Get Adobe Flash player
Srbijanski komentari i izraelska čestitka

Srbijanski komentari i izraelska čestitka

»Teško je prihvatiti, ali je Milošević udaljio Srbe od...

Romske laži Veljka Kajtazija

Romske laži Veljka Kajtazija

I romska komemoracija poziv je na istraživanje...

Trebaju nam dostojanstvene proslave

Trebaju nam dostojanstvene proslave

Domoljublje se živi svaki pojedini dan     Mislim da...

Popis hrvatskih branitelja junaka

Popis hrvatskih branitelja junaka

Koji su u samo 72 sata razbili zločinačku tvorevinu i natjerali teroriste...

IDS je talijanizirao hrvatsku Istru

IDS je talijanizirao hrvatsku Istru

Većinu ulica rashrvatili i nazvali ih po Talijanima i...

  • Srbijanski komentari i izraelska čestitka

    Srbijanski komentari i izraelska čestitka

    četvrtak, 08. kolovoza 2019. 10:15
  • Romske laži Veljka Kajtazija

    Romske laži Veljka Kajtazija

    četvrtak, 08. kolovoza 2019. 10:09
  • Trebaju nam dostojanstvene proslave

    Trebaju nam dostojanstvene proslave

    četvrtak, 08. kolovoza 2019. 10:05
  • Popis hrvatskih branitelja junaka

    Popis hrvatskih branitelja junaka

    četvrtak, 08. kolovoza 2019. 10:01
  • IDS je talijanizirao hrvatsku Istru

    IDS je talijanizirao hrvatsku Istru

    subota, 03. kolovoza 2019. 09:43

Prostački jezik jugofašista

 
 
Kada sam stvarao zemlju pazio sam na suprotnosti. Stvorio sam vodu i vatru. Pa mužjaka i ženku, smrt i život. Stvorio sam i jednu lijepu i poštenu zemlju. Zove se Hrvatska. A gdje je suprotnost?, pita jedan radoznali svetac. „Hrvati“, odgovori Bog. Pjesnik ima pravo napisati šta mu padne na pamet. Ako mu padne. To se zove umjetnička sloboda. Baš ovako piše komentator jednih dnevnih novina, misleći i na sebe, a i na Antuna Mihanovića i njegovu pjesmu „Horvatska domovina“, u kojoj su, prema njemu, jedine prve tri riječi, Lijepa naša domovina, sigurne, a o svemu drugom se može diskutirati. Vođen ovom misli, i pisac ovog teksta će pisati ono što mu je danas palo na pamet. Između silnih informacija i sjećanja prenijet ću na papir samo jedan mali dio.
http://i.ytimg.com/vi/ehrVafNDhzo/hqdefault.jpg
Vezano uz političko pravosudnu blamažu oko Branimira Glavaša, najzaslužnijeg čovjeka što 1991. Osijek nije postao Osek, prenijet ćemo riječi Mire Bajramovića, čija je nekadašnja pismena izjava o vlastitom zločinu nad srpskim civilima obišla svijet i izazvala nepopravljive posljedice. Ja sam Ivici Đikiću tadašnjem novinaru Ferala dao samo dva potpisa na prazan papir. Iznad potpisa na praznom papiru možeš napisati što ti duša želi. Zar ne?
 
Bile ove Bajramovićeve riječi istinite il ne, novinski tekstovi Ivice Đikića; i u Feralu, i u Jugolistu, pardon Novom listu i Srpskim Novostima odišu hrvatskim jugofašizmom. Jugofašizam je grana velikog italijanskog fašizma i u glavi svakog jugofašiste čuči mali Mussolini. I glavna fašistička znanost, i njezina spomenuta poddisciplina, negiraju, i Hrvatsku i Hrvate, i njihovi su veliki neprijatelji. Istaknuti hrvatski antifašist Joško Čelan, za njih koristi nešto blaži izraz, jugonacionalisti, i na njima ima namjeru doktorirati. Sad za sada ih znanstveno novinarski locira i identificira, čime onemogućava njihovo povezivanje u snop (fascio). Nema ih puno, ali su dobro raspoređeni, tako da uspijevaju marširati i ulicama i kroz institucije. Kao pravi diverzant, Hrvatsku i Hrvate napadaju i s tuđeg teritorija. Heni Herceg (Mladina), i Darko Kaciga - Dubrovčanin preko istočnog Mostara. (Tačno.net)
 
Prema nedužno pobijenima, bilo čijim, bilo gdje i bilo od koga, razuman čovjek se odnosi s pijetetom, žaljenjem i osudom krivaca. No nerazumni Darko Kaciga, zloupotrebljavajući sveto dubrovačko i dalmatinsko ime piše u jugofašističkom duhu. „Puca mi dalmatinski điletin za Širokobriješke i slične komemoracije…“ Prevedeno na druge izgovore, to znači. Boli me 'urac za… Kakvi su to ljudi, kakvi su to urednici koji puštaju ovakav govor mržnje.
 
U ime spomenute umjetničke slobode, reagirat ćemo i na Božju odluku, da Hrvatskoj kao suprotnost stavi „Hrvate“. Ne ćemo se, ne daj Bože, miješati u Božji posao i negirati, nego samo objasniti Božju ocjenu. Kroz cijelu povijest, Hrvati koji su suprotnost Hrvatskoj imaju nekakva svoja izdajnička imena, a danas se zovu jugofašisti. Mojoj poštovanoj kolegici s Fakulteta političkih nauka, iz 70-ih godina, Ljubi Đikić se sada štuca, jer je netko spominje. I ona piše, i puno toga je napisala, između ostaloga i knjižicu ljubavnih pjesama s naslovom TAJNA. Od 40 ljubavnih pjesama, meni se posebno sviđaju ove dvije.
 
VOJNIKU. Svi proljetni cvjetovi imaju boju tvoje uniforme. Svi proljetni cvjetovi mirišu na podmazano oružje. Svi pupoljci na drveću imaju oblik metaka. U svakom cvijetu, u proljetnom vjetru, ja vidim lik vojnika.
DANAS. Vojnika više nema, ni noći, ni čekanja. Samoća. Rat je završen bez smrti, krvi i plača. Vojnika više nema, ni čekanja ni ljubavi, ni življenja.
 
Da se ponovno vratimo na početak teksta i među Božja stvorenja ubrojimo i ljude iz miješanih brakova, koji se kod nas često osjećaju jugoslavenima. Prije nego ih zli ljudi vrbuju u jugonacionaliste i sramotne jugofašiste, mi im poručujemo; navijamo za Vas, pomažemo koliko možemo, ali morate i vi shvatiti da je svak sebi najbolji doktor, i da je puno prirodnije, da se vi prilagođavate nama, nego mi Vama.
 

Žarko Marić

 

Tekstovi u rubrici GLEDIŠTA stajališta su autora i ne moraju biti u skladu sa stavovima Uredništva

Puno je nejasnoća

 
 
Odlazak dr. Drage Prgometa iz HDZ s položaja dopredsjednika nije veliko iznenađenje, obzirom na njegovu šutnju na tome visokom položaju koju brojni Hrvati kako iz HDZ-a tako i iz hrvatskog naroda nisu mogli razumjeti. Dr. Prgomet je bio liječnik u Domovinskom ratu i to po bojišnicama RH. Čak je i ranjavan. Slovio je kao jedan od najsposobnijih hadezeovaca s tim svojim braniteljskim zaslugama. Mnoge je živote branitelja i civila spasio. Bio je liječnik ne samo hrvatskih branitelja nego i četničkih agresora, što se može pročitati i u njegovoj nedavno tiskanoj knjizi "Sakupljači gelera". I njega se može razumjeti kao humanog liječnika, koji je odan Hipokratovoj prisezi. Iako je malo čudno kada je po cijenu života spašavao i četničke agresore iz minskih polja, koja su i sami sadili po zemlji hrvatskoj, zbog kojih i dan danas ginu hrvatski čistači tih mina. I samo prije par dana nastradao je još jedan od njih nekoliko stotina Hrvata koji su nastradali čisteći uglavnom četničke mine po Hrvatskoj.
http://fenix-magazin.de/wp-content/uploads/2015/02/drago-prgomet-660x330.jpg
Drago Prgomet
 
I koliko će nas još nastradati čisteći četničke mine. A koliko je poznato niti jedan četnik nije nastradao čisteći mine koje su sami postavljali. Ta četnička gospoda povukla su se našim pokradenim vozilima i čekala očišćene prostore i nove kuće da bi se mogli vraćati u slobodnu državu RH. Smatra se da je preko dvadeset milijardi kuna do sada potrošeno na obeštećenje agresora, koje plaća hrvatski narod. I što je to bilo nepoželjno u izjavama predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka da bi tako uvrijedilo njegova dopredsjednika dr. Dragu Prgometa da napušta HDZ, ako ne prestrojavanje k hrvatskom veleizdajniku Ivi Josipoviću koji da ga čeka i da je tražio njegovo napuštanje HDZ-a nakon njegova poraza na izborima. Vidjet ćemo kakvu politiku vodi dr. Drago Prgomet. Možda jugofilsku. Drugi primjeri su također dosta nejasni kao što je napuštanje vodećeg položaja HSP-AS-a od strane gospođe Ruže Tomašić . A da i ne govorimo o ovima koji slove neprijateljima države Hrvatske. Pogledajmo jednu veleizdajnicu Vesnu Pusić, koja se nikada nije izjasnila Hrvaticom, nego Jugoslavenkom.
 
Tek sada se iskazuje hrvatskim imenom kada sredstvima hrvatskih poreznih obveznika putuje desetine tisuća kilometara zrakoplovom po svim zemljama u kojima žive Hrvati kako bi provodila kampanju za tajnicu Ujedinjenih naroda, da bi za nju glasovale te zemlje, a u isto vrijeme doznačuje udruzi svoga brata Zorana skoro milijun kuna da bi Zoran Pusić mogao napadati Hrvate i Hrvatsku preko njihova velikog prijatelja, četničkog ideologa u Beogradu, Save Štrpca, čelnika četničke vlade ratne okupatorske tvorevine "Srpske krajine". I o tome svemu sva sredstva njihove promidžbe u ovoj državi RH šute. Možda bi nam i o tome mogao nešto reći dr. Drago Prgomet, koji zbog nekakvih njemu ekstremnih izjava daje ostavku ne samo na položaj nego i na članstvo u HDZ-u. Kakve su to sve političke spodobe u HDZ-u nama običnim simpatizerima Tuđmanovog HDZ-a nije jasno upravo sada kada se obnavlja HDZ i priprema na preuzimanje vlasti u RH. Zar jedan hrvatski ratni branitelj, liječnik u Domovinskom ratu može imati takvu nehrvatsku politiku navodeći svoja neslaganja zbog tobožnjeg jedinstva u hrvatskom narodu sa hrvatskim veleizdajnicima koje je takvima proglasilo Hrvatsko nacionalno etičko sudište!
 

Mate Ćavar

 

Tekstovi u rubrici GLEDIŠTA stajališta su autora i ne moraju biti u skladu sa stavovima Uredništva

Ostojićevi panduri kao u vrijeme zločinca Tite

 
 
Dvadeseti čovjek, iz knjige baš ovakvog naslova, izgleda, još nije otkriven. Dvadeset i prvi čovjek iz optužnice koju je zagrebački MUP podigao protiv pravaškog vođe Dražena Keleminca je svima poznat. To je 91-godišnji Vinko-Vice Ostojić, hrvatski branitelj iz 40-ih godina, zrnce koje je prošlo kroz rupice bleiburškog sita i rešeta, a koje rupice su bile pretijesne za stotine tisuća njegovih kolega i prijatelja. Jeo je travu i gulio koru s drveća. Izbijali su mu zube, lomili rebra i vodili na strijeljanje. U logorima, tamnicama i zatvorima proveo je ukupno 14 godina. Još 50-ih godina, u vrijeme najvećeg jugokomunističkog mraka, tajno posjećujuć, daskama okovanog i od naroda sakrivenog Oca Domovine dr. Ante Starčevića, uhićivan i šamaran, neslomljivi Vinko se zakleo, da će to isto činiti do kraja života, što je učinio i ove godine, prevalivši iz Njemačke 2000 km.
http://danas.net.hr/2015/02/28/0105007.48.jpg
Udišući razrijeđeni podsljemenski zrak na Šestinskom groblju, okružen cvijećem, svijećama i stotinama prijatelja i poznanika, na samom kraju komemoracije je sa zadovoljstvom promatrao i postrojenu skupinu od 20 mladih ljudi, u crne i tamnoplave boje odjevene, kako i priliči grobnom ambijentu, bez ikakvih političkih obilježja, koji se uz molitvu klanjaju ocu domovine. Organizator ove postrojene skupine, Vinkov kolega, hrvatski branitelj iz 90-ih godina, također neslomljivi Dražen Keleminec, je isto kao i Vinko prije 60 godina, toga dana uhićen. S obzirom na njegovu prošlost, i dolazak iz  Njemačke, naoružani Vinko (štap) je na sebe navukao nekoliko desetaka borbeno opremljenih Ostojićevih policajaca, koji su ga na izlaznim vratima, zajedno sa spomenutom skupinom legitimirali, i kao dvadest prvog čovjeka stavili na listu. Skup do 20 osoba po zakonu nije potrebno prijaviti, pa je policiji bio potreban još jedan, dvadeset prvi čovjek, kako bi skup bio protuzakonit, a koji čovjek će se vjerojatno poslije svega ovoga, i učlaniti u popularne pravaše.
 
Da je hrvatski branitelj Dražen Keleminec 90-ih godina poginuo, za hrvatomrzitelje bi bio najbolji. No on je preživio, i politički je aktivan, pa je kao takav, privremenoj nenarodnoj vlasti trn u oku, i ona ga progoni, uhićuje, ruši na zemlju i procesuira bez zakonskih osnova. Spomenuta nenarodna vlast financira i podržava:
a) otvorene skupove mržnje na kojima se slave strašni zločini nad Hrvatima u sred  njihove domovine (Srb i Kumrovec- Macelj).
b) Uvođenje okupatorske ćirilice u Vukovar, grad najveće hrvatske boli, gdje su zločinci, ćirilćnom ikonografijom zakićeni, počinili strašne zločine, koji se zločini, postavljanjem ćirilićnih ploča, nagrađuju, što je, npr. u Kragujevcu nezamislivo, da bi netko postavljao ploče s Hitlerovim svastikama.
c) mnogobrojne hrvatomrziteljske i petokolonaške skupine, koje i ulicama i kroz institucije marširaju.
 
Pisac ovog teksta je svakodnevni svjedok svega toga. Bio je sa prosvjednicima, i u Kumrovcu i u Srbu. Pitomo hrvatsko selo Kumrovec, toga dana bilo je divlje. Jugokomunističkim orgijama se veličalo nenarodnu okupatorsku i zločinačku jugoslaviju, i njezinog prvog čovjeka. Tu proslavu jugokomunističkog zločina na obližnjoj Maceljskoj gori sa preko 10 000 još neotkopanih kostura, iz kočije je nadgledao današnji osuđenik hrvatskog nacionalno etičkog sudišta, a tadašnji, vjerovali ili ne, prvi čovjek RH. Kočija je muzejski eksponat, a vlasništvo je, upravo onoga, koji je nekada zapovijedao spomenuti zločin. Evo jednog detalja i s proslave četničkog zločina u Srbu. Raznorazni Pupovci i Mesići s govornice, stotinjak metara udaljene od hrvatskih prosvjednika, divne mladosti, zakićene hrvatskim obilježjima, prepoznavši u njima fašiste, otvoreno i iz svega glasa pozivaju na ubijanje istih na najstravičniji način, kako se to već radi sa fašistima. Da vam se krv sledi u žilama. Smrt fašizmu… odzvanja iz mikrofona. Svaka policija na svijetu bi na takvu otvorenu prijetnju smrću, na licu mjesta uhićivala i proslijeđivala  na procesuiranje… No naša policija je samo okrenula glavu  i pravila se da ništa nije čula niti vidjela.
 
Damir Kajin je išao još i dalje. Probio je policijski kordon, i bijesan krenuo prema fašistima. Valjda da ih davi golim rukama. Policija ga je u tome samo zaustavila, i nismo vidjeli da su ga hrvačkim zahvatom oborili na zemlju i vezali, kao što su to, za iste prekršaje, radili ovih dana u Savskoj ulici u Zagrebu. O dvostrukim mjerilima policije govorio je za medije ovih dana i pravaški prvak Keleminec. Keleminče, bravo bravo, sve što pričaš imaš pravo. Dodali bi smo mi, i o svemu ovome upoznali i našu predsjednicu. Halo, halo. Kolinda javi se.
 

Žarko Marić

 

Tekstovi u rubrici GLEDIŠTA stajališta su autora i ne moraju biti u skladu sa stavovima Uredništva

Anketa

Tko će biti novi hrvatski nogometni prvak?

Srijeda, 21/08/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1244 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević