Zelena revolucija nikako da počne

U Europskoj uniji je više od 26 milijuna ljudi bez posla, a izgledno je da će taj broj i dalje rasti. Nova radna mjesta nastaju samo ako se poboljša konjunktura. Može li tome pridonijeti ekološko gospodarstvo?

Politički zahtjevi su jasno formulirani. Više energije iz obnovljivih izvora, veća energetska učinkovitost, manje izlučivanja ugljičnog dioksida, više tehnologije koja manje zagađuje okoliš. Već godinama europski predsjednici država i vlada u svojim planovima imaju zaštitu klime. To je mamutski projekt s izuzetno velikim potencijalom investicija i rasta. Ali, zelena revolucija nikako da počne, zacijelo i zato što je Europa na brojnim područjima u krizi, kako kaže Jörg Zeuner, glavni ekonomist državne banke za obnovu KfW (Kreditanstalt für Wiederaufbau). "Imamo deficit potražnje, u Europi se previše štedi. Imamo problem financiranja jer je financijski sektor u previranjima, imamo nesigurnost planiranja jer se u brojnim zemljama provode reforme poreznih sustava i sustava reguliranja."

Gubi li Europa priključak?

To su loše pretpostavke za velike investicije. A tehnologija za bolju zaštitu klime i prilagodbu klimatskim promjenama velikim dijelom već postoji i čeka na primjenu, kako kaže direktor za održivost u tehnološkom koncernu Siemensu Kersten-Karl Barth. "Postoji već 70 posto tehnologije koju trebamo da bismo postigli smanjenje izlučivanja ugljičnog dioksida planirano do 2030." Naravno, na tom području tehnološke inovacije se mora i dalje intenzivno investirati i istraživati, kako bi se držao korak s konkurencijom. "Takozvana zelena ekonomija (green economy) je natjecanje i mi jednostavno moramo biti među pobjednicima, inače ćemo se suočiti s problemom", kaže Barth.

Siemens je svoj "zeleni portfolio" od 2008. znatno povećao. Područje obnovljivih izvora energije, energetske učinkovitosti i tehnologija za zaštitu okoliša u međuvremenu predstavlja 42 posto ukupne ponude. Pogled na tržišta kapitala pokazuje da investitori intenzivno traže poslovne modele koji obećavaju uspjeh, kaže Barth. "Novac je tu, on samo čeka da bude investiran."

Najvažnija sigurnost planiranja

Velika prepreka je sigurnost investicija, dakle pitanje što će se dugoročno dogoditi s novcem. "Govorimo o održivim investicijama, investicijama u infrastrukturu, u gradove, u vlakove, transportne putove, energetski sektor, u industriju. To su održive, dugoročne investicije, čija sigurnost mora biti zajamčena zakonskim okvirnim uvjetima." A ti okvirni uvjeti u Europskoj uniji su još puni rupa, kritizira Barth. Što ovaj Siemensov menadžer misli pokazuje pogled na europsku trgovinu emisijskim certifikatima. Cijene za certifikate koji daju pravo izlučivanja ugljičnog dioksida su pale tako nisko da se poduzećima uopće više ne isplati investirati u tehnologije koje bolje štite okoliš. Pa ipak je Europski parlament sredinom travnja neočekivano glasovao protiv privremenog povlačenja CO2-certifikata s tržišta. Time je cijena certifikata trebala biti povećana.

Jasna pravila igre

Drugi primjer su subvencije. Investitor se mora moći pouzdati u to u kojem iznosu i koliko dugo će neka država poticati primjerice proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, kaže Matthias Zöllner iz Europske investicijske banke EIB. "Poticaji su djelomice osjetno smanjeni, djelomice i za prošlo razdoblje, kao u Španjolskoj, a to je brojne projekte gurnulo u probleme." S druge strane, ne može se donijeti odluka o poticajima koja će vječno vrijediti. "Tu se mora paziti da se od početka jasno definiraju pravila igre i da se postave jasni rokovi, kad će revizije biti moguće i pod kojim uvjetima", naglašava Zöllner.

Europska investicijska banka potiče čitav niz projekata na području ekološkog gospodarstva. Vrlo je važno, obzirom na krizu, da se novac uzme u ruke anticiklički i investira, smatra Zöllner. Nakon povećanja temeljnoga kapitala EIB može u iduće tri godine dati kredite u visini od 60 milijardi eura. Obzirom da Investicijska banka u pravilu financira trećinu projekta, investicijski obujam bi mogao iznositi oko 180 milijarda eura.

Zeleni rast, stare zapreke

"Kad se govori o zelenom rastu važno je da se stvarno dugoročno radi na istraživanjima i inovacijama", kaže Zöllner. Nije dovoljno zamijeniti elektrane na ugljen elektranama na vjetar, to ima previše kratkoročni učinak. "Potrebno je postići transformaciju gospodarstva, koja će se odraziti i na druge sektore i voditi većim investicijama i u drugim sektorima."

Od politike Zöllner očekuje da okvirne pravne uvjete i novčane poticaje postavi tako da budu stvorene mogućnosti za izgradnju ekološkoga gospodarstva. Ali važno je također u Europi ukloniti stare investicijske prepreke, koje nemaju nikakve veze s ekologijom, kaže Zöllner. Iluzija je vjerovati da će se prepreke kao što su zastarjela infrastruktura, nužne reforme tržišta rada ili birokratske prepreke same od sebe riješiti zato što se investira u ekološka poduzeća, upozorava Zöllner.

Sabine Kinkartz i Anto Janković, Deutsche Welle, Bonn

Hrvatske trošarine na alkohol i alkoholna pića u potpunosti su usklađene s minimalnim zahtjevima i stopama koje propisuje EU

Oporezivanje alkohola generira socijalne, zdravstvene i ekonomske učinke. No, glavni razlog uvođenja poreza gotovo uvijek su fiskalni učinci, odnosno povećanje javnih prihoda. Budući da za zemlje članice EU-a postoji Direktiva kojom se uređuju samo minimalne stope oporezivanja alkohola i alkoholnih pića, evidentne su brojne razlike u primjeni stopa trošarina i prihodima proračuna država članica od trošarina na alkohol. U sustavu trošarina na alkohol i alkoholna pića stoga ima prostora za daljnje usklađivanje stopa na razini EU-a, ali i izuzeća i kategorizacije pojedinih proizvoda. Nadalje, potrebno je uspostaviti kvalitetne mehanizme za borbu protiv krijumčarenja te uskladiti ciljeve zdravstvene i socijalne politike s ciljevima poljoprivredne politike, posebice u poticanju proizvodnje vina. Hrvatske trošarine na alkohol i alkoholna pića u potpunosti su usklađene s minimalnim zahtjevima i stopama koje propisuje EU.

Problem alkohola jedan je od najvažnijih svjetskih prioriteta u području javnog zdravstva. On je dokazani uzročnik oko 60-ak različitih tipova bolesti i stanja, uključujući ozljede, mentalne, bihevioralne, imunološke i reproduktivne poremećaje, kardiovaskularne i mišićno-koštane bolesti, bolesti probavnog sustava, jetra i pluća, uzročnik raka itd. (Anderson i Baumberg, 2006:4). U Europi je alkohol na trećem mjestu uzročnika obolijevanja i smrtnosti, odmah iza duhana i visokog krvnog tlaka. Europska Unija (EU) je regija s najvišom potrošnjom alkohola u svijetu. Prosječna godišnja potrošnja po odrasloj osobi (starijoj od 15 godina) 2009. iznosila je 12,5 litara čistog alkohola, odnosno 27 g čistog alkohola ili otprilike tri pića dnevno, što je više nego dvostruko više od svjetskog prosjeka.

Uz porez na dodanu vrijednost (PDV), alkohol i alkoholna pića se i u EU-u i Hrvatskoj dodatno oporezuju trošarinom, koja se obračunava u apsolutnom iznosu na definiranu trošarinsku osnovicu. Ciljevi primjene trošarina na alkohol mogu biti različiti – od poticanja smanjenja potrošnje (zdravstveni i socijalni motiv), poništavanja svih vanjskih2 i ukupnih društvenih troškova (ekonomski i socijalni motiv) ili prikupljanja prihoda za opće potrebe (fiskalni motiv). Brojne studije (Smith, 2005.; Cnossen, 2006.; Rabinovich i sur., 2012.) navode postojanje negativne elastičnosti potrošnje alkohola na cijenu, što znači da rast cijena alkoholnih pića inducira i smanjenje potrošnje. Elastičnost varira ovisno o vrsti alkoholnih pića; najmanja je uglavnom kod piva, a najveća u žestokih alkoholnih pića. Također, dugoročna cjenovna elastičnost potražnje za alkoholom viša je od kratkoročne, a ljudi koji tek povremeno piju cjenovno su osjetljiviji od onih koji piju češće (Cnossen, 2006.:23-25). Drugim riječima, pitanje potrošnje značajno ovisi o navikama potrošača, pa se kod alkohola ne smije zanemariti ni pitanje ovisnosti. Neki od individualnih i vanjskih troškova konzumacije alkohola upravo nastaju zbog ovisničke naravi potrošnje, što problemu daje dodatnu dimenziju.

S obzirom na brojne razlike u primijenjenim stopama po pojedinim zemljama, očito je da ne postoji usuglašeno mišljenje o optimalnim iznosima trošarina kojima bi se poništili vanjski i ukupni društveni troškovi te umanjili ukupni negativni učinci potrošnje alkoholnih pića. To zapravo znači da je postojeći sustav oporezivanja alkoholnih pića utemeljen uglavnom na drugačijim načelima od navedenih, tj. vrlo često su upravo ekonomski ili – preciznije – fiskalni učinci glavni razlog uvođenja poreza.

U svakom slučaju, politika oporezivanja alkohola i alkoholnih pića trebala bi odražavati optimalnu integraciju svih željenih učinaka. Glavni cilj ovog rada je dati sažeti prikaz sustava oporezivanja alkohola u EU-u, usporediti ga s hrvatskim te pokazati najbitnije razlike među zemljama članicama. Nadalje, u radu će biti identificirani ključni nedostaci u postojećem europskom sustavu oporezivanja alkohola koji će vjerojatno biti važan faktor prilikom odlučivanja o budućem usklađivanju zakonodavstva.

Zakonski okvir oporezivanja alkohola

Zajednički uređeno oporezivanje alkohola i alkoholnih pića za zemlje članice EU-a primjenjuje se od 1. siječnja 1993. Direktiva vijeća od 19. listopada 1992. o usklađivanju strukture trošarina na alkohol i alkoholna pića, te na alkohol koji je sastojak drugih proizvoda (Council Directive 92/83/EEC) propisuje:

• vrste alkoholnih proizvoda koji se oporezuju (pivo, vino, fermentirani proizvodi koji nisu pivo ili vino, međuproizvodi i etilni alkohol sadržan u pićima);

• porezne osnovice;

• mogućnosti korištenja snižene stope za male neovisne pivarske proizvođače čija godišnja proizvodnja nije veća od 200.000 hektolitara, male neovisne destilerije čija godišnja proizvodnja nije veća od 10 hektolitara, kao i mogućnost primjene snižene stope za određena pića;

• posebne postupke oporezivanja za određena područja Španjolske;

• dopuštenja izuzeća za neka pića u Velikoj Britaniji;

• izuzeće od oporezivanja alkohola koji nije namijenjen za pića, odnosno izuzeće za denaturirani alkohol i alkohol koji se upotrebljava u farmaceutskoj, kozmetičkoj, prehrambenoj i sličnim proizvodnjama.

Direktivom vijeća od 19. listopada 1992. o usklađivanju stopa poreza na alkohol i alkoholna pića (Council Directive 92/84/EEC) propisuju se minimalne stope za alkohol i alkoholna pića3:

• 550 eura po hektolitru čistog alkohola za čisti alkohol sadržan u ostalim alkoholnim pićima, odnosno 1.000 eura po hektolitru čistog alkohola za zemlje koje su u trenutku donošenja Direktive već primjenjivale trošarine na te proizvode u iznosu većem od 1.000 eura;

• 45 eura po hektolitru za međuproizvode (npr. desertna vina, likerska vina);

• nulta stopa za vino i pjenušce;

• 0,748 eura po hektolitru (ovisno u koncentraciji sladovine) ili 1,87 eura po hektolitru (ovisno o sadržaju alkohola) za pivo.

Navedene dvije direktive nadopunjuje i Uredba komisije (EZ) br. 3199/93 od 22. studenog 1993. o uzajamnom priznavanju postupaka potpunog denaturiranja alkohola radi izuzeća od trošarine, kojom se provodi čl. 27.(1)(a) Direktive vijeća 92/83/EEC za potpuno denaturiranje alkohola i navode različite formulacije denaturanata u zemljama članicama. Osim navedenog zakonskog okvira, specifična pitanja, poput dopuštenja za korištenje sniženih stopa trošarina na određene proizvode i regije u Francuskoj i Portugalu, riješena su zasebnim odlukama.

Zakonski okvir zajednički uređenog oporezivanja alkohola i alkoholnih pića za zemlje članice EU-a propisuje tek minimalne stope trošarina po pojedinim vrstama alkoholnih pića. Zemlje članice mogu slobodno odrediti vlastite stope trošarina iznad minimalnih, u skladu s vlastitim nacionalnim politikama. Zbog toga na EU razini postoje značajne razlike u primjeni općih stopa (usporedba aktualnih općih stopa trošarina po zemljama članicama prikazana je u grafikonima D1-D5 u Dodatku), kao i korištenja mogućnosti primjene sniženih stopa. Zapravo se ni ne može govoriti o zajednički uređenom oporezivanju alkohola na EU razini, u pravom smislu te riječi.

Definicija oporezivih proizvoda u EU-u provodi se sukladno Kombiniranoj nomenklaturi proizvoda te je izuzetno bitna zbog primjene adekvatnog tretmana prilikom oporezivanja, ali i zbog ostalih potreba statističkih i carinskih službi. U Hrvatskoj se trošarinski sustav oporezivanja alkohola i alkoholnih pića uređuje Zakonom o trošarinama, ZOT-om (NN 83/09, 111/12 i 22/13), a postupanje u njegovoj primjeni regulirano je Pravilnikom o trošarinama (NN 1/10.). Definicije oporezivih proizvoda iz hrvatskog zakonodavnog okvira također su usklađene s Kombiniranom nomenklaturom.

Trošarinske osnovice i visine trošarina definirane su ovako:

• Trošarinska osnovica na pivo je 1 % vol. udjela stvarnog alkohola sadržanog u jednom hektolitru gotovog proizvoda, a iznosi 40 kuna.

• Trošarinska osnovica na vino, ostala pića dobivena vrenjem – osim piva i vina – te međuproizvode je jedan hektolitar gotovog proizvoda. Trošarina za mirna i pjenušava vina te ostala pića dobivena vrenjem – osim piva i vina – iznosi nula kuna. Trošarina na međuproizvode s volumnim udjelom stvarnog alkohola od 15 % i većim, iznosi 800 kuna po hektolitru gotovog proizvoda, a za međuproizvode s volumnim udjelom stvarnog alkohola manjim od 15 % vol. iznosi 500 kuna po hektolitru gotovog proizvoda.

• Trošarinska osnovica na etilni alkohol je jedan hektolitar čistog alkohola izraženoga u volumnim postocima mjerenim pri temperaturi od 20 °C, a iznosi 5.300 kuna.

Može se zaključiti da su hrvatske trošarine na alkohol i alkoholna pića u potpunosti usklađene s minimalnim zahtjevima i stopama koje propisuje EU. Kao i u europskom zakonodavstvu, postoje porezna oslobođenja od plaćanja poreza kao što je oslobođenje pri izvozu, za alkohol koji se upotrebljava u farmaceutskoj, kozmetičkoj, prehrambenoj i sličnim proizvodnjama. Novi ZOT (NN 22/13.), kojime se u pravni poredak Hrvatske prenose Direktiva Vijeća 92/83/EEZ i Direktiva Vijeća 92/84/EEZ, većim dijelom stupa na snagu danom ulaska Hrvatske u EU4. Visina trošarina na alkohol i alkoholna pića nije promijenjena novim Zakonom.

Usporedna analiza prihoda od trošarina

Važnost prihoda od trošarina na alkohol i alkoholna pića značajno ovisi o nacionalnoj politici oporezivanja alkohola i alkoholnih pića, poljoprivrednoj, zdravstvenoj i ekološkoj politici, tradiciji konzumacije i ukupne potrošnje alkoholnih pića, obujmu legalne prekogranične trgovine i ilegalnih aktivnosti poput krijumčarenja i ostale porezne evazije. Stoga se udio prihoda od trošarina na alkohol i alkoholna pića u ukupnim poreznim prihodima značajno razlikuje po zemljama članicama.

Bez obzira na značajne razlike među promatranim zemljama, evidentno je da su prihodi od trošarina na alkohol i alkoholna pića relativno mali u odnosu na ukupne porezne prihode, odnosno ukupne prihode proračuna zemalja članica. Prosječan udio prihoda od trošarina na alkohol i alkoholna pića zemalja članica EU-27 u ukupnim poreznim prihodima (bez doprinosa) iznosio je 0,91 % u 2011., u ukupnim prihodima opće države 0,54 % te u BDP-u 0,24 %. Hrvatska je u tom kontekstu malo iznad prosjeka EU-27, s udjelom prihoda od trošarina na alkohol i alkoholna pića u ukupnim poreznim prihodima od 1,18 %, u ukupnim prihodima opće države 0,67 % i u BDP-u 0,25 %.

Prihodi od trošarina na alkohol u promatranih EU 27 zemalja – čine manje od 10 % ukupnih prihoda od harmoniziranih trošarina (9,4 %), što je značajno manje od duhanskih proizvoda (25,1 %) i energenata (65,5 %). Najviši udjeli trošarina na alkohol u harmoniziranim trošarinama zabilježeni su u Litvi (25,4 %), Estoniji (23,8 %), Finskoj (21,7 %) i Velikoj Britaniji (21,3 %), a najmanji u Luksemburgu (2,2 %) i Italiji (2,5 %). Udio prihoda od trošarina na alkohol u ukupnim prihodima od harmoniziranih trošarina u Hrvatskoj nešto je niži od europskog prosjeka i iznosi 8,1 %, a također je značajno niži od duhanskih proizvoda (33,8 %) i energenata (58,1 %).

Primijenjene stope trošarina na pivo značajno se razlikuju od zemlje do zemlje, a u pojedinim se zemljama primjenjuje i velik broj različitih stopa što dodatno komplicira trošarinski sustav. To se posebice odnosi na snižene stope za male neovisne pivarske proizvođače, pri čemu su razlike u trošarinama definirane u odnosu na godišnju proizvodnju. Na visinu stopa utječe i razvijenost i značaj pivarske industrije pa su stope u zemljama veće pivarske proizvodnje (Njemačka, Belgija i Češka) znatno niže. Najviše stope trošarina imaju Irska, Velika Britanija, Švedska i Finska, a upravo one i ubiru najviše prihoda od trošarina na pivo. Na grafikonu 3 posebno se ističe Češka s iznimno visokom potrošnjom piva od čak 8,7 litara čistog alkohola po odrasloj osobi godišnje, ali i relativno niskimprihodima proračuna od trošarina na pivo. To je rezultat primjene niske opće stope od 1,28 eura po 1 stupnju Plato skale (koncentracija sladovine), sadržanog u hektolitru gotovog proizvoda te dodatnih pet sniženih stopa koje se primjenjuju za male neovisne pivarske proizvođače.

Irska, Velika Britanija, Švedska i Finska općenito primjenjuju najviše opće stope na alkohol i alkoholna pića različita od piva. Upravo te zemlje ujedno ubiru i najviše prihoda od trošarina na alkohol i alkoholna pića različita od piva. Luksemburg i Francuska, dvije europske zemlje koje su najveći potrošači vina s više od 7 litara čistog alkohola po odrasloj osobi godišnje, ujedno primjenjuju iznimno niske trošarine na vina što logično dovodi i do relativno niskih prihoda od trošarina u odnosu na potrošnju.

Problemi u sustavu oporezivanja alkohola u Uniji

Iako trošarine na alkohol i alkoholna pića spadaju u harmonizirane trošarine, za zemlje članice EU-a postoji tek Direktiva kojom se uređuju isključivo minimalne stope oporezivanja alkohola i alkoholnih pića, te su stoga evidentne brojne razlike među zemljama članicama u primjeni stopa trošarina. Navedene različite politike oporezivanja među zemljama članicama dovode do različitih razina cijena alkohola i alkoholnih pića. Indeksi cijena alkoholnih pića po zemljama članicama EU-a prikazani su naZemlje članice s najvišim stopama trošarina na alkohol i alkoholna pića ujedno imaju i najviše cijene tih proizvoda, značajno iznad prosjeka EU-27. Indeks cijena alkoholnih pića također pokazuje da Hrvatska ima više cijene alkoholnih pića od prosjeka zemalja članica EU-a i više od svih zemalja članica s kojima graniči. Međutim, razlike u cijenama među zemljama članicama nisu nužno uzrokovane trošarinama, jer značajan utjecaj na cijene može imati i PDV koji se u konačnici obračunava na maloprodajnu cijenu proizvoda. Na alkohol i alkoholna pića primjenjuje se opća stopa PDV-a, koja u EU-u značajno varira od najnižih 15 % u Luksemburgu do najviših 27 % u Mađarskoj (European Commission, 2013b). Hrvatska stopa PDV-a od 25 % jedna je od najviših u EU-u i viša od stopa u susjednim zemljama (osim Mađarske). London Economics (2010.:51) pokazuje da je stopa oporezivanja samo jedan od razloga postojanja razlika u cijenama. Na cijene proizvoda utječu i tečajne razlike, dostupnost proizvoda (primjerice zbog razlike u ukusima potrošača ili u kupovnoj moći), troškovi proizvodnje (transport, distribucija, konkurencija i sl.) i djelotvornost poreznog sustava (tj. krijumčarenje).

Petar Sopek, Privredna banka Zagreb, Institut za financije