Get Adobe Flash player
Jelena Lovrić amnestira pokolj u Borovu Selu

Jelena Lovrić amnestira pokolj u Borovu Selu

Pogledajte kako Jelena brani ubojice hrvatskih redarstvenika, a kroz njih...

Veljko Kajtazi i velikoromske laži

Veljko Kajtazi i velikoromske laži

Godine 1964. Jugoslavija je objavila da je u Drugome svjetskom ratu...

Srpski

Srpski "gubici" idu do 2,5 milijuna!

Taško Vasiljev: Partizanska djeca dobro su izbrojila broj ubijenih...

Politika trula – šport zdrav!

Politika trula – šport zdrav!

Čekam dan kada će hrvatska država početi promišljati kako je...

Bljedoliki Indijanac Ante Josipovića

Bljedoliki Indijanac Ante Josipovića

Nenadana muškost anemičnog Ive, od milja zvanog...

  • Jelena Lovrić amnestira pokolj u Borovu Selu

    Jelena Lovrić amnestira pokolj u Borovu Selu

    četvrtak, 22. kolovoza 2019. 10:04
  • Veljko Kajtazi i velikoromske laži

    Veljko Kajtazi i velikoromske laži

    ponedjeljak, 19. kolovoza 2019. 16:20
  • Srpski

    Srpski "gubici" idu do 2,5 milijuna!

    ponedjeljak, 19. kolovoza 2019. 16:24
  • Politika trula – šport zdrav!

    Politika trula – šport zdrav!

    ponedjeljak, 19. kolovoza 2019. 16:16
  • Bljedoliki Indijanac Ante Josipovića

    Bljedoliki Indijanac Ante Josipovića

    ponedjeljak, 19. kolovoza 2019. 16:10

Inflacija kao promotor (i turističke) potrošnje!?

 
 
Statistika je kao bikini, otkriva mnogo, ali skriva najvažnije! Državni zavod za statistiku objavio je izvješće o prometu u trgovini na malo, a prema kalendarski prilagođenim podacima, potrošnja je u lipnju porasla za 6,3 posto u odnosu na prethodni mjesec, dok je u odnosu na lanjski lipanj ojačala 6,1 posto.S druge strane, inflacija je, mjerena rastom potrošačkih cijena, u lipnju u Hrvatskoj bila najviša od travnja 2013. dosegnuvši 2,4 posto, objavio je Državni zavod za statistiku. Brojke državnih statističara iznenadile su veleumne analitičare koji su doduše očekivali ubrzanje inflacije, no ne i da bi mogla premašiti granicu od 2 posto.Toliko iznosi i prva procjena inflacije u EU-u u lipnju; dakako, analitičari nisu usporedili prosječne eu-plaće s hrvatskim!?
Povezana slika
Statistika skriva pravo stanje. Takva inflacija nije iznenadila samo suhoparne statističare i analitičare nego u prvom redu nas, potrošače kojima se od stvarne inflacije zamrači pred očima kad dođu na tržnicu 'malog turističkog mista' i pogledaju cijene voća, povrća, ribe…! Inflacija prema svakodnevnim mjerilima potrošača, običnih ljudi, daleko premašuje podatke suhoparnih statističara, realno se penje na desetke postotaka! Primjerice grožđe, jasno da je iz uvoza, nudi se na štandovima prekupaca po cijeni od nevjerojatnih osamdeset kuna i to za pola kilograma (provjeren podatak kod autora, kupac, mjesto i vrijeme!)???  Mahune odnosno 'fažolet' prodaje se po dosad nezabilježenoj cijeni od 50 kuna pa naviše, rajčice su po 15-20 kuna, blitva 15 kuna i više (primjerice, koprivnička  'Podravka' otkupljuje rajčice od kooperanata s istarskih plantaža po cijeni od 0,60 kuna!?, nap. a.)... Čak je i popularna a danas rijetka, sirotinjska srdela značajno 'skočila' s lanjskih deset na ovogodišnjih dvadeset, najnoviji podatak govori o trideset kuna po kilogramu. Ali to nije ona prava, masna srdela nego mršava, izgladnjela srdelica, minijaturna!
 
A kad smo već kod riba, rijetkost je na 'peškariji' ovog 'malog mista' naći jeftiniji riblji asortiman poput nekad brojnih papalina, girica, inčuna, gavuna pa i skuša a rijetke su i palamide ili tune… makar bile i iz uzgajališta. Je li to kod riba u pitanju aktualna demografska dekadencija ili su i ribe trbuhom za kruhom emigrirale u tuđinu poput naše mladeži?? I konačno, nekad davno lignje su bile sirotinjska hrana naših ribara i težaka a danas… postadoše vrhunski kulinarski specijalitet nedohvatljiv velikoj većini običnih smrtnika. Lignja kao šampion inflacije: na 'peškariji', navodno jadranska lignja, (bez računa!) vrijedi iznad dvjestotine kuna (200-250) po kilogramu a u boljem restoranu istaknuta cijena u jelovniku glasi: 'Jadranska lignja na žaru 450 kuna/kg'! Uistinu, famozna restoranska marža od preko sto posto koja bi se slobodno mogla nazvati 'deračinom' ili ordinarnom plačkom….turista jer domaći potrošači lignju tek gledaju. Od 'peškarije' do gradela lignja 'krešila' sto posto!
 
Uza sve to niste sigurni nije li i ta takozvana Jadranska lignja ilegalni imigrant iz MAGREB-a (Alžir, Maroko, Tunis)? I žabe uvozimo: Odete li pak u poznati restoran našeg 'malog mista' i naručite nekad domaći specijalitet, pohane žabe, nećete dobiti pohanu cijelu, oderanu žabu nego tek žablje krakove a na njima samo što ne piše 'made in China'… šest krakatih žaba za (nepristojnih!, nap. a.) sto kuna. Jasno, žablji krakovi su stigli u restoran duboko smrznuti (krio-terapija!?) zbog dugotrajnog dalekoistočnog transporta! Ako uz to naručite još i vino ponosne etikete 'domaće', crno ili bijelo, platit' ćete ga okruglo 100 kuna po litri… za vino istančanog okusa oprane bačve! I za kraj, ni obrok naš svagdanji, jutarnja kavica nije ostala imuna galopirajuće inflacije… u našem 'turističkom malom mistu' u nepune dvije godine 'espresso' je s četiri kune 'krešio' na šest, u boljim kafićima i na sedam kuna što znači da inflacija kod kave iznosi više od pedeset posto!
 
Povećana potrošnja nije nikakav kriterij višeg standarda nego dokaz kako danas iste (i uvezene) artikle plaćamo skuplje nego što smo ih plaćali jučer! Nema sumnje da potrošnja raste paralelno s porastom cijena a time raste i državni PDV, puni se time dakako i državni proračun a paralelno s tim prazni se dakako i naš potrošački džep! Isto tako nema sumnje da je turizam 'žarkog sunca i bistrog mora' u debeloj krizi pa strani gosti preskaču skupu Hrvatsku tražeći jeftinije i u svakom pogledu za džep 'pristojnije' destinacije poput Albanije, Crne Gore, Turske…!
 

Damir Kalafatić

Ublažavanje kriterija za dobivanje dječjeg doplatka

 
 
Unatoč procjenama da će novi, blaži kriteriji za dobivanje dječjeg doplatka dovesti do povećanja broja obitelji koje ostvaruju to pravo za 100.000, a broj djece primatelja za 150.000, nakon godinu dana primjene rezultati su višestruko skromniji. Prema podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, preko kojeg se isplaćuje dječji doplatak, broj obitelji u godinu dana povećao se tek za 19.000, a broj djece za 40.000, čime se broj primatelja izjednačio s brojem iz 2017. godine.
Slikovni rezultat za child allowance
Zbog ovakvog neočekivanog podbačaja mjere, kako su nam potvrdili u Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, do kraja godine ponovno će preispitati uvjete i redefinirati mjeru, što znači da je vrlo izvjesno da će se sljedeće godine ponovno povećati dohodovni cenzus.
- Nastavit ćemo intenzivno analizirati trend broja korisnika u drugoj polovici 2019. i, vrlo je izvjesno, poduzeti daljnje korake u cilju povećanja broja potencijalnih korisnika i broja djece koja ostvaruju pravo na doplatak za djecu - kažu u Ministarstvu.
 
Ublažavanje kriterija za dobivanje dječjeg doplatka, odnosno povećanje dohodovnog cenzusa, bilo je jedna od ključnih prošlogodišnjih demografskih mjera resornog Ministarstva. Dohodovni cenzus - određeni iznos prihoda koji zarada obitelji po članu kućanstva ne smije prijeći, a da bi i dalje mogli dobivati dječji doplatak - nije se mijenjao 11 godina. Istovremeno su plaće i primanja obitelji rasla, zbog čega je iz godine u godinu značajno opadao broj obitelji koje ispunjavaju uvjete za ostvarenje prava na dječji doplatak i broj djece za koju ga primaju. Tako je, primjerice, u lipnju 2008. dječji doplatak primalo 231.085 obitelji za 442.800 djece, a deset godina kasnije 132.531 obitelj za 256.715 djece. Razlog je razmjerno jednostavan: prosječne plaće u tom su periodu narasle 25 posto, a imovinski cenzus za dječji doplatak nije se mijenjao.
 
Postoje tri kategorije primatelja dječjeg doplatka. U prvu spadaju obitelji kojima iznos mjesečnih primanja po članu kućanstva ne prelazi 543 kune: oni imaju pravo na dječji doplatak u iznosu od 300 kuna po djetetu. Drugu kategoriju čine oni čija se prosječna primanja kreću između 543 kune i 1120 kuna po članu, a u tom slučaju doplatak iznosi 250 kuna po djetetu. Treća su kategorija oni kojima su prošle godine primanja po članu iznosila između 1120 i 1663 kune, a dječji doplatak 200 kuna. Iznosi doplatka nisu lani mijenjani, ali je 1. srpnja imovinski cenzus treće kategorije povećan s 1663 kuna na 2328 kuna. Sve obitelji s većim brojem djece koja ostvaruju pravo na dječji doplatak imaju pravo i na pronatalitetni dodatak od po 500 kuna za treće i četvrto dijete. Takvo povećanje dohodovnog cenzusa, pokazivale su projekcije resornog Ministarstva, trebalo je rezultirati povećanjem broja obitelji koje imaju pravo na dječji doplatak za 100.000, a broj djece za čak 150.000. U proračunu je, najavili su, za dječje doplatke godišnje osigurano dodatnih 440 milijuna kuna. Očekivalo se da će odmah po stupanju novih zakonskih odredbi na snagu HZMO biti zatrpan novim zahtjevima, zbog čega je u odjelu za dječje doplatke hitno zaposleno 20 novih ljudi.
 
Rast prosječnih plaća
 
Međutim, dječji je doplatak zatražila tek petina očekivanog broja.
- Razloga za odstupanje od procjene potencijalnog povećanja ima nekoliko. Prije svega, to je rast prosječnih plaća. Novi je Zakon o porezu na dohodak u 2018. značajno povećao neto dohotke obitelji, a isti je u 2019. godini predstavljao osnovicu za izračun dohotka po članu kućanstva - kažu u Ministarstvu. Dodaju da je jedan od razloga sasvim sigurno i iseljavanje stanovništva i smanjenje ukupnog broja djece, a jedan dio objašnjenja, smatraju, leži i u tome što dio potencijalnih primatelja dječjeg doplatka ni godinu dana od stupanja novih pravila na snagu ne zna za njih, pa ne znaju ni da imaju pravo na doplatak.
 
