Get Adobe Flash player
Živi zid - sistemska stranka prevaranata

Živi zid - sistemska stranka prevaranata

Vladimira Palfi je za muškarčine živozidaše isto što...

Hrvati su nas dobili sa spuštenim hlačama

Hrvati su nas dobili sa spuštenim hlačama

AFERA PRISLUŠKIVANJA - Poziv iz Ljubljane u Beč išao je...

Boris Miletić mrzi Hrvatsku i Hrvate

Boris Miletić mrzi Hrvatsku i Hrvate

Istarski Hrvati napisali su proglas o pripojenju Istre matici zemlji...

Pupovac bezočno laže o Oluji

Pupovac bezočno laže o Oluji

JEDNA OD PUPOVČEVIH LAŽI – "U Oluji je spaljeno 30.000...

Nesloga nas gura u ponor

Nesloga nas gura u ponor

Režite jedni na druge poput bijesnih pasa, međusobno se koljete poput...

  • Živi zid - sistemska stranka prevaranata

    Živi zid - sistemska stranka prevaranata

    četvrtak, 13. lipnja 2019. 18:13
  • Hrvati su nas dobili sa spuštenim hlačama

    Hrvati su nas dobili sa spuštenim hlačama

    utorak, 11. lipnja 2019. 16:19
  • Boris Miletić mrzi Hrvatsku i Hrvate

    Boris Miletić mrzi Hrvatsku i Hrvate

    utorak, 11. lipnja 2019. 16:15
  • Pupovac bezočno laže o Oluji

    Pupovac bezočno laže o Oluji

    četvrtak, 13. lipnja 2019. 09:31
  • Nesloga nas gura u ponor

    Nesloga nas gura u ponor

    četvrtak, 13. lipnja 2019. 09:26

Budućnost energetike

 
 
Potrošnja energije do 2035. godine trebala bi biti za trećinu veća od današnje. Istodobno, napuštanje primjene fosilnih goriva i nuklearne energije u dijelu zemalja svijeta (u pravilu u najrazvijenijim europskim zemljama) i povećanje udjela obnovljivih izvora sve više dovodi do neravnoteža u proizvodnji i potrošnji električne energije, za što su učinkovita rješenja nužna već danas.
https://i2.wp.com/www.students4nuclear.org/wp-content/uploads/2016/11/IMG_0928.jpg?fit=4032%2C3024&ssl=1
Širom svijeta sve je veći potencijal za uvođenje energetski učinkovitih rješenja u industriju, zgradarstvo i promet. Uostalom, čak 63 % potencijala za uštede na energiji nalaze se u područjima industrije i zgradarstva, a čak 90 % zgrada u zemljama Europske unije uopće nije energetski obnovljeno. Istodobno, pokazano je da bi se primjenom energetski učinkovitih mjera u tri spomenuta područja prosječni bruto domaći proizvod europskih zemalja mogao izravno povećavati za oko 1% godišnje.
 
Decentralizacija, digitalizacija i elektrifikacija
 
Trendovi decentralizacije, digitalizacije i elektrifikacije golemi su potencijal za revoluciju (elektro)energetskog sustava. Sve veći udio obnovljivih izvora u proizvodnji električne energije i ujedno njihov utjecaj na elektroenergetski sustav postavljaju sve veće zahtjeve na ubrzani razvoj samog sustava. Istodobno, zbog sve veće decentralizirane proizvodnje električne energije (primjerice, u mnogo manjih postrojenja kao što su sunčane elektrane umjesto u jednoj velikoj termoelektrani) u neposrednoj blizini potrošača ili kod samih potrošača elektroenergetskim tvrtkama postaje teško zadovoljavati sve promjenjiviju ponudu i potražnju. Upravo stoga u prvi plan sve više dolaze pojmovi i tehnička rješenja kao što su pohrana energije, mikromreže, prilagodba potražnji i mjere energetske učinkovitosti.
 
U skladu s time razvijaju se inteligentni sustavi kojima se ostvaruje ravnoteža u tako neuravnoteženom (elektro)energetskom sustavu i omogućava učinkovito povezivanje lokalne, decentralizirane proizvodnja električne energije s lokalnom potrošnjom i pokrivanje neujednačenosti (viškova ili manjkova energije) koje su sve češće.Digitalizacija pri tome omogućava posve automatiziranu komunikaciju u realnom vremenu, a sve se više koriste i inteligentna mjerila potrošnje (tzv. pametna brojila), daljinsko upravljanje, sustavi automatizacije i platforme za optimiranje i prikupljanje i obradu velike količine podataka (tzv. big data).
 
No, i elektrifikacija mnogih područja potrošnje energije, u kojima su se do sada uglavnom koristila fosilna goriva, sve je važniji čimbenik decentralizirane proizvodnje električne energije, za što je najbolji primjer promet u kojem se zahuktava tranzicija s vozila s motorima s unutarnjim izgaranjem na električna vozila. Naime, u primjeni sve češća električna vozila, inteligentna rješenja za punjenje baterija i dizalice topline ujedno se smatraju i optimalnim rješenjima za potrošnju decentralizirano proizvedene električne energije.
 
Hibridna rješenja zahtijevaju fleksibilnost

 

Hibridni energetski sustavi podrazumijevaju energetska rješenja u kojima se kombiniraju dva ili više izvora energije ('klasična' ili obnovljiva) ili sustava za pohranu energije.Tako to mogu biti kombinacije vjetroelektrane i sunčane elektrane, hidroelektrane i sustava za pohranu energije, sunčane i elektrane na biomasu, plinske termoelektrane, sunčane elektrane i sustava za pohranu itd.
 
Hibridni energetski sustavi su jedna od vodećih novih energetskih tehnika koja u energetici postaje megatrend. Uostalom, još je 2017. svjetsko tržište rješenja za pohranu energije u odnosu na prethodnu godinu, promatrajući kapacitete za pohranu, poraslo za golemih 47%.
Pohrana energije pruža fleksibilnost pri uravnotežavanju ponude i potražnje za električnom energijom,odnosno učinkovito omogućava rješavanje problema do kojih sve češće dolazi zbog sve promjenjivije proizvodnje i potrošnje energije kao što su vršna potrošnja pa i ispadi EES-a. Uz to, poznat je pojam 'prosumer', što znači potrošača koji je ujedno i proizvođač električne energije, ali je isto tako može pohranjivati i njome trgovati. Pohrana energije takvim potrošačima u (elektro)energetskom sustavu budućnosti (mada već i današnjice!) omogućit će rješavanje problema s nepredvidivošću proizvodnje u sunčanim elektranama i vjetroelektranama koje su podložne promjenama vremenskih prilika ili pak proizvodnje u industrijskim pogonima koja se također stalno mijenja, ovisno o promjenama u potražnji na tržištu.
 
No, već danas za primjenu takvih energetskih rješenja postoji više razloga:
• snižavanje troškova ulaganja u energetska postrojenja
• zbjegavanje predimenzioniranja energetskog sustava
• dodatne prilike za ulaganje u energetsku infrastrukturu
• potpora decentraliziranoj (lokalnoj) proizvodnji električne energije
• sprječavanje nestabilnosti u elektroenergetskoj mreži
• omogućavanje što veće primjene postrojenja na obnovljive izvore (hibridni sustavi omogućavaju izravnu pohranu proizvedene energije i njezin brzi unos u EES čim je to potrebno, odnosno ekonomski opravdano)
• snižavanje pogonskih troškova
• poboljšavanje učinkovitosti energetskih postrojenja
• povećanje raspoloživosti energetskih postrojenja (hibridni sustavi povećavaju učinkovitost postrojenja i smanjuju opasnosti u slučajevima ispada iz mreže zbog problema s kvalitetom mreže)
• povećanje pouzdanosti energetskih postrojenja (hibridni sustavi skraćuju vrijeme ispada iz pogona jer pružaju stabilnost u slučaju problema s kvalitetom mreže).
 
Prednosti pohrane energije

 

U svakom slučaju, može se očekivati da će primjena hibridnih energetskih rješenja u godinama koje dolaze sve više dolaziti do izražaja, posebice u industrijskim postrojenjima i pogonima koja su veliki potrošači energije i koja sve više postaju i njezini proizvođači. Usporedno s time, može se očekivati i značajan pad cijena rješenja za pohranu energije uz istodobno povećanje kapaciteta pohrane i sve više novih, učinkovitijih i kvalitetnijih rješenja na tržištu.
 

B. L., www.energetika-net.com

U bliskoj budućnosti očekujem povezivanje načina rada elektroenergetskog i plinskog sustava

 
 
"Svi godinama očekuju konsolidaciju u dijelu opskrbe i u dijelu distribucije. Smatram da pitanje konsolidacije treba prepustiti tržištu. Ako se intervencijama, zakonodavnim ili drugim, upliće u tržišne zakonitosti to možda riješi jedan problem, ali otvori dva druga.", kaže član Upravnog vijeća HERA-e Nikola Vištica dr. sc. dipl.ing.
http://images.energetika-net.com/media/article_images/box/vistica-nikola-3-20190308105737426.jpg
Kao član Upravnog vijeća i prethodno dugogodišnji direktor plinskog sektora HERA-e kako ocjenjujete trenutačno stanje u hrvatskom plinskom gospodarstvu?
- U ovih 18-19 godina puno toga je napravljeno. Distribucija i opskrba plinom više nisu komunalne već čisto energetske djelatnosti. Razdvajanje energetskih djelatnosti je u potpunosti provedeno prema odredbama EU regulative i u skladu s hrvatskim zakonima. U plinskom sektoru imamo kvalitetan zakonodavni okvir koji daje precizna pravila igre prema kojima posluju opskrbljivači, operatori sustava i ostali energetski subjekti. Rezultat toga je značajan razvoj plinskog tržišta. To se osobito odnosi na veleprodajno tržište, a dinamike ima i na maloprodaji. Od nekadašnjih 40-ak subjekata koje su se bavili najvećim dijelom maloprodajom plina, sada imamo preko 60 licenciranih subjekata, od kojih je gotovo 50 aktivnih tvrtki, a na razini veleprodaje posluje više od 10 subjekata. Imamo razvijenu trgovinsku platformu i virtualnu točku trgovanja na kojima se svake godine trguje sa sve većim količinama plina.
 
Koji će po vama biti izazovi plinske struke u predstojećem periodu?
- Očekujem da će promjene biti sve intenzivnije, a u budućnosti će najviše biti uvjetovane zaštitom okoliša i klimatskim promjenama. Europska unija je tu vrlo angažirana, osobito obvezama prema Pariškom sporazumu i klimatskim ciljevima koji bi globalno trebali biti primijenjeni. To ima svoje posljedice i u energetici, što utječe i na plin kao energent. U bliskoj budućnosti očekujem povezivanje načina rada elektroenergetskog i plinskog sustava, koji su do sada bili odvojeni i imali odvojene planove razvoja. Na zadnjem 31. Madridskom forumu Europske komisije, na kojem se raspravljalo o internom plinskom tržištu, rečeno je da se kreće na zajednički razvoj infrastrukturnih planova za električnu energiju i plin. Također, tu je zajednički nastup prema kupcu, ponuda „bundle“ usluga, kao i veće korištenje plina u prometu. CNG i LNG su zrele tehnologije ali intenzitet njihove komercijalne primjene treba unaprijediti, posebno u Hrvatskoj. Naime, povećanje energetske učinkovitosti dovest će do pada potrošnje plina i drugih energenata, a pad potrošnje može se pametno nadomjestiti korištenjem plina u prometu u većem opsegu nego danas. To treba biti prepoznato kroz Energetsku strategiju i provedbene planove kako bi se omogućili poticaji, primjerice za teške kamione pogonjene LNG-em, po uzoru na veći broj europskih zemalja.
 
Naftaši i plinska struka smatraju da plin u EU ima budućnost iako je glavni dugoročni naglasak i dalje na dekarbonizaciji i obnovljivcima. Kakav je vaš stav?
- Očekujem značajnu ulogu plina u energetskom miksu sigurno do 2030. ali i kasnije pa čak i iza 2050. Zbog očekivane, a u nekim EU članicama i strateški zapisane zamjene ugljena s plinom u energetskim transformacijama, potrošnja plina bi se mogla i povećati. Potpuna elektrifikacija, s današnjim razvojem tehnologije, nije ekonomski isplativa, a i pitanje je koliko je tehnički provediva. Treba biti svjestan da je plin najzelenije fosilno gorivo i da su emisije ugljičnog dioksida iz plina dvostruko manje nego iz ugljena. No, ipak, plin jest fosilno gorivo i morat ćemo gledati kako da ga zamijenimo bioplinom, biometanom, vodikom, sintetičkim plinom. Koncept 'power to gas', kao najznačajniji koncept kojim se povezuje plinski i elektroenergetski sustav, je u visokoj istraživačkoj fazi, jednako kao i CCS tehnologije. O svemu tome još će biti puno govora u budućnosti, kako bi se ostvarili niskougljični ciljevi koje si postavljamo u EU. U svemu tome treba voditi računa o plinskoj infrastrukturi koja u prelasku na „dekarbonizirani plin“ ima budućnost. Primjerice, plinska skladišta šest tisuća puta su učinkovitija od bilo koje današnje tehnologije za pohranu električne energije. Plinski transportni i distribucijski sustavi mogu transportirati daleko veće količine energije nego elektroenergetski sustav. Sadašnja vrijednost kompletnog plinskog sustava, do uključivo plinskih uređaja u našim domovima, je značajna, s financijskog i tehničkog stajališta, i svakako treba osmisliti načine njegovog korištenja u budućnosti.
 
Kako ocjenjujete tržišno natjecanje u opskrbi zadnjih godina i kakva su iskustva s dosadašnjim radom Registra obračunskih mjernih mjesta?
- Mogućnost promjene opskrbljivača je najsnažniji alat u rukama kupca. No, to nije dovoljno prepoznato u energetici i zato se svi trebamo baviti osvještavanjem kupaca kako da koriste tu mogućnost. Da bi promjena mogla dobro funkcionirati, proces mora biti čim jednostavniji i zato je uložen veliki napor u daljnju optimizaciju procesa što je rezultiralo smanjenjem roka promjene opskrbljivača s 15 dana na maksimalno četiri dana, a u velikom broju slučajeva i manje. Optimizacija je postignuta uvođenjem Registra obračunskih mjernih mjesta (ROMM) čija je uloga propisana u Zakonu o tržištu plina, a detaljno definirana u Općim uvjetima opskrbe plinom. Postupak promjene opskrbljivača je pojednostavljen, a omogućen je i dogovor kupca i novog opskrbljivača o željenom datumu početka opskrbe. To znači da se postupak promjene opskrbljivača može provesti i ugovor o opskrbi plinom može sklopiti mjesecima prije početka isporuke plina od strane novog opskrbljivača. Time je osigurana izvjesnost za kupca plina, ali i pojednostavljeno poslovanje opskrbljivaču koji može na vrijeme kupiti potrebne količine plina i zakupiti transportne i skladišne kapacitete. Uspostavom ROMM-a uklonjena je jedna od velikih barijera zbog koje su promjene opskrbljivača bile prekidane, a to su pogrešno uneseni podaci o kupcu kod podnošenja zahtjeva za promjenu. ROMM je, prema odredbama zakona, razvio i vodi HROTE, a u primjeni je od listopada 2018. Unošenje i ažuriranje podataka o OMM je obveza ODS-a i opskrbljivača, a u ROMM je trenutačno upisano oko 93% OMM. Nužno je da se u ROMM upišu sva OMM tako da ni jedan kupac nema poteškoća kod promjene opskrbljivača, a naročito zbog planirane nove uloge ROMM-a u raspodjeli količina plina isporučenih u distribucijske sustave po opskrbljivačima i bilančnim skupinama. Prema podacima koje su u registar upisali ODS-ovi, imamo oko 598.000 zaštićenih kupaca, te oko 300 ugroženih kupaca. Već u prva tri mjeseca primjene vidljiva su poboljšanja, konkretno broj prekida promjene opskrbljivača smanjen s cca. 60% na cca. 40%. To pokazuje da sustav dobro funkcionira. Provjera podataka upisanih u ROMM se svakodnevno obavlja jer je projekt još uvijek u inicijalnoj fazi njegova razvoja koja je za svaki projekt, a naročito ovako složeni, u početku dosta osjetljiva i potrebno ju je pažljivo pratiti.
 
Prema zakonu i važećoj metodologiji proveli ste odabir opskrbljivača na veleprodajnom tržištu plina, ulogu koja će biti aktualna do proljeća 2021. Distribucija/opskrba plinom vrlo je fragmentirana i po mnogima nespremna za ono što će se dogoditi već iduće godine kad kreće natječaj za javnu uslugu. Hoće li taj natječaj dovesti do konsolidacije opskrbe u nekoliko većih igrača?
- Republika Hrvatska provodi usklađenje zakonske i podzakonske regulative s regulativom EU još od 2001. Tržišno formiranje cijena, pravo pristupa treće strane plinskom sustavu, liberalizacija i deregulacija su temelji EU regulative. Tržište plina u RH potpuno je liberalizirano još 2008. godine. Dakle, svim kupcima plina otvoren je pristup tržištu. Od 2011. godine, hrvatsko tržište plina se i praktički deregulira, tako da već nekoliko godina veći dio kupaca na hrvatskom tržištu kupuje plin na tržišnim osnovama (oko 75% ukupne potrošnje). Sustav propisan važećim zakonom je fleksibilan - svaki kupac koji ima pravo na javnu uslugu može odlučiti da li će je koristiti, a opskrbljivač u obvezi javne usluge može odlučiti hoće li kupovati plin od OVT-a ili nekog drugog trgovca na veleprodajnom tržištu. Opskrbljivač u obvezi javne usluge može otkazati obvezu, a način odabira novog opskrbljivača propisan je zakonom. HERA je već dva puta provela natječaje za OVT i zajamčenog opskrbljivača tako da je ekipirana i dovoljno iskusna za provođenje natječaja za opskrbljivača u obvezi javne usluge. Siguran sam da će regulatorna agencija na vrijeme pokrenuti potrebne aktivnosti kako bi prema odredbama zakona provela transparentan javni natječaj i odabrala opskrbljivače u obvezi javne usluge do kraja 2020. Nitko na tržištu neće imati nepoznanica. Naravno da ne mogu prejudicirati rezultate natječaja i prognozirati da li će doći do konsolidacije opskrbljivača plinom. Svi godinama očekuju konsolidaciju u dijelu opskrbe i u dijelu distribucije. Smatram da pitanje konsolidacije treba prepustiti tržištu. Ako se intervencijama, zakonodavnim ili drugim, upliće u tržišne zakonitosti to možda riješi jedan problem, ali otvori dva druga. Svjedoci smo vlasničkih preuzimanja u posljednje vrijeme, koja bi trebala dovesti i do okrupnjavanja energetskih subjekata, što je potvrda da tržište postiže ciljeve koji se zakonodavnim intervencijama u proteklim godinama nisu uspjeli ostvariti. Zato sve treba prepustiti tržištu, a to je najveća korist za kupce jer sigurno će se na natječaju biti odabran onaj tko će omogućiti najbolje uvjete i kvalitetu opskrbe.
 
Od 1. listopada kreće novi sustav raspodjele količina plina čime bi se trebao riješiti problem standardnih profila potrošnje, a uskoro počinje testni period. Kakva su očekivanja?
- Rad na izradi standardnih profila potrošnje je dugotrajan i zahtjevan. Pod standardnim profilima se smatraju matematički opisane karakteristike potrošnje za grupe kupaca sa sličnim navikama korištenja plina. Da bi se profili mogli napraviti potrebno je prvo kategorizirati kupce, odrediti reprezentativni uzorak, i kod tih kupaca postaviti dnevno ili satno mjerenje i mjeriti potrošnju određeno razdoblje, barem godinu dana. Na osnovu tog mjerenja stvaraju se standardni profili. Obveza izrade standardnih profila potrošnje je na ODS-ovima još od 2009. godine, ali, nažalost, nije primijećen značajan napredak. S ciljem uspostave kvalitetnijih i transparentnih tržišnih odnosa HERA je naručila od konzultanta pripremu standardnih profila potrošnje. S obzirom da nisu postojala mjerenja po karakterističnim grupama kupaca, konzultant je 2017. izradio jedinstveni standardni profil potrošnje, odnosno jedan profil za sve kategorije kupaca za različita distribucijska područja. HERA je, prema odredbama EU mrežnog kodeksa za uravnoteženje, kao predviđajuću stranu odredila Plinacro. S ciljem izrade predviđanja potrošnje dan unaprijed, te unapređenja postojećeg modela raspodijele, Plinacro je formirao koordinacijsko tijelo u koje je za sada uključio nekoliko operatora distribucijskog sustava. Koordinacijsko tijelo, koje o svom radu redovito izvještava HERA-u, analiziralo je primjenjivost jedinstvenog standardnog profila, te zaključilo da se može koristiti sa zadovoljavajućom točnošću za prognoziranje potrošnje za naredni dan za svako od distribucijskih područja. U dijelu raspodijele, koordinacijsko tijelo je predložilo unaprjeđenje koje bi trebalo otkloniti neke nedostatke postojećeg modela (različit pristup za inicijalne alokacije koje se provode svaki dan i konačne alokacije koja se provodi po isteku mjeseca, različit pristup za OVT-a, ...). Raspodjela bi se po predloženom modelu provodila automatizirano kroz HROTE IT sustav s ROMM-om kao bazom. Predloženo unaprjeđenje modela bi trebalo smanjiti opterećenje za ODS-ove, koji prema postojećem modelu moraju mjesečno očitati sve kupce koji ne koriste javnu uslugu opskrbe plinom i provoditi raspodijele. Model se već testira na tri ODS-a, od početka travnja planira se testiranje na svim ODS-ima, a od početka listopada komercijalna primjena. Testiranje je potrebno provesti kvalitetno jer je riječ o komercijalno vrlo osjetljivom poslu.
 
Obvezne energetske uštede zadaju prilično muke opskrbljivačima koji već ove godine moraju provesti mjere ili platiti penale. Kakva je uloga HERA-e kad je riječ o obveznim uštedama energije u javnoj usluzi?
- Obveza povećanja energetske učinkovitosti je obveza svake članice EU. HERA ne kreira model povećanja energetske učinkovitosti, a do sada je, na traženje ministarstva, dala mišljenje na izmjene i dopune Zakona o energetskoj učinkovitosti i podzakonskih akata koji su bili u javnoj raspravi. Naime, Agencija prema odredbama zakona o regulaciji daje mišljenja na prijedloge propisa za koje je ovlaštena zakonima kojima se uređuje energetski sektor. Naravno da HERA prati razvoj modela naročito u dijelu obveznih ušteda koje su obveze opskrbljivača energijom, pa samim tim i opskrbljivača u obvezi javne usluge opskrbe plinom kojima do 2021. određuje opravdanu maržu.
 
Koji novi propisi u djelatnosti plina su u pripremi ove godine?
- Paket podzakonskih propisa iz područja plina, naročito nakon zadnjih izmjena sredinom prošle godine je kvalitetno uređen, što prema našim informacijama smatraju i energetski subjekti. Naravno da prostora za daljnja unaprjeđenja uvijek ima pa ako se ovaj unaprijeđeni model sustava raspodjela količina plina pokaže primjenjivim, može se očekivati izmjena i dopuna Mrežnih pravila distribucijskog sustava, Mrežnih pravila transportnog sustava i Pravila o organizaciji tržišta plina. U Mrežnim pravilima distribucijskog sustava u diskusiji s tržišnim sudionicima priprema se unapređenje modela ovlaštenja za izvođenje priključaka i plinskih instalacija. Eventualno će se raditi tumačenja Općih uvjeta opskrbe plinom ako bude potrebno pojasniti neke postupke.
 
Ove jeseni Europska komisija predstavlja novi paket propisa u plinu. Što se očekuje? 
- Komisija je najavila da ide s paketom, ali mislim da će to biti aktualno 2020. u novom sazivu Europskog parlamenta i Komisije. Pripreme već traju. Komisija sada naručuje veći broj studija na kojima će se bazirati „Gas package“ koji će imati tri tematska dijela. Neće biti 'zrcaljenja' po principu da se elektro-direktive prebacuju u plin, što je dobro jer ipak su to dva sustava sa svojim specifičnostima. Implementirat će se dio odredbi koje su se usuglasile kod rada na paketu „Clean Energy for All Europeans“ a koje su primjenjive i u plinu kao što je unaprjeđenje sustava naplate i promjene opskrbljivača. Drugi dio je unaprjeđenje cijelog sustava koje se provodi u više aspekata, od kojih su neki daljnja harmonizacija tarifa u dijelu određivanja dozvoljenog prihoda, kreiranje indikatora za poticanje ravnomjernog razvoja veleprodajnih plinskih tržišta, jer su tržišta u zapadnoj Europi daleko naprednija od onih u Istočnoj ili JI Europi, primjerice ovim bi bila obuhvaćena i danas različita praksa izdavanja dozvola. Treći dio tiče se uklanjanja barijera i pronalaska efikasnog načina za povezivanje plinskog i elektroenergetskog sustava. Dakle, možemo zaključiti da nas i u narednom razdoblju očekuje dosta novosti koje bi trebale rezultirati unaprjeđenjem tržišta na zadovoljstvo i korist krajnjih kupaca.
 

Nina Domazet, www.energetika-net.com

Veliki značaj Uljanika za grad Pulu

 
 
Značaj brodogradnje mnogima nije poznat. U ovoj krizi Uljanika, svi gledaju brodogradnju samo kroz iznose koliko  je sredstava iz državnog  proračuna  izdvojeno za jamstva i sanaciju brodogradilišta. A o brodogradnji kao industrijskoj djelatnosti, kao izvoznika, znaju veoma malo.
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/3/33/Pula_Uljanik_%284%29.jpg
Brodogradnjaje umijeće, tehnička disciplina i industrijska djelatnost vezana uz projektiranje, konstruiranje i gradnju brodova i drugih plovila. To je industrija koja proizvodi jedan od najkompleksnijih proizvoda, brod. Brodogradnja je kombinacija proizvodnje , znanosti i umjetnosti. Znanosti, jer osigurava brodu tražena svojstva kao što su brzina, čvrstoća, nepotovivost, stabilitet i slično kako bi se mogao oduprijeti često teškim uvjetima pri plovidbi. Umjetnost, jer brod mora biti estetski naočit i prepoznatljiv. Količina znanstvenih spoznaja u brodogradnji povećala se zadnjih nekoliko desetljeća na mnogim područjima kao što su hidrodinamika pa sve do teorije vjerojatnosti, koristeći ujedno iskustva i spoznaje mnogih pomoćnih grana tehničkih znanosti. Proizvodnju, jer treba sva ta znanja primjeniti  i tehnološki realizirati. Pod  brodogradnjom podrazumijeva se izgradnja i popravak raznih vrsta plovila od brodova, platformi, podmornica , teglenica do kruzera i plovećih hotela.
 
Kao industrijska djelatnost, u širem smislu podrazumijeva brodograđevnu industriju, koja osim gradnje broda, obuhvaća i proizvodnju brodske opreme, sustava brodskoga pogona i dr. Danas je brodograđevna djelatnost uglavnom vezana uz brodogradilišta, kao industrijske pogone u kojima se odvijaju gradnja i popravak brodova. Razlikuju se riječna brodogradnja ( plovila unutarnje plovidbe) i morska brodogradnja.( plovila po morima i oceanima). Zbog svoje složenosti izgradnja broda povlači za sobom više drugih industrijskih grana, tako da izgradnja broda ne zapošljava samo brodogradilišta, nego i druge industrije strojogradnju, industriju boja i lakova, crnu metalurgiju (željezare, čeličane), obojenu metalurgiju, razne kovinoprerađivačke industrije, industriju električnih strojeva i  kablova, elektroničku industriju, drvnu i drvoprerađivačku industriju, tekstilnu industriju, industriju namještaja i potrepština za ugostiteljstvo.
 
U različitim fazama izgradnja broda zapošljava veliki broj ljudi raznih struka,već prema proizvodnom ciklusu:
• Prvo je projektiranje i konstrukcija u kojoj dolazi do izražaja sva kreativnost i znanje visokoobrazovanih  zaposlenika brodograđevnog i strojarskog usmjerenja, gdje se izrađuju nacrti i druga popratna proizvodna dokumentacija.
• Zatim se na navozu postavlja kobilica i kreće izgradnja u sekcijama, koje se prethodno pripreme u predmontaži. Da ne idem u detaljniji opis proizvodnje, kada se završi trup broda, slijedi svečano porinuće sa navoza u more. Uvijek je to bio poseban događaj za cijeli grad,  kada su mogli  građani Pule slobodno ući u prostor Uljanika i prisustvovati porinuću, uz mnogobrojno zavijanje brodskih sirena. Veličanstven je to događaj,  kada  čelična grdosija sklizne sa navoza u more!
• Nakon porinuća slijedi opremanje broda, bojanje limova posebnim bojama, gdje svaka grupacija točno zna svoj posao. U završnoj fazi pred sam kraj gotovosti broda slijedi opremanje namještajom, tapeciranje, šivanje zavjesa, tepiha već prema narudžbi naručitelja.
 
Da bi se jedan takav visoko složen proizvod -brod uspio na vrijeme završiti, potrebno je znanje i umješnost mnogo ljudi, različitih obrazovnih profila. Stoga se školuje proizvodni i drugi kadar. U današnje je doba brodogradnja jedan od ključnih dijelova hrvatskoga gospodarstva i prerađivačke industrije, u sklopu kojega se proizvode, popravljaju i prerađuju brodovi i plovni objekti kao tehnološki složeni i prepoznatljivi proizvodi visoke vrijednosti, najvećim dijelom namijenjeni izvozu. Osim što ovisi o međunarodnome tržištu, brodogradnja je vezana i uz domaće industrijsko okruženje, u sklopu kojega djeluje kao pokretač razvoja lokalne i regionalne zajednice. Procjenjuje se da jedno radno mjesto u brodogradilištu stvara tri do pet radnih mjesta u pratećoj industriji. Ovisnost o međunarodnome tržištu obuhvaća niz čimbenika, poput stanja i razvoja pomorskoga prometa, stanja svjetske flote brodova, svjetske knjige narudžbi, cijena materijala, valutnih fluktuacija, tržišta nafte i plina, geopolitičkih i geostrateških odnosa, aktivnosti međunarodnih udruženja, dostupnosti kapitala, pravnih propisa vezanih uz zaštitu osoba, životinja i okoliša i sl.
 
U posljednje doba svjetsko brodograđevno tržište stagnira, ponajprije zbog međunarodne financijske krize i smanjenja broja novih narudžbi. Godine 2013. ugovorena je gradnja ukupno 3048 brodova, a 2016. svega 561 broda, dok prvi pokazatelji za 2017. upućuju na postupan oporavak tržišta. Prema knjigama narudžbi sredinom 2017. vodeće su svjetske brodograđevne zemlje bile Kina, Japan i Južna Koreja, dok je Hrvatska zauzimala peto mjesto u Europi i deveto u svijetu.
Danas hrvatska brodogradnja nedovoljno slijedi trendove automatizacije i robotizacije procesa gradnje broda, pa ima prostora za unapređenje i uvođenje novih tehnologija. Dalekoistočna brodogradilišta uspješnija su i konkurentnija cijenom i rokovima u gradnji jednostavnijih tipskih brodova, koji se uklapaju u njihov standardni proizvodni program. Složeni specijalni brodovi s velikom dodanom vrijednosti šansa su za hrvatsku brodogradnju koja raspolaže velikim akumuliranim znanjem i iskustvom u njihovoj gradnji, te se domaća brodogradilišta intenzivno nastoje okrenuti takvim poslovima.
Sredinom 2010-ih u Hrvatskoj je djelovalo 371 malo, srednje i veliko brodogradilište. Zapošljavala su oko 20 000 radnika i ostvarivala prihod od približno 1,3 milijuna dolara godišnje. Gotovo dvije trećine toga prihoda ostvarene su izvoznim aktivnostima brodogradnje koje su obuhvaćale 15% izvoznih aktivnosti cjelokupnoga hrvatskog gospodarstva. Doprinos brodogradnje bruto domaćem proizvodu bio je 0,8−1,8%.
 
Brodogradilište Uljanik u Puli
 
Uljanik je osnovan 1856. godine u pomno odabranom Puljskom zaljevu kao glavna ratna luka i pomorska baza Austro-Ugarske Monarhije. Kamen temeljac položila je carica Elizabeta 9. prosinca i taj se datum obilježava kao obljetnica brodogradilišta Uljanik, jednog od najstarijih u svijetu. Gotovo dvije godine nakon polaganja kamena temeljca - 5. listopada 1858. - prvi brod Kaiser istisnine 5.194 tona porinut je s navoza na otoku Uljanik. Od početka 1860-ih, kada je Arsenal opremljen, radnici osposobljeni, a gradnja brodova uhodana, do kraja I. svj. rata u Puli je za potrebe austrougarske mornarice izgrađeno više od 80 različitih modernih, pa i vrlo velikih ratnih brodova torpiljarki, topovnjača, korveta, fregata, oklopnjača, krstarica, ratnih bojnih brodova, podmornica, transportnih i specijalnih brodova, U tom je razdoblju brodogradilište znatno razvijeno, a Pula je postala glavno pomorsko središte ratne mornarice, s gotovo 60 000 stanovnika.
 
Osim ratne luke i brodogradilišta, od 1885. u Puli je djelovao i Mornaričko-tehnički odbor (K. u. k. Marine-technisches Komitee – Carski i kraljevski mornaričko-tehnički odbor) kao znanstveno-tehnička ustanova Mornaričkoga odsjeka pri ministarstvu rata u Beču za pitanja brodogradnje, strojarstva, tehnologije, elektrotehnike, hidrografije, navigacije i topništva. Ta je ustanova pružala stručnu potporu izgradnji ratne flote, a bila je oslonjena na znanstvenu i stručnu → Mornaričku knjižnicu i → Hidrografski zavod, koji su djelovali u Puli od 1866., odn. 1869., te → Mornaričku akademiju, premještenu iz Trsta u Rijeku 1857. Među pedesetak inženjera strojarstva, brodogradnje i elektrotehnike, u pulskom su Mornaričko-tehničkom odboru djelovala i dva najvažnija projektanta austrougarskih ratnih brodova → Siegfried Popperi → Franz Pitzinger.
 
R. Grubišić: Časopis Brodogradnja – 60 godina 
 
U Puli,brodogradilište na otoku Uljaniku od 1947.  a 1949. pripojen mu je i kopneni dio, dotadašnji Pomorski arsenal. Pod središnjom upravom najviše su se radili popravci brodova. Od poslovnog osamostaljenja brodogradilište se okrenulo realizaciji ambicioznih razvojnih planova te postupno transformiralo u brodograđevnu industriju za gradnju najvećih i najsloženijih brodova. Uljanik je 1952. počeo graditi obalne putničke brodove za Jadransku linijsku plovidbu (→ Jadrolinija) To su bili tzv pjesnici i gradovi (Vladimir Nazor, Osijek) Godine 1953. otkupio je licencu za brodske dizelske motore Burmeister & Wain, pokrenuo je i proizvodnju električnih uređaja i opreme, pa je 1956. porinut teretni brod s prvim dizelskim motorom i prvom električnom razvodnom pločom vlastite proizvodnje. Uskoro se okrenuo izgradnji teretnih brodova za inozemne naručitelje.
1962. godine izgrađen je putničko-teretni brod Anna Nery, za oko 500 putnika u kabinama za Brazilskog naručitelja, a 1965.godine poznati putničko-teretni brod Dalmacija za  217 putnika u kabinama, za domaćeg brodara  Jadroliniju iz Rijeke. U 1970-ima Uljanik je prihvatio tehnologiju izgradnje vrlo velikih brodova iz dvaju dijelova. To su bili brodovi za Norveškog naručitelja Berge- Istra. Berge- Vanga i Berge .Brioni. A  na pr. 1975. izgrađen najveći brod u povijesti hrvatske brodogradnje, tanker Kanchenjunga duljine 335 m.
Krajem šezdesetih uslijedila je nova faza razvoja izgradnjom mamut brodova i primjenom tehnologije gradnje trupa u dva dijela i njihovim spajanjem u plovnom stanju. Bili su to ogromni tankeri i brodovi za prijevoz rudače i nafte nosivosti do 270.000 tona. U razdoblju od 1972. do 1976. godine Uljanik je izgradio 11 mamut brodova.
U svojoj dugoj povijesti do danas Uljanik je gradio sve vrste brodova za kupce širom svijeta. Danas se Uljanik usredotočuje na izgradnju visokosofisticiranih plovila kao što su jaružala, radne platforme, brodovi za prijevoz žive stoke i RORO brodovi. Godine 2016. Uljanik je ušao u svijet polarnih krstarenja ugovarajući prvi luksuzni istraživački brod u svijetu s australskom Scenic Groupom.
 
Osim Uljanika, u Puli je od 1948. djelovalo brodogradilište Crvena zvijezda (osnovano 1905. pod nazivom Cantieri navali Pola), od 1974. u sastavu poduzeća Tehnomont (Tehnomont – brodogradilište Pula). Isprva se bavilo izgradnjom i popravkom drvenih brodova, a potom i manjih čeličnih brodova i sada plastičnih. U potpunosti je privatizirano.
 
Značaj Uljanika za razvoj grada Pule
 
Uljanik je iz fondova za stambenu izgradnju izgradio nova naselja stambenih zgrada sa oko 2000 stanova. Preko Stambene zadruge Uljanik osnovane 1983. godine izgrađena su cijela naselja privatnih u nizu i samostojećih obiteljskih kuća.
 
Prema Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, NN 43/1992, sredstva od prodaje stanova u vlasništvu poduzeća, raspoređuju se
Članak 29.
Novac ostvaren prodajom stanova koje prodaju poduzeća ili druge pravne osobe, osim općine, odnosno grada, koristi se:
- 20% za dodjelu nepovratne pripomoći za otplatu kamata stambenih kredita i za kreditiranje pod povoljnim uvjetima pribavljanja stanova za potrebe svojih radnika;
- 30% za izgradnju i popravak građevinskih objekata srušenih ili oštećenih u oružanoj agresiji;
- 35% za izvršavanje programa općina, odnosno grada iz članka 27. ovoga Zakona;
- 15% prema odluci prodavatelja.
Prema tom Zakonu , Uljanik je osnovao poduzeće za upravljanje stanbeno-poslovnim zgradama.
 
Pored stambene izgradnje Uljanik je ulagao i u sportske objekte, Sportski centar Veruda, Sportska lučica Bunarina i otok Verudica.
Monografija Uljanik, tisak Turistkomerc, Zagreb, Josip Iskra
Razlozi krize u Uljaniku
1. Prvi i osnovni razlog je politička odluka IDS-a odnosno njegovog tadašnjeg predsjednika i župana Istarske županije , o osnivanju poduzeća Brijuni.Rivijera, koje bi spojilo obalni pojas od Bala , do Muzila uključivši, bivše vojne objekte i cijeli pulski zaljev. Naravno da je toj Jakovčićevoj viziji pretvaranja Pule u Monte Carlo, smetalo Brodogradilište Uljanik u Pulskom zaljevu. Ivan Jakovčić je tada izjavio da je " Uljanik šaka u oko turizmu u pulskom zaljevu"
2. Drugi razlog je fiktivna privatizacija u kojoj su radnici imali 47% dionica, ali se nesposobnošću  i inertnošću Sindikata nisu  organizirali i  i osnovali  Udrugu malih dioničara, kojom bi mogli utjecati na donošenje odluka o poslovanju u Nadzornom odboru.
3. Uljanik Plovidba posebna je nemoralna priča uljanikovih menadžera.
„Uljanik Grupa“ osnovala je tvrtku „Uljanik plovidbu“ 1. rujna 1986. i pulski je brodar počeo poslovanje s tri vlastita broda (m/b Jurina, m/b Franina i m/b Učka). „Uljanik plovidba“ je u 100%-om vlasništvu „Uljanik Grupe“, odnosno tada „SOUR-a Uljanik“, svog osnivača.
U razdoblju od 1994. do 2000. provedena je privatizacija „Uljanik plovidbe“ i tvrtka je od tada do danas u 100%-tnom vlasništvu nekolicine odabranih dogovorom IDS-a i uprave Uljanika. Zanimljivo da u procesu privatizacije dionice nisu smjele kupovati pravne osobe?
„Uljanik plovidba“ bila je od samog početka namijenjena akcijskoj grupi o nekolicini odabranih po komitetsko-srpskom ključu, tj. po partijskom standardu podobnosti. Nakon izvršene „pretvorbe“ njihovi vlasnički udjeli izgledaju ovako: Dragutin Pavletić ima lavovski dio od 55,75% dionica, a onda u približnim postocima slijede Darko Šorc, 5,87%, Karlo Radolović, 4,98%, Igor Budisavljević, 4,86%…. „Uljanik Grupa“ je isparila. Nigdje nema u medijima sveprisutnog Danka Končara, od plemenitih Končara, ali mu je, na primjer, 19/3/2010. isplaćena dividenda u iznosu od 471 000 kn?! a Igoru Budisavljeviću, članu Uprave „Uljanik plovidbe“ i ovlaštene osobe za zastupanje, isplaćena je dividenda u iznosu od 592 000 kn. Inače Igor Budisavljević je nećak Jovanke Budisavljević.I dok „Uljanik plovidba“ daje bogate dividente svojim vlasnicima, plaće pomorcima na njihovim brodovima kasne do godinu dana!”
Jedna od mogućnosti da Uljanik Grupa prevlada krizu je da proda dio svoje imovine; spomenutih devet brodova za spas prodaja je neminovna, a pravnu zavrzlamu oko stvarnog vlasništva i kako su „odabranici“ došli do udjela u „Uljanik plovidbi“ mora riješiti DORH, a onda slijedom događaja policija.
4. Nesposobno poslovodstvo je slijedeći razlog!
Dok je predsjednik uprave Uljanika bio Karlo Radolović , Uljanik je sve Scile i Haridbe u poslovanju savladavao i uvijek se uspjevao konsolidirati. Karlo Radolović bio je uspješan direktor i čovjek koji se brinuo za radnike i radnička prava,  nekako je uspjevao uspješno odolijevati političkim pritiscima. Kada je nakon što je 26 godina na mjestu  predsjednika  Uprave otišao u mirovinu, rad uprave i kvaliteta upravljanja nakon 2012. i prije 2012. bili su potpuno različiti .  Uprava je prepuštena nekim drugim ljudima i ona se nije pokazala sposobna voditi tvrtku na način koji tržište može prihvatiti.
 
Uprava je propustila provesti mjere nakon restrukturiranja i privatizacije
• promjena strukture proizvodnje koja će omogući nakon dovršetka restrukturiranja
pokrivanje svih troškova poslovanja uključujući amortizaciju i financijske obveze,
• mjere smanjivanja svih troškova i povećanja proizvodnosti rada,
• mjere u sustavu korporativnog upravljanja
• mjere koji će osigurati da očekivani povrat ulaganja bude i dostatan kako bi omogućio restrukturiranom brodogradilištu da se oslanjajući se na vlastite snage uspješno natječe na tržištu,
• mjere i promjenu poslovne politike u svim aspektima poslovanja poduzetnika kako bi se njegovi proizvodni kapaciteti i resursi usmjerili na realizaciju, smanjivanje troškova i unapređenje konkurentnosti
 
Jednaka je odgovornost nesposobne  i rastrošne Uprave kao i nevoljkost  Nadzornog odbora da ih u tome spriječi. I da u Hrvatskoj funkcionira pravna država, DORH bi pretresao sve članove uprave, sve članove Nadzornog odbora, sve vlasnike dionica Plovidbe i veoma lako bi se pronašao put kojim je nestajao novac, lako je utvrditi jeli imovina stečena na zakonit način.
• Početno stanje je datum stupanja na funkciju, koju je imovinu tko posjedovao
• Tražiti uvid u sve bankovne račune preko kojih se isplaćuju zakonska primanja,
• Tražiti popis imovine uvedene u imovinske kartice na određeni dan
• Svaki višak osim nasljedstva je stečen nezakonito
• Svu nezakonito stečenu imovinu i sve bankovne račune zaplijeniti i evo sredstava za spas Uljanika. Vratiti novac od kuda je i uzet.
 
I nema tu puno mudrovanje, samo je potrebno da DORH radi svoj posao. A to je nažalost iluzorno očekivati bez političke volje vladajućih! Vladajući će radije poslati Uljanik  u likvidaciju, nego utvrđivati tko se nezakonito obogatio na njegov račun i tako legalizirati pljačku državne imovine i prelijevanje sredstava na razne privatne offshore račune.
 

Lili Benčik

Anketa

Nakon što je T. Ivić 16. VI. 2019. položio vijenac na kojem piše "Predsjednik Vlade RH Andrej Plenković herojima Sutjeske", svatko tko i dalje u HDZ-u podržava Plenkovića je izdajnik. Slažete li se?

Utorak, 18/06/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 993 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević