Get Adobe Flash player
SPC na čelu noćnih kolona u Crnoj Gori i Srbiji

SPC na čelu noćnih kolona u Crnoj Gori i Srbiji

Srbija ponavlja jogurt i balvan revolucije iz osamdesetih i devedesetih...

Zašto su svi naši športaši domoljubi?

Zašto su svi naši športaši domoljubi?

Nakon svake pobjede slave svi Hrvati koji Hrvatsku osjećaju...

Hrvatskom vladaju pioniri komunizma

Hrvatskom vladaju pioniri komunizma

Hrvati bi morali voljeti Hrvatsku onoliko koliko Slovenci i Srbi žude za...

Lažne Plenkovićeve poruke iz Ludine

Lažne Plenkovićeve poruke iz Ludine

Sve što je predsjednik HDZ-a izrekao u Velikoj Ludini velika je...

Uzrok slučaja Zavadlav je u političarima

Uzrok slučaja Zavadlav je u političarima

Tragedija je posljedak nefunkcioniranja...

  • SPC na čelu noćnih kolona u Crnoj Gori i Srbiji

    SPC na čelu noćnih kolona u Crnoj Gori i Srbiji

    četvrtak, 23. siječnja 2020. 15:12
  • Zašto su svi naši športaši domoljubi?

    Zašto su svi naši športaši domoljubi?

    četvrtak, 23. siječnja 2020. 15:09
  • Hrvatskom vladaju pioniri komunizma

    Hrvatskom vladaju pioniri komunizma

    srijeda, 22. siječnja 2020. 10:52
  • Lažne Plenkovićeve poruke iz Ludine

    Lažne Plenkovićeve poruke iz Ludine

    srijeda, 22. siječnja 2020. 10:45
  • Uzrok slučaja Zavadlav je u političarima

    Uzrok slučaja Zavadlav je u političarima

    srijeda, 22. siječnja 2020. 10:39

Ističe ugovor o tranzitu ruskog plina kroz Ukrajinu

 
 
Europsku uniju sve jače trese „plinska groznica“. Naime, približava se zima ali, još važnije, i 31. prosinca – datum s kojim završava dugoročni energetski ugovor između Rusije i Ukrajine o tranzitu ruskog plina na europsko tržište, a da na vidiku još uvijek nema konkretnijeg nacrta o uvjetima njegovog produljenja (što je gotovo nemoguća opcija) ili potpisivanja nekog novog dugoročnog sporazuma s Kijevom (što je slaba opcija). Rusija, inače, osigurava oko 33% ukupnih EU potreba za plinom.U tim i takvim okolnostima, iz Moskve, konkretno od ruskog plinskog diva Gazproma i njegovog čelnika Alekseja Millera stižu novi prijedlozi ali i uvjeti. Tako je u petak, 18. listopada, Miller upoznao Ukrajinu i EU s nužnošću potpunog riješenja svih dosadašnjih sudskih sporova pokrenutih s ukrajinske strane u odnosu na tu rusku tvrtku prije eventualnog sklapanja novog sporazuma s Kijevom.
https://www.icis.com/assets/getasset-890295.jpg
Također je naglasio važnost potpisivanja ugovora o direktnim isporukama plina Ukrajini prije sklapanja ugovora o njegovom tranzitu u EU. U takvim uvjetima (direktnom izvozu) cijena plina za konačnog potrošača u Ukrajini bila bi i do 20% manja u odnosu na sadašnju, izjavio je Miller u razgovoru s ruskim premijerom Dmitrijem Medvjedjevim. Međutim, kazao je dalje Miller, Ukrajina mora dati jasan odgovor hoće li ona kupovati ruski plin i hoće li ga kupovati u velikim ili malim količinama te naglasio kako će Gazpromove isporuke „biti značajno jeftinije nego ukrajinski revers plina iz Srednje Europe“ (nakon velike krize između Moskve i Kijeva 2014. g. Ukrajina je uglavnom preko Slovačke reversom dobivala taj isti ruski plin namijenjen europskom tržištu, naravno, po većim cijenama jer Slovačka to ne može raditi besplatno). Takav je odgovor Gazpromu nužan kako bi mogao odrediti kolike je plinovodne kapacitete potrebno osigurati za Ukrajinu tj. koliko će plina ostati na raspolaganju za tranzit na europsko tržište. Prošli tjedan održane su nove konzultacije između EU, Rusije i Ukrajine u Bruxellesu, bez objave o nekim važnijim pomacima.
 
Ruski plinovod „Turski tok“ uskoro počinje s radom
 
Istodobno, ruski Gazprom je 18. listopada počeo s ubrizgavanjem prirodnog plina u prvu cijev novog plinovoda „Turski tok“ (izgrađen je po dnu Crnog mora na do sada u svijetu najvećim dubinama – cijevi su polagane na dubinu i do 2,2 kilometra) koja je namijenjena turskom tržištu. Druga cijev, koja je također izgrađena i protezat će se do tursko-bugarske granice, namijenjena je za potrebe tržišta Jugo-istočne i Srednje Europe ali njezino stavljanje u operativni pogon ovisit će prije svega o političkim odlukama konkretnih europskih država koje na plin iz toga plinovoda aktivno računaju, ali još i više i o dozvolama središnjeg EU regulatora u Bruxellesu. Za sada se radi o Bugarskoj, Srbiji, Mađarskoj, moguće BiH ili barem Republici Srpskoj, s mogućnošću priključenja i drugih država, a spomenute zemlje u tu su svrhu počele s proširenjem svojih plinovodnih kapaciteta.  Inače, operator tog plinovoda je tvrtka South Stream Transport B. V. (SST) – u 100-postotnom vlasništvu Gazproma, koja navodi kako će plinovod „Turski tok“ (prva cijev, za Tursku) biti službeno pušten u pogon s 1. siječnja 2020. godine tj. za nešto više od dva mjeseca, što je u skladu s predviđenim rokovima. Ukoliko i kada ruski plin tim plinovodom počne stizati i na teritorij EU to će automatski povećati geopolitičku i geoenergetsku važnost i same Turske preko čijeg bi se teritorija odvijale te isporuke i čime bi Turska ostvarila ono što već dugo planira – postati najvažniji energetski hub u ovom dijelu svijeta. Podsjećam kako njezinim teritorijem već prolazi i najvažniji dio plinovoda TANAP kojim će azerbajdžanski plin stizati u Grčku, Italiju i dalje u Europu kao dio ambicioznog europskog energetskog projekta Južni plinski koridor, namijenjenog povećanju diversifikacije europske opskrbe „plavim energentom“. To je, zapravo, negativna posljedica gluposti Bruxellesa kada je 2014. (dijelom pod pritiskom tadašnje Obamine administracije ali još više i zbog vlastitog glumljenja samostalnog geopolitičkog i energetskog igrača koji je u stanju Moskvu prinuditi na bitne geopolitičke ustupke) nasilno prekinuo već ugovoreni pa čak i započeti projekt izgradnje plinovoda „Južni tok“ (South Stream) u Bugarskoj, koji bi kroz Crno more povezivao Rusiju i Bugarsku i dalje u EU bez bilo čijeg (u ovom slučaju turskog) posredništva. Na žalost bahatost i politička kratkovidnost često imaju teške pa i katastrofalne posljedice. Tako bi sada Bruxelles, ako bi želio dodatne količine jeftinijeg ruskog plina (a navedene države EU-a ga žele) pored još postojećeg tranzita kroz Ukrajinu i plinovoda „Sjeverni tok“ (a uskoro, vjerojatno i „Sjeverni tok 2“) morao isti dobivati preko teritorija treće države – Turske – s kojom ionako desetljećima ima vrlo složene političke odnose. Na taj način automatski slabi i svoje pozicije prema Ankari u nekim mogućim varijantama i okolnostima koje se mogu ali i ne moraju dogoditi.
 
Bugarska spremna za plin iz „Turskog toka“ – kredite daju banke iz EU i SAD-a!
 
Prošli je tjedan bugarska vlada izjavila kako je u toj zemlji završena 1. faza proširenja plinovoda „Balkanski tok“ (njime se ruski plin u Rumunjsku i Bugarsku doprema preko Ukrajine). Izgrađena je mjerna postaja i 11-kilometarski plinovod od turske granice do spoja s postojećim bugarskim plinovodnim sustavom. Na taj će se način umjesto kroz plinovod koji stiže iz Ukrajine ruski plin Bugarskoj i Rumunjskoj od iduće godine isporučivati kroz plinovod „Turski tok“. Turska još samo treba izgraditi svoj dio spoja „Turskog toka“ do granice s Bugarskom, za što je obvezu preuzela turska državna energetska tvrtka BOTAŞ. Svečanosti otvaranja spomenute dionice u Bugarskoj nazočili su premijer Bojko Borisov i ključni članovi bugarske vlade i parlamenta, zamjenik ministra energetike Saudijske Arabije, ruski veleposlanik u Sofiji, predstavnik mađarske vlade i td. Nazočnost saudijskog političara vezana je uz činjenicu da će izgradnju glavne dionice od bugarskog plinovodnog sustava do granice sa Srbijom obavljati saudijski konzorcij „Arcad“ koji je već počeo radove. Ruski plin tim bi se plinovodom u Srbiju i dalje u EU trebao početi isporučivati sredinom iduće godine. Štoviše, Gazprom će tada svoj plin, osim Bugarskoj, postojećim „Balkanskim plinovodom“ isporučivati i Rumunjskoj ali više ne kroz Ukrajinu, već Tursku i Bugarsku.
 
Plinovod „Turski tok“ ima kapacitet 15,75 milijardi m3 plina godišnje kroz svaku od dvije izgrađene cijevi. Trenutačno traju završni radovi na prijemnom terminalu pomorskog dijela toga plinovoda na europskom dijelu turskog teritorija, a turski partner u tom Gazpromovom projektu – BOTAŞ – paralelno izvodi radove i na izgradnji spojnog plinovoda od prijemnog terminala do turske plinovodne mreže, ali i kopnenu dionicu do granice s Bugarskom.
I možda najzanimljivije u toj priči je, da je prošloga tjedna u Sofiji objavljeno kako će za proširenje plinovoda „Balkanski tok“, koji će biti produžetak „Turskog toka“, kredite dati banke iz SAD-a i EU. Radi se o 200 milijuna eura. Jedna od banaka je Citibank Europe, koja je podružnica jedne od najjačih američkih financijskih korporacija Citigroup, kao i UniCredit Bulbank, te jedna od najvećih svjetskih financijskih grupa ING Bank, kao i Međunarodna banka za gospodarsku suradnju. Toliko o ruskom izbacivanju s europskog energetskog tržišta.
 
Važnost LNG plina i NATO-ova zabrinutost zbog eventualnih američkih sankcija
 
A kako ne bismo zaboravili i priču oko ukapljenog plina, s obzirom da se  i Hrvatska u nju planira aktivno uključiti izgradnjom LNG terminala u Omišlju (o tome se, nakon početnog zamaha, iz nekog razloga sve manje javno govori), donosimo zanimljivu vijest iz Velike Britanije. Naime, u prvih šest mjeseci ove godine ta je zemlja značajno smanjila uvoz prirodnog plina kroz postojeće plinovode, a povećala uvoz ukapljenog (LNG) plina. Podaci su to iz Poslovnog odjela za energetsku i industrijsku strategiju britanske vlade, objavljeni u izvješću o uvozu plina u prvom polugodištu 2019. godine. Prema njima, smanjenje uvoza plina kroz plinovode obrazlaže se njihovim planiranim remontom. Tako se uvoz plina iz Belgije smanjio za 90%, iz Nizozemske za 38%, a iz Norveške za 18%. Ukupno je uvoz plina kroz plinovode smanjen s 25,9 milijardi m3 na 18,5 milijardi m3 plina u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Taj je manjak kompenziran rastom uvoza LNG plina. Katar je ostao na prvom mjestu dobavljača LNG-a u Veliku Britaniju, i na njega se odnosi 59% ukupnog uvoza u prvom polugodištu 2019.g. ili 5,9 milijardi m3 plina, a radi se o rastu od 4 puta u odnosu na godinu ranije.
 
Međutim, prema dinamici rasta izvoza LNG-a u Veliku Britaniju prvo mjesto je zauzela Rusija sa svojim „zlim“ plinom, kako se u SAD-u često naziva ruski, za razliku od američkog „plina slobode“, kako se ovaj titulira u izjavama pojedinih američkih državnih službenika. Očito kako pragmatičnim Britancima podjela na „zločeste“ i „slobodarske“ molekule plina ne znači baš previše. Njima je ipak najbitnija cijena (pouka i za nas u Hrvatskoj). Tako je izvoz ukapljenog plina iz ruskog arktičkog terminala „Yamal LNG“ u Veliku Britaniju u prvih pola godine porastao za pet puta i dostigao količinu od 1,8 milijardi m3 (koga briga za sankcije i političko-medijsku histeriju).
 
Pritom je zanimljivo kako su pokazatelji koji se odnose na uvoz američkog LNG-a u Ujedinjeno Kraljevstvo ostali prilično skromni. Ukupna količina plina s američkih terminala izvezena u Veliku Britaniju iznosi 700 milijuna m3, što predstavlja rast od četiri puta, poput onog katarskog. Ali relativno mala količina američkog izvoza u tu zemlju, kao i u EU u cjelini, zapravo i ne treba čuditi s obzirom da američki proizvođači preferiraju azijsko tržište na kojem se postižu znatno veće cijene. A na tu činjenicu sada ukazuju mnoge europske energetske tvrtke, političari i energetski stratezi, koji uviđaju spomenuti problem. Upravo se zato ovih dana u Berlinu ponavlja kako je ruski plinovod „Sjeverni tok 2“ (dnom Baltičkog mora) nezaustavljiv projekt jer jamči stabilnu isporuku plina i Njemačkoj i EU u uvjetima kada će „plavoga energenta“ i u Europi i njezinim okolnim dobavljačima biti sve manje, što zbog smanjenja rezervi plina u samim europskim nalazištima, što zbog zatvaranja pojedinih velikih nalazišta iz ekoloških i seizmičkih razloga poput onog u Nizozemskoj.
Naime, u SAD-u još uvijek traju rasprave oko toga trebaju li se ili ne uvesti sankcije protiv projekta „Sjeverni tok 2“ i svih onih koji u njemu sudjeluju. Prijedlog zakona o sankcijama već je dostavljen Zastupničkom domu Kongresa ali se rasprava o njemu stalno odgađa. Pritom je vrlo zanimljivo da je i unutar NATO saveza pripremljeno posebno izvješće, koje bi se trebalo prezentirati na predstojećem summitu te organizacije u Londonu, o tome kako eventualno američko uvođenje sankcija protiv plinovoda „Sjeverni tok 2“ odnosno tvrtki koje u njemu sudjeluju kao suvlasnici ali i izvođači radova može negativno utjecati na partnerske odnose i strateško savezništvo SAD-a s pojedinim važnim zemljama EU koje podupiru njegovu izgradnju. Inače, dovršenje tog, do krajnosti ispolitiziranog plinovoda koji je opasno podijelio EU istok (koji mu se većinom protivi) i EU zapad (koji ga većinom podupire), planira se za početak iduće godine.
 

Zoran Meter, https://www.geopolitika.news/analize/zoran-meter-eu-trese-plinska-groznica-istice-ugovor-o-tranzitu-ruskog-plina-kroz-ukrajinu/

Određen smjer Foruma zagrebačkih ugostitelja za 2020.

 
 
U zagrebačkom hotelu Esplanade održan je Forum zagrebačkih ugostitelja 2019., koji se fokusirao na određivanje smjera razvoja za narednu godinu, posebnu po dolasku brojnih gostiju u sklopu hrvatskog predsjedanja Europskom unijom. Forum je, uz definiranje postojećih izazova, kako za ugostiteljstvo, tako i za turizam i poduzetništvo općenito, iznjedrio i sedam zahtjeva prema Gradu Zagrebu, da bi se metropola sljedeće godine gastronomski pozicionirala na najbolji mogući način.
http://zgexpress.net/wp-content/uploads/2019/11/Forum-zagreba%C4%8Dkih-ugostitelja-2019-1.jpg
„Nužno je potrebno olakšati poslovanje ugostiteljskih objekata, kako bi se povećale investicije u ovom sektoru, a time podignula i kvaliteta usluge, te sačuvala radna mjesta. Grad Zagreb bi svoje ugostitelje mogao podržati, primjerice, snižavanjem koeficijenta komunalne naknade sa 10 na 7, određivanjem stope 0 posto na porez na potrošnju kojeg plaćaju jedino i isključivo ugostitelji te uključivanjem legitimno izabranih predstavnika ugostitelja na području grada Zagreba u gradske odluke i projekte vezane za ugostiteljstvo.“ – izjavio je Franz Letica, predsjednik Udruženja ugostitelja Zagreb.
 
Ostali zahtjevi obuhvaćaju osnivanje radnih skupina ugostitelja za izradu zagrebačkog i hrvatskog menija koji će se prezentirati za vrijeme predsjedanja Hrvatske Vijećem Europske unije, dozvola postavljanja dodatnih šankova i opreme za cooking show na terasama za vrijeme predsjedanja Hrvatske Vijećem Europske unije, osiguravanje provedbe i podrška projektu 52 manifestacije u 52 tjedna u centru grada te osiguravanje odgovarajuće infrastrukture za provedbu manifestacija.
 
U sklopu Foruma održane su dvije panel rasprave: Trendovi zagrebačkog ugostiteljstva i Zagreb 2020. – zvijezda europske gastronomije. Okupljenima su se, prije svega, obratili potpredsjednik Hrvatske obrtničke komore Damir Židanić, državni tajnik Ministarstva turizma Tonči Glavina i predsjednik Odbora za gospodarstvo Hrvatskog sabora Darinko Kosor.
O Zagrebu kao cjelogodišnjoj destinaciji, zagrebačkim manifestacijama, dostavnim servisima i pratećoj PR podršci na prvom su panelu raspravljali Zlatko Puntijar - predsjednik Ceha ugostitelja i turističkih djelatnika OKZ-a, potpredsjednik Udruženja ugostitelja Zagreb i vlasnik Hotela Puntijar, Marin Medak - predsjednik Nezavisne udruge ugostitelja i vlasnik restorana RougeMarin, Marin Nekić - osnivač akademije Barology Cocktail Studio, Teo Širola - direktor tvrtke Glovo i Vinko Filipić - osnivač Fashion.hr i Baš naš festivala. Potom su na drugom panelu o zagrebačkim gastronomskim prilikama i potencijalima govorili panelisti Tonči Glavina - državni tajnik Ministarstva turizma, Petar Lovrić - predsjednik Udruge nezavisnih poslodavaca, Žakline Troskot - poduzetnica, vlasnica Amelie slastica, Hrvoje Margan - predstavnik ugostitelja Primorsko-goranske županije te Andrija Mikulić - glavni državni inspektor.
 
Okupljenima se također obratio predsjednik Ceha ugostitelja i turističkih djelatnika Hrvatske obrtničke komore, Joso Smolić, dok je docentica Olivera Majić, zamjenica gradonačelnika Grada Zagreba, koja je naglasila potrebu tematskih sjednica na kojem će Grad i ugostitelji zajednički iznaći potrebna rješenja, poput diferencijacije tematskih ugostiteljskih objekata.
Naposljetku, sedmorici ugostitelja dodijeljena su priznanja izvrsnosti i kvalitete u području ugostiteljstva za više desetljeća doprinosa zagrebačkoj gastronomskoj sceni i očuvanje tradicije.
 

Anđelka Felja

Budući da je turizam nadmašio sve dosadašnje rekorde, frustracije Europljana rastu

 
 
Nezaustavljiv rast turizma i djelatnosti povezanih s ovom gospodarskom granom, poput prijevoza, ugostiteljstva, rentijerstva, proizvodnje i distribucije hrane i pića, kulturne ponude…, respektabilan popis angažmana koji ulaze u sferu ponude za novac, naoko se čine prosperitetnim ekonomskim djelatnostima koje snažno unaprjeđuju lokalnu (time i nacionalnu) zajednicu. Turizam je vratio lokalni identitet i značaj zaboravljenim ruralnim zajednicama, potaknuo autohtonu, tradicijsku proizvodnju, ublažio udarce financijskih padova zemalja u razvoju, obnovio raspadajuće povijesne jezgre znatnog broja gradova… Moguće koristi od turizma sasvim su jasne i svima poznate. Međutim, velika je pogreška misliti da turizam može donijeti samo dobro!
https://www.responsibletravel.com/imagesclient/what-is-over-tourism-crowded-croatia-600x400.jpg
Mediji koji su kreirali globalistički „svijet u pokretu“, odnosno ustoličili masovni turizam, sve češće skreću pozornost na opako negativne učinke turističke industrije, zbog čega je pojam „overtourism“ (u daljnjem tekstu „overturizam“) postao općeprihvaćen. Ukratko, o „overturizmu“ govorimo kada neka turistička destinacija postane zatrpana prevelikim brojem globalnih muha ili turista. “Previše” je, naravno, vrlo subjektivni pojam, kojeg u svakoj destinaciji definiraju lokalni stanovnici, lokalne vlasti, ali i sami turistički akteri, kao i turisti. Kad cijene najma kuća i stanova istiskuju lokalne stanare iz gradova, kad uske ceste postanu zakrčene vozilima posjetitelja, kada prekomjerni razvoj turističke industrije rezultira devastacijom okoliša i postojeće infrastrukture, tada govorimo o prekomjernom turizmu koji, nesumnjivo, razarajuće djeluje na društveno tkivo, ne samo lokalnih, već i nacionalnih zajednica.
 
Turistička industrija, motivirana zaradom, fokusira se gotovo isključivo na rast, s malo ili nimalo zabrinutosti za učinke koje proizvodi. Nakon desetljeća potpuno nekontroliranog rasta, turizam je, čini se prešao prag bilo kakve razumne održivosti – na mnogim destinacijama turizam proizvodi više problema nego što donosi koristi. Usprkos tome turistička industrija nastavlja rasti, a horde sumanutih turista opsjedaju razvikane destinacije. Oko 87 milijuna turista posjetilo je Francusku tijekom 2017. godine oborivši rekorde; 58,3 milijuna boravilo je u Italiji; pa je čak i Nizozemska primila 17,9 milijuna posjetitelja. Prema američkoj statistici, od 1,3 milijarde međunarodnih dolazaka tijekom 2018. godine, 51% se odnosilo na Europu. Osobito su Amerikanci privučeni glamurom i sofisticiranošću Starog kontinenta (kao i mogućnostima povećane potrošnje zbog jake valute), navalili na europske destinacije, pa je tako više od 15,7 milijuna američkih turista prešlo Atlantik u 2017. godini. Razlozi ovog buma u turizmu su brojni. Naime, u posljednjih nekoliko godina, fenomen „overturizma“ rezultat je uspona niskobudžetskih zrakoplovnih kompanija, društvenih medija (preporuke s instagrama) i web stranica za najam (Booking.com / Airbnb), ali i činjenice da je povećani prosperitet u zemljama poput Kine i Indije pretvorio njihovu srednju klasu u pohlepne i nezajažljive putnike. Problem je osobito postao akutan u Europi koja je 1997. godine liberalizirala svoje tržište prijevoza. Niskobudžetne aviokompanije poput EasyJeta, Ryanaira i Vuelinga dramatično su proširile svoje tržište usluga u 2000-ima, a konkurentne cijene karata povećale su broj putnika. Nadalje, od 2008. do 2016., i industrija krstarenja doživjela je strelovit rast u Europi (za 49%).
Airbnb, koji dominira turističkim tržištem od 2008. godine, učinio je smještaj jeftinijim. Tisuće kreveta iznenada su postali dostupni u gradovima širom svijeta, bez da su prethodno bili podložni bilo kakvoj vrsti planiranja, dozvola ili poreza. Takva stihija potkopala je hotelsko tržište, stanovi se nude u već zasićenim četvrtima, a kako koncept „kućnog udjela“ postaje sve komercijaliziraniji, potražnja za stanovima ujedno znači da se stanarine povećavaju, a lokalni stanovnici protjeraju iz vlastitih gradova.
 
Budući da je turizam nadmašio sve dosadašnje rekorde, frustracije Europljana rastu, pa su tako u brojnim popularnim europskim gradovima počeli „pokreti otpora“ ili ozbiljni protesti protiv masovnog prekomjernog turitizma. Tako su antituristički raspoloženi aktivisti prošle godine u zračnoj luci na Mallorci dočekali turiste željne zabave s natpisima – Turizam ubija Mallorku / Let svake minute je neodrživ / Masovni turizam je prekarni rad itd.
 
Barcelona je slučaj za sebe. Poplava apartmana namijenjenih za kratkoročni najam putem Airbnb-a i sličnih platformi, drastično je smanjila broj nekretnina dostupnih za dugoročni najam svojim građanima. Stoga je turizmofobija postala pokret, ali i politička platforma. Naime, mladi aktivisti ljevičarske organizacije Arran prošlog su ljeta dimnim bombama napali turistički autobus, a zatim restoran, izrezali gume na biciklima turista, te istakli transparente i grafite s porukom –  Tourist go home.  Sve više stručnjaka, ali i aktivista upozorava na devastaciju prostora, ali i na zastrašujuću eksploataciju zaposlenih od strane turističke industrije. Naime, masovni turizam podrazumijeva isključivo prekarni rad koji obavljaju mladi ljudi često bez ugovora, bez fiksnog rasporeda, te uz bijedne naknade. Gradonačelnica Barcelone Ada Colau već niz godina nastoji uspostaviti ravnotežu između zahuktale turističke industrije i potreba svojih sugrađana. Colau je ograničila broj turista koji mogu posjetiti slavnu tržnicu La Boqueria, a nizom mjera nastoji dodatno ograničiti broj turista u gradu. Usvojeni zakoni ne dozvoljava izgradnju novih hotela i daljnje licenciranje privatnih iznajmljivača, uz snažno protivljenje povećanju kapaciteta zračne luke.
 
Neželjeni posjetitelji i agresivni masovni turizam problem su i Venecije koja se poput Dubrovnika pretvorila u kazališnu kulisu za jeftinu predstavu namijenjenu turistima potpuno praznog mozga.  Pod utjecajem zahtjeva lokalnog stanovništva gradske su vlasti počele usvajati mjere kojima žele održati kvalitetu života – Venecija zabranu ulaska kruzerima težim od 1000 tona u povijesni dio grada Vencija, Rim se okomio na pijane turiste, ali i na one koji sjede na povijesnim stepenicama koje vode do Crkve Trinita dei Monti, Milano je zabranio selfi štapove i prodaju hrane na ulici itd.
 
Ali širom južne Europe protesti i društveni pokreti rastu. To je dovelo do formiranja organizacija poput Skupštine susjednih regija za održivi turizam (ABTS) i Mreže gradova Južne Europe protiv turizma (SET). Oni su na čelu borbe protiv prekomjernog turističkog razvoja i učinka koji on ima na lokalne stanovnike. Dok mnogi turisti žele dan ili tjedan živjeti poput lokalnog stanovništva, i doživjeti autentično iskustvo tijekom posjeta, stanovnici mnogih destinacija ovisnih o turizmu smatraju da njihovi rodni gradovi nestaju uslijed vala suvenirnica, gužve, navale turističkih autobusa, brojnih barova i restorana koji nude lošu, industrijsku, brzu hranu turistima koji ni ne zaslužuju ništa bolje. Dakle, autentično lokalno iskustvo je nepostojeća kategorija, tek folklor za budale, budući da su lokalni stanovnici u tranziciji prema novim iskustvima kojim nepovratno mijenjaju dosadašnji način života.
 
Prekomjerni, masovni turizam je uistinu globalno pitanje. Odredišta na kojima je overturizam dosegao razorne razmjere, pored navedenih, uključuju Pariz, Dubrovnik, Kyoto, Berlin, Bali i Reykjavik. Nedavno su tajlandske vlasti bile prisiljene djelovati i za turiste zatvoriti omiljenu meku turista –  Maya Bay, plažu koju je proslavio film Dannyja Boylea „The Beach“, a koja danas zbog šokantne štete koju je turizam proizveo na okoliš nema ničeg s bajkovitim prizorima iz filma.
 
Koji su ključni uzroci overturizma? Iako Airbnb možda ima naglašenu ulogu, kao i kruzeri, te niskobudžetne zrakoplovne kompanije, odgovornost svakako leži i na lokalnim političarima. Naime, lokalne i nacionalne vlasti, te turističke zajednice odavno vjeruju da je više bolje. “Uspješnom” godinom u turizmu uglavnom se smatra ona u kojoj se broj turista znatno povećao. Nije bitno odnose li se ti statistički pokazatelji na broj putnika na kruzerima, hotelske goste, elitne posjetitelje ili tek „ruksak globaliste“ – broj je sve što se računa. Takvi stavovi koji su pretočeni u politike rezultirali su nevoljkošću ili često izravnim odbijanjem lokalnih vlasti da na bilo koji način ograničavaju broj turista, da povećaju ili uvedu dnevne turističke takse, naplaćuju krstarenje linijskim pristajanjem ili da bar pokušaju osigurati da je ponašanje turista u najmanju ruku pristojno i neometajuće za lokalno stanovništvo.
 
Već navedeni problem dostupnosti jeftinih letova naročito je zasitio Europu posljednjih godina. Kada je jeftinije letjeti iz Londona u Maroko, nego voziti se vlakom iz Londona do Manchestera – onda imamo problem. Ove umjetno niske cijene moguće su samo zahvaljujući porezu i PDV-u koji se ne naplaćuju na zrakoplovno gorivo, što je „subvencija“ koja industriji štedi milijarde funti godišnje samo u Velikoj Britaniji. Kruzerima je također dopušteno da koriste posebno jeftinu i zagađujuću vrstu goriva što im omogućuje da smanje troškove. Ti divovski brodovi namijenjeni krstarenju i uživanju, na atraktivnim destinacijama „izbacuju“ nenormlan broj turista koji uglavnom troše vrlo malo na odredištima, a pritom pretrpavaju povijesne ulice i spomenike. Njihov izlazak predstavlja neugodno iskustvo za lokalne stanovnike, ali i za  posjetitelje koji borave na kopnu i troše novac lokalno.
 
Turizam je vrlo ambivalentna djelatnost, on kao i kapitalizam samo grabi naprijed, nema tu umjerenog i održivog razvoja.  Iz benigne ponude namijenjene globaliziranim turistima, gotovo preko noći ulazi se u sferu grabežljivosti. Ponuda i potražnja sukcesivno mijenjaju raspored. Podnošljiva se zabava učas prometne u razulareno ponašanje, ne samo pojedinaca već svih aktera ove djelatnosti. Sve ono dobro, sve mogućnosti kontroliranog turizma, zbog neviđene pohlepe pretvaraju se u nepodnošljivi overturizam. Njegovi negativni učinci na koje se cijelo desetljeće upozoravalo, sad su izbili na vidjelo i u Hrvatskoj u kojoj je prekomjerna ponuda, nastala iz težnje da se zgrabi novac (brza zarada), rezutirala sve većom potražnjom. Granica rasta ne postoji i o njoj se gotovo ne razmišlja. Sve je teže stvari vratiti u normalu, zakonima suspregnuti slobodu ponašanja onih koji uslugu nude ( iznajmljivači, ugostitelji…), kao i onih koji je koriste (turista).
 
Da bi se imalo što ponuditi trebalo je i nešto obnoviti, npr. stare gradske jezgre, napuštene zaseoke, lučke priveze, itd…, ali i nešto sagraditi – autoputove, zračne luke, apartmanska naselja, hotele, bazene i naravno, betonirati morsku obalu, seoske puteljke, te sve drugo što može poslužiti turizmu. Sve što se ne može podvesti pod agendu masovnog turizma vremenom se  dislocira, djelatnosti koje nisu u funkciji turizma polako se eutaniziraju. Lokalno stanovništvo će se treba prilagoditi ili ga neće biti (iseliti se). Na tragu ove filozofije, splitski je gradonačelnik javno poručio stanovnicima Bačvica (koji više ne mogu normalno živjeti zbog njegove nenormalne odluke o novoj prometnoj regulaciji u Gradu) da se malo suzdrže u svojim građanskim zahtjevima, jer je u tijeku turistički bum kojeg treba stoički idržati. Bilo bi dobro da je Gradonačelnik pokazao malo skepse, jer je više nego očito da se ne može sveukupni promet trajektne luke, nabujale kruzerske ponude, autobuskog i željezničkog kolodvora i razularene taxi djelatnosti usmjeriti na mostić od „dva kvadrata“. To je suludo, pogubno i neodgovorno od gradskih vlasti na čelu s gradonačelnikom. Nimalo pozitivne vizije, samo popuštanje podivljalom privatnom sektoru u službi masovnog turizma, iako brojni građani u Splitu nemaju nikakve koristi, niti posredne niti neposredne od off shore djelatnosti iza koje se skriva podivljali turizam. Umjesto da povećaju godišnji paušal po krevetu, postrože kontrolu izdavanja računa, reguliraju broj dozvola u ugostiteljskoj djelatnosti, gradski se čelnici ponašaju gore od najtvrđih neoliberala, te sami kao privatne osobe sudjeluju u proizvodnji overturizma.
 
Svoj doprinos daje i vlada smanjujući djelatnostima povezanim s turizmom PDV sa 25 % na 13 % i odgodu naplate istog(?),  smanjujući porez na dobit i sl. Sve sami benefiti za djelatnost koja guši sve ostale građane RH. Ovdje ne pomažu ni upozorenja iz drugih zemalja koja su ogrezla u masovnom turizmu i koje su u svojim reprezentativnim gradovima (Prag, Barcelona, Rim, Venecija, Amsterdam..) dozvolili i alkoholne noćne ture, javno mokrenje, kupanje u fontanama, ležanje po pločnicima, sve ono što običnim građanima nije dozvoljeno. Još samo nedostaju pedofilske ture kao u nekim, nama dalekim destinacijama.
U našem je slučaju dovoljno da vlada odlukama (zakonima) pokrene pozitivne promjene na terenu. A prebukirani teren su za sada priobalni gradovi (Dubrovnik, Split, Zadar) i njihove aglomeracije. Šibenik se tek budi i ničim upozoren dostiže velike, u bliskoj budućnosti neodržive brojke. U tim gradovima uređuju se stare jezgre, obnavljaju fasade, lickaju unutrašnji prostori, ali se onako usput natrpavaju ionako uske ulice stolovima i stolicama, sumnjiva se hrana nudi na svakom koraku, dok beskonačna kolona turista predvođenih vodičima koji nemaju veze s lokalnom sredinom uzurpira život lokalnom stanovništvu.
 

Dr. sc. Jadranka Polović,https://www.geopolitika.news/analize/dr-sc-jadranka-polovic-overturizam-proizvodi-turizmofobiju/

Anketa

Tko na unutarstranačkim izborima HDZ-a može pobijediti Andreja Plenkovića?

Ponedjeljak, 27/01/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1509 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević