Get Adobe Flash player
Nikoga nisam nazivala marginalcima!

Nikoga nisam nazivala marginalcima!

Političari misle o izborima, ja kao državnica mislim o budućim...

Smišljeni napad na Predsjednicu

Smišljeni napad na Predsjednicu

Puno je nedobronamjernih koji su sudjelovali u pripremi dočeka...

Vratio se Vučić na puškomet od Gline

Vratio se Vučić na puškomet od Gline

Nakon što je Vučićeva propagandna bagra otišla u Srbiju...

Previše glume, teatralnosti, patetike...

Previše glume, teatralnosti, patetike...

Umjesto pozitivne, nad Hrvatima u Srbiji, nastavljena negativna izborna...

Hrvatska naspram Srbiji danas

Hrvatska naspram Srbiji danas

Nadam se da će se Srbi u budućnosti odreći...

  • Nikoga nisam nazivala marginalcima!

    Nikoga nisam nazivala marginalcima!

    četvrtak, 15. veljače 2018. 16:43
  • Smišljeni napad na Predsjednicu

    Smišljeni napad na Predsjednicu

    četvrtak, 15. veljače 2018. 16:36
  • Vratio se Vučić na puškomet od Gline

    Vratio se Vučić na puškomet od Gline

    četvrtak, 15. veljače 2018. 19:29
  • Previše glume, teatralnosti, patetike...

    Previše glume, teatralnosti, patetike...

    četvrtak, 15. veljače 2018. 16:32
  • Hrvatska naspram Srbiji danas

    Hrvatska naspram Srbiji danas

    srijeda, 14. veljače 2018. 12:38

Bez energane Zagreb problem s otpadom riješiti ne će

 
 
HRT- OTVORENO voditelj Mislav Togonal, gosti, bivši ministar Dobrović, iz Zagreba Mirka Jozić, komunalce HGK Cindrić, struka, znanost, udruga Anić Vučinić, Fakultet u Varaždinu. Tema –gospodarenje otpadom u Zagrebu i u RH i problem s EU-om koja nas sprema kažnjavati jer smo zaostali!
http://www.stanoinvest.hr/wp-content/uploads/2017/07/Energana-Univerzal-Vara%C5%BEdin-6.jpg
Danas je 27 godina od kada je politika u Zagrebu pokrenula rješavanje problema, osnovala gradsko poduzeće ZGO, osigurala početni novac i dala stručnjacima slobodne ruke da riješe problem. Kroz 10 godina, izrađeni su projekti, istražni radovi, edukacija, postavljen sustav oporabe glavnih komponenti otpada, burza otpada, 13 oporabišta, saniran deponij Prudinec u Jakuševcu i napravljena i započela rad spalionica opasnoga otpada PUTO , uvedena kontrola i vaganje na ulazu u deponij, napravljena drenaža i čišćenje procjednih voda i energetsko korištenje eksplozivnoga metana, oporaba građevinskoga otpada na ulazu u deponiju. I što je najvažnije početak sanacije zagađenoga vodonosnika nizvodno prema Kosnici i Črnkovcu gdje su planirana crpilišta pitke vode milijunskoga Zagreba.
 
Taj posao nije završen. I drugi dio posla nije završen jer koncept nije do kraja zaokružen, nema energetske oporabe  ostatnoga otpada od oko polovice ukupnih količina koje se ne mogu iskoristiti. Dakle nema ENERGANE na otpad koja proizvodi toplinsku i električnu energiju potrebnu Zagrebu i Hrvatskoj. Napominjem da su sve ove projekte izradili i revidirale najbolje domaće i strane firme i stručnjaci s referencama kao i Instituti i Sveučilište. Financiranje je riješeno nakon domaćih izvora, povoljnim kreditom EBRD-a u Zagrebu. Kredit je nakon 10 godina uredno vraćen naplatom po težini otpada na ulazu u deponiju Prudinec, osigurana je i naknada stanovnicima susjednoga naselja Jakuševec. Zanimljivo je da se i danas naplaćuje isti iznos građanima Zagreba kao da se kredit otplaćuje iako je otplaćen davno, a nije sitnica nego oko100milijuna kuna koje nestanu u mega proračunu.
 
Pitanje je zašto nema energane na otpad i zašto krug nije zatvoren. Pojavili su se političari, neki čudni ljudi i udruge civilnoga društvo, nevladine udruge na Vladinim i stranim izvorima financiranja koji imaju moć i pravo odlučivati hoće li se nešto kupiti ili neće ili neka druga opcija i neka druga lokacija. Velika većina tih ljudi nema tehničko obrazovanje, ili nikakvo ali su mogli utjecati na donosioce odluka. To su glasovi zastupnika naroda kako Grada tako i Države. I to su proglasili Demokracijom, vladavina naroda. To u Zagrebu rezultira zaustavljanjem Projekta ne samo Otpad nego i drugi Projekti, Energetika od nuklearnih do hidroelektrana, a nastupaju u prvi plan vjetro i solarne elektrane. To je ekološki pozitivno ali i skupo i energetski nedostatno. Tako smo došli danas u ovu situaciju u kojoj  jesmo, a krivce ne treba posebno isticati jer odgovornost izbjeći ne mogu, a moguće i Remetinec.
 
Na žalost situacija može biti i gora od sadašnje. Postoji mogućnost da novi Plan gospodarenja otpadom Zagreba i Hrvatske 2017.-2022. krene u krivo. Koncept Plana još nije napravljen, niti Strategija gospodarenja otpadom RH nova, jer postojeći Plan i postojeću Strategiju 2006., od Vlade RH, Sabora RH i na kraju od EU-a odnosno EK prihvaćeno. Bivši MOST-ov ministar Slaven Dobrović nije prihvatio i zajedno s kolegom europarlamentarcem Škrlecom, koji sjedi i bere berivo u Europskom parlamentu u Hrvatsku su donijeli kao olimpijsku baklju novu paradigmu KRUŽNA EKONOMIJA u gospodarenju otpadom. Kako se ta dva gospona i sveučilišna nastavnika do tada nisu bavili otpadom – njima je odjednom sijevnulo rješenje – otpad u Zagrebu i Hrvatskoj riješiti ćemo „zero waste“ ili nula otpada, to je i parola „zelenih“ u svijetu i Hrvatskoj, sav otpad ćemo iskoristiti, ljude zaposliti i još zaraditi.
 
To su vizionari, a njih se treba čuvati i dobro ih nadzirati. Inače tu europsku paradigmu „cirkularna ekonomija“ prije 27 godina i više smo zvali CGO, cjeloviti sustav gospodarenja otpadom o tome održali desetke međunarodnih simpozija, elaborata od; IGH, EKONERG, ELEKTROPROJEKT, IPZ, samo za razliku od vizionara koji ne znaju ili ne smiju reći, mi inženjeri smo znali što treba s ostatnim otpadom nakon oporabe, a oni i ovi u OTVORENO-m o tome šute i ne smiju izgovoriti – DA ZAGREBU TREBA ENERGANA - jer bez nje krug nije zatvoren, kao što se zatvara u 476 energana diljem Europe koja će i ubuduće po riječima potpredsjednika EK za energetiku Maroša Šefčovića 75 milijuna tona otpada umjesto na odlagališta završiti u energanama postojećim ili novim ili još najnovijim tehnologijama iskorištavanja otpada u toplinsku ili električnu energiju pomoću PLAZMA ili FUZIJE.
 

Stjepan Nikolić

Više od 50 mjeseci realnoga rasta maloprodajnoga prometa EU-a

 
 
U listopadu ove godine maloprodajni je promet EU-a (odjeljak G47) realno bio, prema kalendarski prilagođenim podacima, 0,9% (u Hrvatskoj 2,1%) veći u odnosu na listopad 2016. godine.Iako je riječ o vrlo sporoj dinamici rasta, potrebno je istaknuti da se u listopadu već petu godinu uzastopce (promatrajući samo taj mjesec) bilježi godišnji rast te da je ovogodišnja razina realnog prometa u listopadu najveća u odnosu na listopade u posljednjih petnaestak godina (koliko su dostupni podaci).
https://ak6.picdn.net/shutterstock/videos/15580696/thumb/1.jpg
Godišnjim rastom u ovogodišnjem listopadu nastavljen je trend godišnjega rasta koji kontinuirano traje od kolovoza 2013. godine, što je djelomično rezultat povoljnijega trenda na tržištu rada te kretanja potrošačkoga optimizma koji je, iako i dalje negativan, bio znatno povoljniji u odnosu na prethodno razdoblje (2008. – 2013.). Godišnji rast prometa u ovogodišnjem promatranome mjesecu na razini EU strukturno je rezultat povećanja u 16 od 23 zemlje EU, za koje su podaci dostupni (podaci za Češku, Grčku, Italiju, Cipar i Nizozemsku nisu dostupni). U Belgiji (-2,1%), Danskoj (-1,2%), Španjolskoj (-1%), Luksemburgu (-26,7%, promet jedne velike internetske kompanije od srpnja ove godine drugačije se bilježi), Austriji (-2,2%) i UK (-0,1%) zabilježen je pad realnoga prometa.
 
Najbrža dinamika realnoga godišnjeg rasta ponovno je zabilježena u Rumunjskoj (12,6%), gdje su porezne reforme (snižavanje PDV-a), još od prošle godine, pozitivno utjecale na kretanja maloprodajnoga prometa, a posljedično i na kretanja osobne potrošnje te BDP-a. U prvih deset mjeseci ove godine maloprodajni je promet EU (G47) u prosjeku bio, prema kalendarski prilagođenim podacima, 2,6% (u Hrvatskoj 4,2%) veći u odnosu na isto razdoblje 2016. godine, odnosno 7,2% veći (u Hrvatskoj manji za 3,4%) u odnosu na isto razdoblje 2008. godine. Ovogodišnja dinamika rasta maloprodajnoga prometa koji ostvaruju hrvatski poduzetnici kojima je trgovina na malo pretežita djelatnost brža je u odnosu na prošlogodišnju (4,2% u odnosu na 1,9%), na što je djelomično utjecalo povoljnije pouzdanje potrošača, nova porezna reforma (koja je imala pozitivan utjecaj na povećanja kupovne moći) i rekordna turistička sezona.
 
Nastavi li se trenutna dinamika rasta (4,2%) realnoga prometa poduzetnika kojima je pretežita djelatnost registrirana u odjeljku G47, razina tog prometa bi već sljedeće godine mogla biti veća u odnosu na onu iz 2008. godine. (a.f.)

Hrvatska je vlada činila sve kako bi obrazloženje sada već pravomoćne odluke ostalo tajno

 
 
Arbitražni sud UN-a jasno je dao do znanja kako (je) Hrvatska u stvari vodi(o) montirani proces protiv MOL-ova čelnika Zsolta Hernádija. Stoga su naftna kompanija i mađarska vlada pokrenule unakrsni napad na Hrvatsku na području gospodarske diplomacije. Hrvatska vlada je željela da arbitražni sud u Ženevi koji djeluje pod okriljem UN-a (UNCITRAL) izrekne da je MOL prije osam godina upravljačka prava u hrvatskoj naftnoj kompaniji INA-i stekao korupcijom, da je protuzakonito zaposjeo vodeće položaje u kompaniji, te da potom nije izvršio obveze preuzete ugovorom u pogledu moderniziranja rafinerija. U prosincu prošle godine donesena je presuda, mađarska multinacionalna kompanija pobijedila je državu tužiteljicu, hrvatska je vlada međutim činila sve kako bi obrazloženje sada već pravomoćne odluke ostalo tajno. U Hrvatskoj naime još nije zaključen kazneni postupak u slučaju MOL-INA, išaran obnavljanjima i obustavama postupka, u kojem se radi o glavi bivšega premijera Ive Sanadera i MOL-ova šefa Zsolta Hernádija.
http://valasz.hu/data/cikk/12/6373/cikk_126373/Hernadi_Zsolt1200.jpg
Mađarska je strana konstantno sugerirala kako je ona suglasna objavom teksta ženevske odluke, no Hrvati su bili nepokolebljivi. MOL je, među ostalima, i iz toga razloga odlučio presudu nostrificirati i u Sjedinjenim Državama. Tako je, naime, na portalu američkoga suda koji je postupao u tom pitanju automatski objavljen dokument UNCITRAL-a na engleskom jeziku. Što su ovih dana „otkrili“ i hrvatski mediji, te su tako zemlja i svijet uspjeli saznati kako prema mišljenju međunarodnoga tijela u postupku vođenom pred domaćim pravosuđem protiv Sanadera zbog korupcije Zagreb nije uspio dokazati da je optuženik primio mito od Hernádija, krunski svjedok nije bio vjerodostojan, državno odvjetništvo je fabriciralo dokaze, a sud je presudio pristrano. Osim toga, arbitražni sud u Ženevi obvezao je hrvatsku državu da nadoknadi pet milijardi forinti što je MOL potrošio za odvjetnike i stručnjake. (Po mišljenju međunarodnih stručnjaka, i u ubiranju tog iznosa pomoći će arbitražna odluka nostrificirana u Americi.)
 
Međutim, presuda UN-ova tijela i od toga je teža. Riječ je o dokumentu koji svjedoči o određenom vremenu, budući da dokazuje kako je Hrvatska koja navodno funkcionira u okvirima zapadnoga pravnog sustava 21. stoljeća protiv najveće mađarske kompanije i Hernádija – tobože vođena nacionalnim interesima – pokrenula montirani proces čije temelje možemo zahvaliti bivšemu glavnom državnom tužitelju Staljina, Andreju Višinskom. Inače, Hrvati su uspjeli izlobirati i da se čelnik MOL-a jedno vrijeme nađe na Interpolovoj tjeralici.
 
Ali zašto je Zagreb napao MOL, koji je ranije tretiran bratski i koji je kao najveći inozemni investitor u zemlji uživao javno poštovanje? Dakle, prije hrvatskih izbora 2011. godine svaka politička snaga bila je zainteresirana da se konačno riješi bivšega premijera Ive Sanadera (čak i njegova vlastita stranka, HDZ). U Hrvatskoj je INA prava ikona, s obzirom da je kompanija za vrijeme konflikta na području bivše Jugoslavije odano podupirala one koji su oružjem branili domovinu. Osim toga, i težina kompanije u hrvatskom gospodarstvu je tolika kao u mađarskoj zajednička težina OTP-a i MOL-a, te se stoga težnje k njenu povratu smatraju nacionalnim podvigom.
 
Inače, 2003. godine jedva je bilo onih koje je smetalo što je budimpeštanski naftni div stekao četvrtinu koncerna INA, a nije izazvalo paniku ni kada je društvo pod vodstvom Hernádija 2008. godine svoj poslovni udjel povećao na 47 posto. Kritiku je izazvao akt kojim se Sanaderova vlada u siječnju 2009. obvezala da će upravljačka prava u INA-i prepustiti Mađarima – iako MOL nije imao poslovni udjel veći od 50 posto. Navodno je bivšega premijera upravo zbog te „usluge“ trebalo korumpirati s deset milijuna eura (preko švicarskih i ciparskih posrednika).
 
Međutim, redoslijed povijesnih činjenica i događaja već na prvi pogled opovrgava priču o podmićivanju. S jedne strane, INA se 2008-2009. godine zbog svjetske gospodarske krize našla u dramatičnom položaju, a MOL je upravljačka prava tražio kako bi mogao spasiti kompaniju od socijalne katastrofe (Hernádijevi su mjesecima jednostrano isplaćivali plaće zaposlenicima). Osim toga, Sanader nikada ni jednu odluku nije donio sam; njegovi odvjetnici su dokazali da su se svojedobno kako vlada tako i tijela vladajuće strane zauzela za prepuštanje upravljačkih prava. Također nije nebitno da, dok se o upravljačkim pravima odlučilo u siječnju 2009. godine, navodni novac isplaćen kao mito, svrha kojega je bila podmazati posao, tek je godinu dana kasnije stigao do Roberta Ježića, Sanaderu bliskog biznismena, kasnijega „krunskog svjedoka“ „korupcije“. Hrvatska istražna tijela su osim njegova svjedočenja kao dokaz mogli podastrti jedino činjenicu da se Hernádi više puta sastao sa Sanaderom. Tako su se jednom sreli u luksuznom restoranu Marcellino gdje je industrijskom kamerom snimljen razgovor – ali sve se to dogodilo u jesen 2009. godine, mjesecima nakon Sanaderova odlaska s dužnosti premijera.
 
Što se treba znati o već spominjanom Ježiću? Uglavnom da je protiv njega pokrenut kazneni postupak u drugim slučajevima, te je on postao „krunskim svjedokom“ isključivo kako bi nagodbom s državnim odvjetništvom kupio svoju slobodu. On je ujedno i najpristraniji akter u igri oko MOL-a: naime, njegovu je petrokemijsku tvrtku Dioki upravo „dolazak“ Mađara spriječio kako bi kasnije špekulirao na račun INA-e, te je tako kasnije postao najvećim dužnikom kompanije. Vezano uz njega arbitražni sud u Ženevi postavio je nekoliko retoričkih pitanja: „Zašto bi MOL dao suglasnost da se u ovoj priči iskoristi gospodina Ježića kada je znao da je on bio u sporu s INA-om zbog Diokijevih masla? Zašto bi se MOL, međunarodno aktivna kompanija s ogromnim prihodima i rashodima, izložio opasnosti da Ježić stekne saznanja o nekom njegovom protuzakonitom poslu?“
 
Prema hrvatskim montiranim optužbama je, dakle, MOL posredstvom najvećega dužnika INA-e (to jest svog ljutog neprijatelja) želio podmititi Sanadera, mjesecima nakon što je ispunjeno ono što je bio cilj navodne korupcije, to jest stjecanje upravljačkih prava. Takvo što postoji samo u priči, no zagrebačka tijela i javnost ipak je godinama okupirala ta priča. Ustvari se vjerojatno dogodilo da je Ježić, svojedobno Sanaderov dužnik, nadajući se u postizanje nagodbe s tužiteljstvom, skinuo s police dokaze o seriji prošlih transakcija u kojima su na strani pošiljatelja stajale dvije ciparske tvrtke, a na strani primatelja njegova vlastita tvrtka u Švicarskoj. Danas već znamo kako su ciparske kompanije bile u vlasništvu ruskoga naftnog oligarha Mihaila Gučerjeva, koji je Ježiću platio za lobiranje u Hrvatskoj – neovisno o slučaju MOL-INA.
 
Poslije ženevske presude za sudbonosni taktički korak nije se odlučila samo kompanija pod Hernádijevim vodstvom – npr. onime što smo već ranije naveli, tj. nostrificiranjem arbitražne presude u Americi – nego i mađarska vlada ka suvlasnik MOL-a. Ministarstvo vanjskih poslova nedavno je priopćilo kako Mađarska ne podupire ulazak Hrvatske u OECD. Lopta se nalazi na hrvatskoj strani igrališta…
 

András Bódis, Heti Válas

Anketa

Izjavom da je ona autor "lex Agrokora", koga štiti Martina Dalić?

Četvrtak, 22/02/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1156 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević