IMD – Svjetska ljestvica digitalne konkurentnosti 2018.

Institut za razvoj poslovnog upravljanja (IMD) iz Lausanne, čiji je partner-institut Nacionalno vijeće za konkurentnost, objavio je rezultate izvješća „IMD – Svjetska ljestvica digitalne konkurentnosti 2018.“. Hrvatska je u ovom izvješću zauzela 44. mjesto od ukupno 63. vodeće svjetske ekonomije što je poboljšanje pozicije za 4 mjesta u odnosu na prošlu godinu.

IMD - Svjetska ljestvica digitalne konkurentnosti analizira i rangira sposobnost zemalja da usvoje digitalne tehnologije kako bi potaknuli njihovu primjenu u javnim uslugama, poslovnim modelima i društvu općenito. Temelji se na analizi 3 faktora: znanju, tehnologiji i spremnosti za budućnost. Svaki od ova tri faktora podijeljena su u 3 pod faktora koji sadrže ukupno 50 kriterija.

Faktor Znanja odnosi se na nematerijalnu infrastrukturu koja naglašava proces digitalne transformacije kroz spoznaju, razumijevanje i učenje novih tehnologija. Tehnološki faktor procjenjuje cjelokupni kontekst kroz koji je omogućen razvoj digitalnih tehnologija (zakonodavni okvir u skladu s tehnologijom, dostupnost kapitala za ulaganja i tehnološka infrastruktura). Faktor Spremnosti za budućnost ispituje stupanj usvajanja tehnologije od strane vlade, gospodarstva i društva općenito. „Konačno svjedočimo poboljšanju pozicije Hrvatske na svjetskoj ljestvici digitalne konkurentnosti. Rezultat je to i pozitivnih iskoraka koje je napravila Vlada u afirmaciji informacijskih tehnologija u javnom sektoru i obrazovanju te daljnjim pomacima u korištenju e-usluga. ICT je horizontalna industrija koja utječe i omogućava rast konkurentnosti i svih ostalih industrija, uključujući i javni sektor, te snažnijom primjenom ICT-a možemo omogućiti ubrzani razvoj i prosperitet Hrvatske.

Kako bismo dosegli potrebne tehnološke standarde i značajnije pomake u ovom dijelu, moramo se još odlučnije postaviti na provođenje digitalne transformacije gospodarstva i društva. Ne smijemo odlagati promjene i usklađivanja strateškog i regulatornog okvira te donošenja odluka koje će podržati daljnji razvoj ICT infrastrukture.» istaknuo je Ivica Mudrinić, predsjednik Nacionalnog vijeća za konkurentnost.

IMD – Svjetska ljestvica digitalne konkurentnosti

Na vrhu ljestvice digitalne konkurentnosti je SAD, a slijede Kanada, Ujedinjeno kraljevstvo, Australia, Južna Koreja, Tajvan, Njemačka, Japan, Francuska i Malezija.  Izvješće pokazuje da zemlje u kojima vladine institucije podržavaju i uključuju digitalizaciju u svoj razvoj prednjače u tehnološkim inovacijama.

Faktori digitalne konkurentnosti Hrvatske

Na razini 3 faktora digitalne konkurentnosti pozitivni pomaci napravljeni su:

- Znanje – obuka i obrazovanje te poboboljšanje indeksa koncentracije znanja;

- Spremnost za budućnost – poboljšanje indeksa usvajanja tehnologije.

Indikatori koji poboljšavaju našu poziciju u okviru 3 osnovna stupa digitalne konkurentnosti su:

·         Znanje

Odnos učenik/profesor u tercijalnom obrazovanju, broj žena s diplomama, veliki broj ženskih istraživača i grantovi za patente visoke tehnologije.

·         Tehnologija

Investicije u telekomunikacije.

·         Spremnost za budućnost

e-sudjelovanje.

Kao slabosti izdvojeni su sljedeći indikatori:

ü  međunarodno iskustvo

ü  strana visoko kvalificirana radna snaga

ü  obuka zaposlenika

ü  imigracijski zakoni

ü  stavovi prema globalizaciji

ü  agilnost kompanija

ü  korištenje velikih podataka i analitike

ü  transfer znanja

ü  javno privatno partnerstvo

Centar za konkurentnost IMD-a mjeri konkurentnost zemalja od 1989. godine, a metodolgija nije znatnije promijenjena još od 1997. godine, uslijed čega postoji mogućnost pratiti konkurentnost zemalja kroz duži vremenski period. Rezultati istraživanja mogu se preuzeti na stranici: www.konkurentnost.hr

Anđelka Felja

Ulazak u eurozonu nije samo gubljenje nacionalnoga suvereniteta

Smije li Hrvatska uopće razmišljati o uvođenju zajedničke europske monete eura kada je cijela Europska unija u krizi i kada nadolaze još veće krize poglavito one koja se tiče dolara kao fiat - monete - monete na vjeru, iza koje ne stoji zlatna podloga i skorog uvođenja zlatne podloge kao jedinog zdravog platežnog sredstva koje je već nastupilo uvođenjem kineskog juana i uskoro rublje. Napuštanje sustava iz Bretton Woodsa, koji je dolaru osiguravao protuvrijednost u zlatu i uvođenje petrodolara 1970., koji se temelji na vjeri a ne na zlatnoj podlozi, doveo je cijeli svijet u kolonijalni odnos spram dolara.

Papirnatim dolarom koji se tiska u neograničenim količinama a njegovo korištenje osiguravaju svjetske institucije pod kontrolom SAD-a: Svjetska banka, MMF, SWIFT te američka vojna sila koja disciplinira invazijom i bombama neposlušne, omogućuje SAD-u da se beskrajno zadužuje i svoj dug digne do 21 trilijuna dolara prenoseći dužničke obveze na cijeli svijet. Tako je cijeli svijet talac dolara koji nema stvarnu vrijednost i omogućava SAD-u da plijeni cijeli svijet. I euro je također dogovorena fiat platežna jedinica kojoj se vrijednost izračunava prema vrijednosti dolara. U trenutku kada nastupa novo vrijeme i računa se da bi do 2025. zlato trebalo biti temelj novcu Hrvatska, kojoj su Željko Rohatinski i Mato Crkvenac rasprodali rezervno zlato u bescijenje, gola ulijeće u novu avanturu uvođenja eura - u novu krizu gubljenja nacionalnog suvereniteta - kojem najveći broj neovisnih stručnjaka predviđa neslavni kraj. 

Bila sam svjedokom života u Italiji nakon uvođenja eura. Vidjela sam beskrajne zatvorene tvornice u nekada industrijski vodećoj Italiji. Slušala sam tragične ispovijesti ljudi na talijanskoj Radio Mariji.  Ljudi koji su cijeloga života radili pošteno za svoju mirovinu dovedeni su pretvorbom lire u euro kao zadnji siromasi koji se hrane u Caritasovoj kuhinji. Zamislite mirovinu od 2400 kuna koja je čak velika u našim uvjetima pretvorenu u približnih 300 eura. Zamislite šok kad takav pojedinac ali i ostali prime račune za starinu i ostale pristojbe koje će se plaćati u eurima i koji će prelaziti 500, 600 i više eura mjesečno! Veliki dio srednje klase, ako je još što od nje ostalo, završit će na kontejnerima a o demografskoj obnovi, pronatalitetnoj politici i zaustavljanju iseljavanja zaboravite sve. Iz donjih tekstova ćete moći razlučiti kako je naš uvoznički sektor uništio državu i kako će je još uspješnjije dokusuriti uvođenjem eura. Donji tekst ima istinit i zloslutni naslov: VELIKA IZDAJA... VLADAJUĆIH KLASA. 

CILJ EUROPSKE UNIJE JE KONTROLIRATI I OPLJAČKATI SVE DRŽAVE ČLANICE - REPUBLIKE = SFRJ. DA SMO 1991. IMALI EURO SIGURNO SE NE BISMO MOGLI NAORUŽATI I OBRANITI.NA TEMELJU KAKVIH ISTRAŽIVANJA I SIMULIRANIH PROGRAMA VLADA ANDREJA PLENKOVIĆA DONOSI TAKVU ODLUKU? ON VJEROJATNO POSLUŠNO PROVODI DIREKTIVU BRUSSELSA KAO ŠTO JE PROVEO I ISTANBULSKU DEKLARACIJU. TO JE DEFINITIVNO ODRICANJE OD SUVERENITETA KOJEG SMO SE VEĆ ODREKLI PRISTANKOM NA ZAJEDNIČKU EUROPSKU VOJSKU KOJA ĆE IMATI MANDAT GUŠITI SVE REFERENDUMSKE INICIJATIVE I ODLIKE U ZEMLJAMA ČLANICAMA. KOME JE TO DOSTA ŽUĐENE KUNE? AKO OVO PROĐE BEZ REFERENDUMA HRVATSKA ĆE POSTATI PROSJAČKA ZEMLJA. JUTROS, 7. 6. 2018. U RADIO EMISIJI: UJUTRO PRVI ČULA SAM DA SE U DEMOGRAFSKOM KOLAPSU RAČUNA S IMIGRANTIMA KOJI SE MOGU INTEGRIRATI A TEK NAKON TOGA S POPUNJENJEM IZGUBLJENOG STANOVNIŠTVA S HRVATIMA IZ DIJASPORE SVIH GENERACIJA KOJI SU SE SPREMNI VRATITI. VJEROJATNO SE ZBOG TOGA IZBACUJE IZ ŠKOSKIH PROGRAMA NARODNA KNJIŽEVNOST, MARULIĆ I MAŽURANIĆ I SVE ŠTO JE HRVATSKO DA BI INTEGRACIJA STRANACA BILA POTPUNIJA.

NAVODIM DVA EKSPERTNA MIŠLJENJA U DONJIM TEKSTOVIMA A IMAM IH U REZERVI JOŠ NIZ.

»Dr. Charles H. Smith: BUDITE OPREZNI U „POPRAVLJANJU“ STRUKTURALNOG SUSTAVA OSUĐENOG NA PROPAST.

VELIKA IZDAJA: ZAŠTO JE EURO RAZORIO EKONOMIJE JUŽNIH EUROPSKIH DRŽAVA UZ PRISTANAK I SAMOZADOVOLJSTVO NJIHOVIH VLADJUĆIH KLASA

Autor: GEFIRA – Global Analysis from European Perspective. Preparing for the world of tomorrow; https://gefira.org/en/2016/11/19/high-treason-how-the-euro-destroyed-the-economies-of-southern-europe-with-the-complacency-of-their-ruling-classesJE

Velika prednost koju daje zajednička moneta južnoeuropskim gospodarstvima a često je ističu oni koji podržavaju euro je stabilnost ove monete. Vrlo se često previđa nepovoljan utjecaj eura i opće utvrđene stope vrijednosti od novca od uvođenja eura. Gospodarstva Italije i Francuske su se pretvorila od čisto izvozničkih u čisto uvoznička, a gospodarstva Španjolske, Portugala i Grčke su uvećale svoje trgovački deficit.Na drugoj strani se lako može vidjeti da je ogromni višak koji danas proizvodi Njemačka i često ga navode mnogi uključujući i Europsku komisiju predstavlja prijetnju europskoj integraciji i direktna je posljedica zajedničke monete - eura.

TRGOVAČKA BILANSA U MILIJARDAMA US DOLARA

Izravno brojčano između 1999. godine i 2007. kao godine financijske krize:

- Njemački se višak učestvoročio;

- Francuska i Italija su od približnog viška od 25 milijardi eura došle dodeficita koji je nešto veći nego u ranije i nešto manji od prethonog viška.

- Španjolski trgovački deficit je porastao pet puta (5×).

- Deficit Portugala i Grčke se udvostručio.

ŠTO SE STVARNO DOGODILO?

Euro je valuta utemeljena na izračunatom prosjeku nacionalnih valuta. Njegovim uvođenjem južna Europa je vidjela da se njezina kupovna moć uvećava zahvaljujući većoj vrijednosti od nacionalne valute. Iluzija kupovne moći omogućila je južnoj Europi da uvozi više ali i da smanji vrijednost svojih roba. Otuda dok su njihova gospodarstva rasla uvoz je rastao znatno brže nego izvoz.S druge strane cijena njemačkih roba je padala u usporedbi s DM – njemačkom markom – čineći je konkurentnijom i podstičući njemački trgovački višak. Od 2007 – od vremena financijske krize sustavna politika štednje smanjila je kupovnu moć država južne Europe dovodeći do smanjenog uvoza radi smanjenja deficia a nije došlo do povećanog izvoza.

TKO JE STVARNO IMAO KORISTI OD EURA?

Ekonomski oporavak se ne može dogoditi u zemljama s izuzetno visokom stopom nezaposlenosti kao što su zemlje južne Europe tako da je zakonska opravdanost i popularnost europske integracije izgubila svoju privlačnost. Malo znači to da je u 2015 Španjolska imala 3.5 GDP – brutto domaćeg proizvoda jer je njen prosjek u proteklom desetljeću bio blizu nule. Jednako tako je u Italiji, Francuskoj i Portugalu.Vrijeme je da vladajuća klasa koja je najveći pristalica europskih integracija shvati da spašavanjem eura znači njegovo ukidanje. Ili u najmanju ruku učiniti tako da odražava snagu i kupovnu moć različitih država. Prijedlog bi bio da Njemačka, Austrija i Nizozemska, te moguće Flandrija zadrže euro dok Francuska, Španjolska, Portugal i Valonija trebaju uvesti Latinski Euro koji bi u trenutku uvođenja uživao jednakost s tekućim eurom i onda gubio 15-20 posto od svoje vrijednosti potpomažući tako oporavak Juga.

Kao napola zajednička valuta koja nije potpuno vraćanje na nacionalnu valutu mogla bi spasiti eruopski projekt izlazeći na pol puta očekivanja vladajućih klasa koje se protive vraćanju na nacionalne valute.Ništa ne bi spriječilo Latin-Euro da bude pod vlašću ECB-a – Europske središnje banke - čuvajući tako stupanj političkog ujedinjenja. A što se tiče Grčke i njenog gospodarstva ono je preslabo čak i za Latin – Euro i trebalo bi se vratiti na još slabiju valutu.

ZAKLJUČAK

Opiranje i raskol u pitanju vraćanju na nacionalne valute dolazi najviše iz ideoloških razloga stranaka za i protiv europske integracije. Opirući se priznanju da je euro gospodarstvima južne Europe učinio veliku štetu dovest će do kraja Europske Unije. Daljnja politička integracija ne riješava problem nego ga jednostavno ignorira gradeći europsku kuću na slabim temeljima što će dovesti do neizbježne propasti.Dok je razumljivo da generacija političara i intelektualaca koju su radili na euru i daljnjoj ekonomskoj integraciji emocionalno vezana za „svoj životni projekt“ i teško može priznati da nije djelotvoran onako kako se očekivalo oni će morati izabrati između ideološkog, osobnog stava i intelektualnog poštenja. Birajući ideološki pristup mogu razoriti Europsku Uniju, birajući poštenje mogu je spasiti.

Izvori:

ZAŠTO SU I EUROZONA I EURO OSUĐENI NA NEUSPJEH?

»Autor: Charles Hugh Smith, 29. svibnja 2018.

http://charleshughsmith.blogspot.com/2018/05/why-eurozone-and-euro-are-both-doomed.html

Charles H Smith, KPMG Professor Emeritus of Accounting, Department: Accounting, Office: 381A Business Building
Member of Faculty Since: 1987.

Profesor Charles H. Smith bio je šef Revizorskog ureda države Pensilvanije – Chair of Department of Accounting Penn State od 1987. do 2000. Dobio je niz nagrada za izvrsnost kao uspješan profesor i za izvršne razvojne programe. Primio je nagradu PICPA kao izvrsni odgajatelj stručnih kadrova 2004 i nagradu AICPA za odlična postignuća u knjigovodstvnom obrazovanju – Outstanding Educator Award 2004 i Distinguished Achievements in Accounting Education 2005. 

Profesor Smith je predavao na University of Illinois,  na Urbana-Champaign Arizona State University, na University of Texas u Austinu, na University of Washington – Seattle, na University of Cape Town. Član je brojnih udruženja: American Accounting Association on Council, član brojnih komiteta i direktor je doktorskog konsorcija – Cirector of Doctoral Cosortium. Slijedi cijeli niz njegovih članstava u raznim udruženjima članstva u redakcijama značajnih stručnih časopisa: The Accounting Review, Journal of Accountancy. Konsultant je brojnim korporacijama i institucijama... Ovo je dovoljno da potkrijepi stručnu izvrsnost njegovog mišljenja

ZAŠTO JE EUROZONA OSUĐENA NA PROPAST?

Beskrajno nabrajanje strukturalnih neuravnoteženosti Eurozone s beskrajnim spašavanjem /skačući padobranom/ neće riješiti fundamentalne asimetrije.Unatoč  neprekidnom svakovrsnom „spašavanju“ Europske Središnje Banke /ECB/ prisutne su fundametalne asimetrije koje onemogućuju euro, zajednički novac Europske Unije, već od njegovog uvođenja 1999. Ključ neuravnoteženosti se nalazi u razlici moćne Njemačkoe koja stvara ogromne viškove i trgovačkim partnerima koji imaju veliki trgovački budžetski deficit, posebno Portugal, Italija, Irska, Grčka i Španjolska.

Oni koji su izvan Europe mogu biti iznenađeni spoznajom da je njemački izvoz ravan kineskom $ 1.2 trilijuna iako stanovništvo Njemačke broji 82 milijuna 6 % a kineskog stanovništva od 1.3 milijarde. Njemačka i Kina su vrhunski svjetski izvoznici dok SAD stoje daleko niže na ljestvici kao treće u nizu.

Njemački naglasak na izvozu stavlja ju u tzv. merkantilisički red zemalja koje ostvaaruju svoj rast i profit isključivo ovisno o izvozu. Druge države koje nisu izvoznice nafte koje redovito stvaraju velike trgovačke viškove su: Kina, Japan, Njemačka i Nizozemska. Dok je izvoz Njemačke rastao začuđujućih 65 % od godine 2000. do 2008. njena domaća potražnja je bila blizu nule. Bez snažnog izvoznog rasta njemačko gospodarstvo bi bilo u stagnaciji. Nizozemska je također zemlja velikog izvoza s viškom od $ 33 milijarde iako joj je broj stanovnika relativno nizak, 16 milijuna. Države „potrošači“ s druge strane stvaraju veliki računovodstveni trgovački deficit i veliki državni deficit. Italija, na primjer, ima $ 55 milijardi trgovačkog deficita i budžetski deficit od $ 110 milijardi. Ukupni javni dug je do neba vapijući 115,2 % brutto nacionalnog dohotka  /GDP/.

Španjolska koja ima otprilike jednak broj stanovnika kao Njemačka ima $ 69 milijardi godišnjeg trgovačkog deficita i vrtoglavih $ 151 milijardi budžetskog deficita. Gotovo 23 % državnog deficita je posuđeno.

Donji prikaz ilustrira dinamiku između merkantilističkih i potrošačkih nacija:CIKLUSI MERKANTILISTIČKIH DRŽAVA I POTROŠAČKIH - DUŽNIĆKIH DRŽAVA

- Središnje banke potrošačkih nacija daju obilate kredite s niskim kamatama da bi poticale ekonomski rast...

- Merkantilističke države koriste utvrđene platežne zone za stvarane strukturalnih konkurentskih prednosti na otvorenim tržištima 

- Merkantilističke države ne mogu ili neće pomagati državama u kojima eksplodira dug i kamate rastu sve više i više...

- Potrošačke nacije kupuju „jeftino“ dobra s obilnim jeftinim dugom. Domaća industirja zaostaje zahvaljujući „jeftinom“ merkantilističkom izvozu.

REZULTAT JE = GUBITAK SPOSOBNOSTI PLAĆANJA + NESOLVENTNOST

- Kako dug i kamate rastu oni koji posuđuju novac strahuju od gubitka sposobnosti plaćanja zbog ogromnog duga, a kupci duga su nerkantilističke države. ********************** slijedi ******

- Merkantilističke izvozničke države kupuju dugove potrošačkih država da održe niske kamate i obilno kreditiraju

- Potrošačke nacije moraju posuđivati sve veće svote da bi održale pozitivan brutto nacionalni dohodakl /GDP/. ****************** Kao posljedica slijedi: Da kamate potrošačkim državama rastu, da privatni i javni dug raste i da se potrošnja smanjuje.

IAKO JE EURO TREBAO UČINKOVITO UKLONITI TROŠKOVE BROJNIH VALUTA OPASNO JE PREVIDIO UČINKOVITOST SVAKE OD OVE DVIJE EKONOMIJE EUROZONE /MERKANTILISTIČKU I POTROŠAČKU/.

 Dok su njemačke plaće velike, njemačka vlada, industrija i sindikati blokirali su troškove proizvodnje čak i onda kada izvoz pada. Kao posljedica toga cijena rada po jedinici unosa trebala je proizvesti mehanizam koji je bio samo 5,8 % u Njemačkoj u vremneu od 2000 – 2009 dok je odgovarajuća cijena troškova rada u Irskoj, Grčkoj, Španjolskoj i Italiji porasla na 30 %.

Posljedice te asimetrične produktivnosti, duga i deficita i troškova unutar eurozone su suptilne i veoma važne. Ustvari euro daje merkantilistima, produktivnoj Njemačkoj strukturalno konkurentne prednosti u usporedbi s uvozničkim državama uvlačeći uvozničke države u platežno sredstvo – euro koji njemačku robu čini jeftinijom od domaćih proizvodnih dobara uvozničkih država. Ili drugačije rečeno. Snižavajući troškove proizvodnje i bivši efikasnija od svojih susjeda Njemačka je stvorila stvarnu devaluaciju – smanjenje vrijednosti  - unutar same eurozone snižavajući cijenu rada po jedinici koštanja robe.

Euro ima i drugu štetnu i prijevarnu posljedicu. Jaka novčana jedinica – euro – omogućava dužničkim nacijama da brzo povećaju svoje zaduživanje po niskim kamatama. U suštini euro maskira unutrašnju slabost dužničkih nacija vodeći ih u nepodnošljivi deficit tako da su njihova gospodarstva postala opasno ovisna o problemu mjehura vezanog za rast i poreze na nekretnine /Irska, Španjolska/.

Prije eura kad je god je pretjerana potrošnja i prezaduživanje dovelo do poteškoća u „potrošačkoj“ ekonomiji neravnoteža se ispravljala prilagođavanjem nacionalne valute. Devalvacijom valute uspostavila bi se ravnoteža ponuda – potražnja i kredita/duga između merkantilističkih i potrošačkih nacija.

Da nema eura Grčka bi drahma bila snižena u odnosu na njemačku marku poskupljujući Grcima njemačku robu koji bi onda kupovali manje njemačku robu. Grčki trkogavački deficit  bi se snizio a kreditori bi tražili veće stope za grčke državne obveznice na taj način učinkovito pritiščući vladu da smanji zaduživanje i potrošački deficit.

Ali sada su 16 nacija namamljene u jednu jedinstvenu valutu devalulirajući  ostale valute da bi omogućili ravnotežu nemogućeg. To dovodi do toga da se Njemačka mora suočiti s neizbježnošću  da spasi  „potrošačke“ države, iste one koje su iskoristile jaki euro za prezaduživanje i preveliku potrošnju. S druge strane stanovnici Grčke, Italije, Španjolske, Portugala i Irske se suočavaju sada  s neizbježnim efektima reza državnih potpora koje su trebale ujednačiti budžete s produktivnošću nacionalnog gospodarstva.

Za vrijeme dok su mediji izvještavali o grčkom planu štednje i obećanjima EU da će sudjelovati kao „potpora“, potpuno je jasno da se postojeća duboka strukturalna neravnoteža ne može riješiti s takvim ljepkom.

Ili će Njemačka i njeni izvozno – uvozni susjedi neprekidno spašavati eurozonske uvozničke – dužničke – potrošačke države ili će slabije države završiti u deficitu i kliznuti u nesolventnost.

Njemačka je pomogla i omogućila svojim prezaduženim  i rasipnim susjedima kupujući njihove državne obveznice. Prema izvještaju Business Weeka njemačke banke su na udici od oko 250 milijardi obveznica onih država eurozone koje su u nevoljama.

Sad je neizbježna dvostrukost iskrsnula za Njemačku: Ako Njemačka ostavi svoje slabije susjede u nemogućnosti neizvršavanja obveza i njihovog suverenog duga euro će biti pogođen i oštećen i njemački izvoz unutar Europe će biti u padu. Ako Njemačka postane kreditor u „posljednjoj instanciji“ onda će njeni platiše poreza podmiriti račun.

Ako javni i privatni dug u državama s problemima nastavi rasti po sadašnjim stopama moguće je da i moćna Njemačka ne bude mogla  / ili ne bude htjela /da podmiruje u biti beskrajno spašavanje. To će stvoriti pritisak i za Njemačku i za dužničke nacije da odbace jedinstvenu valutu koja je dobra u teoriji ali potpuno nemoguća u bloku od 16 različitih država eurozone.«

Izabrala i s engl. prevela: prof. Kornelija Pejčinović