Nova je mjera, ističu u Ministarstvu, barem zaustavila daljnji pad broja korisnika, no, bez ikakve sumnje, nije dala željene rezultate.
Koliko bi trebalo biti novo povećanje cenzusa da bi se broj primatelja značajnije povećao, tek će utvrditi stručne analize. Konačni cilj, koji Ministarstvo ističe već tri godine, jest potpuno ukidanje bilo kakvog cenzusa i uvođenje dječjeg doplatka za svu djecu po uzoru na dio zapadnoeuropskih zemalja, poput Njemačke. Tako bi, ističu stručnjaci, ta mjera doista bila demografska, a ne socijalna. No, poznavatelji daju male šanse mogućnosti da se univerzalni dječji doplatak u Hrvatskoj uvede već sljedeće godine. (Hina)

Tko je Hrvatsku oštetio i zašto, ostat će vječno pitanje za buduće generacije

 
 
Za vrijeme Ivice Račana, Hrvatska narodna banka, koju je vodio guverner Željko Rohatinski, prodala je 13,127 tona zlatnih rezervi 2001. godine, a 2005. godine po odluci Ivana Šukera, prodano je dodatnih 1,3 tone zlata iz sukcesije. Zamislite situaciju da Hrvatska svojom kunom kupuje po svijetu bez da uzima strane kredite, a sve garantira zlatom kojeg je na žalost prodala? Cijena roba i usluga bi bila umanjena za kamate koje Hrvatska ne bi morala plaćati. Gospodarstvo Hrvatske bi se preporodilo.
http://www.hazud.hr/portal/wp-content/uploads/2016/11/PARTIJSKO-ZLATO-Zoran-Milanovi%C4%87.jpg
Iza svakog grama fizičkog zlata, zasigurno stoji ljudski rad. Netko je zlato morao pronaći, iskopati i izliti, a u što nema nikakve sumnje. Zlato ne pada s neba, niti ga možemo tiskati u tiskari. Govorimo o fizičkom zlatu. Ako ga imaš, ono vrijedi, tu spora ne može biti. S klasičnim novcem je stvar puno kompliciranija. Iza novonastalog novca, također bi trebao stajati ljudski rad. Tako bar kaže teorija. U praksi se susrećemo s niz problema. Kada banka procijeni nečiji budući projekt i odobri kredit, ona nije sigurna hoće li poduzeće za taj novac nešto napraviti – stvoriti vrijednost i dodatnu vrijednost svojim radom. Ako poduzeće napravi ono za što je uzelo kredit, tada novonastali novac pokriva novo stvorene vrijednosti. U slučaju da dođe do problema – početna ideja se ne ostvari – novonastali posuđeni novac nema što pokrivati i dolazi do njegove deprecijacije (inflacije).
 
Budući nitko ne zna u realnom vremenu koliko su banke novcem pokrile koristan rad, primorani smo vjerovati u izvješća banaka i financijskih institucija. Kod zlata ovaj problem ne postoji. Rad utrošen na iskopavanje određene količine zlata uvijek ima protuvrijednost u novcu, pošto se zlato može uvijek unovčiti. ŠTO SMO NAUČILI, ŠTO MNOGI NE ZNAJU? Novac i investicije ne stvaraju rad i radna mjesta, nego rad i nova radna mjesta stvaraju novac i investicije. Interesantno, zar ne? O ovome ćemo drugi put. Vratimo se na zlato. Svakodnevno čitamo u medijima, a i na našem portalu Logično: “Rusija i Kina masovno kupuju fizičko zlato”. Svi se pitaju zašto? Mnogi misle da će zlato preuzeti ulogu klasičnog novca u trgovini usluga i roba, a time ukinuti dominaciju dolara. Odmah vam mogu reći, to se nikada neće dogoditi, a ovo su tri glavna razloga zašto:
-Količina svjetskog zlata ne može pokriti postojeću vrijednost proizvoda i izvršenih usluga. Uzmemo li u obzira aktualne i buduće gospodarske aktivnosti, odmah se vidi da se radi o velikoj zabludi
-Zlato nema fluidnost kao klasični i elektronski novac. Praktično ga je nemoguće iskoristiti u klasičnoj trgovini zlato-roba-zlato-usluge.
-Treći razlog najbolje govori o apsurdnosti ideje da zlato zamijeni klasični novac. Svaka dodatna stvorena vrijednost bi tražila nove količine zlata koju bismo morali iskopati. Dakle, hoćete napraviti kuću koja košta 100.000 €, morali biste prvo platiti rudare da iskopaju zlata u vrijednosti od 100.000 €, a tek onda platiti izgradnju kuće. Dakle za jednu stvar, morali biste raditi dva puta. Malo sam pojednostavio, ali je princip ispravan.
 
Definitivno više nema potrebe govoriti o zlatu kao mogućem klasičnom platežnom sredstvu. ZAŠTO GA ONDA SVI KUPUJU? U prethodnom paragrafu smo vidjeli da zlato ima svoju unutarnju vrijednost koja proizilazi iz rada, a ne vrijednost temeljenu na povjerenju kao kod klasičnog novca na čiju vrijednost svojim radom utječu banke. Zlato je rijetko i potreban je težak rad da bismo ga imali u “džepu”. Zbog toga kod zlata nemamo inflaciju. Već tisućama godina vrijednost zlata je dogovorna i tako će vjerojatno ostati u budućnosti jer alternative “još nema”. Upravo ova činjenica razotkriva razlog masovne kupovine fizičkog zlata u svijetu, ali i nagovještava novu veliku financijsku krizu. Velike zemlje ne kupuju zlato da od njega prave platežno sredstvo, nego ga planiraju koristiti za jamstvo u međunarodnoj trgovini.
 
Sjedinjene Američke Države brane korištenje dolara uvodeći sankcije. Sankcionirane zemlje moraju živjeti i trgovati. Zlato ne mogu koristiti za trgovinu iz tri bitna razloga koje smo već naveli, ali zato mogu svojim fizičkim zlatom dati jamstvo da će drugoj zemlji isplatiti eventualni dug potreban za kupovinu usluga i roba. Primjer: Iran želi od Rusije (ruske tvrtke) kupiti putnički zrakoplov koristeći svoj nacionalni novac u protuvrijednosti od 50 milijuna eura. Jamči da u slučaju inflacije domaće valute ili više sile, Rusija neće izgubiti ništa, jer će cijena biti vezana za zlato ili nešto drugo. Plaćanje želi izvršiti u 60 mjesečnih rata u domaćoj valuti ili rubljama, ako ih ima. Da bi ruska tvrtka bila sigurna u naplatu, ona od Irana traži jamstvo u fizičkom zlatu, tako što će Iran deponirati (blokirati) 1250 kg zlata. U slučaju da Iran ne mogne vratiti kredit, ruska tvrtka će preuzeti zlato i tako naplatiti dug Irana. Tijekom plaćanja, Iran može kontinuirano oslobađati količinu zlata koja više nije potrebna za jamstvo i iskoristiti ga za druge poslove. Nakon 30 mjeseci, Iran će isplatiti 50% duga i osloboditi 625 kg zlata za novi financijsku transakciju – kupovinu.
 
Ako ste dobro pratili, fizičko zlato omogućava sigurnu trgovinu bez korištenja dolara. Pričamo o klasičnoj dedolarizaciji gospodarstva. Stvar postaje interesantnija, ako Rusija u isto vrijeme kupuje naftu od Irana u vrijednosti od 45 milijuna eura. Kompenzacijska razlika iznosi samo 5 milijuna eura. U prijevodu, za posao od 95 milijuna eura, potrebno je imati samo 125 kg fizičkog zlata kao jamstvo. Sada vam je sigurno jasno zašto svi kupuju zlato. Ono ne služi za trgovinu, nego za jamstvo. Što je trgovina dinamičnija i što više teži kompenzacijskoj nuli, zlata treba manja. Dolar više uopće nije potreban jer svi mogu koristiti čak i “toalet papir” koji ima jamstvo u zlatu.
 
VAŽNO: Deponiranje zlata može napraviti mali problem. Zato su potrebne zemlje od povjerenja. Jer tko će garantirati Rusiji da će Iran isporučiti zlato ako dođe do problema. Slične transakcije traže treću stranu.
Ovo će biti također jedan veliki globalni izazov koji će na prvo mjesto staviti zemlje s visokom razinom poštenja, tj. one zemlje, koje neće u datom momentu blokirati tuđe jamstvene zlatne rezerve iz geopolitičkih razloga. Švicarska je do sada bila vrlo sigurna, ali veliki pritisak zadnjih godina je natjerao ovog svjetskog financijskog lidera da napravi određene iznimke.
 
ŠTO JE S HNB-OM I PRODAJOM HRVATSKIH ZLATNIH REZERVI
 
Za vrijeme Ivice Račana, Hrvatska narodna banka, koju je vodio guverner Željko Rohatinski, prodala je 13,127 tona zlatnih rezervi 2001. godine, a 2005. godine po odluci Ivana Šukera, prodano je dodatnih 1.3 tone zlata iz sukcesije (Poslovni.hr). Nedavno su me hrvatske kolege, ekonomisti s London Business School, Ekonomskog fakulteta i Zagrebačke škole ekonomije i managementa, uvjeravali da je to bilo dobro za Hrvatsku i da je prodaja zlatnih rezervi bila i više nego opravdana.
Ovom prilikom im “poklanjam” skromnu analizu kako bi spoznali o kakvom propustu se radi. Zlatne rezerve jedne zemlje su najbolje jamstvo. Možemo slobodno reći da je zlato frakcionalni minimum, kao u središnjim bankama kojeg svaka banka mora imati, a što također predstavlja jedan vid jamstva. Zemlja koja ima zlato, prestaje biti rizična zemlja.
Ako Iran i Rusija sa 125 kg zlata (vrijednost 5 milijuna €) iz gornjeg primjera, mogu napraviti posao od 95 milijuna eura, Hrvatska je mogla s 13 tona zlata ostvariti posao od 10.000.000.000 eura. Zamislite situaciju da Hrvatska svojom kunom kupuje po svijetu bez da uzima strane kredite, a sve garantira zlatom kojeg je na žalost prodala? Cijena roba i usluga bi bila umanjena za kamate koje Hrvatska ne bi morala plaćati. Gospodarstvo Hrvatske bi se preporodilo.
 
Tko je Hrvatsku oštetio i zašto, ostat će vječno pitanje za buduće generacije koje će skupo platiti ovaj povijesni propust. Razvlaštenje Hrvatske od zlatnih rezervi nije se dogodilo slučajno. Uklanjanjem fizičkog zlata, otvorio se put za davanje novih kredita Republici Hrvatskoj koja postojeće kredite vraća novim kreditima, čime se faktički nalazi u dužničkom ropstvu. Za sve koji se pitaju kada će ova agonija stati, odgovor je vrlo kratak i jasan: kada Hrvatska rasproda sve resurse, kada razvlasti sve građane i kada rasproda sve što je u javnim rukama, tada će vjerojatno stati ova agonija. Ipak, kada malo bolje razmislim, agonija će tek početi. Osobna autonomija će biti do kraja uništena. Svi će ovisiti o milosti nekoliko svjetskih korporacija, koje će umjesto država upravljati svim bitnim elementima društva. Iskreno se nadam da sam vam približio ulogu i mogućnost fizičkog zlata? Konačno znamo zašto suverene zemlje masovno kupuju zlato. Skromnu analizu ću završiti najavom nove analize koja će biti još interesantnija, a koja će otkriti staru paradigmu i priliku za izlaz iz ekonomskog pesimizma bez “krvavih revolucija”. Ekonomija nije, niti će ikada biti znanost. Radi se o disciplini koja, kao u džudu, omogućava iskorištavanje snagu jačeg u vašu korist. Potrebno je samo logično i kreativno razmisliti.
 

Petar Jasak / Logično.com, croativ.net/porazavajuca-istina-o-hnb-u-i-prodanom-hrvatskom-zlatu-1703/

Anketa

Tko će biti novi hrvatski nogometni prvak?

Subota, 24/08/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1253 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević