Get Adobe Flash player
Uništili sela – dobili požare

Uništili sela – dobili požare

Davanje zemljišta u zakup može biti oslobođeno poreza na dugi niz...

Tko je splitski Neron?

Tko je splitski Neron?

Požar je jedan – krivaca je puno     Čovjeka...

Drugo ubojstvo Stjepana Radića

Drugo ubojstvo Stjepana Radića

Rehabilitacija četništva rehabilitacija je...

Hrvati su (pre)siromašni

Hrvati su (pre)siromašni

BBC-ovo redefiniranje društvenih klasa i gdje se tu nalazi...

Agrokor ili politički kartel

Agrokor ili politički kartel

Agrokor je vlasništvo hrvatskih političkih tajkuna i njihove...

  • Uništili sela – dobili požare

    Uništili sela – dobili požare

    srijeda, 19. srpnja 2017. 21:06
  • Tko je splitski Neron?

    Tko je splitski Neron?

    četvrtak, 20. srpnja 2017. 12:09
  • Drugo ubojstvo Stjepana Radića

    Drugo ubojstvo Stjepana Radića

    srijeda, 19. srpnja 2017. 21:02
  • Hrvati su (pre)siromašni

    Hrvati su (pre)siromašni

    nedjelja, 16. srpnja 2017. 21:44
  • Agrokor ili politički kartel

    Agrokor ili politički kartel

    srijeda, 19. srpnja 2017. 20:58

SAD – država koja je izmislila neoliberalni kapitalizam, provodi sanaciju privatnih banaka, tvrtki i institucija!

 
 
Pokušat ću, nakon iznijetih „dokaza“, kritički razmotriti koliko oni „drže vodu“, kako bi to rekao neki naš 'sitnozubi' ne-bogati sugrađanin, i to redom kako slijedi:
http://1.bp.blogspot.com/-idTyzBWmvtI/Tm-P3i3E1SI/AAAAAAAAAlI/MRo6EYcavBs/s1600/Southern+California+Lifestyle+1+4.jpg
Valjanost „dokaza“ br. 1: On je višestruko nevaljan jer je tijekom povijesti dokazano da je razvoj postojao u svim segmentima društvenog i gospodarskog života, i bez kapitalističkog društvenog uređenja, i jer 'bogatstvo' zadovoljavanja današnjih ponuda roba i usluga proglašava stvarnim potrebama, mada se radi o „induciranim“ a ne stvarnim potrebama, a isključivo u cilju povećavanja profita.
Malodobnici kao ciljna skupina su najbolji dokaz za to, jer većina njima namijenjenih roba nisu stvarne potrebe, već izvana nametnute kvazi potrebe radi 'prikupljanja' profita.
 
Valjanost „dokaza“ br. 2: Nevaljanost tog „dokaza“ je očit, jer je razvoj u sektorima naoružanja i svemirske tehnologije u SSSR-u bio 'al pari' ili nadmoćniji zapadnim tehnologijama, a kvaliteta zdravstvenih usluge na Kubi je poznata.
 
Valjanost „dokaza“ br. 3: Nevaljanost tog „dokaza“ je toliko očit, da ga nema potrebe dokazivati. Zar bi se imalo što privatizirati  je društveno vlasništvo temeljito uništeno i pokradeno? Upravo je suprotno, ono je temeljito uništeno i pokradeno u sustavu privatnovlasničkog kapitalizma u nas.
 
Valjanost „dokaza“ br. 4: Nevaljanost tog „dokaza“ najbolje potvrđuje jedno od temeljnih pravila privatnovlasničkog poduzetništva, koje glasi-„razvoj se ne treba financirati vlastitim već tuđim (bančinim, dioničkim, itd...) novcem. Istina je da se veći dio profita izvlači iz tvrtke na privatne račune, a samo manji dio se koristi za otplatu dugova i razvoj poslovanja.
 
Valjanost „dokaza“ br. 5: Ovaj „dokaz“ je suštinski neistinit, jer je svakome tko je ikada radio bilo gdje, bilo što, poznato da predanost zaposlenika poslu u prvom redu ovisi od toga kako je plaćen za izvršeni posao, i od sustava kontrole  rada zaposlenika. Čak je lako dokazivo da je nesrazmjer između izvršenog posla i plaća daleko veći u privatnovlasničkom kapitalizmu, nego u društveno/državno vlasničkom sustavu. Pri čemu je taj nesrazmjer najveći u korist višeg rukovodećeg kadra, a na štetu ostalog zaposlenika. Milijunski 'bonusi' za menadžere tvrtki ili banaka u privatnom vlasništvu, koje su isti doveli do kolapsa je najbolji dokaz za to.
 
Valjanost „dokaza“ br. 6: Ovaj „dokaz“ je pristrano iskrivljavanje istine, da loše plaćeni djelatnici u bilo kojem vlasničkom sustavu nisu spremni na poslu 'dati' ono najbolje što bi im njihove intelektualne ili fizičke moći dopuštale, ako za to nisu adekvatno plaćeni. A što je to adekvatna plaća je posebna tema.
 
Valjanost „dokaza“ br. 7: Ovaj „dokaz“ je dvojbene valjanosti, ovisno o tome što se smatra 'uspješnošću' nekog društvenopolitičkog sustava. Ako bi se kojim slučajem kao kriterij uzele nejednakosti u društvu, onda je svakako neoliberalni  privatnovlasnički slobodnotržišni kapitalizam društveni sustav sličniji robovlasničkim sustavima, nego bilo čemu drugom. I rasprava o „uspješnosti“ je neka posebna tema.
 
Valjanost „dokaza“ br. 8: Ovaj „dokaz“ je jedan od najvećih 'spinova'  onih koji neoliberealni privatnovlasnički slobodnotržišni kapitalizam smatraju „krajem povijesti“. Opravdavati rastuće gomilanje bogatstva u rukama malog broja vlasnika, time da danas i milijarder i onaj tko 'kopa' za hranom u kontejneru mogu imati mobitel, a nekada je samo gazda mogao imati telefon, je nečuvena glupost, jer bi se onda moglo zaključiti da smo nakon 2000 godina tamo gdje smo i bili, jer tada su i caru i bilo kome drugom bila dostupna neka ista dobra, kao naprimjer  odjeća, nož, mač, ili hrana, što ranije nekima nije bilo dostupno.
 
Valjanost „dokaza“ br. 9: Ovaj „dokaz“ je apsolutno lažan u današnjoj situaciji kada novčarski i korporativni sektor kroz snažan utjecaj na politiku, određuju tko, gdje, kako i čime mogu nastupati na takozvanom 'slobodnom' tržištu. Mnogobrojne zabrane, sankcije i protekcionističke mjere, mnogim, uglavnom manje razvijenim gospodarstvima onemogućavaju  da na  bilo kojim, ili samo nekim tržištima realiziraju prodaju svojih proizvoda ili usluga.
 
Valjanost „dokaza“ br. 10: Ovaj „dokaz“ je zapravo najjači dokaz da je „car gol!“, jer drugo temeljno pravilo današnjeg  privatnovlasničkog neoliberalnog slobodnotržišnog kapitalizma glasi: „Profit iz poslovanja je NAŠ, a probleme i gubitke u poslovanju treba da rješava DRŽAVA (čitaj svi porezni obveznici odnosno ona masa ne-bogatih). Mnogobrojne sanacije privatnih banaka, tvrtki i institucija po svijetu, i u nas, sa državnim/proračunskim novcem su najbolji dokaz za to. Da stvar bude još očitija, u tome prednjači SAD, zemlja koja je 'izmislila' neoliberalni kapitalizam. Treba li bolji dokaz od toga za potvrdu farizejstva zahtijeva da se „država ne miješa“ u slobodno tržište, osim u slučajevima kada treba „sanirati svinjarije“ (vidi Agrokor) koje naprave privatni vlasnici?
 
Jesmo li osuđeni na to da i dalje, i tko zna do kada, živimo u društvima u kojima mnogi zarađuju 1$/dnevno (u nas prosječno 30$/dnevno), a daleko manji broj njih zarađuju čak4000 $/dnevno ili još više (u nas prosječno 180 $/dnevno ili još više)? Zagovornici stanja koje je danas prevladavajuće u svijetu, govore da je to normalno, i da će sve manje njih zarađivati 1 $ dnevno, ako će vladajuća manjina sve brže zarađivati još više. Osobno držim da takvo stanje nije sudbinska nužnost, na koju je osuđena 99 % svjetske populacije, već je samo rezultat medijski kondicioniranog poslušničko-podaničkog mentaliteta tog dijela populacije, koja još ne shvata da postoje putevi izlaska iz takove  podređene situacije. Da je uvijek bilo, i da će uvijek biti onih koji imaju više, i koji imaju manje, je nepobitna istina, koju nisu osporavali nikada ni teoretičari socijalizma/komunizma. Grubo je izvrtanje istine pristalica privatnovlasničkog kapitalizma, da je socijalizam/komunizam jednakost u siromaštvu, a kapitalizam jednakost u šansama za bogaćenje. Privid istine toj tvrdnji je nažalost stvoren radi neuspješnosti političko-ekonomsko-gospodarskog sustava u SSSR-u za vrijeme Staljina i bezumne staljinističke politike, pri čemu pravo socijalističko/komunističko društveno uređenje nije zaživjelo niti u jednoj državi na svijetu.
 
Nejednakost među ljudima je prirodna datost i općevažeća zakonitost, da se ljudi razlikuju po intelektualnim i fizičkim sposobnostima, i po individualnim  sklonostima da se bave različitim stvarima u životu. Netko je sklon učenju, netko nije, netko je sklon matematici, a netko je sklon umjetnosti, netko voli biti športaš, netko inženjer, a netko doktor, a ima i onih koji žele biti šoferi, piloti, bravari, tokari, poljoprivrednici itd., ali nažalost ima i onih koji žele biti kockari, prevaranti, kriminalci, bankari, šefovi, gazde i političari. To je tako, i to će biti tako sve dok će postojati razlike u ljudskom  DNK-u, odgoju i društvenoj sredini u kojoj odrasta i formira se svaka ljudska individua.
 
No ključ za odgovor na pitanje da li smo osuđeni na društvo u kojem je gotovo sve ZA bogate i gotovo sve PROTIV ne-bogatih, nije u insistiranju na jednakosti u bogatsvu, već u mjeri kako se vrši raspodjela/distribucija stvorenog bogatstva. Zar je normalno da menadžeri dobivaju/uzimaju ogromne bonuse istovremeno dok im tvrtke u kojima rade imaju gubitke ili su neke čak pred stečajem? Dobro poznata „teta Vegeta“ bi za istu novostvorenu  vrijednost, za koju je u Podravki dobila samo zasluženo priznanje, u SAD-u postala bogatašica. U čemu je razlika? Očito u modelu funkcioniranja raspodjele u društvu, za isti doprinos društvu/tvrtki. U Podravki je ta novostvorena vrijednost, odnosno korist od nje pripala na neki način svima, u USA bi taj novostvoreni profit mogla 'strpati' u vlastiti džep. I to je suština i odgovor na pitanje, da li su bogati zaslužili SVE što dobivaju, a ne-bogati da dobivaju samo mrvice od novostvorenih bogatstava, to jest od profita? Moj je odgovor: Nisu zaslužili!
 
Pogotovu zato ne jer novostvorene vrijednosti ili profit ne bi postojali da ga svojim radom, bilo koje vrste,  to jest bilo intelektualnim, bilo fizičkim radom, ne stvaraju zaposlenici koji rade za vlasnike tvrtki bilo koje vrste (proizvodne tvrtke, prodajne tvrtke, banke, osiguravajuća društva, škole, bolnice, prevozničke tvrtke, itd.). osim onog manjeg dijela bogataša, koji su se obogatili „vlastitim snagama“ nekažnjenim prevarama, korupcijama, i kriminalom, dok najveći dio bogataša ne bi bio bogat da za njih ne rade zaposlenici koji su stručniji, pametniji i radišniji od njih samih. Često korištena fraza bogataša da su „krvavo zaradili“ svoje bogatsvo vrijedi samo za one koji su odista svoje ruke „okrvarili“ s krvlju onih koje su uklanjali sa puta kojim su išli tijekom stjecanja svoga bogatsva. Uostalom postoji jedna, vjerojatno istini najbliža američka definicija, da se „prvi milion ne može zaraditi pošteno !“. Figurativno rečeno, teta Vegeta u Podravci nije dobila koliko je zaslužila, ali u USA bi zaradila puno, puno više nego za što je bila zaslužna, i to samo zahvaljujući različitim društveno političkim sustavima u to vrijeme, a ne nikakvim realnim ekonomskim zakonitostima.
 
Dva su temeljna djela o ekonomiji koji ukazuju na to da nije nužno i zakonomjerno da budemo „osuđeni“ da živimo u društvima u kojima vladaju zakoni Za bogate, i PROTIV ne-bogatih, a to su Marxov „Kapital“ u kojem se detaljno i argumentirano otlriva način gomilanja bogatstva u rukama manjine, a na račun „eksploatacije“ većine, i Pikettyev „Kapital“, koji daje odgovor na pitanje kako zaustaviti bezumno i nepravedno gomilanje sve većeg bogatstva u rukama sve manjeg broja vlasnika. Marx je prvi pokazao kako se bogatstvo umnožava kada vlasnik kapitala, bilo novčanog, bilo onoga u sredstvima za proizvodnju, stvara sve veći višak vrijednosti, danas eufemistički nazvan  profitom  i ekstraprofitom, sve većim iskorištavanjem odnosno nedovoljnim plaćanjem za posao zaposlenike koji rade za njega, progresivno umnožavajući svoja bogatstva, dok je Piketty pokazao da bi se mogla izbjeći beskonačna spirala rasta nejednakosti i mogao bi se preuzeti nadzor nad dinamokom akumulacije, uvjetno rečeno eksploatacije zaposlenika i društva, uvođenjem  progresivnog poreza te oporezivanjem kapitala, čime bi se mogla postići prevaga općeg interesa nad privatnim interesima, a istodobno bi se očuvala otvorenost ekonomije i snaga konkurencije. No da bi se to postiglo trebalo bi pitanje poreza na kapital staviti u mnogo širi kontekst, u kontekst uloge države u proizvodnji i raspodjeli bogatstva i izgradnje socijalne države prilagođene XXI. stoljeću !
 
Ovo je okvirna ideja, koja jasno pokazuje da nije nužno da ostanemo 'zarobljenici'  sustava koji danas proizvodi sve brže rastuće društveno raslojavanje na veoma mali broj bogatih, i sve veći broj ne-bogatih i siromašnih, te će u konačnici neminovno dovesti do sukoba u društvu. Naravno da ova okvirna ideja zahtijeva operativnu razradu glede novih rješenja glede fiskalne, monetarne, i socijalne politike, te uloge države u tim novim okolnostima, ali ako se time ne budemo početi baviti na vrijeme, može nam se desiti da umjesto države za koju smo se borili radi toga da se u njoj njeni građani osjećaju slobodni i zadovoljni, dođemo u situaciju da imamo državu iz koje njeni građani bježe glavom bez obzira, čiji će svi resursi biti u tuđem vlasništvu, i u kojoj će samo veoma mali broj domaćih bogataša i političara smatrati da je sve u najboljem redu, i da u njoj oni vladaju, dok će ustvari pravi 'vladari'  Hrvatske biti  njihovi inozemni tutori i naredbodavci.
 
Sve se to ne mora tako dogoditi tako, ali može se dogoditi tako, ako se hrvatska javnost, hrvatski mediji, hrvatsko civilno društvo, hrvatska politika i hrvatska akademska zajednica ne „probude“ i shvate da postojeći društveno politički sustav nije zakonomkerno i susdbinski onaj na koji smo'osuđeni', već da postoje rješenja za bolji, sretniji i uspješniji život većine građana ove krvlju branitelja stvorene neovisne zemlje, koja polako postaje sve manje neovisna.
 
(Svršetak)
 

Laslo Torma

U hlađenju i klimatizaciji nastupilo je doba velikih promjena

 
 
Sve stroži propisi u vezi s primjenom radnih tvari u cijelom svijetu donijeli su goleme promjene u rashladnu i klimatizacijsku tehniku. Koja je njihova svrha i što sve to znači za proizvođače, projektante, instalatere, održavatelje i vlasnike rashladnih i klimatizacijskih uređaja pojašnjava prof. em. Tonko Ćurko, dipl. ing, dugogodišnji profesor Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu i predsjednik Hrvatske udruge za rashladnu i klima-tehniku i dizalice topline.
http://images.energetika-net.com/media/article_images/big/curko-tonko-20170630093008617.jpg
• Za početak, zašto je uopće započeo taj proces zamjene radnih tvari, odnosno zašto se u svijetu raznim zakonima i propisima sve više zahtijeva napuštanje primjene najprije halogeniranih, a sada i fluoriranih ugljikovodika za okoliš prihvatljivijim radnim tvarima?
- Spoznaja čovjeka o klimatskim promjenama na Zemlji, utvrđivanje uzroka i predviđanje posljedica, navela je na sustavno promišljanje o budućnosti i održivosti postojećeg načina življenja i želje za razvitkom. Temeljni čimbenik spomenutih promjena je stanje atmosfere, odnosno njeno onečišćenje uzrokovano emisijom štetnih tvari, odnosno plinova. Ravnotežno stanje atmosfere je poremećeno prvenstveno emisijom stakleničkih plinova koji dovode do globalnog zatopljenja i emisijom tvari koje oštećuju ozonski sloj u atmosferi, čime se remeti održivost flore i faune. Halogenirani zasićeni ugljikovodici koji u svojoj strukturi sadrže klor (Cl) i fluor (F), zajedničkim imenom nazvani freoni, koji su imali ili imaju široku primjenu u rashladnoj i klima-tehnici, znatno utječu na obje uočene promjene, tj. na globalno zatopljenje (efekt staklenika) i na razgradnju ozona (ozonske rupe).
 
Treba istaknuti da su freoni samo jedan, znatno manji dio ukupnog spektra plinova koji uzrokuju globalno zatopljenje. Najznačajniji uzročnik globalnog zatopljenja je pojačana emisija ugljik-dioksida (CO2), međutim freoni imaju znatno veći specifični utjecaj od CO2, tj. do nekoliko tisuća puta veći, ali količinski je njihova emisija u atmosferu znatno manja. U razgradnji ozona, freoni koji sadrže klor, točnije opisano CFC (eng. ChloroFluoroCarbons) i HCFC (eng. HydroChloroFluoroCarbons) su daleko najznačajniji i, ako se zanemare prirodni procesi u atmosferi, onda su jedini uzročnik razgradnje ozona. Treba navesti još i treću grupu freona nazvanu HFC (eng. HydroFluoroCarbons) kao vrstu freona koja ne oštećuje ozonski sloj, s potencijalom razgradnje ozona ODP = 0 (eng. Ozone Depletion Potential), ali jedan dio iz te vrste koji se danas često koriste, kao npr. R 134a, R 404A, R 410a, R 407C značajno utječe na globalno zatopljenje, njihov GWP (eng. Global Warming Potential) iznosi 1300 - 3900. Drugi dio freona iz vrste HFC, kao npr. R 32, ima ODP < 750 i njihova primjena danas je u porastu. Ovdje treba još dodati i grupu nezasićenih halogeniranih ugljikovodika, HFO (eng. HydroFluoroOlefins) čiji je ODP = 0, a utjecaj na globalno zatopljenje neznatan, GWP = 1.
 
• Koji su to najvažniji međunarodni sporazumi iz tog područja?
- Odgovor čovjeka na uočene promjene sa ciljem smanjenja i ukidanja emisije štetnih plinova rezultirao je nizom dogovora o sustavnom gospodarenju štetnim tvarima i zamjenom radnih tvari u rashladnoj i klima tehnici. Započelo se 1987. godine usvajanjem Montrealskog protokola kojemu su pristupile sve zemalje svijeta pa se kao takav smatra najuspješnijim u povijesti čovječanstva. On regulira način korištenja, ali i u potpunosti ukida potrošnju tvari koje oštećuju ozonski sloj. Vremensko razdoblje primjene pojedinih odredbi Protokola različito je za pojedine zemlje potpisnice Protokola, što ovisi o bruto domaćem proizvodu (BDP) i o stupnju tehnologijskog razvitka. Hrvatska je s danom potpisivanja svrstana u grupu zemalja Članka 5, tj. u grupu zemalja u razvoju.
 
Na temelju Konvencije UN-a o promjeni klime iz 1992. godine, u Kyotu je 1997. prihvaćen Kjotski protokol kojim industrijski razvijene države svijeta prihvaćaju obvezu smanjenja emisije stakleničkih plinova. Stupio je na snagu 2005. godine, nakon ratifikacije od strane 55 najrazvijenijih država svijeta, osim SAD-a. Za Hrvatsku je utvrđeno smanjenje emisije za 5% u odnosu na referentnu godinu u razdoblju 2008. - 2012. s nizom detalja vezanih uz provedbu. Hrvatska je postala punopravna članica Kjotskog protokola 2007. godine. RH je u tom razdoblju svrstana u grupu zemalja Članka 2 Montrealskog protokola, tj. u grupu zemalja u kojima je sustav primjene pojedinih odredbi već toliko uznapredovao da se pomoć međunarodnih fondova za provedbu može umanjiti ili gotovo ukinuti.

Montrealski i Kjotski protokol smatraju se temeljnim međunarodnim dokumentima vezanim uz smanjenje emisije štetnih plinova. Slijedio je niz međunarodnih konferencija i dogovora, završno s Pariškim sporazumom o klimatskim promjenama iz 2015. godine. Sporazum uključuje plan djelovanja i niskougljičnog razvitka čiji cilj je globalno zatopljenje ograničiti na razini 'znatno manjoj' od 2 °C u usporedbi s predindustrijskim razinama te da će se ulagati napori da se taj porast ograniči na 1,5 °C.
 
Sporazum obuhvaća razdoblje od 2020. godine nadalje. Prije Pariške konferencije i za vrijeme njezina trajanja zemlje sudionice, među kojima i Hrvatska, su podnijele sveobuhvatne nacionalne planove klimatskog djelovanja za smanjivanje emisija. Pariški sporazum stupio je na snagu u studenom 2016. godine, nakon što su zadovoljeni uvjeti, odnosno nakon što ga je ratificiralo barem 55 zemalja koje su odgovorne za 55 % ili više globalnih emisija stakleničkih plinova. Cilj Sporazuma je smanjiti emisije stakleničkih plinova za najmanje 40% kako bi se ublažile posljedice globalnog zatopljenja i zaustavio daljnji rast temperature zraka. Pariški sporazum potpisalo je 195 zemalja, a Hrvatska je 147. koja ga je ratificirala.
 
• No, tim se sporazumima rješava samo dio problema?
- Vezano uz radne tvari u rashladnoj i klima-tehnici, potrebno je istaknuti da je primjenom onih koje ne utječu na razgradnju ozona, iz grupe freona to su HFC-i i HFO-i čiji je ODP = 0, riješen problem razgradnje ozona, ali je još uvijek ostao otvoren problem utjecaja na globalno zatopljenje. Budućnost radnih tvari treba, dakle, graditi na primjeni prirodnih radnih tvari bez utjecaja na globalno zatopljenje kao što su amonijak (R 717) i ugljik-dioksid (R 744), ugljikovodici iz grupe HC (eng. HydroCarbons) kao što su propan (R 290), izobutan (R 600a) i propilen (R 1270) te freona iz grupe HFO-a kao što su R 1234yf, R 1234ze i R 1233zd. Zajedničkim imenom takve radne tvari, s nikakvim ili malim utjecajem na globalno zatopljenje u stručnoj literaturi nazivaju se tvarima niskog potencijala globalnog zatopljenja (eng. Low GWP Refrigerants).
 
• Koja su sve to nova rješenja za postojeće, a koja za nove rashladne i klimatizacijske uređaje? Koja su njihove glavne značajke i područja primjene?
- Rješenja su raznovrsna i neprekidno se pojavljuju nova. Ona su rezultat istraživanja, tehnologijskog razvitka, ali i interesa pojedinih sudionika u tehnologiji rashladne i klima-tehnike, prvenstveno proizvođača opreme. Kontinuirano se nude nove radne tvari. To se odnosi na grupe HFC-a i HFO-a. Osnovni kriterij odabira je što manji utjecaj na globalno zatopljenje i bez utjecaja na razgradnju ozona. Što se tiče prirodnih radnih tvari, one su poznate odavno, od samih začetaka razvitka rashladne tehnike krajem 19. stoljeća. Nakon pojave freona tridesetih godina prošlog stoljeća primjena im je bila u zastoju, ali danas sve navodi na povratak i porast njihove primjene, a razvoj nove opreme za te radne tvari je u punom zamahu.
 
Za postojeće sustave, u kojima su se koristili ili se još uvijek koriste CFC-i ili HCFC-i, postoji mogućnost zamjene radnih tvari novima, ekološkima i regulatorno prihvatljivima. Nova radna tvar odabire se tako da ima što je moguće sličnija ili gotovo identična termofizikalna svojstva kako bi zamjena zahtijevala što manje neophodnih izmjena u postojećem sustavu. Postupak je nazvan eng. Retrofitting i njime se produljuje vijek korištenja postojeće opreme. Prikupljena stara radna tvar i ulje zbrinjavaju se kontroliranim i regulatorno određenim postupkom. Prilagodba novoj radnoj tvari ili zamjena pojedinih dijelova opreme, ispiranje sustava, prilagodba parametara rada, tlakova i temperatura, zamjena ulja za podmazivanje su postupci koji se uobičajeno provode. Što se tiče novih sustava, danas se isključivo koriste radne tvari bez utjecaja na razgradnju ozona, ODP = 0, te s malim ili bez utjecaja na globalno zatopljenje, GWP << ili GWP = 0. Preporuka odabira radnih tvari ovisno o području primjene, razini temperatura hlađenja, rashladnom učinu i sigurnosnim ograničenjima, prikazana je tablicom. U tablici su, osim freona, prikazane i prirodne radne tvari R 717 i R 744 iz tzv. Low-GWP grupe.
Primjena
CFC/HCFC
Retrofitting
Novi sustavi
Klimatizacija i industrijsko hlađenje
R-11
R-123
R-134a
R-12
R-134a, R-401a
R-290
R-22
R-407C
R-407C, R-410A
R-744 (CO2)*
R-717 (NH3)*
Split i prozorski klima uređaji
R-22
R-407C
R-407C, R-410A
Avionski klima uređaji
R-12, R-12B1
R-124
R-124
Automobilski klima uređaji
R-12
R-134a, R-401c
R-134a, R-1234yf
R-1234ze, R-1233zd
Hladnjače iznad 0°C
R-12
R-401a,b
R-134a
Kućanski aparati i mali komercijalni rashladni uređaji
R-12
R-401a,b
R-134a, R-600a
Laki komercijalni uređaji
R-22
R-404a
R-404a
Hladnjače ispod -18°C
Pokretne hladnjače (kamioni, vagoni) iznad 0°C
R-502
R-12
R-402a
R-402b
R-401b
R-404a
R-32
R-134a
R-717, R-744
Pokretne hladnjače (kamioni, vagoni) za smrznutu robu
R-502, R-12
R-500
R-402a
R-401a
R-404a
R-134a
Komercijalni rashladni uređaji, oko i iznad °C
R-12
R-401b
R-134a
Komercijalni rashladni uređaji, niske i srednje temperature
R-22
R-404a
R-404a, R-507
R-744, R-717
Vrlo niske temperature
R-13B1
R-13
R-503
R-508a,b
R-32
R-508a,b
R-744/R-717
 

(*) prirodne RT, ne spadaju u grupu freona (CFC, HCFC, HFC, HFO) i zasićenih ugljikovodika (HC)
 
• Što je pak s radnim tvarima kao što su CO2, amonijak i zrak, od kojih se neki ubrajaju u najstarije poznate takve tvari?
- Ugljik-dioksid ili R 744 i amonijak ili R 717 su prirodne radne tvari. Njihov je ODP = 0, a GWP = 1. Dakle, CO2, odnosno NH3 nemaju utjecaja na razgradnju ozona niti na globalno zatopljenje, a s obzirom na gotovo najbolju kombinaciju termofizikalnih osobina koje se traže pri izboru radne tvari za pojedinu primjenu, oni su danas ponovno u prvom planu.
Jedino što se smatra njihovim nedostacima su otrovnost i zapaljivost u slučaju amonijaka, odnosno visoki tlakovi zasićenja u slučaju CO2, što više nije u prvom planu jer se kompenziraju naprednim tehnologijskim rješenjima. Prema prethodnim priopćenjima znanstvenih i razvojnih istraživanja, R 717 bi u skoroj budućnosti mogao naći primjenu i u kombinaciji s poluhermetičkim i hermetičkim kompresorima koja je do nedavno bila u potpunosti isključena. To znači da se bliži vrijeme primjene i u komercijalnim rashladnim sustavima.
 
Preporuka jednog dijela neovisne stručne javnosti da se R 717 kao radna tvar u rashladnoj i klima-tehnici koristi gdje god je to moguće je trajna. Kao dio takvih razmišljanja može navesti stručni članak 'Amonijak stara nova radna tvar u tehnici hlađenja', gdje je uz mene autor bio i Damir Vanđelić ('Sunčeva energija', Vol. 12, No. 1-2, Rijeka, 1994) i gdje se još 1994. godine stručnoj javnosti ukazivalo na ekološki i energijski održiva rješenja. Zrak ili R 729 se ne smatra radnom tvari, već je on gotovo isključivo prijenosnik energije u svim sustavima hlađenja prostora, bilo da se radi o prostorima gdje boravi čovjek ili o prostorima za skladištenje hlađene i smrznute robe. Zrak, kao i voda ili R 718, su najšire korišteni prijenosnici energije koji su prisutni u gotovo svim toplinskim sustavima. Suvremena razvojna istraživanja pokazala su da bi se u skoroj budućnosti zrak i voda mogli koristiti i kao radna tvar, ali treba pričekati razvoj tehnologije koji će cijenu takvih uređaja učiniti prihvaljivim.
 
• Čini se da se sve učestalije postrožuju zakoni i propisi o primjeni radnih tvari. Znači li to možda da će za desetak godina i današnja rješenja kao što su R 32 ili R 1234 biti prošlost?
- Točno je da se svjetska, a naročito stručna javnost, osim u pojedinim suvremenim ekscesnim gotovo grotesknim situacijama koje su, nadajmo se, prolaznog karaktera, okreće prema održivim rješenjima, u ovom slučaju niskougljičnim tehnologijama. Posljedica takvog stanja svijesti su trajno ograničavanje primjene štetnih i usmjerenje prema tvarima NPGZ-a (tj. Low GWP). Vrlo vjerojatno je da će R 32 s GWP = 677 i slični biti istisnuti i zamijenjeni s tvarima još nižeg GWP-a. Manje je vjerojatno da će u skoroj budućnosti biti istisnuta HFO grupa (R 1234yf, R 1234ze i R 1233zd) čiji je GWP < 3 i koja se tek afirmirala istiskivanjem R 134a čiji je GWP = 1300. Ako se cijena HFO-a koja još uvijek vrlo visoka (do 130 EUR/kg) prilagodi tržištu koje u tom slučaju diktira prvenstveno automobilska industrija, vrlo je vjerojatno da će s obzirom na vrlo jaku interesnu skupinu primjena HFO-a potrajati dulje.
 
• Što sve tu propisuje tzv. F-Gas Regulativa?
- Što se tiče suvremenih zakona i propisa, najznačajnije promjene je donijela revidirana Uredba (EU) br. 517/2014 o fluoriranim stakleničkim plinovima ili F-Gas Regulativa. Zbog značaja za današnje tržište proizvoda i opreme dobro ih je citirati.
1.           Od 1. siječnja 2015. gdine zabranjuje se stavljanje na tržište hladnjaka i zamrzivača za kućnu uporabu koji sadrže HFC radne tvari s GWP ≥ 150. To znači da više nije moguće kupiti hladnjak punjen s R 134a. Danas ti uređaji na tržište dolaze najčešće punjeni s R 600a (izobutan).
2.           Od 1. siječnja 2022. godine zabranit će se stavljanje na tržište hladnjaka i zamrzivača koji se koriste u komercijalne svrhe (hermetički zatvorena oprema) koji sadrže HFC radne tvari s GWP ≥ 150. Danas se još uvijek ti uređaji pune s radnom tvari R 134a i R 404A, što od 2022. godine neće biti moguće. Pretpostavlja se da će najčešća zamjena biti prirodne radne tvari: propan (R 290) i izobutan (R 600a) u manjim uređajima.
3.           Od 1. siječnja 2020. godine zabranjuje se stavljanje na tržište nepokretne rashladne opreme koja sadrži HFC-ove s GWP ≥ 2500, osim opreme za hlađenje na temperaturama ispod -50 °C, što u prijevodu znači da će se od tog datuma zabraniti uporaba radne tvari R 404A (R 422D, R 507) u novim nepokretnim rashladnim uređajima.
4.           Od 1. siječnja 2022. godine zabranjuje se stavljanje na tržište centraliziranih rashladnih uređaja koji se koriste u komercijalne svrhe (u dućanima, supermarketima i dr) s nazivnim kapacitetom od 40 kW ili više koji sadrže HFC-ove s GWP ≥ 150, osim u primarnom krugu kaskadnih sustava kada je moguće koristiti HFC-ove s GWP < 1500. Dakle, ovim se zabranjuje korištenje radne tvari R 404A u tim uređajima, a dopušta se korištenje radnih tvari kao što su propan, amonijak, CO2 ili bilo koji HFC s GWP < 150. U slučaju da se radi o kaskadnom rashladnom uređaju koji se koristi u komercijalne svrhe, u donjoj kaskadi mora biti radna tvar s GWP < 150, a u gornjoj kaskadi se dopušta koristiti, npr. HFC, R 134a.
5.           Od 1. siječnja 2020. godine zabranjuje se stavljanje na tržište pokretnih sobnih klimatizacijskih uređaja koji sadrže HFC-ove s GWP ≥ 150.
6.           Od 1. siječnja 2025. godine zabranjuje se stavljanje na tržište jednostrukih tzv. split klimatizacijskih uređaja s manje od 3 kg HFC radne tvari s GWP > 750. Iz tog razloga gotovo sve tvrtke započele su razvoj i proizvodnju tih uređaja s R 32.
Također, Uredba je donijela i promjene s obzirom na servisiranje i održavanje postojeće rashladne i klima-opreme. Tako se od 1. siječnja 2020. godine zabranjuje se servisiranje i održavanje rashladne opreme s minimalnim punjenjem ekvivalentnim 40 t CO2 s radnom tvari s GWP ≥ 2500, osim:
a.           vojne opreme
b.           uređaja za duboko smrzavanje (ispod -50 °C)
c.           kada se koristi obnovljeni i oporabljeni HFC s GWP > 2500, koji se mogu koristiti do 2030. godine uz sljedeća ograničenja:
o                  oporabljeni: da su propisno označeni te da se koriste za servisiranje i održavanje postojeće rashladne opreme
o                  obnovljeni:
1.                                           da se koriste za servisiranje i održavanje postojeće rashladne opreme
2.                                           da su prikupljeni iz jednake opreme,
3.                                           mogu biti korišteni samo od tvrtka koja je obavila prikupljanje kao dio održavanja ili servisiranja ili od tvrtke za koje je prikupljanje obavljeno kao dio održavanja ili servisiranja.
Mjere su precizirane tehnički i vremenski. Sukladno Uredbi i Pariškom sporazumu, svaka zemlja potpisnica, među njima i Hrvatska, obvezala se svakih pet godina obavješćivati o svojim doprinosima za postavljanje ambicioznijih ciljeva.
 
• Koliko sve to košta? Isto tako, koje su koristi od zamjene radnih tvari za društvo u cjelini, a koji su problemi koji se možda na prvi pogled ne vide?
- Cijena je vrlo visoka. Ako se ulaganja usmjere prema razvoju i tehnologiji, tada koristi imaju svi koji sudjeluju u njima - novac se najvećim dijelom vraća tamo odakle je plasiran. Nije pitanje koje zemlje najznačajnije sudjeluju u razvoju tehnologija, pitanje je hoće li se oni koji kaskaju uspjeti uključiti u društvo zemalja koje su spremne konzumirati ulaganja u razvoj i vične su takvom društvenom planiranju. Prostor je otvoren, treba se uključiti.
Cijena? Sukladno Pariškom sporazumu, Europska unija će povećati svoj doprinos međunarodnom financiranju borbe protiv klimatskih promjena u skladu sa zadanim ciljem u iznosu od 100 milijardi američkih dolara godišnje. Cilj je postavljen za industrijalizirane zemlje do 2020. s izgledom na produljenje do 2025. godine.
Ukupni doprinosi EU-a i država članica u 2015. godini iznosili su 17,6 mlrd. eura, što predstavlja znatno povećanje u odnosu na 2014. Doprinosi su uspješno usmjereni na inicijative za ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu u zemljama u razvoju.
Za pretpostaviti je da sve moguće nepoznanice i zamke koje se u provedbi ambicioznih zamisli mogu pojaviti, nisu sagledane. Da je to bilo moguće, tada ne bi bile nepoznanice i bile bi uključene u sadašnja rješenja. Jedna od zamki je sam čovjek, odnosno pojava onakvih kakve ne želimo, ali na to sam se već ranije osvrnuo.
 
• Gdje je u cijelom tom procesu Hrvatska?
- Hrvatska je kao potpisnica svih navedenih temeljnih dokumenata i deklaracija prihvatila provoditi mjere kako je njima predviđeno. Dio njih je prethodno citiran da bi se stekao dojam o razini i detaljima predviđenih mjera. U svim zemljama potpisnicama vremenski plan primjene pojedinih mjera nije isti, on je putem pregovora prilagođen specifičnim pokazateljima od kojih su najznačajniji stupanj tehnologijskog razvitka i financijske mogućnosti za provedbu pojedinih mjera.
U svrhu stručnog osposobljavanja i podizanja spremnosti tržišta odnosno izobrazbe servisera, u Hrvatskoj se od 1999. godine počeo provoditi projekt Refrigerant Management Plan (RMP). Program se temeljio na temama Montrealskog i Kjotskog protokola i bio je financiran od Programa Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP), a proveden putem Organizacije UN-a za industrijski razvoj (UNIDO). U Hrvatskoj je proveden putem današnjeg Ministarstva zaštite okoliša i energetike u suradnji s Fakultetom strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu. U okviru programa uspostavljena su četiri centra za provedbu: u Osijeku, Rijeci, Splitu i Zagrebu - svi pri strojarskim, a u Osijeku pri elektrotehničkom fakultetu. Program se provodio do 2011. godine. Program izobrazbe tada je prošlo ukupno 4500 servisera, tehničara i inženjera.
Osim izobrazbe kadrova, UNEP je u Hrvatskoj istovremeno financirao i niz projekata koji su se bavili uvođenjem novih, ekološki prihvatljivih radnih tvari. Među njima može se istaknuti projekt zamjene R 22 propanom (R 290) u postojećim rashladnicima vode na osam lokacija u javnim ustanovama, općim bolnicama, galerijama i muzejima.
U Hrvatskoj je 2014. godine počela provedba sustava ovlašćivanja i cjeloživotnog obrazovanja temeljena na F-Gas Regulativi. Ona se provodi putem MZOIE-a koje je na otvorenom natječaju prihvatilo program obrazovanja Hrvatske udruge za rashladnu, klima tehnuku i dizalice topline (HURKT). Program se provodi po sličnoj shemi kao i RMP, tj, u četiri centra HURKT-a, u Osijeku, Rijeci, Splitu i Zagrebu. Istovremeno je započela provedba stručnih ispita koju je pokrenuo MZOIE putem Stručnog ispitnog povjerenstva imenovanog od strane MZOIE-a uz tehničku i organizacijsku pomoć HURKT-a.
 
Položenim stručnim ispitom, fizičke osobe se ovlašćuju (certificiraju) za bavljenje djelatnošću sukladno F-Gas Regulativi. Tvrtke koje zapošljavaju ovlaštene stručnjake stječu pravo na registraciju pri MZOIE-u za bavljenje predmetnom djelatnošću. Do danas je sukladno F-Gas Regulativi ovlašteno ukupno 1677 fizičkih osoba u svim kategorijama, što znači u kategorijama nepokretnih, odnosno stabilnih uređaja (I. II, III. i IV) i u kategoriji pokretnih, odnosno mobilnih uređaja. Na taj način stečeno uvjerenje ima međunarodnu valjanost. U najrazvijenijim zemljama EU-a broj ovlaštenih servisera kategorije I. i II, sukladno F-Gas regulativi, je približno 40 na 100 000 stanovnika, a u zemljama koje su pristupile EU-u u grupi 10 + 2 taj broj je približno 15, dok u zemljama iz najbližeg okruženja koje su izvan EU-a proces obrazovanja koje prethodi ovlašćivanju je tek u začetku.
 
• Koja je u svemu tome uloga državnih tijela kao što je MZOIE, ali i struke okupljene u HURKT-u?
- Ministarstvo putem Službe za klimatske aktivnosti i zaštitu ozonskog sloja priprema strategiju održivog gospodarenja nacionalnim resursima, usklađuje je s međunarodnim sporazumima i brine o provedbi aktivnosti vezanih uz preuzete obveze iz, počevši od Montrealskog protokola do završno s Pariškim sporazumom. Provedene aktivnosti, razina ispunjavanja preuzetih obveza, ocijenjeni vrlo pozitivno. U odnosu na zemlje EU-a iz grupe 10 + 2, Hrvatska je odmakla daleko i nalazi se u samom vrhu, dok je u bližem okruženju provedba odgovarajućih programa u samom začetku. Ministarstvo također obavlja i poslove inspekcijskog nadzora u području zaštite okoliša, zaštite zraka, održivog gospodarenja otpadom, vrši registraciju pravnih osoba, tvrtki, koje obavljaju djelatnosti vezane uz stakleničke plinove, upravlja sustavom ovlašćivanja fizičkih osoba, putem imenovanog stručnog ispitnog povjerenstva provodi stručne ispite za osobe koje se bave predmetnom djelatnošću. Isto tako, vrši nadzor i usklađuje programe cjeloživotnog obrazovanja vezane uz sve djelatnosti koje dolaze u dodir sa stakleničkim plinovima.
S druge strane, HURK u svoja četiri centra, kao dio programa svog djelovanja, izvodi radionice i seminare iz sustava cjeloživotnog obrazovanja u trajanju 1 - 4 dana. Na temelju javnog poziva za izvođenje predmetnih programa MZOIE-a izdaje suglasnost za njihovo provođenje. Također, HURKT daje stručnu i tehničku pomoć pri izvođenju stručnih ispita za servisere i tehničare koji rukuju stakleničkim i za ozon štetnim plinovima, često se kaže samo 'servisere rashladnih i klima uređaja', pokretnih (vozila) i nepokretnih (stabilnih). Budućnost radnih tvari u rashladnoj i klima-tehnici vidimo u primjeni tvari niskog GWP-a. To su R 717, R 744, HC grupa (R 290, R 600a i R 270), HFO grupa (R 1234yf, R 1234ze i R 1233zd). Za rad s tim radnim tvarima u pripremi su programi cjeloživotnog obrazovanja s kojima se namjerava započeti u 2018. godini, a posebna briga vodit će se o stručnjacima za rad s amonijakom jer danas se oni na tržištu rada mogu naći 'u tragovima'.
 

B. L., Energetika-net

Živimo u svijetu ZA bogate, a PROTIV ne-bogatih!

 
 
Nepobitna činjenica da trenutačno u svijetu, pa i u nas, vladaju takva društvena uređenja i takve politike koje sustavno poduzimaju odgovarajuće mjere radi zaštite bogatstva i životnog standarda bogatih, a na račun ne-bogatih, te koje privatno vlasništvo i bezuvjetno sve veći profit u korist malog dijela društva podržava i brani svim sredstvima, smatrajući ih 'urođenim' pravom bogatih, čini naslovno pitanje opravdanim. Prethodno rečeno je generalni trend u svijetu, a razlike među pojedinim državama svijeta u provođenju odnosno implementaciji toga trenda se očituju samo u načinima njegove praktične provedbe, dok suština ostaje ista, a svodi se na, sve ZA bogate, i sve PROTIV ne-bogatih, i na produbljivanje jaza između jednih i drugih u svim aspektima društvenog života, počevši od drastične materijalne nejednakosti, do nejednakosti  u mogućnosti utjecaja na politička i društvena zbivanja.
http://cache.boston.com/bonzai-fba/Globe_Photo/2006/04/30/1146393129_7137.jpg
John Kenneth Galbraith
 
Tijekom povijesti uvijek je bilo imućnijih i manje imućnih, ali nikada u povijesti nije bilo toliko malo bogatih koji su raspolagali sa toliko mnogo bogatstva, kao što je trenutna situacija u svijetu, pa i u nas. Izvješće Oxfama, međunarodne nevladine organizacije pokazuje da 62 najbogatije osobe na svijetu raspolažu s bogatstvom koje je ravno svemu čime raspolaže 3,5 milijarde najsiromašnije svjetske populacije. Oxfam takođe iznosi podatak da je jedan posto (1 %) stanovništva svijeta, raspolaže sa bogatstvom većim  od onoga  kojim raspolaže ostalo stanovništvo svijeta?! (podaci Večernji list, Dijana Jurasić, 19. siječanj 2016.). Istovremeno prema podacima Credit Suise-a, 32 000 000 ljudi, što iznosi 0,7 % odrasle svjetske populacije, u svojim rukama drži 98,7 bilijuna(tisuću milijardi) američkih dolara, što je otprilike 41 % svjetskog bogatstva, dok s druge strane 3.200.000.000 ljudi što čini 68,7 % odrasle svjetske populacije, kontrolira svega 7,3 bilijuna dolara ili 3 % svjetskog bogatstva (podaci Google/Credit Suise).
 
S malo matematičke obrade ovih informacija može se doći do slijedećeg zaključka:
Svjetsku odraslu, dakle radno sposobnu populaciju možemo podijeliti u četiri kategorije:
I. kategorija: 62 osobe koje raspolažu sa oko 8 bilijuna $, ili 3,3 % svjetskog bogatstva
II. kategorija 31.999.938 osoba koje raspolažu sa 90,7 bilijuna $, ili 38 % svjetskoga bogatstva
III kategorija 1.339.000.000 osoba raspolažu sa 134 bilijuna #, ili 56 % svjetskoga bogatstva.
IV. kategorija 3.200.000.000 osoba raspolaže sa 7,3 bilijuna %, ili 3 % svjetskoga bogatstva.
 
Ovo veoma zorno potvrđuje činjenicu da živimo u svijetu ZA bogate, a PROTIV ne-bogatih. Jer osobe iz I. i II. kategorije, raspolažući sa gotovo 50 % svjetskog bogatstva, opravdano mogu reći da žive u svojevrsnom „raju“, 'skrojenom' samo za njih, jer gotovo ništa ne radeći, budući da drugi rade za njih, imaju sve što zažele i koliko god zažele. Istovremeno osobe iz IV kategorije, raspolažući sa svega 3 % svjetskog bogatstva, uz nadnice od 0,75 do 1 $/dnevno, jasno osjećaju sve „blagodati neoliberalnog privatnovlasničkog kapitalizma“, koji je Fukuyama proglasio „krajem povijesti“, a za koji oni moraju stvarati profit pod svaku cijenu, pa i po cijeni da im se njihov rad plaća malo, nimalo ili čak nikako. Ako ovome dodamo procjenu (Fabian Schmidt/DW) da će najbogatijih 1 % žitelja planete Zemlja uskoro posjedovati polovicu (50 %) ukupnog blagostanja i imovine našeg planeta, a ostalih 99% žitelja planete Zemlja istovremeno će raspolagati sa drugom polovicom (50 posto) ukupnog blagostanja i imovine našega planeta, onda je prilično jasna slika društava u kojem danas žive žitelji naše planete.
 
A da ne bi netko pomislio da je nas taj ideološko-sociološko-politički trend mimoišao, podaci za Hrvatsku su slijedeći, a prema prema podacima iz DZS RH, iz knjige „Ogledi o hrvatskom društvu, podacima sa Studija socijalnog rada Sveučilišta u Zagrebu, Studija Upravnog odbora FED-a, iz Pikettyevog Kapitala, i iz Dobrog društva Johna Kenetha Galbraitha):
Broj stanovnika RH: .................... 4.238.389 osoba
Broj obitelji u RH:........................ 1.252.000 obitelji
Od toga su:
a)150.000 obitelji SIROMAŠNI, sa prihodima do 3.000 kn/mj
b) 650.000 obitelji NIŽE KLASE sa prihodima od 3.000 do 5.000 kn/mj
c) 300.000 obitelji SREDNJE KLASE sa prihodima od 5.000 do 15.000 kn/mj
d) 150.000 obitelji VIŠE KLASE sa prihodia više od 20.000 kn/mj, od kojih su:    3.000 do 4.000 su obitelji političke elite,
    1.500 do 2.000 su obitelji vlasnika manjih tvrtki,
    1.000 do 1200  su obitelji top menadžera,
       500 do 600 su obitelji sveučilišnih profesora 
       500 su obitelji uspješnih odvjetnika i sudaca viših sudova
    1.500 su obitelji dobro plaćenih liječnika dok su ostalih 138.400 obitelji, obitelji uspješnih malih poduzetika i obrtnika, dio pripadnika srednjeg i nižeg menadžementa, suci nižih sudova, dio zaposlenih u javnim poduzećima i sektorima s najvećom plaćom, poput zrakoplovnog sektora, i njima su obitelski prihodi oko 15.000 do 25.000 kn/mj
e) 2.000 obitelji  BOGATAŠA vlasničke klase, krupni kapitalisti s biznisom i imovinom od 15 milijuna kuna na više
 
Iz gornje strukture stanovništva RH po broju obitelji i njihovim primanjima, je jasno da 3/4 odnosno 75 % obitelji, a time i stanovništva RH, čine SIROMAŠNI, NIŽA KLASA i dio NIŽE SREDNJE KLASE, a 1/4 odnosno 25 % obitelji, a time i stanovništva RH, čine pripadnici VIŠE SREDNJE KLASE, VIŠE KLASE I BOGATI!
 
Nema razloga pretpostaviti da je naš „kapitalizam“ kakav god bio, nešto jako razičit od svojih zapadnih uzora, pa je opravdana pretpostavka da i u nas 10 % obitelji raspolaže sa 90 % društvenog bogatstva, a od toga manje od 1 % obitelji raspolaže sa 50 %, a 9 % sa ostalih 40 % duštvenog bogatstva (bogati i dio više više klase), dok sve ostale obitelji, znači dio niže više klase, srednja klasa, niža klasa i siromašni, znači ukupno 90 % obitelji raspolažu sa samo 10 %  ukupnog društvenog bogatstva.
 
Usprkos takvoj slici stanja, i činjenici da je i u globalnim, i u lokalnim razmjerima na djelu neoboriva činjenica da ovakvo stanje društava generira sve veći jaz između malog, veoma malog dijela ljudi i velikog, veoma velikog dijela ljudi, u pogledu materijalnog, društvenog i političkog statusa, dio ekonomskih, socioloških i političkih „mudraca“ i dalje uporno smatra da je ovakvo stanje u društvima najbolje moguće stanje od svih mogućih stanja, negirajući mogućnost da bi se mogla smisliti neka alternativa koja koja bi mogla zaustaviti i čak možda preokrenuti trendove ovoga 'suludog' društvenog raslojavanja. No je li baš tako, ili mora biti baš tako ? Naravno da nije baš tako, i da ne mora biti baš tako! No prije pokušaja objašnjenja zašto nije baš tako, i zašto ne mora biti baš tako, držim da valja navesti neke često korištene, gotovo standardne tobožnje „dokaze“ u korist „korisnosti i neupitnosti“ toga da je neoliberalni slobodnotržišni privatnovlasnički kapitalizam najbolji društveno-ekonomski sustav od svih mogućih drugih sustava, i da je to „kraj povijesti“ glede razvoja ekonomskih-političkih i društvenih sustava (po Fukuyami), jer tobože od toga boljega nema i ne može biti:
 
„Dokaz“ br. 1: Samo privatnovlasnički kapitalizam je sposoban osigurati gospodarski razvoj, razvoj novih proizvoda i usluga, i zadovoljavanje svekolikih potreba pojedinaca i društva!
„Dokaz“ br. 2: Društveno (ili državno) vlasništvo nije sposobno osigurati gospodarski razvoj, razvoj novih proizvoda i usluga, i zadovoljavanje svekolikih potreba pojedinaca i društva !
„Dokaz“ br. 3: Što je svačije (vlasništvo mnogih) nije ničije, i postaje predmetom uništavanja.
„Dokaz“ br. 4: Samo privatnovlasnički profit je garant cjelokupnog društvenog i gospodarskog prosperiteta!
„Dokaz“ br. 5: Samo u privatnovlasničkom kapitalizmu zaposlenici/radnici  obavljaju posao sukladno svojim optimalnim intelektualnim i fizičkim sposobnostima !
„Dokaz“ br. 6: U sustavu društvenog /državnog vlasništva zaposlenici/radnici  izbjegavaju posao obavljati sukladno svojim intelektualnim i fizičkim sposobnostima, uz 'filozofiju' da ih nitko ne može toliko malo platiti, koliko malo oni mogu raditi, te su uglavnom fokusirani na 'zabušavanje' na poslu, zloporabu funkcija, potkradanje tvrtke ili institucije gdje su zaposleni, te su nezainteresirani za uspješnost poslovanja tvrtke ili institucija u kojoj su zaposleni !
„Dokaz“ br. 7: Povijest je „dokazala“ nadmoć i veću uspješnost društvenopolitičkih sustava privatnovlasničkog kapitalizma, nad sustavima društvenog/državnog vlasništva!
„Dokaz“ br. 8: Nije točno da se sve veće gomilanje bogatstva u rukama sve manjeg broja ljudi, vrši  na račun sve većeg broja ne-bogatih, jer i ne-bogatima su danas dostupna dobra koja im nisu bila dostupna ranije!
„Dokaz“ br. 9: Neoliberalni privatnovlasnički slobodnotržišni kapitalizam  stvara svima jednake šanse u slobodnotržišnom nadmetanju u nuđenju proizvoda i usluga !
„Dokaz“ br. 10: Uplitanje države u reguliranje novčarskog, ekonomskog i gospodarskog sustava općenito, je u načelu uvijek štetno i treba biti svedeno na najmanju moguću mjeru, budući da je slobodno tržište najbolji 'regulator' svih međusobnih odnosa subjekata koji djeluju na lokalnoj, međunarodnoj ili globalnoj razini !
 
Ovih navedenih 10 „Dokaza“ nisu svi „argumenti“ koje koriste zagovornici i teoretičari privatnovlasničkog slobodnotržušnog kapitalizma, ali su oni najčešći, uz masu drugih „kvazidokaza“ tipa država samo uzima a 'gazda' daje, bogati su socijalno osjetljivi pa stvaraju zaklade i pomažu potrebeite, bogati su 'krvavo'  radili da bi stekli svoja bogatstva, ne-bogati su sami krivi što se nisu obogatili, svi imaju jednake šanse-valja ih samo iskoristiti, itd.! Svjesna ili nesvjesna 'korumpiranost' političke, akademske i medijske 'elite', putem svih vrsta medija neprekidno i uporno promiču u javnosti gorenevadene „dokaze“ i „kvazidokaze“  o tome da je sustav koji je evidentno ZA neke, i PROTIV nekih, najbolji i jedino mogući politički, novčarski, ekonomski i gospodarski sustav od svih mogućih drugih sustava.
 
(Svršetak u sljedećem broju)
 

Laslo Torma

Anketa

Jesu li požari po hrvatskome jugu slučajni ili podmetnuti?

Nedjelja, 23/07/2017

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 831 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević