Get Adobe Flash player
Sad' ili nikada!

Sad' ili nikada!

Istina će izroniti 22. prosinca i nitko je ne će više moći...

Dostojanstvo prodano na rate

Dostojanstvo prodano na rate

Škola za život bi morala omogućiti ući u svijet rada sa što...

Poražen bolesni ego predsjednika Vlade

Poražen bolesni ego predsjednika Vlade

Horizontalni pristup povećanju plaća je neka vrsta nakaradne komunističke...

Boris Miletić protiv vjernika

Boris Miletić protiv vjernika

Umjesto Adventa ili Došašća podmetnuo je "Prosinac u...

Kabinet voštanih figura

Kabinet voštanih figura

U poslijekomunističkim društvima mladi i obrazovani odlaze, elite...

  • Sad' ili nikada!

    Sad' ili nikada!

    utorak, 03. prosinca 2019. 19:11
  • Dostojanstvo prodano na rate

    Dostojanstvo prodano na rate

    četvrtak, 05. prosinca 2019. 13:24
  • Poražen bolesni ego predsjednika Vlade

    Poražen bolesni ego predsjednika Vlade

    utorak, 03. prosinca 2019. 18:58
  • Boris Miletić protiv vjernika

    Boris Miletić protiv vjernika

    srijeda, 04. prosinca 2019. 07:02
  • Kabinet voštanih figura

    Kabinet voštanih figura

    četvrtak, 05. prosinca 2019. 13:17

Građani, uzmite 50 posto vlasništva nad OIE projektima jer – vjetar i Sunce ne pripadaju nikome!

 
 
Više od milijun Europljana uložilo je novac u projekte obnovljivih izvora koje su realizirale energetske zadruge, koje djeluju kao proizvođači i opskrljivači energijom. Hrvatska je tu na samom početku, a mogućnosti su ogromne. Predsjednik Europske federacije energetskih zadruga RESCoop.eu Dirk Vansintjan, predsjednik Europske federacije energetskih zadruga RESCoop.eukaže da je ključ za napredak u suradnji s lokalnim samoupravama. Jedino tako može se dogoditi prava zelena energetska tranzicija - u rukama građana.
Tko je Dirk Vansintjan? Belgijac je s nizozemskog govornog područja i od 1985. bavi se obnovljivim izvorima energije u toj zemlji. Predsjednik je Europske federacije energetskih zadruga RESCoop.eu koje je u svibnju održalo svoju godišnju skupštinu u Zagrebu. RESCoop je rastuće udruženje – mreža koju čini 1.500 energetskih zadruga koje okupljaju ukupno više od milijun građana. Važno je istaknuti da je u osmeročlanom odboru direktora RESCoopa i hrvatske Zelena energetska zadruga. Vansintjan je ujedno i prvi čovjek vodeće belgijske energetske zadruge zadruge EcoPower.
https://cleanenergysolutions.org/sites/default/files/dirk1.jpg
• Za razliku od Hrvatske, koja ime nekoliko energetskih zadruga, koje nisu sve jednako aktivne, u Belgiji imate dugu tradiciju. Kakva je tamo situacija s energetskim zadrugarstvom
- Morali smo prijeći puno prepreka kako bismo napravili obnovljive izvore energije održivima. To smo uspjeli suradnjom, osnivanjem zadruga i lobističke organizacije te, posebno, suradnjom s jedinicama lokalne samouprave, koje su odlučile surađivati sa zadrugama umjesto s velikim energetskim kompanijama. To je građanima omogućilo da financiraju projekte, dobiju povrat ulaganja te da postanu opskrbljivači energijom kada se tržište otvorilo. Također, to nam je dalo priliku da uključimo desetke tisuća građana bez ikakvog marketinga, jer najbolja reklama je da gradimo obnovljivce u svojoj zemlji i prodajemo energiju po najnižoj mogućoj cijeni. Vrlo smo konkurentni, ljudi nam se obraćaju, uspoređuju opskrbljivače.
 
• Predsjednik ste najveće europske energetske zadruge EcoPower. Što i kako radi EcoPower?
- Naša zadruga je najveća u Belgiji, a možda i u cijeloj Europskoj uniji. Imamo blizu 60.000 članova i proizvodimo 100 GWh godišnje, što je više nego dovoljno za 50.000 kućanstava. Treba uzeti u obzir da Flandija ima samo 6,5 milijuna stanovnika, a zemlja je gusto naseljena. Ukupno je 1,6% populacije učlanjeno u neku energetsku zadrugu. Također, zanimljivo je – čime je europska birokracija zaprepaštena – da članovi energetskih zadruga diljem Europe, nakon ulaska u članstvo iz godine u godinu smanjuju vlastitu potrošnju energije. To je možda zato što su instalirali solarne panele, ali činjenica je da zadruga obavještava svoje članove da mogu uštediti na različite načine – kupnjom LED rasvjete, energetski učinkovitijih uređaja i slično. Ljude jako zanima dobiti dobar savjet od naših energetskih savjetnika i zato prosječni član naše zadruge troši 50% energije manje od prosječnog Flamanskog kućanstva. To je odličan rezultat.
 
• Koliko godina vam je trebalo da u radi zadruge dođete do te razine? 
- Počeli smo 1991. s deset ljudi oko mog kuhinjskog stola. Prvi porast članstva zabilježili smo nakon postavljanja prve vjetroturbine, kada smo narasli na 20.000 članova. Od otvaranja tržišta odnosno od kad su zadruga i naši članovi mogli postati opskrbljivači, rasli smo linearno a lani smo zabilježili 4.000 novih članova. U našem proizvodnom portfelju imamo uglavnom vjetar – 25 velikih vjetroturbina snage svaka 2,5 MW, zatim 320 instaliranih FN elektrana, uglavnom na školama. Imamo male hidroelektrane, jednu kogeneraciju od 250 kW na repičino ulje a proizvodimo i pelete. Lani smo proizveli 25.000 tona peleta.
 
Kako je rasla proizvodnja Eco Powera?
- Naši proizvodni kapaciteti se nisu kontinuirano povećavali i to zbog vanjskih okolnosti. Glavni problem nije novac već je teško ishoditi dozvole za postrojenja. Flandrija je gusto naseljena i lokacije za FN panele i vjetroelektrane su ograničene. Velike elektroprivrede i developeri vrlo su prodorni u nastojanju da dobiju suglasnost vlasnika zemljišta da se na njegovoj zemlji podigne elektrana. U toj utrci mi nismo pobijedili. Glavnina naših projekata napravljena je na javnom zemljištu odnosno na zemljištu jedinica lokalne samouprave i njezinih tvrtki, kao što su vodoprivrede. Pokušavali smo uvjeriti gradonačelnike i gradska vijeća da vlasništvo nad svakom vjetrofarmom i FN elektranom koja se na njihovom teritoriju gradi, treba biti 50% ponuđeno lokalnom stanovništvu.
 
Zašto?
- Zato jer je u Belgiji, kao i u mnogim drugim zemljama, profitabilnost projekata garantirana kroz neku potporu. U Belgiji su to zeleni certifikati i feed-in premija u slučaju da cijena energije padne ispod određene razine (za vjetar je to 8%, a za fotonapon 5%), što garantira povrat uloženoga. Novac za te potpore dolazi od građana ili malih kompanija koje su na niskom naponu, a takvih je 90% u Flandriji. Ti uplatitelji s druge strane troše tek 25% električne energije. A velike kompanije svojim uplatama doprinose samo 10%, a troše 75% energije. Dakle, mi građani i male kompanije plaćamo 90% energetske tranzicije i to nam daje pravo da zahtijevamo 50% vlasništva. Također, za naše djelovanje postoji još jedan razlog – mi mislimo da se vjetar i Sunce ne mogu privatizirati. Ako netko napravi vjetroturbinu na svom zemljištu, njegov susjed, koji je preblizu ne može napraviti vjetroturbinu. To znači da ovaj prvi privatizira vjetar, a vjetar ne pripada nikome. Ako ikome i treba pripadati, onda pripada i onima koji nemaju zemljište. Dakle, mi kao RESCoop želimo da vlade donesu odluke da eksploatacija vjetra mora biti pod određenim uvjetima. Primjerice, treba se pitati kakav je povrat za lokalno gospodarstvo i građane? Što će to donijeti cijelom društvu? To je moguće, Europa to dozvoljava ali to treba riješiti u članicama. Mi kao zadruge smo treća strana, niti smo privatnici – iako imamo njihova obilježja, ali nismo ni javna inicijativa, iako imamo i takva obilježja. Dakle, mi ne idemo s profitom, ali ako ga ostvarimo, koristit ćemo ga, ali za dobrobit društva kao takvoga.
 
Hoćete li uspjeti progurati mogućnost da građani dobiju pravo posjedovanja 50% vlasništva u privatnim projektima? Što na to kažu političari i lokalne vlasti?
- Na lokalnoj razini uspjeli smo u to uvjeriti stranke od ekstremne ljevice do ekstremne desnice. Mijenjaju mišljenje kada shvate koliki bi to povrat zarade od prodaje energije donijelo na lokalnoj razini, umjesto da taj novac u cijelosti završava u privatnoj kompaniji. Mi više ne govorimo o unučadi i što joj ostavljamo, mi pričamo o novcu – to je ono što politika razumije. Na nacionalnoj razini „ulijeću“ korporativni lobiji i tu je teže. Vjerujem da će biti bolje. U Nizozemskoj je već u klimatskom sporazumu napisano da 50% vlasništva u obnovljivim projektima treba biti ponuđeno građanima. Na građanima je da prihvate i iskoriste tu mogućnost. 
 
U Hrvatskoj nema primjera da privatnici nude lokalnoj vlasti suvlasništvo u projektima. Čula sam za takve ideje od Udruženja obnovljivi izvori Hrvatske, ali koliko znam, ništa takvo nije još realizirano. Osim toga građani u Hrvatskoj nisu tako bogati kao na zapadu da masovno ulažu u obnovljivce… 
- Tu vas moram zaustaviti. Prosječna uplata u projekte koje je radila naša zadruga iznosila je tisuću eura, pri čemu treba znati da je 75 % ulagača dalo samo 250 eura. Bez obzira, bez dugoročnih bančinih zajmova, samo s kratkoročnim mosnim kreditima na tri do pet godina, napravili smo proizvodne pogone iz kojih se naši članovi mogu opskrbljivati električnom energijom. To je i dalje jeftinije nego staviti FN panele na svoj krov. To pokazuje da je zadruga najjeftiniji način da građani proizvedu zelenu energiju. Imamo kapital vrijedan oko 60 milijuna eura i potencijal mosnih kredita. 
 
Kako bi ocijenili razvoj energetskog zadrugarstva u Hrvatskoj i kakve prilike nam se pružaju?
- Ne znam puno o tome što se događa u Hrvatskoj. Zelena energetska zadruga (ZEZ) je naš član pa se oslanjamo na njih. Hrvatska je, koliko shvaćam, na razini na kojoj smo mi bili prije 15 godina, a nove Direktive, ako budu implementirane, mogle bi dati zamah zadrugama. Mislim da bi kombinacija suradnje građana i lokalnih vlasti mogla biti dobra jer ono što nedostaje u Istočnoj Europi je tradicija sudjelovanja u različitim društvenim i kulturnim organizacijama. Prosječni Danac je član 12 organizacija, dakle, ljudi su navikli raditi zajedno, a u bivšim komunističkim društvima vladao je monopol partije. To je sada nestalo i nije zamijenjeno nečim drugim. Manjka povjerenja – vi ne vjerujete svojoj vlasti. Moramo napraviti nešto novo, ljudi moraju naučiti raditi zajedno i vjerovati si međusobno. Mogućnosti su ogromne, nije potrebno puno novca. Treba prestati trošiti i početi investirati kako bi se novac akumulirao u vašem društvu i lokalnoj ekonomiji i kada to ljudi vide, bit će dobro.
 
Lani u prosincu je usvojena nova europska legislativa koja veliku ulogu u energetskoj tranziciji daje građanima. Kako nova regulativa može transformirati ulogu građana? 
- Europska komisija je mijenjala energetske direktive. Glavnina je već napravljena a nova Komisija bavit će se Direktivom o plinu. Po prvi puta građani su dobili prava i obveze, sada nas ne zovu zadrugama (energy cooperatives), jer one u nekim zemljama ne postoje, već energetskim zajednicama (energy communities). U Direktivi o OIE nazivaju nas obnovljivim energetskim zajednicama, a u Direktivi o energetskom tržištu nazivaju nas građanskim energetskim zajednicama. Po prvi puta građani i grupe građana dobivaju prava koje sve zemlje članica moraju implementirati. Naravno, Europa ostavlja dosta prostora za interpretaciju Direktiva, što može dovesti do različitih rješenja u zemljama članicama. Na RESCoop.eu kao udruzi koja okuplja energetske zadruge je da pomognemo našim članicama i potencijalnim članicama da se zakonodavstvo optimalno primijeni. Najveći izazov će u idućim godinama biti da potaknemo osnivanje zadruga u zemljama u kojima RESCoop.eu još nije prisutan, a to je uglavnom Istočna Europa. Hrvatska i Slovenija imaju energetske zadruge, ali bivše komunističke zemlje gotovo da nemaju energetskih zadruga.
 

Nina Domazet, www.energetika-net.com

Anketa

Komu ćete dati svoj glas na predsjedničkim izborima?

Ponedjeljak, 09/12/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1954 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević