni napad na Predsjednicu

    četvrtak, 15. veljače 2018. 16:36
  • Vratio se Vučić na puškomet od Gline

    Vratio se Vučić na puškomet od Gline

    četvrtak, 15. veljače 2018. 19:29
  • Previše glume, teatralnosti, patetike...

    Previše glume, teatralnosti, patetike...

    četvrtak, 15. veljače 2018. 16:32
  • Hrvatska naspram Srbiji danas

    Hrvatska naspram Srbiji danas

    srijeda, 14. veljače 2018. 12:38

Preporuka je da svi prionemo mudro, hrabro, razborito, bogobojazno komunicirati sa svima oko sebe

 
 
Da, tako je govorio danas u našem Saboru zastupnik gospodin Miro Kovač glede posjeta srpskog predsjednika Aleksandra Vučića po pozivu naše predsjednice. Ta ne ćemo pregovarati o otvorenim pitanjima između dviju država sa srpskom oporbom. Koliko mi je poznato Srbija je međunarodno priznata država. Ne ćemo, valjda, pokrenuti naše vojne brigade prema Srbiji da nam vrati što su oteli u Domovinskom ratu, a posebno pronaći umrle ili poginule u istom ratu za koje ne znamo gdje su pokopani ili nestali po logorima ili su još i sad neki živi robovi negdje po Srbiji. Međudržavne odnose moguće je uređivati na način da se izbjegne ratnička retorika, tj. da se ne prijeti ratom ako nisu iscrpljene mirotvorne metode pregovora na vrhovnim ili odgovarajućim državnim institucijama. A to nije moguće isključivo pismom ili telefonom nego izravnim susretom državnika. Upravo se to dogodilo, jučer i danas u Hrvatskoj, kao prvi korak na takav način.
http://hu-benedikt.hr/wp-content/uploads/2018/02/Slika-6.-Nadbiskup-na-tribini-s-komunisti%C4%8Dkim-vlastodr%C5%A1cima.jpg
Predsjednik Srbije je najavio drugi korak u Beogradu. A to što je on govorio u Glini 20. ožujka 1995. nije mu priječilo da postane predsjednik jedne države. Tražiti od njega da se ispriča što je govorio te godine isto je kao da se ispriča: gospodo Hrvati, ispričavam se što sam ja predsjednik Republike Srbije. Ipak, on je jučer na Pantovčaku stajao odnosno prodefilirao ispred postrojbe hrvatske počasne garde uz zvuke koračnice: Mi smo garda Hrvatska…, poklonio se i pozdravio istu. Imamo svijetli primjer, iz povijesti, kako je neizbježno komunicirati u datim prilikama za opće dobro u okruženju, kao što je primjer našeg blaženog Alojzija Stepinca.
 
 
Nadbiskup Stepinac je bio antikomunist ali je kao pastir Crkve u Hrvata razgovarao s komunističkom vlašću i pokušao zaštiti Crkvu i pojedince. Za nevjerovati je ili pretpostaviti je kako nadbiskup Stepinac nije tražio ispriku od V. Bakarića za pobijene Hrvate ili samo svećenike odnosno za Križni put kojega su partizani uz vrhovnu vojnu komandu odradili kao nezaboravna barbarsko zvjerska zlodjela, pa da bi onda sjeo uz njega na svečanu ložu is-pred priredbe, mimohoda ili već što je bilo. Znamo i iz Evanđelja kako je Isus časniku rimske okupatorske vojske pozdravio slugu, jer ga je ovaj zamolio, uz napomenu da izgovorene riječi ili molbu tog časnika i mi danas pri Euharistiji izgovaramo: Gospodine, nisam dostojan da uniđeš pod krov moj nego samo reci riječ i ozdravit će duša moja (a časnik je rekao sluga moj). Zapravo, časnik se nije osjećao dostojnim da mu Isus dođe u kuću nego da mu to učini na svoju riječ, kad ga je Isus upitao da gdje mu je kuća pa će poći to učiniti. Preporuka je da svi prionemo mudro, hrabro, razborito, bogobojazno komunicirati sa svima oko sebe pa onda tako i na državnom nivou, a osobito uz ove  izazovne okolnosti i vremena kada smo poprilično rastrojeni i umorni od svojih i inih gafova, kao i gafova naše predsjednice kojoj možemo ponekad i više nego oprostiti. Kršaćanski je za nju i moliti.
 

Nikola Bašić, Vis

 

Tekstovi u rubrici GLEDIŠTA stajališta su autora i ne moraju biti u skladu sa stavovima Uredništva

Poštovana Predsjednice, ne iskazujte čast nedostojnima!

 
 
Djelujte danas na način da se sutra ne morate sramiti.
(Sv. Ivan Bosco)
 
Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović pozvala je predsjednika Srbije Aleksandra Vučića u službeni posjet Hrvatskoj, kako je priopćeno iz Pantovčaka: ''zbog dobre vjere u obostranu želju za nadilaženjem prijepora i događaja koji nas drže taocima prošlosti.'' Prošle godine (4. 10. 2017.) Predsjednica je odgodila dolazak predsjednika Srbije ''jer najnoviji razvoji  događaja i ozračje ne pridonose izgradnji međusobnog povjerenja'' rečeno je tada u priopćenju.
http://www.pcnen.com/portal/wp-content/uploads/2014/06/aleksandar-vucic.jpg
Aleksandar Vučić
 
Za dobre odnose sa Srbijom do dan danas nije bilo pogodno vrijeme, niti povoljne prilike, ipak Vučić je  ponovno pozvan da dođe u Zagreb (12. 2. 2018.) iako je ovo najgore vrijeme za ''izgradnju međusobnog povjerenja'', a Vučić je nedosljedna osoba u svako doba. Vučić se odazvao i izjavio kako je to za Srbiju ''veoma važan poziv iz Zagreba'' i da će razgovarati sa svim hrvatskim dužnosnicima, predstavnicima srpske zajednice (Pupovcem) i da će ''posjetiti ljude, Srbe koji žive u Hrvatskoj danas.'' Vjerojatno će posjetiti i četnike u Glini, kojima je održao govor 2. 3. 1995. godine. Dok se Vučić sprema na put u Zagreb, njegov ministar vanjskih poslova Ivica Dačić telali (izvikuje ''novosti'') na izložbi ''Jasenovac - pravo na sećanje'' u  prostorijama UN-a u New Yorku, gdje na najprovokativniji mogući način blati hrvatski narod s lažima o ''pokolju srpske i židovske  nejači'' u Jasenovcu.
 
Uzalud su svi povijesni dokazi o logoru u Jasenovcu, kao i brojne knjige hrvatskih i stranih znanstvenika, čak izvješća preživjelih zatočenika u logoru Jasenovcu, koji su dali svoje vjerodostojne iskaze. Srbijanski šovinisti ne uzima činjenice u obzir, nego i dalje sustavno šire laži s izmišljenim brojem ubijenih ''nevinih srpskih žrtava'' u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj: Nema države na svijetu u kojoj Srbija nije prikazala Hrvatsku ''zločinačkom državom''; nema niti jednog međunarodnog foruma na kojem srpsko predstavništvo ili ''znanstvenici'' nisu, isto tako, prikazali Hrvatsku ''žarištem zločina'' u Europi. Na taj način Srbija želi ostvariti svoje šovinističke interese u Hrvatskoj niječući slobodu hrvatskog naroda. Primjera radi - Stevo Đurašković (Srbin) docent na zagrebačkom (Hrvatskom sveučilištu) Odjelu političkih znanosti, u razgovoru sa zagrebačkim (četničkim) ''Novostima'' (Srbobranu) konstantira: ''Hrvatska država je neuspješan politički projekt.''
 
Kako je uopće predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović došla na ideju da pozive na Pantovčak četnika Vučića odmah nakon njegovog sastanka sa turskim ''sultanom'' Erdoğanom i bosanskim ''Turčinom'' Izetbegovićem u Instanbulu? Možda je to pravi razlog Vučićevog dolaska u Zagreb? Vjerojatno su ova trojica istomišljenika smislili (ujdurisali) podvalu, ali svjesni da sjede na ''staklenom tronošcu'', jer za utemeljeno bilo kakve Unije na zapadnom Balkanu - ne može se ostvariti bez Hrvatske. Ne može također ni šest balkanskih država u Europsku uniju bez suglasnosti Hrvatske. Dakle, europski ključ za ulazak država Zapadnog Balkana u EU u  hrvatskim je rukama. Nije tome davno (8. 11. 2017.) kada je Predsjednica kritizirajući Vladu i iz Pantovčaka poslala poruku: ''Treba nam politička vizija i odlučnost, hrabrost, otpor populističkim politikama i nepopuštanje pred ucjenama.''
 
Ako je Predsjednica vođena izrečenim principima, ovo nije najsretnija odluka pozvati Vučića u posjet Hrvatskoj i vjerojatno (ne)znajući dovodi u pitanje državničku vjerodostojnost (credibility), jer će njezinu dobrosusjetsku gestu mnogi uzeti kao saginjanje pred Srbijom koju su Hrvati pobijedili u svim ratovima. U ovim specifičnim okolnostima razgovorati sa Srbijom, hrvtskim stoljetnim neprijateljom, jedino može Hrvatska državotvorna vlada (ne vlada u kojoj Pupovac vlada), koja ima vojnu snagu za obranu hrvatskih državnih i etičkih granica; koja ima snagu pohapsiti ratne zločince, četnike, veleizdajnike (petokolonaše) i kriminalce u Hrvatskoj i iseliti ih na Goli otok.
 
S takvom državotvornom vladom u Hrvatskoj ne bi Srbija svake godine imala inflaciju srpske i židovske ''nejači'' u stotinama tisuća u Jasenovcu; ne bi Srbija držala Vukovarsku adu; ne bi Crnogorci svojatali Boku i ucjenjivali za Prevlaku; ne bi Slovenci gonili hrvatske ribare u hrvatskom Piranskom zaljevu; ne bi bosanskohercegovački muslimani (Bošnjaci) uvjetovali gradnju Pelješačkog mosta - ni bi onda ni Bog digao ruke od Hrvatske!
 
Nisam jedini Hrvat koji se sramim predstavnika Vlade u RH, hrvatskih predstavništava u svijetu, političkih stranaka, (ne)kulturnih društava ''kulturnih'' predstava. Iznenadila nas je lošim odlukama i naša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, na koju smo se zaklinjali u dijaspori da će ona biti hrvatska Margaret Thatcher. Poštovana Predsjednice, nije još kasno... ako i dođe do sastanka sa Vučićem i Pupovcem, neka Vaše riječi budu načelne i odlučne.
 
Hrvatsko političko vodstvo imalo je ovih dana jedinstvenu priliku da se ugledaju na predsjednika SAD-a Donalda J. Trumpa, koji je na svjetskom gospodarskom forumu u Davosu (Švicerska) održao govor stoljeća, u kojem je predstavio Ameriku cijelom svijetu, a sukladno tome ukazao je nazočnim državnicima kako trebaju voditi brigu o svom narodu, o svojoj državi i svojim državnim granicama. Isto kao što on to čini riječju i djelom doma i u svijetu. Predsjednik vlade Andrej Plenković, upitan za mišljenje o govoru predsjednika SAD-a Donald Trumpa, ocijenio je - očekivanim: ''On što se kod njega osjeća jest da je došao iz poslovnog svijeta i da razumije što tom svijetu prije nije odgovaralo i što treba popraviti..., i prilagođavanje američkog predsejdnika na globalne okolnosti'', rekao je Plenković. Plenković u Davos i Plenković iz Davosa bez da je bitno naučio! Dok predsjednik Trump šalje poruke svijetu - ''America first'' (Amerika na prvom mjestu), a Amerikancima govori: ''...we must embrace our values and love our country'', Plenković govori o američkom ''prilagođavanju globalizaciji.''
 
Plenkovićev prioritet bio je razgovara s Bojkom Borisovim premijerom Bugarske, koja trenutno predstavlja EU: ''kako zajedničkim naporima pomoći ovih 6 država u našem susjedstvu da ispune ciljeve i približe se ulasku u EU'', a to se odnosi na Srbiju, Albaniji, Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu, Kosovo i Makedoniju.  Plenković je također naglasio, da će Hrvatska predstavljati Uniju polovicom 2020. i da ''želi da pitanje proširenja bude jedno od prioriteta.''
 
Predsjednik Vlade RH  Andrej Plenković održao je veoma značajan govor u Europskom parlamentu u Strasbourgu (6. 2. 2018.) na pet jezika s čime je pokazao da je Europejac kome nema premca u Europi. Na žalost ne može se reći da je u toj mjeri Hrvat kojem nema premca u Hrvatskoj. Plenkovićeva djela govore na sav glas i na svim jezicima, kako je kaotično gospodarsko, političko, kulturno i državotvorno stanje u Hrvatskoj.
 
Hrvatski narode, probudi se i - pobuni se!
 
Nakon uspostave samostalne, slobodne i demokratske Hrvatske države, koju je hrvatski  narod s mukom oslobodio od više brojnih neprijatelja, euforija domoljublja u Domovini i hrvatskoj dijaspori mogla se osjetiti i vidjeti ne samo na ljudskim obrazima nego i u oblacima. Ali, kada su na vlast došle ljudske spodobe iz poraženog režima i države, onda su ''kola krenula nizbrdo'' i što dalje to sve gore. Stari partizani su otišli, oni koji nisu već umrli, muče se sa životom, jer ih progone zločini koje su počinili, neizliječive bolesti i starost. Mnogi će umrijeti nekažnjeni za  zlodjela, ali u pravednoj državi (koju ćemo uskoro imati) i mrtvima se sudi. Dolaze partizanski, komunistički, jugoslavenski i četnički potomci na vlast - plodovi otrovnog stabla, koji nisu ništa manje antihrvatski od svojih roditelja, stoga je teško predvidjeti bolju budućnost u RH. Ostala su također diljem Hrvatske obilježja zločinačkog režima, spomenici komunističkim i četničkim krvnicima, koje hrvatska djeca gledaju svakodnevno i u tom se ozračju odgajaju. Narod (građani) čitaju antihrvatski tisak, gledaju antihrvatske programe na (ne)hrvatskim TV kanalima, slušaju se srpske, muslimanske i američke pjesme.
 
''Ljudi se čude kako je notorni, bezvezni i prijetvorni prilivoda Đorđe  Balašević mogao napuniti Arenu. Nema tu čuđenja. Mi smo još uvijek onaj narod koj je sposoban dva puta izabrati Mesića za predsjednika. A načelo je isto: ''on je zabavan'' (Ike Mandurić). Srpska manjina, bolje reći četnik Milorad Pupovac, drži Vladu u RH u svojim rukama. Ako, ''ne daj Bože'', Plenković stane Pupovcu na kurije oko - pade Vlada, pade Sabor i narod će imati priliku na novim izborima izabrati hrvatske zastupnike koji nemaju natruhe jugoslavenskog, komunističkog, četničkog, veleizdajničkog i kriminalnog - smrtnog grijeha.
 
Ali ne će Pupovac rušiti vladu u kojoj on vlada, ne pogotovo kada dolazi vojvoda Aleksandar Vučić u Hrvatsku, gdje će kao i njegovi predčasnici, politički čelnici i vjerske poglavice koji dolaze iz Beograda, tražiti da se Hrvatska ispriča za ''zločine'' iz Drugoga svjetskog rata, te da se poboljša položaj ''ugroženih Srba'' u Hrvtskoj. Nacionalne manjine u Hrvatskoj, kako je nedavno izjavio ustavotvorac Vladimir Šeks, ''imaju takav status i položaj u pogledu svojih političkih, kulturnih i svih drugih prava, u obrazovanju, znanosti, jeziku, kao što nema nijedna manjina u bilo kojoj državi u Europi'', zahvaljujući Šeksu. Nigdje u svijetu nacionalne manjine nemaju svoje političke stranke - samo u Hrvatskoj! Gdje u svijetu jedna slobodna država isplaćuje mirovine vojnicima neprijateljske države koju je pobijedila u ratu, kao i odmetnicima koji su počinili zločine u njihovoj državi? Samo u Hrvatskoj!
 
Hrvatska ima veliki dug. Rođenih je 33.796, umrlih 50.191, iseljenih 36.435. (direktno.hr). S druge strane iz Srbije dolaze u Hrvatsku - i ostaju, kupci i radnici, koji kupuju sa Sorosovim novcima hrvatske hotele i nekretnine u Dalmaciji i Istri, a hrvatsku mladež voze hrvatski autobusi u Njemačku i druge  europske zemlje na pečalbu. Curavinus Babylonem, et non est sanata. (Liječili smo Babilon, ali nije izliječen.) Za ovakvu rasipničku i antihrvatsku vlast u Hrvatskoj nije nitko izuzetan, a najodgovorniji su oni koji su izabrani da upravljaju državom (Plenković i HDZ), kao i oni koji su takve birali ili su bojkotirali izbore. Narod u kojem ne vladaju ljudski i Božji zakoni vladat će tiranin.
 

Rudi Tomić, Toronto

 

Tekstovi u rubrici GLEDIŠTA stajališta su autora i ne moraju biti u skladu sa stavovima Uredništva

Primjedbe gradonačelniku Frankoviću

 
 
Ponukan izvješćima u tisku o radnom sastanku održanom na temu realizacije brze ceste Dubrovnik – Zračna luka Dubrovnik – granica s Crnom Gorom na kojemu su sudjelovali župan Dubrovačko-neretvanske županije Nikola Dobroslavić sa svojim zamjenicima, gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković sa suradnicima, načelnik općine Župa dubrovačka Silvio Nardelli i općine Konavle Božo Lasić, predstavnici Hrvatskih cesta, Instituta IGH te drugi uključeni u ovaj projekt, smatram za svoju obvezu prema građanima Dubrovnika i Županije oštro reagirati.
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/4/47/Izvor_Omble.JPG/1200px-Izvor_Omble.JPG
Ne znam koliko je Gradonačelnik Franković upoznat, ali rekao je ‘…kako smatra da će trasa poviše izvora rijeke Omble, u slučaju ekološke prihvatljivosti biti najbolje rješenje jer će se time izmicati promet od samih ulica grada Dubrovnika’. Stoga Njemu i svima upućujem primjedbe glede potrebitih saznanja o Činjenicama.
Sagledavanjem ‘Glavnog plana razvoja Funkcionalne regije Južna Dalmacija’ i ‘Strateške procjene utjecaja Plana/Programa na okoliš sa Procjenom utjecaja na baštinu (HIA) za dobra svjetske kulturne baštine (WH)’ očit je uloženi trud kako bi do njihovih prihvaćanja došlo budući su nakon velikog broja primjedbi javnosti neke djelomično uvažene.
 
Autocesta do Osojnika preko teritorija Republike Hrvatske i povezivanje RH preko mosta Pelješac je izuzetan iskorak primjeren okolnostima i okruženju, kojega do kraja podržavam.
Primjedbe se odnose na prijašnji Plan u kojemu bila brza cesta Osojnik (Dubrovnik) – granični prijelaz Karasovići (Konavle) s jednom varijantom. Inzistiranje na nuđenju rješenja brze ceste od Osojnika, sjevernim padinama Rijeke dubrovačke preko naselja Rožat s mostom-vijaduktom iznad izvorište rijeke Omble je bio potpuni promašaj, prst u oko nama u javnosti. Naime, bilo je očito nametanje te alternative, kao jedinog rješenja. Velika je sreća da su građani i inicijative za spas rijeke Omble na javnoj raspravi upozorili i uspjeli potaknuti da se u planove uvrsti (iz nekih razloga namjerno izostavljena) varijanta, koja bi išla na most Franja Tuđmana.
 
Kao županijski vijećnik imao sam oštru diskusiju po ovom pitanju, jer iako se radi o planu za kojega kažu da je važan samo radi ishođenja sredstava i da će se kasnije sve lijepo usuglasiti, tome ne treba vjerovati. Iz iskustva znam kako nas se uvijek! u Dubrovniku nastoji dovesti pred završen čin i onda svima, cjelokupnoj javnosti prigovarati zbog čega nismo prije reagirali. Znači, bilo je u posljednji trenutak i da nije bilo grčevite reakcije građana postojala bi samo jedna solucija ona preko izvorišta rijeke Omble, nakon čega bi svi, koji nisu bili upoznati (nisu ni sad) mogli gledati začuđeni u vijadukt preko izvora Omble. Zaslugom građanskih aktivista tome nije tako.
 
Borba za vodu i Omblu se može nastaviti! Nameće se sama po sebi pomisao, kako je nekima cilj dovesti prvi teški bager na izvor Omble.
Vijadukt preko izvorišta rijeke Omble već je ranije zaradila izuzetno negativnu, neprihvatljivu ocjenu (-2). Nažalost i novim prijedlogom je bio ostavljen, kao prva varijanta tako što je stari samo friziran i pomaknut nešto malo niže (južnije) ali još uvijek na izvorištu. Svojom trasom iznad stambenih naselja Mokošice i sela Dračeva i Prijevora prolazi samim rubom klizišta. Osim što se sasvim približava naseljima, na određeni način ih zatvara i odsijeca od prirode. Približavanjem naseljima na 200 metara nije se imalo namjeru voditi računa o životu 1/3 stanovnika Dubrovnika vezanih za obitavanje u zapadnom i bavljenje poljoprivredom, kao životnom egzistencijom, u istočnom dijelu planiranog koridora. Neznatno pomicanje trase je kozmetički napravljeno, kako bi se tobože zaštitila prirodna životna staništa ugroženih životinjskih vrsta u nadzemnom i podzemnom području rijeke Omble, ne vodeći računa da bi se tako još više, nego prijašnjim prijedlogom, izravno ugrozilo način i kvalitetu života svih stanovnika Rijeke Dubrovačke. Jedini nazovimo pomak je što je sad ta varijanta ocijenjena s manje negativnom ocjenom (-1).
 
Tek se dala naslutiti mogućnost nekakva trase u ispitivanju, koja bi mogla izaći izravno na most Dr. F. Tuđmana, što bi bilo puno primjerenije i prihvatljivije makar se u slučaju potrebe paralelno uz postojeći napravio još jedan most ‘blizanac’ čime bi se prohodnost, vezana uz očito ciljano rješavanje prometa u tranzitu, udvostručila i time riješili praktično svi problemi, kako zbog stanovništva, tako i zbog očuvanja od zagađenja i buke zaštićenog prirodnog krajolika Rijeke Dubrovačke i posebno izvorišta Omble. Sagledavanjem ‘Strateške studije utjecaja na okoliš’  može se vidjeti kako je u njenoj izradi sudjelovalo oko 30 vrhunskih domaćih, a i stranih stručnjaka, naravno i stručne službe DNŽ.
 
Čudan je stoga njihov, ako je, previd. Voda se tretira samo kao pogon crpki, budućeg pročistača, cjevovoda, vodosprema, u smislu ugroženosti ocjenjuje sasvim prihvatljivo i dobiva od stručnjaka zeleno svjetlo. Namjerno ili ne znajući profesionalci time čine ogromnu grešku jer na ovom relativno malom i izuzetno uskom prostoru postoji 12 izvorišta pitke vode, koja bi presjekla planirana trasa čija gradnja ne samo da bi bila agresija na zemljište nego i mehaničkom izvedbom moguća smrt za te izvore što je potpuno nedopustivo. ‘Presušivanje’ nekih od izvorišta bi bilo ravno katastrofi i nad prirodom i nad ljudima. Na sve primjedbe stanovnika i upite struke odgovor ‘stručnjaka’ po ovom pitanju je: ‘Nije jasno kako se izgradnjom prometnica mijenja režim podzemnih voda u kršu…’. Objašnjenje na tragu devastiranja ‘napretkom’ gazeće ‘civilizacije’, a ne SKLADA s prirodom.
 
Nova druga varijanta uvrštena na prijedlog iznesen na Javnoj raspravi, koja bi išla na most Franje Tuđmana i dalje zapadnim padinama Srđa do Brgata ocjenjuje se daleko manje štetnom uz mogućnost da prolazi što dalje od naselja moguće i podzemno ili ukopano što se preporuča, čime bi takav utjecaj bio sveden na minimum, što je u prvoj varijanti preko Omble nemoguća misija. U studiji su površno pa i do kontradiktornosti neusklađeno sagledani mnogi aspekt,i a izostavljeno je i pitanje sigurnosti i obrane s obzirom na blizinu državnoj granici s BiH i nama svima dobro poznatom Golubovom kamenu.
Ovo je samo uvodno obznanjivanje, a glede manipulacija u konkretnom slučaju imao bi još dosta toga upoznati javnost. Ukoliko za to bude potrebe i hoću!
 

Marko Mujan, mag. pol., nezavisni vijećnik Skupštine Dubrovačko-neretljanske županije (Most nezavisnih lista), http://www.dulist.hr/marko-miso-mujan-borba-za-vodu-i-omblu-se-moze-nastaviti/473746

 

Tekstovi u rubrici GLEDIŠTA stajališta su autora i ne moraju biti u skladu sa stavovima Uredništva

Anketa

Izjavom da je ona autor "lex Agrokora", koga štiti Martina Dalić?

Četvrtak, 22/02/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 687 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević