Get Adobe Flash player
Srpski nacizam i hrvatska šutnja

Srpski nacizam i hrvatska šutnja

Hrvatska aktualna vlast ne smije više olako prelaziti preko stalnih...

Sve nas je manje – a birača sve više!?

Sve nas je manje – a birača sve više!?

Uz zadržavanje razmjernog izbornog sustava trebamo imati 3 izborne...

Neistine predsjednika Vlade i njegovih suradnika

Neistine predsjednika Vlade i njegovih suradnika

Zdravko Marić je sve znao...     Teškoće u...

Omerta na hrvatski način

Omerta na hrvatski način

Žao mi je predsjednika Vlade Plenkovića što su ga...

Vijeće Europe na strani hrvatskih velikosrba

Vijeće Europe na strani hrvatskih velikosrba

U Hrvatskoj nisu ugrožena prava nacionalnih manjina. Ugrožena su prava...

  • Srpski nacizam i hrvatska šutnja

    Srpski nacizam i hrvatska šutnja

    četvrtak, 24. svibnja 2018. 15:15
  • Sve nas je manje – a birača sve više!?

    Sve nas je manje – a birača sve više!?

    utorak, 22. svibnja 2018. 12:14
  • Neistine predsjednika Vlade i njegovih suradnika

    Neistine predsjednika Vlade i njegovih suradnika

    četvrtak, 24. svibnja 2018. 11:24
  • Omerta na hrvatski način

    Omerta na hrvatski način

    četvrtak, 24. svibnja 2018. 15:12
  • Vijeće Europe na strani hrvatskih velikosrba

    Vijeće Europe na strani hrvatskih velikosrba

    utorak, 22. svibnja 2018. 12:08

Očitovanje radi ispitivanja u prekršajnom postupku

 
 
Prof. dr. sc. IVAN BIONDIĆ
glasnogovornik HAZUD-a
Livadićeva 4, Zagreb
GSM: 098 9975 604
 
REPUBLIKA HRVATSKA
PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU
Gospođa MARIJANA  ĐURINAC, viša sudska savjetnica
AVENIJA DUBROVNIK 8
http://cro-eu.com/galerija-fotografija/albums/userpics/10001/Ivan%20Biondic.jpg
Ivan Biondić
 
S obzirom na POZIV OKRIVLJENIKU (posl. broj: Pom-147/18-2), „radi ispitivanja u prekršajnom postupku (ročište) “, podnosim sljedeće
 
OČITOVANJE
 
Odlučno odbijam OPTUŽNI PRIJEDLOG (podnesak: POLICIJSKA UPRAVA LIČKO SENJSKA – POLICIJSKA POSTAJA OTOČAC): kako sam se, kao drugookrivljeni – pjevajući „pjesmu koja veliča ustaški pokret odnosno istaknute članove toga pokreta Juru Francetića i Rafaela Bobana ...“ – ogriješio iz čl. 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
OČITOVANJE, što je obilježeno autorskim znanstveno-stručnim radom „Jure Francetić u svom i našem vremenu“,[1] izim opće (I) i posebne (II), glede OPTUŽNA PRIJEDLOGA, donosi i konretnu argumentaciju  (III).
 
I. OPĆA ARGUMENTACIJA
 
Riječ je o istom zakonu [iz 1977.],po kojem se svojedobno sudilo za pjevanje pjesme Vila Velebita“. Zbog toga„takav anakroni zakon treba mijenjati i općenito definirati što je veličanje ustaštva, odrediti što je kazneno djelo, a što prekršaj, sve u duhu današnjeg vremena“. Naime,
 „sudac mora suditi temeljem zakona, sudske prakse i konteksta, a ne temeljem javne osude premijera ili predsjednika Hrvatskog sabora“,[2]
(Žana VLAINIĆ, predsjednica Prekršajnog suda u Gospiću)
 
Kao i u ranijem PREKRŠAJNOM NALOGU (broj: 1 Pp J-337/17-2), rečeni je OPTUŽNI PRIJEDLOG izvakontekstualno inkriminiran očiglednom voluntarističko-anakronističkom legislativom (v. gornji moto).  
1. Zbog takve prakse – glede stvaranja ozračja duhovne, političke i intelektualne represije u hrvatskome društvu – skupina hrvatskih povjesničara pobudila je APEL kojim se od političkih, pravosudnih i drugih vlasti zahtijeva jamčenje slobode mišljenja, govora i povijesnog istraživanja te prekid s pokušajima nametanja i propisivanja tzv. povijesnih istina.[3]
2. Naime; „Za određivanje prema oba režima potrebna je objektivna istina, a nje zasad nema nego u fragmentima i u ‘sivoj’ (neindeksiranoj) literaturi, jer još ne postoji sloboda pisanja o tim pitanjima. Sve što se dogodilo prije, u vrijeme i poslije Drugoga svjetskog rata zagađeno je lažima, političkim pritiscima, društvenom neodgovornošću i intelektualnim nemarom“.[4]
3. S tim u svezi hrvatska je Vlada2. ožujka 2017. godine donijela odluku o osnivanju Vijeća za suočavanjes posljedicama vladavine nedemokratskih režima. Nakon godinu dana rada – glede „uporabe i isticanja obilježja, znamenja i simbola“ – prijedlozi Vijećabit će utemeljeni na znanstveno valoriziranimpovijesnim činjenicama. [5]
 
II. POSEBNA ARGUMENTACIJA 
 
„Evo zore, evo dana“(poznata kao „Jure i Boban“i kao „Ustaše Jure i Boban“) je pjesma spjevana u čast ustaških častnika, zapoviednika elitne ustaške jedinice Crne legie Jure Francetića i Rafaela Bobana. Predpostavlja se kako je nastala oko 1942. godine po uzoru na pjesmu Petra Preradovića „Zora puca, bit će dana“ iz 1844. u kojoj opisuje budjenje hrvatske narodne sviesti u svrhu oslobodjenja od Austro-Ugarske, na sličan način kako je hrvatski narod ustao protiv Kraljevine Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu. (http://hr.metapedia.org/wiki/Evo_zore,_evo_dana )
 
Naspram izvorne iz „vlastite“ (v. gornji moto) – prema OPTUŽNOM PRIJEDLOGU - kriminalizacija je pjesme „Evo zore, evo dana“ očevidno obilježena hrvatskom poviješću „iz tuđe glave“.
1. Naime: „Ocjena jugoslavenske historiografije o ustaškom pokretu i Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH) uklapala se, naravno, u političko-ideološke okvire koje je nametala komunistička partija i jugoslavenska država, u skladu s čime je i povijesna interpretacija, u većoj ili manjoj mjeri, predstavljala preslik "službenoga" partijsko-državnog stava“.[6]
2.S tim u svezi na osobi Jure FRANCETIĆA – posebno u medijskkm prostoru[7] – hrvatska politika zadojena pogrješnim, klevetničkim i lažnim povijesnim ocjenama posijanim od velikosrbskog (četničkog) i od komunističkoga (crvenog) fašizma.
3. S obzirom na to, onkraj historiografski utemeljenih istraživanja, „nije dovoljno prihvatiti stereotipne i nepotkrjepljene fraze iz prošlosti o koljačima i zločincima, kvislinzima i domaćim izdajnicima“.[8]
4. Upravo je „Crna legija“, pod zapovjedništvom Jure FRANCETIĆA i kasnije Rafaela BOBANA – koji se politički i vojno oblikuju još u antfašističkom VELEBITSKOM USTANKU (1932.)[9] – postala diljem Hrvatske pojam junaštva i hrabrosti. U tom je ozračju pjesma „Evo zore, evo dana“ ušla u neizbrisivu kolektivnu memoriju hrvatskoga političkog naroda.
5.Posebno je FRANCETIĆEVO junaštvo, samoprijegor, domoljublje, ustrajnost, nepokolebljivost u borbama,[10] služilo za primjer hrvatskim vojnicima u DRUGOM SVJETSKOM (1941. – 1945.),ali također nastavno i u DOMOVINSKOM RATU (1991. – 1995.).[11]
6. Naime, sinovi ili unuci ustaša, domobrana, partizana, svi su oni bez razlike – naspram partizanske pjesme „Po šumama i gorama“ i boljševičkoga slogana „Smrt fašizmu - sloboda narodu“ – sa domoljubnom pjesmom “Evo zore, evo dana, evo Jure i Bobana” i slobodarskim pokličem „Za dom spremni“[12]ustali potiv omražena četničko-komunističkog neprijatelja.
7. Međutim,pod izravnim dnevno-političkim pritiskom (o)pozicijske koruptivno-klijentističke polit-nomenklature – što je pod teretom nelustrirana „jugo-komunističkog“ i abolirana „velikosrpsko-četničkog totalitarizma“ –skandalozno se promiču dvostruki kriteriji.[13]Naime, naspram otvorene demonstracije importirane četničko-komunističke  (v. sl. 6), kao u ovom slučaju, inkriminira se izvorna domoljubno-antifašistička  simbolika[14] (v. sl. 7).
 
III. KONKRETNA ARGUMENTACIJA
 
S obzirom na suhoparni – pače i tendenciozni – policijski „činjenični opis radnje prekršaja i poduzete mjere“, valja reči sljedeće:
1. Inkriminirani dogadaj – glede organizacije HAZUD-a i BASTION VUKOVAR-a – kontekstualiziran je skupom ISTINA KOJA SE VRAĆA: In memoriam na žrtve tzv. Dana ustanka 27. jula/srpnja (v. sl. 1).
2. Međutim, uz (ne)izravni medijski i politički pritisak (v. sl. 2 i 3), čak je duhovni program (“misa pomirenja”), onkaj crkve u Otočcu (v. sl. 4)., bio izmješten u podaleki Brlog – Župna Crkva “Pohođenja Marijina”[15] (v. sl. 5).
3. Nakon završene mise, kojoj je nazočilo petnaestak hrvatskih branitelja (tobože “uznemirenih građana”)–pred Crkvom, uz  zajedničko fotografiranje –otpjevana je pjesma “Rajska Djevo, kraljice Hrvata“.
4. Potom je „prvokrivljeni“ gospodin Dragan HAZLER, predsjednik HAZUD-a,[16]započeo „prijepornu“ pjesmu (samo prvi stih), koja je promptno prekinuta intervencijom spomenutih otočko-policijskih službenika, čija je „sačekuša“ bila u pokrajnjoj šumi.
5. Da nije bilo spomenute intervencije, nazočnih petnaestak hrvatskih branitelja (tobože “uznemirenih građana”), vjerojatno bidopjevala spomenutu pjesmu kojom su se –uz poklič “Za dom spremni” –krijepili protiv brutalna četničko-komunističkog neprijateljau Domovinskom ratu (1991.- 1995.).
6. U opisanom kontekstu, osim “mučna dojma”, nije bilo nikakva “narušavanja javnog reda i mira” (ako nije riječ o mogućem “samouznemiravanju”); pače, ni u slučaju da je – glede „opće i posebne argumentacije“ – i u cijelosti izvedena „prijeporna“ pjesma.
 
NAMJESTO ZAKLJUČKA
 
1. Budući da je obilježen ranijim PREKRŠAJNIM NALOGOM (broj: 1 Pp J-337/17-2) – onkraj stvarne objektivizacije i kontekstualizacije – i predmedni PREKRŠAJNI PRIJEDLOG paradigmatski je obilježen opisanom voluntarističko-anakronističkom legislativom i, s tim u svezi, otvorenim dnevno-političkim pritiscima vladajuće polit-nomenklature.
2. Vodeći računa o tome – glede jednoga sličnog slučaja – upravo je PREKRŠAJNI SUD U GOSPIĆU donio oslabađajuću presudu. To je slučaj „Ivana Pandže iz Zagreba“ (broj: Pp 10 J-614/16; Gospić, 27. IV. 2017.)
3. S obzirom na potonje – (i) uvažavanjem instituta PRECEDETNOGA PRAVA – očekujem obesnaživanje predmetna mi PREKRŠAJNOG PRIJEDLOGA (posl. broj: Pom-147/18-2).
ZA ISTINU SPREMNI!
Zagreb, 27. veljače 2018.
 

Bilješke:

 

[4]  http://www.hrvatski-fokus.hr/index.php/feljtoni/21905-jugokomunisticki-zlocini-nad-hrvatima-1
[6] sttudiacroatica.blogspot.com/2010/09/dr-sc-ante-birin-ustastvo-i-nezavisna.html
[7] Koliko ja znam hrvatsku televiziju plaćaju i financiraju Hrvati a ne tudjini, pa prema tomu trebalo bi da znaju što rade drugovi na televiziji, koji samo veličaju partizane, a ustaše i sve što je vezano za NDH sramotno i bezobrazno ocrnjuju, a znaju dobro da nije bilo momaka koji su i u ovom ratu s krunicom oko vrata i s pjesmom "evo zore, evo dana" ponovo dobili svoju državu, da ne bi ni oni sjedili tu gdje sada sjede.  (http://shp.bizhat.com/24.html )
[10] „Francetićeva borba nije bila usmjerena protiv civila bez obzira na njihovu vjeru, nego protiv rušitelja države Hrvatske – protiv komunističkofašističkih partizana i četnika, koji su do kapitulacije Italije 8. rujna 1943. godine bili saveznici. Obadvoji su rušili državu Hrvatsku i stvarali novu velikosrbsku Jugoslaviju“.(http://portal.braniteljski-forum.com/vijesti/uz-obljetnicki-dan-tragedije-jure-francetica-u-slunju )
[11] „Za vrijeme Domovinskog rata često su te pjesme pjevane na svadbama i političkim skupovima. Jedan od istaknutijih ljubitelja takve glazbe bio je je i bivši predsjednik Stjepan Mesić, lijevi političari poput bivših ministara Freda Matića i Ante Kotromanovića te mnogi estradni umjetnici poput Zlatka Pejakovića, Mladena Grdovića, Jasmina Stavrosa, Jole, Dražena Zečića na svojim koncertima“(https://direktno.hr/.../tko-je-bio-jure-francetic-opjevani-zlocinac-i-vojskovoda-ndh-90)
[12]  Slobodarski poklič „Za Dom Spremni“ upravo je pronikao u ozračju antifašističkog Velebitskog ustanka - 1932.(http://croative.net/dr-ivo-biondic-pravoj-genezi-poklica-za-dom-spremni/)
[13] „Ne može se upirati prstom u opasnost od hrvatskog vojnika Jure Francetića a istodobno držati primjerenim tisućama osvjedočenih razbojnika komunističkoga režima nastavljati osiguravati sve moguće nerazumne benefite nastale najčešće na krvi hrvatskoga naroda, niti se može racionalnim argumentom obraniti epitafe na mauzolejima srpskih zločinaca koji su devedesetih masakrirali našu generaciju – jer smo Hrvati“ (https://narod.hr/hrvatska/marko-ljubic-prica-franceticu-titu-moze-li-polusloboda-postati-sloboda).
[14] (v. sl. 7)
[15] Župa je jako nastradala u Drugom svjetskom ratu. Župna crkva je potpuno obnovljena 1984. godine. U rujnu 1991. godine u napadu jugoslavenske vojske i pobunjenih Srba zapaljena. (http://www.zupa-kompolje.hr/index.php?menu=110&action)
[16] Dragan HAZLER osobno je služio svojoj domovini Hrvatskoj: u Drugom svjetskom ratu (1941. – 1945.) –kao pitomac Doknadne dočastničke škole Hrvatske ustaške mladeži (u Karlovcu) ter u Domovinskom ratu (1991.-1995.) – kao domobranski častnik Hrvatske Vojske (http://www.hazud.ch/2010/12/vratiti-u-slunj-spomenik-vitezu-juri-franceticu-i-palim-dragovoljcima ).
 

Podnositelj očitovanja: prof. dr. sc. Ivan Biondić

 

Tekstovi u rubrici GLEDIŠTA stajališta su autora i ne moraju biti u skladu sa stavovima Uredništva

Nije moguće da nijedan sudionik koncerta u Lisinskom ne zna ni za jedno minsko polje u Hrvatskoj

 
 
Osim agresivne političke propagande protiv Hrvata, imamo i uvriježene fraze koje su dio te propagande. Kao ona „gledajmo u budućnost, povijest ostavimo povjesničarima“ i „...da se to više nikad ne ponovi“. Kao i „osvetu“ na Bleiburgu. „Da se to više nikad ne ponovi“, do 1990. su vikali da bi se ponovio Bleiburg-Vukovar. U svezi toga valja spomenuti promjenu vjere Vučićevih. Godine 1941., kažu da su Vučićevi promjenili vjeru. Pravoslavnu u katoličku. A koliko je katolika za vrijeme stare Jugoslavije promijenilo vjeru? Koliko ih je otišlo u SPC? Možda baš ti Vučići? Da ne govorimo za vrijeme Turaka.
https://www.welt.de/img/incoming/mobile145732710/6492504837-ci102l-w1024/Eugen-von-Savoyen.jpg
Eugen Savojski
 
Velika je vika na Vojislava Šešelja. Zbog njegova srpstva. Meni je tu interesantniji Vuk Drašković koji prije 25 godina na Kosovu viče „Tko na Kosovu digne ruku protiv srpskog Kosova, treba mu ruku odseći“. Da bismo mogli objektivno o Vučićevu huškanju, kao i o „gledanju u budućnost“, morali bismo znati je li u XVII. stoljeću bilo Draškovića Srba? Ja mislim da nije. Mantra nad mantrama je ona „gledajmo u budućnost, povijest ostavimo povjesničarima“. Jer Srbija - Milošević počima rat na Kosovu. S Kosova puca u Srb i Jasenovac. Ustanak protiv Turaka i ustanak protiv „fašista“. To je pravo huškanje povjesničara. Povijesni mit o Kosovu i laži o Srbu i Jasenovcu, stvaraju mnoge nove Šešelje i Draškoviće. Da se u školama uči(lo) da je Eugen Savojski 1697. s katoličkom vojskom, dakle i sa Hrvatima, u Senti na Tisi potukao Turke, a 1717. od istih oslobodio Beograd,
 
Vučićevo huškanje u Glini bi bilo jalovo huškanje. Umjesto povijesne istine o Hrvatima i Srbima, u hrvatskim školskim udžbenicima laži o Jasenovcu i Juri Francetiću. Kao da Jure Francetić nije prethodnik Damira Tomljanovića-Gavrana. Zahvaljujući tim lažima, imamo izopačenu, bolesnu rulju koja nema etnički identitet. Srpstvo devedesetih je bilo više politika nego etničko srpstvo. Da bi se u Domovinskom ratu pripremio teren za granatiranje Zadra, moralo se prije granatiranja izvući srpske familije iz grada. A u tim familijama je bilo puno Hrvatica. Zamislite, jedne noći Hrvatica sa svojom familijom napušta svoju kuću da bi se moglo granatirati, ubiti njezina susjeda. I ona se misli vratiti kada se Zadar „očisti“. Ne vjerujem da je stotinjak zaposlenika WTC-a u New Yorku  2001. pet minuta prije rušenja napustio „blizance“.
 
Posebno je bolno slušati priču o „osveti“ na Bleiburgu. Onaj koji se osvećuje, njemu je nanešeno zlo. Pa on uzima pravdu u svoje ruke. Tako se sugerira kako je to bila zaslužena kazna. A je li to tako bilo? Jasno da nije. To nije bilo kažnjavanje ustaških zločina. To je bilo kažnjavanje ustajanja protiv Versaillesa. Kažnjavanje i zatiranje Hrvatske. Kažu da Srbi gube u miru ono što su osvojili u ratu. A kako su Srbi to osvojili u ratu? Srbi su to osvojili zahvaljujući opstrukciji antisrpske koalicije i što je JNA išla na goloruk narod. Hrvatske elite u Lisinskom, a oni sa margine čiste minska polja. Svakako da ovaj koncert jedne nacionalne manjine u Lisinskom treba staviti u kontekst antihrvatske političke propagande. Iliti kroatocida. Nije moguće da ni jedan sudionik tog koncerta ne zna ni za jedno minsko polje u Hrvatskoj. Kroatocid funkcionira isto kao prije 1990. Te hrvatske elite financiraju „oni koji ne plaćaju porez u Hrvatskoj“. Nekoliko milijardi eura godišnje, hrvatska dijaspora i hrvatski pomorci šalju, baš tim elitama.
 

Jure Vukić, Tribanj

 

Tekstovi u rubrici GLEDIŠTA stajališta su autora i ne moraju biti u skladu sa stavovima Uredništva

Preporuka je da svi prionemo mudro, hrabro, razborito, bogobojazno komunicirati sa svima oko sebe

 
 
Da, tako je govorio danas u našem Saboru zastupnik gospodin Miro Kovač glede posjeta srpskog predsjednika Aleksandra Vučića po pozivu naše predsjednice. Ta ne ćemo pregovarati o otvorenim pitanjima između dviju država sa srpskom oporbom. Koliko mi je poznato Srbija je međunarodno priznata država. Ne ćemo, valjda, pokrenuti naše vojne brigade prema Srbiji da nam vrati što su oteli u Domovinskom ratu, a posebno pronaći umrle ili poginule u istom ratu za koje ne znamo gdje su pokopani ili nestali po logorima ili su još i sad neki živi robovi negdje po Srbiji. Međudržavne odnose moguće je uređivati na način da se izbjegne ratnička retorika, tj. da se ne prijeti ratom ako nisu iscrpljene mirotvorne metode pregovora na vrhovnim ili odgovarajućim državnim institucijama. A to nije moguće isključivo pismom ili telefonom nego izravnim susretom državnika. Upravo se to dogodilo, jučer i danas u Hrvatskoj, kao prvi korak na takav način.
http://hu-benedikt.hr/wp-content/uploads/2018/02/Slika-6.-Nadbiskup-na-tribini-s-komunisti%C4%8Dkim-vlastodr%C5%A1cima.jpg
Predsjednik Srbije je najavio drugi korak u Beogradu. A to što je on govorio u Glini 20. ožujka 1995. nije mu priječilo da postane predsjednik jedne države. Tražiti od njega da se ispriča što je govorio te godine isto je kao da se ispriča: gospodo Hrvati, ispričavam se što sam ja predsjednik Republike Srbije. Ipak, on je jučer na Pantovčaku stajao odnosno prodefilirao ispred postrojbe hrvatske počasne garde uz zvuke koračnice: Mi smo garda Hrvatska…, poklonio se i pozdravio istu. Imamo svijetli primjer, iz povijesti, kako je neizbježno komunicirati u datim prilikama za opće dobro u okruženju, kao što je primjer našeg blaženog Alojzija Stepinca.
 
 
Nadbiskup Stepinac je bio antikomunist ali je kao pastir Crkve u Hrvata razgovarao s komunističkom vlašću i pokušao zaštiti Crkvu i pojedince. Za nevjerovati je ili pretpostaviti je kako nadbiskup Stepinac nije tražio ispriku od V. Bakarića za pobijene Hrvate ili samo svećenike odnosno za Križni put kojega su partizani uz vrhovnu vojnu komandu odradili kao nezaboravna barbarsko zvjerska zlodjela, pa da bi onda sjeo uz njega na svečanu ložu is-pred priredbe, mimohoda ili već što je bilo. Znamo i iz Evanđelja kako je Isus časniku rimske okupatorske vojske pozdravio slugu, jer ga je ovaj zamolio, uz napomenu da izgovorene riječi ili molbu tog časnika i mi danas pri Euharistiji izgovaramo: Gospodine, nisam dostojan da uniđeš pod krov moj nego samo reci riječ i ozdravit će duša moja (a časnik je rekao sluga moj). Zapravo, časnik se nije osjećao dostojnim da mu Isus dođe u kuću nego da mu to učini na svoju riječ, kad ga je Isus upitao da gdje mu je kuća pa će poći to učiniti. Preporuka je da svi prionemo mudro, hrabro, razborito, bogobojazno komunicirati sa svima oko sebe pa onda tako i na državnom nivou, a osobito uz ove  izazovne okolnosti i vremena kada smo poprilično rastrojeni i umorni od svojih i inih gafova, kao i gafova naše predsjednice kojoj možemo ponekad i više nego oprostiti. Kršaćanski je za nju i moliti.
 

Nikola Bašić, Vis

 

Tekstovi u rubrici GLEDIŠTA stajališta su autora i ne moraju biti u skladu sa stavovima Uredništva

Anketa

Tko su nam od susjeda veći prijatelji?

Petak, 25/05/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1419 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević