Get Adobe Flash player
Zapisi iz doba Corone - Svjetski koronski rat

Zapisi iz doba Corone - Svjetski koronski rat

Nije Putin slučajno vratio Boga u ustav. Ne, ne. Bila je to priprema za...

Tko treba vladati Hrvatskom?

Tko treba vladati Hrvatskom?

Ova vremena zaslužuju katolički odgovor     Kroz...

Boji se savjeta za gospodarstvo

Boji se savjeta za gospodarstvo

Plenkovićeva demagogija o reprezentativnoj...

Nikakve koristi od gradonačelnikova

Nikakve koristi od gradonačelnikova "delanja"

Mnogi su se rodili u Petrovoj bolnici iz koje sad bježe rodilje i porađaju...

Je li sada jasno tko je Plenković?

Je li sada jasno tko je Plenković?

Nije on kriv za potres i zarazu, ali je kriv za mnoge druge...

  • Zapisi iz doba Corone - Svjetski koronski rat

    Zapisi iz doba Corone - Svjetski koronski rat

    četvrtak, 02. travnja 2020. 15:00
  • Tko treba vladati Hrvatskom?

    Tko treba vladati Hrvatskom?

    ponedjeljak, 30. ožujka 2020. 21:29
  • Boji se savjeta za gospodarstvo

    Boji se savjeta za gospodarstvo

    četvrtak, 02. travnja 2020. 14:54
  • Nikakve koristi od gradonačelnikova

    Nikakve koristi od gradonačelnikova "delanja"

    srijeda, 01. travnja 2020. 09:36
  • Je li sada jasno tko je Plenković?

    Je li sada jasno tko je Plenković?

    srijeda, 01. travnja 2020. 09:31

Trebalo bi ojačati obiteljska gospodarstva

 
 
Paralelno s početkom predsjedanja Hrvatske EU-om predstavljen je novi koncept poljoprivredne politike u zemlji. No on samo ponavlja stare grješke u ovom prevažnom sektoru.
https://www.total-croatia-news.com/media/k2/items/cache/0a22157e2547dae5595103c6df565f98_XL.jpg
Nova strategija razvoja hrvatske poljoprivrede do 2027. godine izaziva sukobljene reakcije već u inicijalnoj fazi. Nacrt koji Ministarstvo poljoprivrede naziva i vizijom, još uvijek se  bavi okvirnim postavkama, ali naziru se prve konture njegova budućeg obličja. Premda su u izradi sudjelovali – ili je tako makar bilo predviđeno - brojni poznavaoci branše, te u financijskom dijelu analitičari Svjetske banke, kritike su brojne - Hrvatska se navodno ponovno susreće sa svojim tradicionalnim boljkama u promišljanju agrara. Često se može čuti da strateškog promišljanja tu baš i nema, nego je riječ o održavanju pogona u trajnoj stagnaciji. Kako je rečeno na nedavno održanoj konferenciji Dani poljoprivrede, ribarstva i šumarstva, nova strategija bavit će se ponajprije jačanjem konkurentnosti domaćeg poljoprivredno-prehrambenog sustava, zatim njegove produktivnosti i klimatske otpornosti, te obnove ruralne ekonomije i poboljšanja života na selu.
 
No već je vidljivo da se naglasak stavlja na prvi aspekt, onaj financijski i poslovni. Ostali pristupi se zapostavljaju. To je primjetno npr. i u listi tematskih prioriteta za netom otpočeto hrvatsko predsjedanje Europskom unijom. Fokus zemlje-predsjedateljice bit će striktno na budućim uvjetima dodjela potpore poljoprivrednicima iz europsko-unijskog proračuna.
 
Razvoj obiteljskih gospodarstava
 
Za navedeno sedmogodišnje razdoblje za Hrvatsku bi se iz tog izvora odvojilo preko 4,6 milijardi eura. Puno novca, ali ništa novo: i dosada je prioritet hrvatske agrarne politike u EU bio – upravo to isto. Moglo bi se to nazvati i prelijevanjem iz šupljeg u prazno, s obzirom na činjenicu da se nazadovanje agrara u RH nastavilo bez obzira na raspodjelu novca, te čak poneke kvalitetne, no vidno izolirane procese u provedbi raznih državnih sektorskih mjera.
 
Miroslav Kovač iz Udruge obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava „Život“ i poljoprivredne zadruge „Simentalac“ zato drži da strategiju poljoprivredno-prehrambenog razvoja treba unaprijed vezati za sve nacionalno važne dokumente, s osloncem na vlastite snage.
On smatra da bi ta strateška platforma u nastajanju morala predvidjeti povratak seoskog stanovništva u sami prostor proizvodnje zdrave hrane. To nadalje podrazumijeva njihovu organiziranost, mogućnost cjeloživotnog učenja i suživota s okolišem, te model financiranja kroz nacionalnu poljoprivrednu banku. Uz to bi trebalo osnažiti uzgojne i preradbene komponente poljoprivrede. „Mora se olakšati i jasno definirati dolazak do poljoprivrednog zemljišta u trajno vlasništvo, ali prioritetno domicilnom stanovništvu. Sve to treba popratiti mjerama za snažnije pozicioniranje na tržištu domaćeg uzgoja i poljoprivrednih proizvoda“, rekao je Kovač za DW. Razvoj se, po njegovu mišljenju, mora bazirati na obiteljskim gospodarstvima. Uz to bi strategiju trebalo projicirati na razdoblje od 30 godina, kako bi se ugradile i komponente očitih klimatskih promjena. „Hrvatska je u ovom trenutku neupitno zemlja narušenog prehrambenog suvereniteta. Ostajemo bez hrane, a na korištenju iste iz vanjskih izvora godišnje gubimo vrijednost od tri posto BDP-a. I nema sumnje da će angažirani stručnjaci Svjetske banke učiniti kvalitetan dokument, ali ostaje širom otvoreno pitanje provedbe strategije na infrastrukturnim krhotinama onoga što je od naše poljoprivrede ostalo."
 
Poljoprivreda je drugačija industrija
 
Kovač je stoga pesimističan kad je riječ o razvojnom potencijalu poljoprivredne strategije bez sustavne povezanosti s ostalim krovnim javnim politikama. Analitičari Svjetske banke su već utvrdili koji segmenti agrara u Hrvatskoj efikasnije koriste financijsku potporu, a koji podbacuju njoj usprkos. No to je tek elementarni matematički pogled, dok sektor i u perspektivi zaostaje uslijed odvojenosti od cjeline upravljanja državom. „Nema sveobuhvatne vizije razvoja hrvatske poljoprivrede u sklopu ukupne politike, nego sve počiva na preživljavanju uz financijsku pomoć EU-a“, rekao nam je hrvatsko/švedski makroekonomist Branko Salaj.
 
Poljoprivredna politika pogoduje velikima, a deprivilegira male

 

Ovaj stručnjak kaže da su iz istog razloga nestrateškog promišljanja već brojne reforme neslavno propale. „Pokušalo se oživjeti stočarstvo, ali je sve završilo na većim farmama, ne obiteljskim. Pa smo dobili manje i krava i mlijeka. Ne smijete povećati gospodarstvo, a zanemariti tržište, plasman, preradu, zemljište“, zaključuje Salaj za DW. On naglašava da poljoprivreda zahtijeva drukčiju logiku negoli većina industrijske proizvodnje i upozorava da manji i srednje veliki pogoni daju relativno više od velikih, te bolje pokrivaju i geografsko područje i prioritete poput ekoloških ili socijalne kontrole. A to je za Hrvatsku presudno.
 

Igor Lasić, https://www.dw.com/hr/poljoprivreda-u-hrvatskoj-u-krivom-smjeru/a-51973356

Dr. Branimir Prpić o ugroženosti hrasta lužnjaka u Spačvi

 
 
Vrsni i međunarodno priznati stručnjak pokojni Branimir Prpić (1927.-2012.) (https://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=2&cad=rja&uact=8&ved=2ahUKEwii4IuQut_mAhUS0aYKHRWUAJwQFjABegQIAhAC&url=http%3A%2F%2Fsumlist.sumari.hr%2Fpdf%2F201201040.pdf&usg=AOvVaw2dKfhb-9aGwWrH1hkrtDAO) kao urednik "Šumarskoga lista" na vrijeme je upozoravao na opasnosti koje prijete divnoj slavonskoj hrastovoj šumi. Citirat ćemo njegov članak u Šumarskome listu kojemu je bio dugogodišnji urednik, te upozoriti da je pohlepa privatnika u zajednici sa klimatskim oscilacijama i hrastovim nametnicima, te neusklađenošću planova, programa i strategija Hrvatskih šuma, Hrvatskih cesta i Hrvatskih voda ugrozila ovaj dragocjeni simbol Hrvatske i prirodno bogatstvo. Slijedi izvorni članak doktora Prpića.
https://lh5.googleusercontent.com/-O2TpyvwcKw0/TwFovKSDTvI/AAAAAAAABfQ/SWryBiYduMc/s720/P1010023.JPG
Branimir Prpić
 
PRAŠINA U OČI ZAŠTITARIMA PRIRODE I OKOLIŠA, A  POSEBNO ŠUMARSTVU 
PRILIKOM NOVELIRANJA STUDIJE UTJECAJA NA OKOLIŠ KANALA DUNAV-SAVA (KDS)
 
O kanalu Dunav-Sava, čija bi izgradnja izazvala nepovoljan utjecaj i na nizinske šume kroz koje prolazi, a zasigurno i na one udaljenije, pojavila se za nas nova, a inače već oko 4 mjeseca stara priča. Prema temi tjedna poslovnoga tjednika Business, od 23. studenoga 2006. godine, prema napisu novinara J. Bohutinskoga, Agencija za plovne putove unutarnjih voda mora kao investitor gradnje kanala novelirati tehničku dokumentaciju. Glavni sugovornik autoru bio je koordinator projekta kanala Dunav-Sava prof. dr. sc. Josip Marušić. Među desetak dokumenata potrebno je izraditi novu, ili kako kaže koordinator, obnoviti Studiju utjecaja na okoliš, koju je potrebno uskladiti s novim propisima. Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu izradio je 1997. godine prethodnu Studiju o utjecaju na okoliš KDS, u kojoj upozorava kako će kanal nepovoljno utjecati na nizinske šume gornjega Bosuta kroz koje prolazi, te će zasigurno utjecati i na najveću cjelovitu šumu hrasta lužnjaka u Europi, Spačvu, pa je stoga potrebno dugoročnije pratiti tokove podzemnih voda koji je opskrbljuju, budući da oborinama dobiva premalo vode za svoj opstanak. Napomenuto je kako će KDS presjeći te tokove, što bi trebalo istražiti. Investitor je poslije toga prekinuo odnose sa Šumarskim fakultetom i pronašao novi, poslušni tim kojemu je povjerio izradu Studije o utjecaju na šume. Poslije toga, sve se odvija kako je lobi zamislio. U fakultetskoj studiji predloženo je izgraditi novu modernu vukovarsku luku koja je predviđena projektom te promet usmjeriti željeznicom, nizinskom prugom do Rijeke. Dio projekta koji se odnosi na vukovarsku luku dobio je 1999. godine od Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša RH sve potrebne dozvole. U navedenom napisu o KDS-u navodi se kako će prvi radovi na KDS-u započeti 2010. i trajati do 2020. godine, ali se već u proljeće 2007. godine, znači upravo sada, treba izvesti dio profila i objekata na dijelu KDS-a od Save do Cerne. Razlog je opskrba materijalom dio koridora autoceste Vc, te stvaranje uvjeta za navodnjavanje 8.000 ha poljoprivrednih površina. Trasa KDS-a od Save do Vinkovaca kritična je zbog svojega najvjerojatnijega nepovoljnog utjecaja na šumu Spačvu, pa je početak gradnje potpuno omalovažavanje prve studije o utjecaju KDS-a na šume. Prema informacijama koje posjedujemo materijal iz trase KDS-a nije pogodan za izgradnju autoceste, a navodnjavanje savskom vodom imat će za posljedicu proizvodnju onečišćene hrane. Stoga smatramo da je ta odluka bacanje prašine u oči, kako bi gradnja KDS-a pod svaku cijenu započela u onome dijelu koji je sporan zbog utjecaja na šume. Studiju o utjecaju KDS-a na šume bez rasprave, Hrvatsko šumarsko društvo ne može prihvatili. O toj studiji koju je trebalo novelirati, šumarska struka nije imala prilike raspraviti, a kada smo je zatražili od koordinatora projekta KDS-a, koji je predlagao i zajednički skup o KDS-u u organizaciji Akademije tehničkih znanosti, što smo prihvatili, nismo dobili odgovor. O utjecaju KDS-a na šume raspravili smo prvi puta na sastanku u organizaciji Ogranka Hrvatskoga šumarskoga društva Vinkovci 1999. godine, a iza toga na više skupova naše stavove iznose bivši i sadašnji predsjednik HŠD akademik Slavko Matić i mr. sc. Petar Jurjević. Mišljenje šumarske struke i znanosti predstavljene Akademijom šumarskih znanosti koja okuplja četrdesetak znanstvenika sa Šumarskoga fakulteta, šumarskih instituta (Jastrebarsko i Split) i iz šumarske prakse, kao i znanstvenika iz inozemstva koji surađuju s Akademijom šumarskih znanosti i Hrvatskim šumarskim društvom, poznato je, ali se ne uzima u obzir. Prema mišljenju više skupova šumarskih znanstvenika i stručnjaka, kanal Dunav-Sava trebao bi završiti u novoizgrađenoj vukovarskoj luci s priključkom na željeznicu. Čistu vodu za navodnjavanje slavonskih njiva može se osigurati cijevima iz akumulacija na Papuku i Psunju i to besplatno gravitacijom. Dio novca iz proračuna RH predviđenoga za KSD predlaže se uložiti u klaster prerade slavonske hrastovine, od drvenih kuća do luksuznoga namještaja, koji u svijetu ima veliku cijenu. To bi zasigurno značajno povećalo zaposlenost i standard tamošnjega pučanstva. Prof. dr. sc. Branimir Prpić 
Na ovu temu dobro je pogledati poveznicu doktora Tomislava Dubravca:
https://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=7&cad=rja&uact=8&ved=2ahUKEwj13IXCu9_mAhUiw8QBHWQFDVYQFjAGegQIChAC&url=http%3A%2F%2Fwww.hkisdt.hr%2Fpodaci%2Fdokumenti%2Fdubravac_na.pdf&usg=AOvVaw1uapEOMmTJl4oJyrIpXFnY
 

Teo Trostmann

Europsku uniju su pretvorili u veliku mešetarsku financijsku tvrtku

 
 
Nova Europska komisija, pod vodstvom Ursule von der Leyen, suočena sa stvarnošću Europe u previranju, Europe koja se guši u problemima stvorenim tzv. imigracijskom krizom, a zapravo organiziranim i upravljanim procesom naseljavanja Europe stanovništvom s bliskoistočnih prostora u režiji najmoćnijih članica EU-a, Europe preplavljene socijalnim nezadovoljstvom praćenim beskrajnim prosvjedima i sve očitijim pokušajima perfidnog i postupnog ograničavanja utjecaja nacionalnih država – obznanila je kolosalni projekt rješavanja nagomilanih problema i definiranja budućeg razvoja.
https://www.southeusummit.com/wp-content/uploads/2018/02/EU-Economy-heads-North.jpg
Ni manje ni više Europska komisija u cilju rješavanja problema najavljuje političko remek djelo – dvogodišnju Konferenciju o budućnosti Europe, tijekom koje bi se, kako se planira, trebali spoznati svi problemi današnje Europe i njezine Europske unije i odrediti smjernice razvoja za budućnost. Potrebne su, dakle, prema novoj europskoj administraciji,  dvogodišnje rasprave da bi se uočile suštinske proturječnosti europske integracije i problemi koji su postali toliko očiti da ih vidi svatko tko ih uistinu želi vidjeti. Bez velikih i dubioznih konferencijskih rasprava, u stilu jednogodišnje mirovne konferencije u Parizu nakon Prvoga svjetskog rata, gdje se, također, nadaleko i naširoko raspravljalo o budućnosti Europe i za čije se učinke u obliku zlosretnog Versailleskog poretka teško mogu naći riječi hvale – temeljni problemi Europe mogu se krajnje jednostavno iskazati. Nesumnjivo, jedan od ključnih izvora svih problema je zmija  othranjena u njedrima Europske unije koja svakim danom proždire socijalnu strukturu, moralni integritet, kulturni i vjerski identitet europskih naroda.
 
Nametnuta radikalna društvena i gospodarska liberalizacija, odjevena u ruho globalizacije, zahvaća sve države članice, razara njihovu društvenu strukturu, sustave socijalne sigurnosti, etičke i kulturne vrijednosti, unosi nesigurnost, strah i beznađe, a potom posljedično uništava i same nacionalne identitete država. Pritom se države članice EU, u skladu s doktrinom tzv. razvoja unije u više brzina, preslaguju u hranidbeni lanac na čijem vrhu su najrazvijenije, a na dnu novoprimljene  i zadužene države  kojim se pod nadzorom bruxelleskih labirinata moći i ECB-a  osigurava transfer kapitala od slabijih prema jačima. U europskim vladajućim krugovima omrznuta Marine Le Pen, čelnica francuskog FN-a, dugo i uporno upozorava: „Globalizacija je povratak u barbarstvo. Vladanje cijelim svijetom od strane moćnih multinacionalnih korporacija i krupnog financijskog kapitala vodi narode i njihove nacionalne države u propast, pa stoga države moraju svojom regulativom postaviti limite.“ Le Pen upozorava da mjere rezanja javnih rashoda u cilju konsolidacije državnih financija po kriterijima koje je odredio Berlin i Bruxelles, a koje idu na štetu najsiromašnijih slojeva stanovništva, dovode do socijalne razgradnje društva i nacije, uz istovremeno uništavanje i samog pojma nacionalne države. Upravo taj povratak u ustroj društva prije formiranja nacionalnih država je povratak u barbarstvo, što je, po mnogima,  uostalom, i cilj globalizacije - uskratiti pojedincima i narodima zaštitu vlastite države.
 
Globalizacijski procesi i matrica uništavanja nacionalnih država ovladali su svim aspektima politike, gospodarstava i financija Europske unije. Takva  Europska unija, stoga, nema šanse biti temeljem novog europskog geopolitičkog sustava, jer je u velikoj mjeri preuzela nacionalne suverenitete država članica i prijevarno ih predala u ruke nedokučivim središtima europske i globalne iznadnacionalne financijske i gospodarske moći koji upravljaju procesima globalizacije na europskim prostorima. Stoga europski građani sve manje kao jamca svoje egzistencije vide  stvarno ili lažno nemoćne institucije Europske unije i sve više se ponovo okreću svojim nacionalnim državama. Za njih su njihovi djedovi i očevi sanjali i ratovali, one su očuvale njihove nacionalne, kulturne i vjerske identitete. One su zaslužne što Europa danas izgleda tako raskošno bogata raznolikošću, međusobno dopunjujućih nacionalnih i socioloških struktura. Plemenite nakane utemeljitelja Europske unije k stvaranju mehanizma suradnje i povjerenja ravnopravnih  država, koji bi spriječio međusobna ratovanja i od Europe stvorio zonu mira, gospodarskog napretka i socijalne sigurnosti sadašnja generacija europskih političara izrugala je postupnom političkom, gospodarskom i monetarnom centralizacijom i postupnim pretvaranjem EU-a u federalni državni entitet neravnopravnih državnih subjekata ograničenog suvereniteta, pod dominacijom korporativnih i bankarskih klanova.
 
Europsku uniju su pretvorili u veliku mešetarsku financijsku tvrtku, a njene države članice s dna hranidbenog lanca u poligon iživljavanja spekulativnog bankarskog kapitala i casino kapitalizma, izrugujući se, tako, vizijama njezinih tvoraca. Europska unija za njih je ipak bila nešto više od financijske institucije i uredne naplate dospijelih obveza. Zamislili su je kao živi politički, kulturni i gospodarski organizam europskih država kršćanskih korijena,  s postojećim, na europskim prostorima uobičajenim instrumentima socijalne sigurnosti i stabilnosti, u kojoj bi se čisti međusobni računi  predmnijevali i stoga što ne bi postojao taj hranidbeni  lanac, koji, još od pogrješnog i preuranjenog starta jedinstvene europske valute, generira dužničke krize, nejednakosti i sukobe. Takav neoliberalni financijski i gospodarski sustav može funkcionirati na kontinentalnim prostranstvima SAD-a, s nepreglednom masom  radne snage i radnih mjesta, ali očito ne na skučenom prostoru 28 suverenih europskih država gdje proizvodi sukobe i podjele među njima. I upravo zato elita najmoćnijih europski država i bruxelleska administracija već po inerciji uporno gura daljnju federalizaciju Europske unije i oduzimanje suvereniteta nacionalnim državama članicama. Sve kako bi ih učinila podobnim za daljnje globalizacijske procese. Neoliberalna agenda politike najmoćnijih europskih država direktno je odgovorna i za organiziranu migraciju s bliskoistočnih na europske prostore u cilju pribavljanja potrebne radne snage i postupnog prilagođavanje europskog stanovništva planiranim geoekonomskih i geopolitičkim integracijama sa zemljama MENA-e (Bliski istok i Sjeverna Afrika).
 
Još u veljači 2015. Caritas Europe u svome izvješću upozorio je na ono što se stvarno zbiva i razara europska društva i njihovu budućnost. Nije mu trebala nikakva konferencija ili komisija o europskoj budućnosti nego samo empatija i gole činjenice. Dakako, europski kontrolirani vodeći mediji nisu se ni osvrnuli na to izvješće. Jednostavno su ga prešutili.
Pod tepih gurnuto i medijski ignorirano izvješće Caritasa Europa pokazalo je tada svu tragiku europske politike. U izvješću, objavljenom sredinom veljače 2015. godine, otvoreno se, bez ublažavanja i kalkuliranja navodi: „EU i njene države članice gospodarskom krizom se bave fokusirajući se uglavnom na troškove socijalne politike. Kao rezultat toga nastaje razarajući utjecaj na građane Europe. Neuspjeh EU-a i njenih članica da definiraju politiku koja bi stvarala radna mjesta, zaštitila osnovne javne usluge i  pomogla onima u teškoćama vjerojatno će krizu produžiti“. Opisuje se, nadalje, nepravedna Europa, nastala na politici štednje, gdje su socijalni rizici u porastu, socijalni sustavi se smanjuju i pojedinci i obitelji padaju u sve dublje siromaštvo, a socijalna kohezija blijedi i povjerenje ljudi u političke institucije sve više slabi. To razara društveno tkivo Europe i rađa rasizam, ksenofobiju i širenje mržnje. Prema izvješću socijalni nemiri u Europi u razdoblju 2010.-2015. godine porasli su za 12 posto, više nego u bilo kojoj drugoj regiji svijeta. Caritas Europa snažno osporava službeni diskurs koji sugerira da je najgori dio gospodarske krize prošao. Kriza nije gotova nego se je samo prevalila na slabije društvene grupe, a zbog osporavanja socijalnih prava sve više poprima obilježja društvene i političke krize. Caritas Europa zaključuje: “Siromaštvo i nejednakost su u porastu u Europi. Gotovo 123 milijuna građana živi u siromaštvu, više od trećine populacije u pet zemalja EU-a su u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti, više od trećine djece u 14 od 28 zemalja EU-a živi u siromaštvu. Postoje ozbiljni nedostaci u sustavima socijalne skrbi u mnogim članicama EU-a. Politika štednje ne koristi Europi, pa predlažemo usvojiti druga alternativna rješenja“.
 
Tadašnji glavni tajnik Caritasa Europa Jorge Nuno Mayer zaključio je: “Vjerujemo da novo izvješće pridonosi većoj svijesti o utjecaju krize na razne ugrožene skupine. To potvrđuje pozive za alternativnim rješenjima i podsjeća da političari imaju izbor pri odlučivanju koje se mjere moraju poduzeti kako bi se ublažile najgore posljedice krize. Priroritet na mjerama štedne nije riješio krizu, nego je uzrokovao socijalne probleme koji mogu imati trajne negativne učinke.“ Od tada do danas ekonomski i socijalni procesi na koje ukazuje Caritas Europa nisu ni za dlaku promijenili smijer nego su se samo ubrzali i stvorili daljnju radikalizaciju na društvenoj sceni Europe. Uistinu je krajnji trenutak da europska politička elita, s konferencijom  ili bez nje, što prije da odgovor na pitanje, što je zapravo pošlo po zlu u EU-u i kako izgraditi budućnost. Činjenica je da dio europske političke nomenklature, okupljen u demokršćanskom političkom krugu, počinje uočavati „meritum“ problema, ali je njegova snaga još uvijek nedovoljna za ozbiljnije pomake, poglavito dok po europskoj ekonomskoj pozornici mahnito haraju neuspješne političke osobnosti poput francuskog predsjednika Emmanuela Macrona.
 
Pravi odgovor na pitanje  kako osigurati budućnost europskih naroda i njihovih nacionalnih država teško može dati višegodišnja konferencija političkih mudraca. On je, zapravo, tako jednostavan i svima očit, no potrebna je ipak volja spoznati ga. Nalazi se u samim korijenima Europske unije, u povratku idejama njenih istinskih tvoraca i dubokoj simbolici njihovih odnosa i zajedničkih susreta. Neporeciva je, naime, činjenica, kako ponovo ujedinjenu Europu na zgarištu dva svjetska rata nisu stvarali agresivni – ratom nadahnuti moćnici, kao što su to nekada činili Napoleon ili Karlo Veliki prije njega, niti Bismarckov pruski militarizam, nego staloženi i miroljubivi katolički politički veterani -francuski predsjednik Charles de Gaulle i njemački kancelar Konrad Adenauer. Zamislili su novu Europu mira i slobode na tadašnjem razmeđu i opreci prema dva suprotstavljena svijeta, sovjetskog totalitarizma i američkog ekonomskog pragmatizma i liberalizma. Viziju Europe napretka i socijalne sigurnosti nježno i nenametljivo  su zaštitili pokrovom kršćanskih vrijednosti.
Takvu Europu De Gaulle i Adenauer simbolički su stvorili zajedničkim sudjelovanjem na svečanoj nedjeljnoj misi 8. srpnja 1962. godine u katedrali u Reimsu, mjestu krunidbe francuskih kraljeva, koja je bila razorena njemačkim bombardiranjem tijekom 1. svjetskog rata. Taj događaj, na tako simboličkom mjestu, označio je pomirbu i rađanje nove Europe. Istodobno je i poslao snažnu poruku za budućnost, koju, nažalost, sadašnja europska politička elita ne prima ili ne želi primiti.
 
De Gaulle i Adenauer za mjesto pomirbe i rađanja nove Europe nisu odabrali predvorje neke novoizgrađene banke, okružene kordonom zaštitara i policajaca, nego bogoslužje u povijesnoj katedrali. Nisu to učinili slučajno, već s namjerom naglašavanja europskih kršćanskih korijena i prizivanja takve budućnosti. Napuštanje i zanemarivanje europskih kršćanskih korijena i odbacivanje ne samo kršćanske nego svake etike u političkom djelovanju, oholost, pohlepa i podređivanje fluidnim zakonitostima ekonomije i čvrstom zakonu profita –zla, je sudbina Europske unije. Nažalost, državnika i političkih velikana, kao što su bili Charles de Gaulle i Konrad Adenauer, danas nema nigdje na vidiku.
 

Mario Stefanov, https://www.geopolitika.news/analize/mario-stefanov-europa-kako-izgraditi-buducnost/

Anketa

Čega se više bojite?

Utorak, 07/04/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1145 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević