Get Adobe Flash player
Zašto nije spomenula krčki pršut?

Zašto nije spomenula krčki pršut?

Zastupnica Strenja Linić s kulenom napala kolege anesteziologe iz...

Plenković - despot u svilenim rukavicama

Plenković - despot u svilenim rukavicama

Servilni europski poslušnik i okrutni domaći...

Tko podržava Andreja Plenkovića?

Tko podržava Andreja Plenkovića?

Hrvatski narode, vadi glavu iz pijeska     Zbog...

Prijeteće poruke Ivana Jakovčića

Prijeteće poruke Ivana Jakovčića

Domoljubnim Hrvatima prijeti onaj koji je uništio Istru i...

Ministar razdjelnik - onaj koji vara i krade

Ministar razdjelnik - onaj koji vara i krade

Sve što radi je čista prijevara, obmana, silovanje zdrave pameti,...

  • Zašto nije spomenula krčki pršut?

    Zašto nije spomenula krčki pršut?

    četvrtak, 18. listopada 2018. 16:57
  • Plenković - despot u svilenim rukavicama

    Plenković - despot u svilenim rukavicama

    srijeda, 17. listopada 2018. 13:22
  • Tko podržava Andreja Plenkovića?

    Tko podržava Andreja Plenkovića?

    srijeda, 17. listopada 2018. 13:18
  • Prijeteće poruke Ivana Jakovčića

    Prijeteće poruke Ivana Jakovčića

    srijeda, 17. listopada 2018. 13:16
  • Ministar razdjelnik - onaj koji vara i krade

    Ministar razdjelnik - onaj koji vara i krade

    četvrtak, 18. listopada 2018. 18:48

Industrija, koja će stvarati visoku dodanu vrijednost, mora biti vrlo perspektivna i u smjeru razumne održivosti

 
 
Sve je danas industrija, a turistička je najkompliciranija i najkompleksnija. Njezin prihod čini najveći udio u domaćem bruto proizvodu. A kolika je dobit i gdje ona završi.
https://www.developingcareer.com/wp-content/uploads/2018/01/DAAD-Short-Term-Research-Grants-Program.jpg
U ovo vrijeme pred pola stoljeća, te društveno burne godine 1968. na godišnjem odmoru sumirao sam rezultate prve plaćene stipendije, one DAAD-a (Deutsche Akademische Austauschdienst). Boravio sam na stipendiji u IKV (Institut für Kunststoffverarbeitung) u Aachenu. Znanstveni rezultat temeljio se na primjeni tada malo poznate, sustavnosne teorije na područje prerade plastike. Stjecajem okolnosti tih istraživanja predstavljeni su tek u New Yorku 1999. No, ta stipendija koja je bitno pridonijela razvoju moje karijere imala je još dva rezultata. Moj učitelj koji me je potaknuo na primjenu te teorije, prof. Aleksandar Đurašević već je 1969. predavao to područje asistentima IKV-a. A meni je to bila „ulaznica“ za stipendiju Alexander von Humboldt, kao prvom strojaru iz Hrvatske i to tek s završenim, tadašnjim magistarskim radom. Od tada sam u mnogim prilikama primjenjivao tu moćnu znanstvenu metodu, npr. pred četvrt stoljeća na analizu hrvatskog jezika kao samostalnog jezika, Platonove idealne države. Sada samo uvod u takvu analizu hrvatskog turizma. S pokušajem da se ukaže da nije dovoljno naglašavati samo broj turista i prihod. Treba odgovoriti na pitanje koliko nas košta uvoz hrane i ostalih potreba, uvoz radne snage i posebno gdje završi dobit. Naime sve je više stranih vlasnika turističkih kapaciteta. 
 
Sve je industrija
 
Danas, od nogometa do „Industrije Mire Gavrana“. „Turizam 5.0“, kao najkompliciranija i najkompleksnija, približava se svom vrhu tijekom godine. Ta industrija je za ovu zemlju vrlo važna, jer daje najveći doprinos domaćem bruto proizvodu. Ono što me osobno zanima je njezina ukupna bilanca. Hrvatska ima nekoliko vrhunskih industrija. Dva hrvatska pisca, Marin Držić i naš suvremenik Miro Gavran zadovoljavaju sve kriterije, kako su stvoreni pojmovi industrijâ W. Shakespearea, E. Hemingwaya i W. A. Mozarta. Ime je brend, a „industrija“ se odnosi, kao npr. kod M. Gavrana na to da nije samo uspješni pisac, već ima svoje kazalište, festival, E. Hemingway, barove ili W. A. Mozart, čokoladne kuglice. I te „industrije“ su u funkciji turističke industrije.
 
Elementi suvremene industrije
 
Suvremena industrija dijeli se na fizičku (keramička šalica, drveni stolac, plastična vreća za smeće), informatičku: analognu (knjiga, slika, putni nalog), digitalnu (bankovni nalog, računalni program digitalna igra te uslužnu poput turizma (Lošinjski dani bioetike, M. Lošinj, 2017.). Sve su industrije ovisne o informacijama, energiji i tvari odnosno materijalu, sukladno osnovama sustavnosne teorije. Turizam danas zaslužuje oznaku 5.0, jer su u njega već uključeni i suradnički roboti, koboti.
 
Postoje usluge koje se bez pogovorno smatraju turističke. Poput rezervacija ili posluživanja u restoranima. Nedovoljno se naglašava važnost za turističku industriju: prometa, duhovne kulture, arheologije, medicine, uključujući sve razvijeniji stomatološki turizam, sporta, bankarstva te osobito promidžbe. Sve to ukazuje da se radi o vrlo kompliciranoj djelatnosti (sustav) koja ima veliki broj samostalnih elemenata (podsustava). A kompleksnost turizma se očituje u tome da postoje vrlo veliki broj veza među elementima. Međutim, kada je turistička industrija u jednoj zemlji glavni pridonositelj DBP, javlja se niz problema. Jakim turističkim državama poput Austrije, Francuske, Italije itd., turizam je važna, ali nije osnovna djelatnost. Nedvojbeno je da turizam zapošljava veliki broj osoba. Kojih Hrvatska više nema, pa uvozi radnu snagu. Pri prikazu turističkog uspjeha u pravilu se navodi prihod. Međutim izostaje analiza jedne jednostavne jednadžbe. Prihod minus uvoz potrepština i radne snage te osobito ekološka šteta. A važno je pitanje gdje završi dobit, jer je sve više stranih vlasnika objekata.
 
Postoji jedna „industrija energije“, ona hrane i pića za živa bića koja rezultira otpadom koji dovodi u ljetnim mjesecima mnoge turističke kanalizacijske sustave do vrha izdržljivosti. Primjer je zagađenje u Rastovčama u NP Plitvice, gdje se slijevaju gotovo sve otpadne vode. Umjesto ispunjenja obećanja i interventnog rješenja problema odgovorni iz NP Plitvička jezera su po selu Rastovači postavili stupove i trake upozorenja sa zabranom prilaza sramotnom jezeru, prepunom fekalija i izmeta kojeg stvara više od milijun i pol gostiju godišnje (http://zg-magazin.com.hr/zeleni-iz-zagreba-ne-vide-do-rastovace-a-rjesavaju-probleme-globalnog-zagadenja/#more-60822.). Drugi je problem čvrsti otpad, npr. na otocima. Neke se organizacije zalažu za zabranu plastike, misleći pritom na plastične boce, plastenke. Je li netko načinio ekološku bilancu koliko je opterećenje okoliša zbog vožnje napitaka u staklenim bocama na udaljene otoke i vraćanje staklenog krša na drugu stranu lijepe naše? Primjera koliko hoćeš. A Hrvatska ima patentirano rješenje za mješoviti čvrsti otpad u jednoj kanti. Koji se rabi u svijetu.
 
Hrvatski turizam mora poboljšati kvalitetu
 
Posljednjih dana mnogo se govori o preopterećenosti brojem turista. Poslije Dubrovnika na red je došao i Split. Neki dan je kolona za ulaz u Split bila duga 30 km. Zato sve je više onih koji ukazuju ne samo na produljenje sezone, već i na poboljšanje kvalitete. Ne samo turista već i mjesnog stanovništva.
 
Načinimo potpunu bilancu turističke industrije
 
Početkom godine, ministru turizma, gospodinu Gariju Cappelliju predložio sam da se toliko hvaljeni i promicani koncept „Industrije 4.0“ (nije revolucija), odnosno čak sada i 5.0 sustavno razmotri za potrebe „Hrvatskog turizma 5.0“. Najkompliciranijega i najkompleksnijeg digitalno-fizičkog sustava koji postoji. Valja pridodati. Hrvatska treba ipak i industriju hrane te ostalih materijalnih dobara. Industriju koja će stvarati visoku dodanu vrijednost, mora biti vrlo perspektivna i u smjeru razumne održivosti. Kada se može, treba ju uključiti u kružno gospodarstvo.
 

Profesor emeritus Igor Čatić

Poticaji za električna vozila ne će imati željeni efekt

 
 
Najlukrativniji poticaji u Europi natjerali su građane i tvrtke u stampedo za novcem, a moglo se i još se može drugačije, s boljim rezultatom... Nakon tri godine suše država je ponovo krenula u poticanje kupnje električnih vozila, a ovaj put čak i vozila na stlačeni prirodni plin (CNG) za komunalne potrebe, odnosno za javni prijevoz. No, kako to u nas biva, s poticajima i imamo i nemamo sreće, kako se uzme. Dostupno je bilo čak 25 milijuna kuna; s 12 milijuna kuna sufinanciralo se čak do 40% troškova za nabavu električnih i plug-in vozila, bicikala i motocikala za građane, koji su mogli dobiti od 5.000 do čak 80.000 kuna. U natječaju za poduzetnike, komunalne tvrtke i jedinice lokalne samouprave bilo je na raspolaganju 13 milijuna kuna s jednakim postotkom sufinanciranja, a može se dobiti od 5.000 kuna po biciklu do čak 400.000 kuna za kombije i autobuse. U čemu je problem? Problem je u ciljevima odnosno u efektu koji je poticanje električnih vozila postiglo ovim natječajima Fonda, a rezultat je mogao biti znatno bolji. Ako se računa da je cilj države bio da poticajima značajno poveća broj takvih vozila na cestama, onda su poticaji trebali biti manje izdašni, subvencija nije trebala biti najveća u Europi, već možda i upola niža.
http://imagesvc.timeincapp.com/v3/foundry/image/?q=70&w=1440&url=https%3A%2F%2Ftimedotcom.files.wordpress.com%2F2017%2F10%2F17_focu_bev_78rrdrvringarage_mj.jpg%3Fquality%3D85
Građani su u stampedu u dan i pol razgrabili sva sredstva, a na natječaju za poduzetnike/komunalce je iskazano 200% interesa u odnosu na raspoloživa sredstva. To govori da je interes ogroman pa se može zaključiti da bi velik broj njih i s upola nižim subvencijama odlučio ići u kupnju vozila da im se pružila prilika. Slično je i s natječajem za poduzetnike koji će vjerojatno polučiti sličan efekt – manji broj sretnika izdašno će se okoristiti sredstvima. Na cestama neće biti značajno većeg broja električnih vozila, dok je već jasno da o navali na vozila na plin nema smisla govoriti jer nedostaje infrastruktura – u pogonu su tek dvije punionice za CNG za autobuse u Zagrebu i Rijeci, još jedna je u planu u Slavonskom Brodu, kao i prva u Hrvatskoj za ukapljeni prirodni plin. Dok nema infrastrukture, ne može se očekivati ni masovnija primjena alternativnih goriva, ali dok se na punionicama za električna vozila itekako radi, stlačeni prirodni plin je nepravedno zapostavljen u javnom i prijevozu općenito, a UNP se i dalje koristi sporadično. 
 
Općenito, slabo se govori o ostvarivanju nacionalnih ciljeva energetske učinkovitosti u prijevozu i ugljičnom otisku tog sektora, koji u neposrednoj potrošnji energije čini čak 32%. Koliko energije je ušteđeno primjenom biogoriva nije poznato, zna se jedino da je država uništavanjem poticanja uništila sve i jednu tvornicu u Hrvatskoj, s poražavajućim rezultatom. U periodu 1995.- 2015. ukupno povećanje broja dizelskih automobila iznosilo je nevjerojatnih 350%. U strukturi osobnih vozila udio benzinaca s 80,5% u 1995. pao je na 54%, a dizelaši su sa 17% porasli na 43%. U istom periodu udio vozila na UNP porastao je s dva na nešto manje od tri posto, što je zanemarivo. Gotovo 70% prijevoza u tonama ostvaruje se cestovnim prijevozom, a željeznicom tek 14%, iako je željeznički prijevoz manje ugljično intenzivan. To je rezultat desetljećima zapostavljanih ulaganja u kvalitetu pruga, odnosno u brzinu transporta i loše povezanosti riječke luke koja ima velik potencijal. Ni u prometnom planiranju nismo bolji.
 
Zagreb kao glavni grad teško da bi se mogao nazvati uzorom kad je prometno planiranje u pitanju jer radi upravo suprotno u odnosnu na europske metropole. Mnoge se EU metropole ponose učinkovitim i elektrificiranim javnim prijevozom koji se sastoji od mreže autobusa koji voze na CNG, električnih tramvaja i metroa te lake gradske željeznice. Ulazak automobila i teških teretnih vozila destimulira se u centrima gradova na razne načine. Zagreb radi upravo suprotno – zagrebački gradski busevi troše gotovo deset puta manje plina od riječkih (voze li oni uopće onda na plin, kako na njima piše?!), parkirališnih mjesta sve je više a najnovija analiza kaže da bi trebalo izgraditi još sedam novih podzemnih garaža u utrobi centra, što može dovesti do velikih problema. Sinergija ZET-a i HŽ-ove željeznice na potezu Dobova- Dugo Selo gotovo da ne postoji, iako se godinama govori o tome. E-punionice u garažama i kod gradske uprave čine se kao alibi projekti kada šira slika tako opasno ne štima. Kao rezultat, kvaliteta zraka u gradu sve je lošija, više je buke a o posljedicama po zdravlje da ne govorimo. Već sada je jasno da će Hrvatska imati velik izazov dostići EU ciljeve u energetski učinkovitom prometu i da se na tome ne radi dovoljno, tim više vrijeme je za promjenu politika i prakse na nacionalnoj i lokalnim razinama. Da se vratim na poticaje za električna vozila – to su poticaji kojima se financira industrija, koja nerijetko u Hrvatskoj iste modele prodaje po znatno većoj cijeni nego u inozemstvu. Osim većeg PDV-a to je rezultat činjenice da nemamo sustavnu politiku stimuliranja kupnje takvih vozila, koja su još uvijek znatno skuplja i za koje su poželjne porezne i razne druge olakšice, bar u ovom tranzicijskom periodu koji neće dugo trajati. Raznim stimulativnim mjerama, a ne povremenim obilnim poticajima potaknulo bi se tržište i dobio puno bolji efekt, na benefit svima, a ne samo najbržima i najspretnijima. 
 

Nina Domazet, www.energetika-net.com

Taloženje onečišćenja od prometa na istoku zemlje sve je veći problem

 
 
Cestovni promet je uz industriju najveći uzročnik kiselih kiša. Uz utjecaj na kvalitetu života i smanjenje zelenih površina, zbog zagađenja dolazi i do oštećenja pročelja zgrada, posebice kulturne baštine. "Dostupna tehnička unapređenja za vozila mogu samo djelomično smanjiti zagađenje zraka. U tom smislu primjena alternativnih plinovitih goriva može dati puno veći ekološki i društveni doprinos. Beč je uvođenjem više od 500 autobusa na autoplin smanjio emisije lebdećih čestica na godišnjoj razini za 1.800 tona, a u 20 godina za više od 50.000 tona te na taj način dao značajan doprinos očuvanju gradske jezgre i kulturne baštine," rekao je potpredsjednik Zajednice za ukapljeni naftni plin Josip Kelemen povodom konferencije Alternativna goriva i kulturna baština, koja je održana danas u organizaciji HGK.
http://scd.en.rfi.fr/sites/english.filesrfi/imagecache/rfi_16x9_1024_578/sites/images.rfi.fr/files/aef_image/2014-03-13T161137Z_436994488_PM1EA3D1A4F01_RTRMADP_3_PARIS-POLLUTION.JPG
„Hrvatska se, kao malo koja zemlja EU, može pohvaliti da ima svoje 100% domaće, hrvatsko alternativno gorivo i to u suvišku, koje se na žalost izvozi i nedovoljno koristi, a može biti jako dobro tranzicijsko gorivo prema nisko-ugljičnom prometu. Prelaskom na alternativna goriva smanjio bi se i utjecaj fosilnih goriva na okoliš, a posredno i na kulturnu baštinu. Potrebno je i smanjiti promet gradskim središtima i osvijestiti dobrobiti korištenja javnog prijevoza,“ rekao je predsjednik Zajednice za ukapljeni naftni plin HGK Branimir Palunko. U predavanju na temu utjecaja atmosferskog onečišćenja na okoliš, kulturnu baštinu i izgrađenu okolinu Sonja Vidić, stručnjakinja za kvalitetu zraka Državnog hidrometeorološkog zavoda, naglasila je da taloženje onečišćenja u istočnom dijelu kontinentalne Hrvatskoj predstavlja veći problem u usporedbi s ostalim dijelovima zemlje, čemu značajno pridonosi blizina velikih emisijskih izvora iz susjednih zemalja, ali i veliki pritisak prometa. „Potrebno je i dalje pratiti trendove onečišćenja jer podaci pokazuju da je u posljednjih pet godina koncentracija onečišćujućih tvari bez promjene. Takvo stanje u velikoj mjeri doprinosi koroziji materijala u zgradarstvu i općenito, djeluje na ubrzano propadanje fasada i kulturnih dobara te zahtijeva pripremu materijala i primjenu odgovarajuće zaštite pri planiranju i provedbi građenja“, napomenula je Vidić.
 

N. D., www.energetika-net.com

Anketa

Tko će pobijediti u sukobu između Plenkovića i Brkića?

Petak, 19/10/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1144 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević