Get Adobe Flash player
SPC na čelu noćnih kolona u Crnoj Gori i Srbiji

SPC na čelu noćnih kolona u Crnoj Gori i Srbiji

Srbija ponavlja jogurt i balvan revolucije iz osamdesetih i devedesetih...

Zašto su svi naši športaši domoljubi?

Zašto su svi naši športaši domoljubi?

Nakon svake pobjede slave svi Hrvati koji Hrvatsku osjećaju...

Hrvatskom vladaju pioniri komunizma

Hrvatskom vladaju pioniri komunizma

Hrvati bi morali voljeti Hrvatsku onoliko koliko Slovenci i Srbi žude za...

Lažne Plenkovićeve poruke iz Ludine

Lažne Plenkovićeve poruke iz Ludine

Sve što je predsjednik HDZ-a izrekao u Velikoj Ludini velika je...

Uzrok slučaja Zavadlav je u političarima

Uzrok slučaja Zavadlav je u političarima

Tragedija je posljedak nefunkcioniranja...

  • SPC na čelu noćnih kolona u Crnoj Gori i Srbiji

    SPC na čelu noćnih kolona u Crnoj Gori i Srbiji

    četvrtak, 23. siječnja 2020. 15:12
  • Zašto su svi naši športaši domoljubi?

    Zašto su svi naši športaši domoljubi?

    četvrtak, 23. siječnja 2020. 15:09
  • Hrvatskom vladaju pioniri komunizma

    Hrvatskom vladaju pioniri komunizma

    srijeda, 22. siječnja 2020. 10:52
  • Lažne Plenkovićeve poruke iz Ludine

    Lažne Plenkovićeve poruke iz Ludine

    srijeda, 22. siječnja 2020. 10:45
  • Uzrok slučaja Zavadlav je u političarima

    Uzrok slučaja Zavadlav je u političarima

    srijeda, 22. siječnja 2020. 10:39

Pouzdana rješenja za punjenje električnih vozila

 
 
Jedno od najboljih rješenja za realizaciju standardnih izmjeničnih (AC) punjača električnih vozila koji su dostupni na tržištu, a koji su pogodni za uporabu u javnim i kućnim aplikacijama, dolazi iz tvrtke Phoenix Contact.
https://s.hdnux.com/photos/15/60/21/3605623/6/920x920.jpg
Iako je od pojave prvog serijski proizvedenog električnog automobila prošlo već više od cijelog desetljeća (radilo se o modelu Tesla Motorsa Tesla Roadster koji je predstavljen 2008. godine), masovno korištenje električnih automobila još nije postala stvarnost. Velik je broj razloga koji su utjecali na takvu situaciju, ali izdvajaju se dva. Oba su tehničke prirode i to su problem skladištenja velike količine električne energije koje električni automobili iziskuju i problem infrastrukture koja bi mogla brzo i pouzdano opskrbljivati električnom energijom električne automobile i ostala električna vozila.
 
Baterije i punjenje baterija
 
Električne baterije, trenutačno jedino dostupno sredstvo za skladištenje električne energije u električnim automobilima, ograničene su svojim kapacitetima, masom, vijekom trajanja, ali i 'krivuljama punjenja', odnosno vremenom potrebnim za njihovo punjenje. Sasvim drugi problem je infrastruktura koja je neophodna za sigurno i pouzdano punjenje velikog broja električnih automobila i drugih električnih vozila. I dok je situacija s baterijama prilično komplicirana i ograničena resursima potrebnima za njihovu izradu, ali i spomenutim tehničkim ograničenjima koje imaju baterije, situacija s električnom infrastrukturom za punjenje električnih vozila mnogo je jednostavnija. Ili bi to barem tako trebalo biti. Naime, postoje dva tehnički bitno različita sustava punjenja svih električnih vozila. To su sustavi za brzo punjenje baterija, temeljeni na istosmjernoj struji (DC) koji angažiraju veliku snagu u malom vremenu i sustavi za normalno punjenje koji koriste izmjeničnu struju (AC) i umjerenije snage punjenja, ali u znatno duljem vremenu (čak do 12 h).
 
Istosmjerno i izmjenično punjenje
 
Brzo punjenje baterija, očekivano, predstavlja značajan zahtjev za elektroenergetski sustav u kojem se nalazi te je za njihovo korištenje potrebna kvalitetna energetska ekspertiza, ali i značajna financijska sredstva. Prije svega, ugradnja uređaja za DC punjenje predstavlja 'noćnu moru' svakog energetičara jer je tu riječ o potrošaču velike snage (u kratkom roku) s time da je plan potrošnje takvog potrošača iznimno nepredvidiv. Osim toga, ponekad su potrebna i značajna financijska sredstva ne bi li se postojeći sustav napajanja električnom energijom obnovio ili proširio dodatnim transformatorskim stanicama, srednjonaponskim i niskonaponskim vodovima i sl. S druge strane, kod upotrebe jednostavnih izmjeničnih (AC) punjača manje snage situacija je znatno jednostavnija. Punjači do instalirane snage 32 kW pogodni su za korištenje u prostorima javnih garaža, industrijskim pogonima ili u kućnim aplikacijama privatnih korisnika. Ti su punjači najčešće prilagodljivi pa je moguće birati snagu kojom punjač radi, ovisno o tome koliku snagu priključka korisnik ima na raspolaganju. Takvim pristupom omogućuje se da korisnik svoje električno vozilo puni na ekonomičan način, naravno, pod uvjetom da punjač ima pravilno namješten parametar snage koju konzumira (da se ne angažira snaga veća od snage priključka koji je korisnik zakupio), ali i da se punjač koristi u skladu s tarifnim modelima koje je korisnik ugovorio.
 
Phoenix Contact ima pravo rješenje
 
Jedno od najboljih rješenja za realizaciju standardnih izmjeničnih (AC) punjača koji su dostupni na tržištu, a koji su pogodni za uporabu u javnim i kućnim aplikacijama, dolazi iz tvrtke Phoenix Contact. I dok se na raznim 'online' servisima može naći velik broj punionica za električna vozila, u pravilu sumnjive kvalitete i bez ikakvih tehničkih podataka ili specifikacije, ono što nudi Phoenix Contact je rješenje (hardversko i softversko) provjerene kvalitete i s jasno definiranim tehničkim parametrima i normama prema kojima je cijelo rješenje realizirano. Paleta kontrolera punjenja, koji predstavljaju srce svakog punjača, obuhvaća i izmjeničnu i istosmjernu verziju (AC i DC) i kompletirana je utičnicama, utikačima i gotovim kabelima za punjenje koji su izrađeni prema svim važećim standardima i tipovima priključka na danas dostupnim na električnim automobilima i ostalim električnim vozilima. 
 
Ono što je posebno zanimljivo je to da Phoenix Contact kupcima nudi tzv. kit rješenje koje korisnik može koristiti u punionici vlastite izrade i dizajna. S obzirom na to da se radi o cjelovitom rješenju punjenja, u ponudi je i programski paket pod nazivom Phoenix Contact EV Charging Suite kojim se može osmisliti, parametrirati i nadzirati rad najsuvremenijeg sustava za punjenje električnih vozila. U vrijeme globalne digitalizacije upravo je programska podrška ono što proizvod poput punjača za električna vozila čini poželjnim, ali što je i najvažnije, pouzdanim rješenjem kada je u pitanju nešto tako važno kao što je punjenje električnih vozila.
 

Krunoslav Kršek, dipl. ing

Kako ćemo ostvariti ciljeve o obnovljivcima u prometu?

 
 
U Nacrtu Nacionalnog energetskog i klimatskog plana (NECP) Hrvatska je postavila iznimno ambiciozan cilj o 13,2 % udjela obnovljivaca u prometu. Sa sadašnjih pet posto, bit će to teška misija. Rješenje se vidi u naprednim biogorivima, ali tko će ih proizvoditi, kada smo ugasili i postojeće biorafinerije?
https://www.airliquide.com/sites/airliquide.com/files/styles/905x345/public/2018/04/19/air-liquide-doubles-its-biomethane-production-capacity-banner_0.jpg?itok=4BsfF2xl
U Nacrtu Nacionalnog energetskog i klimatskog plana (NECP) Hrvatska je postavila iznimno ambiciozan cilj o 13,2 % udjela obnovljivaca u prometu. Kada se kaže obnovljivi izvori u prometu, prije svega se misli na biogoriva koja se primješavaju motornim gorivima, a to su biodizel, biljno ulje, bioplin, etanol ili tzv. nova goriva kao što su biovodik, biometanol i sl. te električna energija iz zelenih izvora. 
 
 Ako uzmemo u obzir da smo u ostvarenju EU-ovog cilja od 10 % udjela OIE-a u prometu do 2020. podbacili, budući smo trenutačno na manje od 5 %, postaje jasno da smo potencijalno u ozbiljnom problemu. Da se ne zanosimo, nisu ni druge EU-ove članice puno bolje od Hrvatske – prosječan udio energije iz OIE-a korištene za promet u Europskoj uniji je na 7,6 %. Samo Švedska i Finska premašile su ciljanih 10 % i to s čak 40 %, odnosno 20 % OIE-a u prometu, a Austrija i Francuska na dobrom su putu da ostvare cilj do 2020. Sve ostale članice zaostaju, a Hrvatska je druga posljednja, ispred Estonije. 
 
Biogoriva iz uvoza
 
Iako ima sirovina i uvjeta da do njih dođe, Hrvatska vlastiti biodizel više ne proizvodi već sve količine uvozi, povećavajući deficit bilance plaćanja. Naime, od 2014. ukinuti su poticaji koje su dobivale četiri biorafinerije koje su proizvodile goriva iz uljane repice, silaže i otpadnog ulja te su zbog neisplative proizvodnje sve rafinerije prekinule s radom. Dok su biorafinerije radile, bili smo na oko 4 %, a početkom 2018. smo pali na otprilike 1,3 %, da bi se naglo digli kada je država 2018. zavrnula ruku proizvođaču i uvoznicima, kada je konačno nedavno počelo primješavanje biogoriva. 
 
Manje je poznato da su svi opskrbljivači naftnih derivata zbog neispunjavanja obaveza, odnosno nesmanjivanja štetnih emisija platili milijunske kazne u Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost za obveze iz 2017. i 2018. Pritom su dobili popust 2017. od 30 % a za 2018. od čak 75 % za jednokratno plaćanje, jer je procijenjeno da bi im iznos naknade umanjio dobit. Štoviše, država je bila blaga pa im je i za 2019. i 2020. odredila popust od 30 % ako ne će primješavati biogoriva, odnosno zbog nesmanjivanja emisija stakleničkih plinova. 
 
Pošto popust?
 
Politika popusta je prilično nejasna. Državi bi trebalo biti u interesu da ispuni svoje obveze prema EU-u jer bi se u protivnom mogla naći na Sudu Europske unije, koji može dosuditi i financijske kazne, poput onih koje ćemo sigurno dobiti zbog neispunjavanja obaveza u gospodarenju otpadom. Ako nam je u obnovljivcima u prometu startna osnova tako niska, postavlja se opravdano pitanje zbog čega si cilj ne zacrtamo na, recimo, 11 %, kad će EU ionako kroz koju godinu tražiti da ga se poveća. Povećavati udio biogoriva u motornim gorivima može se i do 7 % što, primjerice, namjerava Slovenija. No, ni to možda neće biti dovoljno kako bi se ispunili ciljevi iz NECP-a pa i ako tramvaji i vlakovi u Hrvatskoj voze isključivo na zelenu energiju, što po novome moraju. Dakle, ostaje nam elektromobilnost (sada imamo samo 0,3 % električnih vozila u svom voznom parku, a registrira ih se dvjestotinjak godišnje) te, kako navode u NECP-u – napredna biogoriva koja uključuju i biometan. Upravo na njima NECP gradi „slučaj“, kao što je vidljivo iz gornje ilustracije iz tog Plana. 
 
Biometan je futurologija
 
Poljoprivreda nam nije razvijena, ambicije su bile relativno male, a takvi su i rezultati. Bioplin iz anaerobne digestije u Hrvatskoj vrlo je ograničen i uglavnom se troši na mjestu proizvodnje, odnosno služi za pretvorbu u električnu i toplinsku energiju. Proizvodnja i ubrizgavanje biometana u plinsku je mrežu futurologija o kojoj nitko ne razmišlja. Postojeće elektrane su vrlo robusne, što je u neskladu s najboljom praksom, a proizvodnja bioplina je neisplativa bez poticaja. Saniraju se deponiji otpada, ali bioplinskih postrojenja uz njih, s izuzetkom Zagreba - nema. 
 
U planu je, navodno, njihova izgradnja u sklopu Centara za gospodarenje otpadom, jer treba nekako zbrinuti silan biootpad iz kompostana, ali još nismo vidjeli ni jedno. Diljem zemlje masovno niču skupi uređaji za pročišćavanje voda, što sufinancira Europska unija, ali nije poznato što će biti s muljem koji ta postrojenja proizvode. Zagrebačko bioplinsko postrojenje na pročistaču, koje, uostalom, ne rješava u potpunosti problem mulja, ostalo je usamljen primjer dobre prakse. 
 
Građani će pročišćavanje vode platiti, ali krajnji efekt je upitan. O tome jednostavno nitko ne govori, jer to pitanje nije riješeno. Dakle, sumarno: čini se da je plan s obnovljivcima u prometu da - nema plana?! Elektromobilnost bi se mogla dogoditi, ali pitanje je kada i po koju cijenu. Ili se možda računa da će INA na prostoru Rafinerije u Sisku izgraditi biorafineriju u kojoj će kao sirovinu koristi lokalno proizvedeni miscantus? Zvuči dobro, bilo bi lijepo da se i ostvari. U protivnom, bit će gusto…
 

Nina Domazet, EGE

Zašto ne stižemo usporedive entitete

 
 
Najnovije objave liste konkurentnosti svjetskih gospodarstava Svjetskog gospodarskog foruma i Doing Business liste Svjetske banke, stavljaju Hrvatsku u drugi položaj u odnosu na iste objave iz proteklih godina i u usporedbi a državama srednje i istočne Europe. Napredak ili korak naprijed dva nazad? Apsolutni napredak ali relativnog pomaka nema! Svjetski gospodarski forum je objavio da je Hrvatska na listi konkurentnosti napredovala za 5 mjesta.
https://eng.belta.by/images/storage/news/000021_870732_big.jpg
Bila je na listi na 68. mjestu a po novom izvještaju je napredovala za 5 mjesta te je sada na 63. mjestu od 14 gospodarstva. Na prvi dojam  čini se kao značajni napredak, ali raščlamba pojedinih indikatora konkurentnosti, daje sliku da u pojedinim djelatnostima nisu uopće učinjeni pomaci, da je zapravo napravljen i korak nazad.
 
Samo resor MF-a značajni napredak!
 
Od svih indikatora, najveći je napredak postignut u indikatoru  makrogospodarska stabilnost i to za 63 mjesta. Ocjenjuje se prema trikriterija: opći kreditni ugled, razina državnog duga prema BDP-u i klasifikacija zemalja. Kriteriji koji po defaultu spadaju u resor Ministarstvo financija. Indikator makrogospodarska stabilnost napredovao je na 43 mjesto, najviše od svih indikatora, a prošle godine je bio rangiran na 106 mjestu. Porezne reforme koje su provedene u tri kruga dale su rezultat u smislu povećanja raspoloživog dohotka stanovništva i povećanja ukupne potrošnje, rast BDP-a itd. Stabilnost proračuna povoljno je ocijenjena od kreditnih agencija, kamate su značajno niže.
 
U ostalim dijelovima državnih djelatnosti, nisu se dogodile nikakve značajne promjene, pa je to rezultat takvoga stanja na rang listi.
Ostali indikatori ocijene konkurentnosti neki su rasli a neki su bili lošiji nego prethodne godine. Znatno je pao indikator poslovna dinamika koji je sa 81, mjesta pao na 101. mjesto u 2019.
 
Institucionalna učinkovitost – negativna slika i loš utjecaj na konkurentnost
 
U drugim državnim djelatnostima, nisu se dogodile nikakve značajne promjene zbog toga što u tim djelatnostima nije bilo nikakvih značajnih reformi. Reforme koje se donesu od njih se, pod pritiskom interesnih skupina koje propagandom i manipulacijom obmanjuju  javnost, odustaje. Primjer je donesena reforma mirovinskog sustava  od koje je Vlada odustala. U organizaciji sindikata prikupljani su potpisi za raspisivanje referenduma, sve uz  demagoški plasirani propagandni slogan“ s mirovine na groblje“. Svi obračuni koje je Vlada iznosila u prilog da je reforma opravdana (na primjer da to znači i dug države od 45 mlrd.  kuna) su preko noći nestali iz javnih medija. Ekspresno je Vlada promijenila mirovinski zakon, bojeći da ne bi morala raspisati referendum zbog kojega bi, s izgledima da on prođe, morala pasti. A što će se dogoditi za nekoliko godina, koga se to tiče! Prije nekoliko godina zbog situacije s  negativnom demografskom slikom , Europska komisija  je prvo što je pitala dužnosnike za vrijeme posjete i razgovora o novom programu spašavanja grčkog gospodarstva, bilo sljedeće. „…s obzirom na demografsku situaciju kako namjeravate rješavati pitanja kroničnih deficita u mirovinskim fondovima.“ Situacija je u Hrvatskoj, što se tiče demografske slike, je  ista. Svake godine nestaju jedan grad veličine oko 15.000 stanovnika.  Tko će za nekoliko godina  raditi i plaćati doprinose ako se ne uzmu u obzir ovi negativni pokazatelji. Kako će se deficit u mirovinskim fondovima  trajno riješiti? Na pravu zaposlenika da ako želi može  dulje raditi nakon 65, kako predlažu sindikati, sigurno ne će! Na to će netko morati dati odgovor! Možda će tada biti kasno? Zašto nema napretka u gospodarskim pokazateljima koje znače relativni napredak u odnosu na usporedive države, odgovor leži u tome tko u stvari vlada Hrvatskom. Niti jedna strukturna reforma osim onih  reformi iz Tuđmanovih devedesetih godina nije provedena u Hrvatskoj. Svi pokušaji da se provedu neke reforme  srušeni su, kao što je bilo s mirovinskom, zdravstvenom itd. Interesna skupina sindikalnih čelnika sa 30-godišnjim rukovodećim funkcijama u sindikatu, koji vuku korijene iz bivšeg sustava, stručnjaci za manipulacije, fingiranim da imaju izborni legitimitet u svojoj skupini, uspijevaju zaustaviti reforme.
 
Dugotrajnost sporova 140 mjesto od 141 države!
 
Pojedini pokazatelji u sklopu indikatora institucionalna učinkovitost najlošije su rangirani i najviše utječu na negativnu sliku o konkurentnosti.  Sa 140 mjestom od 141 države u sklopu ovoga indikatora ocijenjen je pokazatelj učinkovitost pravnog okvira za rješavanje sporova ili dugotrajnost sporova, ili14,6 bodova, zatim pokazatelj sudska neovisnost s 23 boda i 126. mjestom, a učinkovitost pravnog okvira u izmjeni propisaili česte izmjene propisa s 16,9 bodova i 138 mjesto. Slična situacija s ovim pokazateljima bila je i u 2018. godini. Zauzimali su 138., 139. Ili 133. mjesto, tako da tu nije bilo značajnog pomaka nego je došlo i do pada konkurentnosti u ovom indikatoru. Indikator poslovna dinamika također je značajno opao prema 2018  godini za 20 mjesta. Ocjenjuje se, između ostaloga, vrijeme je za pokretanje posla broj kalendarskih dana potrebnih za dovršavanje postupaka za legalno poslovanje tvrtke i drugo,
 
Idući grafikon je prikaz stanja na listi konkurentnosti u usporedbi s nekim državama srednje i istočne Europe u okruženju
Hrvatska je po novom izvještaju na listi pretekla samo Srbiju, a iza Hrvatske je još Crna Gora. Rumunjska i Bugarska ostvarile su rast na listi, Mađarska, Letonija također. Sve u svemu, Hrvatska je 63., na listi a redom: Češka 32., Slovenija 35., Poljska; Slovačka ispred, Bugarska 49., a Rumunjska 51. Ako se ne provedu promjene u institucijama koje prema ocijenjenom rangu zaostaju za drugima, znatnog napretka u konkurentnosti ne će biti.
 
DB malo naprijed pa malo nazad!
 
Također je objavljena i Doing Business (DB) lista za 2020. (ukupno 190 gospodarstva). Napredak se može opisati kao korak naprijed korak nazad. Hrvatska je napredovala  za 7 mjesta od 58 na 51. Ovdje je situacija nešto drugačija. Rumunjska je 55. Bugarska 61., ali su ispred Hrvatske Slovačka, Srbija, Crna Gora i Makedonija, Poljska i Češka. To znači, da su države u okruženju povoljnije za poslovanje, jer nema mnogo administriranja, manji su troškovi veća učinkovitost ulaganja.  Hrvatska je već po Doing Business izvještaju za 2018. godinu bila na 51 mjestu sa 71,70 bodova, a po izvještaju za 2019. godinu pala na 58. mjesto sa 71,40 vrijednosnih bodova. Po ovom izvještaju Hrvatska je prikupila 73,6 vrijednosnih bodova, ali je ostala na 51. mjestu isto kao i po izvještaju 2018. godine kada je vrjednovana sa 71,10 bodova. Nema kontinuiranog napredovanja. Pokretanje posla bilo je rangirano po DB-u 2018. s 87. mjestom, po DB-u 2019. sa 123. mjestom a po DB 2020. sa 114. mjestom. Za izdavanje građevne dozvole po DB-u 2018. = 87. mjesto, DB-a 2019. = 159. mjesto a prema DB-u 2020. = 150. mjesto. Bili smo boje rangirani po DB-u 2018. a sve dalje je samo pad. Dobivanje kredita redom 77. mjesto 85. mjesto i 104. mjesto, dakle teže se dolazi do kredita i tako se može nabrajati i za ostale indikatore. Je li uopće netko od ministarstva sustavno prati kako se kreću ovi pokazatelji i moguće intervenira u cilju boljega stanja!
Očito je da su i dugi brže napredovali  pa je unatoč većem vrjednovanju mjesto na listi ostalo nepromijenjeno kao što je bilo prije dva izvještaja (godine 2018.).
 

Zvonko Koprivčić, dipl. oec.

Anketa

Tko na unutarstranačkim izborima HDZ-a može pobijediti Andreja Plenkovića?

Ponedjeljak, 27/01/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1521 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević