
Subdemokratski i groteskni izborni legitimitet!
Milan Bandić ima potporu samo 21,33 posto biračkoga...

Miletić i Glas Istre krše ljudska prava Hrvata
Opetovani napad i politički pritisak IDS-a preko Glasa Istre na Katoličku...

HRT-ove orjunaške norme novinarstva
Traženje istine nije 'revizionizam' nego revizija laži koje se i...

Stalne političke pretumbacije
Klecala prepuna bivših komunista Kolo...

Milorade, delijo, neiživljeni pederu!
Eeeeeeeej, bre, Milorade, što ti...
-
Subdemokratski i groteskni izborni legitimitet!
četvrtak, 21. veljače 2019. 16:47 -
Miletić i Glas Istre krše ljudska prava Hrvata
četvrtak, 21. veljače 2019. 12:16 -
HRT-ove orjunaške norme novinarstva
utorak, 19. veljače 2019. 06:56 -
Stalne političke pretumbacije
utorak, 19. veljače 2019. 06:47 -
Milorade, delijo, neiživljeni pederu!
utorak, 19. veljače 2019. 06:42
Konačno imamo politiku o INA-i, ali poražavajuću...
Vlada je u javnu raspravu stavila izmjene Zakona o privatizaciji INA-e kojima se stvaraju preduvjeti za dogovor s mađarskim MOL-om oko preuzimanja cijele kompanije. Takav scenarij prilično je izgledan jer puno okolnosti i nedavnih događaja na to upućuje, izravno ili posredno.
Nakon godina tragičnog glavinjanja konačno imamo politiku oko INA-e! Vlada je u javnu raspravo konačno stavila izmjene Zakona o privatizaciji INA-e kojima se stvaraju preduvjeti i otvara put za dogovor s mađarskim MOL-om oko preuzimanja cijele kompanije. Takav scenarij prilično je izgledan jer puno okolnosti i nedavnih događaja na to upućuje, izravno ili posredno. Još sredinom prošle godine potpisan je memorandum o razumijevanju između Janafa i INA-e o stvaranju tehničkih preduvjeta za transport sirove nafte iz smjera Siska prema riječkoj rafineriji. Zatim je u prosincu Vlada konačno i formalno pristala na gašenje sisačke rafinerije – ključan kamen spoticanja u odnosima s MOL-om od početka partnerstva starog 18 godina.
Struka spekulira da je riječ o dogovoru prema kojem će MOL u zamjenu za gašenje prerade u Sisku pristati na modernizaciju riječke rafinerije u prvom kvartalu ove godine, kako bi se omogućila prerada teških ostataka a INA ostala konkurentna na tržištima, s obzirom na rastuće ekološke standarde kvalitete goriva. Sisak ima šansu opstati i biti profitabilan uz zadržavanje postojećih radnih mjesta kada bi se potakla proizvodnja kalciniranog koksa i bitumena za kojima postoji potražnja. Bude li Sisak samo i isključivo logističko središte, bez nastavka proizvodnje, bit će to poražavajuće, kako za grad tako i za državu pa i samu INA-u koja tu može dobro zarađivati. Bez skorašnje odluke o gradnji koking postrojenja ni riječka rafinerija neće opstati, a to je rezultat izgubljenih godina u kojima država nije uspjela voditi suvislu politiku oko INA-e. U Vladi već godinama nema nikakve vizije o INA- i, što je sramotno.
Manjak razumijevanja o važnosti INA-e za nacionalno gospodarstvo uz gubitak arbitraže u Ženevi 2016. i očekivanje gubitka arbitraže u Washingtonu, čime će hrvatski poraz biti potpun i trebat će keširati MOL-u milijarde koje nemamo, doveo je do prve prave smislene politike oko INA-e, a to je politika popuštanja, kapitulacije! Dogodio se Agrokor, a zatim i Petrokemija i Uljanik – sve su to još otvorene priče, a INA-om se baš nitko angažirano nije bavio, bar ne u smjeru božićne najave premijera Plenkovića o otkupu kompanije od MOL-a. Stisnuta između arbitraža i Europske komisije koja nam godinama „diše za vratom“ zbog Zakona o privatizaciji INA-e, Hrvatska ide na pomalo komične i prilično indikativne izmjene. Sve ono što je državi u članku 10. Zakona do sada omogućavalo zaštitu od štetnog djelovanja MOL-a poput onemogućavanje gašenja tvrtke, njezinog izmještanja u inozemstvo i prava prvokupa dionica ako kompanija ide u likvidaciju, briše se. MOL će u slučaju namjere stjecanja natpolovičnog postotka dionica trebati obavijestiti resornog ministra i dati mu dugoročni plan upravljanja poslovanjem kompanije. Ministar i Vlada na to taj plan ni ne trebaju odgovoriti, a njihova jednomjesečna šutnja znači da su suglasni sa stjecanjem dionica! Dakle, državi se omogućuje da nesavjesno napravi ništa, na štetu države i svih građana. Cinici bi rekli da se država ionako prema INA-i tako ponašala pa je ova zakonska izmjena samo politika kontinuiteta. Ako država ostane dioničar imat će dva fikusa u Upravi tvrtke bez prava glasa koji će je upozoravati „radi li kompanija ozbiljno na štetu sigurnosti i pouzdanosti opskrbe“, a u tom slučaju država bi mogla sudski oduzeti suglasnost za stjecanje dionica.
Kakve su to odluke koje bi ozbiljno ugrozile sigurnost opskrbe i infrastrukture u zakonu nije specificirano (sic!), a nije baš jasno ni može li se s aspekta vlasničkih prava MOL-u oduzeti dionice zato što ad-hoc, mimo usvojenog plana poduzima nešto što državi nije milo – npr. gasi i rafineriju u Rijeci. Osim toga, oduzme li dionice MOL-u, i dalje je na snazi ovaj dioničarski ugovor kojim MOL državu drži u šaci pa ćemo gledati isti film koji je u proteklim godinama znatno oslabio fundamente kompanije. Sumarno, prema nacrtu ovog Zakona čini se da je dogovor s MOL-om već postignut. Ako je tako, javnost bi to trebala znati i to čim prije, posebno ako je riječ o trgovini, a obično jest tako. Kako se sada čini, čak nismo dobro niti istrgovali. U energetskom sektoru više nema čovjeka koji ne misli da je INA za Hrvatsku izgubljena, što je strašan udarac jer je riječ o najsnažnijoj energetskoj kompaniji s uvjerljivo najvećim prihodima, visokim profitnim maržama i velikim investicijskim potencijalom te utjecajem na gospodarstvo općenito. Malo koja država dovela bi se u situaciju da tako nešto prokocka, pogotovo s jakim kartama koje je imala u rukama ali eto, čini se da imamo nesreću da živimo u takvoj tužnoj zemlji.
Nina Domazet, www.energetika-net-com
Dodaj novi komentar