Get Adobe Flash player
Kako je jedan obijač postao šef stranke?

Kako je jedan obijač postao šef stranke?

Politički fušerizam i poltronstvo kao ključ...

Druga strana Sandrina petoga zlata

Druga strana Sandrina petoga zlata

Nakon pobjede u Berlinu najbolja svjetska diskašica ponovila...

Jakovčić obmanjuje i manipulira!

Jakovčić obmanjuje i manipulira!

Thompson je pjevao u Areni 1999. godine pjesmu Lijepa li si, a bogami i...

Nema razlike između Hitlera i Vučića

Nema razlike između Hitlera i Vučića

Hitler je htio svijet bez Židova, a Vučić je učinio Srbiju bez Hrvata,...

Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

Djeca hrvatskih Srba u školi moraju učiti hrvatsku, a ne srpsku...

  • Kako je jedan obijač postao šef stranke?

    Kako je jedan obijač postao šef stranke?

    utorak, 14. kolovoza 2018. 15:51
  • Druga strana Sandrina petoga zlata

    Druga strana Sandrina petoga zlata

    četvrtak, 16. kolovoza 2018. 16:48
  • Jakovčić obmanjuje i manipulira!

    Jakovčić obmanjuje i manipulira!

    četvrtak, 16. kolovoza 2018. 16:44
  • Nema razlike između Hitlera i Vučića

    Nema razlike između Hitlera i Vučića

    utorak, 14. kolovoza 2018. 17:12
  • Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

    Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

    četvrtak, 16. kolovoza 2018. 16:40

Litij i kobalt su ključne komponente proizvoda suvremene visoke tehnologije

 
 
Svjetske rezerve litija bi trebale biti dostatne za zadovoljenje potražnje, ali to traži značajno povećanje proizvodnje pa i više od deset puta u odnosu na danas. Do 2050. samo za baterije trebat će dva puta više kobalta od sada poznatih svjetskih rezervi i zato treba intenzivno raditi na alternativama u proizvodnji baterija.
http://source.co.zw/wp-content/uploads/2017/12/e38bb41c4a473736ea0267a2527a12630479b38b4ef12e6d243d9f572a4daf8e-795x400.jpg
Litij i kobalt su ključne komponente proizvoda suvremene visoke tehnologije, među kojima su svakako litij-ionske baterije koje imaju široku i važnu primjenu u današnjem svijetu. Između ostalog, na njima se zasniva i razvoj važnih industrija poput automobilske (električni i hibridni auti), telekomunikacijske industrije, vojne industrije ili industrije obnovljive energije. Litij je relativno rijedak metal, ali je geografski rasprostranjen u svijetu. Najveća ležišta rude litija su u Čileu, Kanadi, Francuskoj, Njemačkoj i SAD-u. Kobalt je metal koji se iznimno nalazi u čistom obliku, većinom se nalazi u mnogim drugim rudama, ali su njegove količine zapravo vrlo male tako da je i on rijedak. Dokazane svjetske rezerve kobalta iznose oko 25 milijuna tona i najveća nalazišta kobalta nalaze se u Demokratskoj Republici Kongo i Zambiji, gdje se on javlja zajedno s bakrom, a osim toga kobalta u većim količinama ima i u Kanadi, Maroku, Kubi, Rusiji, Australiji i SAD-u. 
 
Njemački znanstvenici C. Vaalma, D. Buchholz, M. Weil i S. Passerini sa svojim suradnicima s njemačkog instituta Helmholtz Institute Ulm (HIU) i istraživačkog sveučilišta Karlsruhe Institute of Technology (KIT) zajednički upozoravaju da bi, ako se nastavi sadašnja razina potražnje za tim metalima, do 2050. moglo doći do nestašice oba navedena metala, ali zbog različitih razloga. Prema njima, rizik za buduću proizvodnju litija vezan je više uz geografsku rasprostranjenost nalazišta i proizvodnje litija, a manje uz veličinu njegovih rezervi. U njihovim prognostičkim scenarijima, svjetske rezerve litija bi trebale biti dostatne za zadovoljenje potražnje, ali će zadovoljavanje povećane potražnje zahtijevati i značajno povećanje proizvodnje litija, moguće i više od deset puta u odnosu na današnju proizvodnju. Pitanje je koliko će to biti moguće na danas postojećim proizvodnim lokacijama. S druge strane, prognoze za potrošnju i proizvodnju kobalta ukazuju na neke druge probleme. Veće korištenje postojećih nikal-kobaltnih katodnih smjesa dovest će do visoke potrošnje kobalta u industriji baterija. Već sada proizvodnja baterija čini 50% ukupne potrošnje kobalta. Ako se uzme u obzir predviđen rast proizvodnje velikih baterija potrebnih za vozila i malih baterija za razne mobilne uređaje, izlazi da će do 2050. samo za baterije trebati dva puta više kobalta od sada poznatih svjetskih rezervi. Stoga se ubuduće mogu očekivati ozbiljne poteškoće u zadovoljavanju potražnje za litijem i kobaltom. Kod litija će usko grlo u opskrbi tržišta predstavljati relativno mali broj proizvodnih lokacija koje će morati značajno povećati proizvodnju, dok će u slučaju kobalta rizik predstavljati premale rezerve. 
 
U oba slučaja zajedno sa nestašicama litija i kobalta može se očekivati i sasvim izvjesni veliki rast njihovih cijena, navode njemački znanstvenici. Nema boljeg dokaza za to od rasta cijene kobalta od više od 120% tijekom razdoblja od samo jedne godine (od 2016. do 2017.) i to samo zbog povećane tržišne potražnje. A dodatni problem stvara još i činjenica da je veliki dio postojeće proizvodnje litija i kobalta geografski koncentriran u nekoliko zemalja s većim ili manjim političkim nestabilnostima koje također mogu utjecati na izazivanje nestašice i rast njihovih cijena. Zbog izbjegavanja tih rizika povezanih s budućom opskrbom litija i kobalta nužno je razvijati inovativne tehnologije za proizvodnju novih vrsta visoko-energetskih baterija za potrebe električnih auta i drugih uređaja visoke tehnologije u kojima će litij i kobalt biti zamijenjeni drugim materijalima. U tom smislu već se radi na tehnologijama koje bi umjesto litija i kobalta dobivenih izravno iz rudnika koristile npr. reciklirane metale. U svakom slučaju, ako se žele ispuniti ambiciozni ciljevi koje je politika deklarirala vezano za klimatske promjene, kao što su oni o napuštanju konvencionalnih auta na pogon fosilnim gorivima, značajnom povećanju korištenja energije iz obnovljivih izvora, razvoju pametnih gradova i energetskih mreža i slično, nužno je koristiti novu tehnologiju za proizvodnju baterija koja bi koristila jeftine, dostupne i ne-toksične komponente. 
 
Njemački znanstvenici objavili su svoje prognostičke izračune u časopisu Nature Reviews Materials. Njihova su istraživanja usmjerena prema zamjeni litija i kobalta u proizvodnji baterija drugim elementima koji su značajno dostupniji u prirodi. Radi se o početku razvoja natrij-ionskih baterija, magnezij-ionskih baterija te nekih drugih vrsta baterija čije su komponente lako dostupne. Gledano sa strane, čini se da je to jedan od ispravnih puteva za traženje rješenja ove potencijalne krize koja je pred nama. Naravno, kad se povede rasprava hoće li uskoro nestati litija i kobalta i što će se tada dogoditi s našom tehničkom civilizacijom, vrijedi se prisjetiti već naučene lekcije s naftom. Slične prognoze su se pojavljivale i u njezinom slučaju oko ključnog pitanja je li naftni vrhunac već prošao i slijedi li nam velika nestašica nafte. Te su prognoze također bile zasnovane na valjanim i tada poznatim pokazateljima.
 
Međutim, zasigurno i zbog takvih upozorenja, razvoj tehnologije proizvodnje nafte doveo je do novih metoda koje su omogućile učinkovitije iskorištavanje postojećih naftnih polja kao i korištenje novih izvora nafte poput naftnih škriljaca i pijesaka. Takve metode, čak i uz povećani rast svjetske potrošnje nafte, za nekoliko desetljeća su ne samo otklonile strahove da će nafte nestati nego su dovele i do pada cijena nafte. Stoga se može opravdano očekivati da bi neka buduća otkrića novih rezervi litija i kobalta mogla umanjiti rizik njihovog potpunog nestanka, ali i još važnije, da će razvoj novih tehnologija omogućiti zamjenu tih metala u baterijama kao i u drugim uređajima visoke tehnologije. Uglavnom, svijet ipak neće stati ako nestane litija i kobalta! Ipak, budući da se litij osim u tehnološke svrhe koristi i kao važan lijek u medicini, za psihičke bolesti, treba se nadati će ga nakon svih proizvedenih baterija, mobitela, turbina za vjetar, raketa i slično, ostati dovoljno barem za liječenje.
 

Ivo Tokić, www.energetika-net.com

Prosječna mjesečna neto plaća po zaposlenom u pravnim osobama iznosila 6128 kuna

 
 
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, u veljači ove godine zabilježen je pad prosječne neto i bruto plaće na mjesečnoj, uz nastavak njihova rasta na godišnjoj razini. Tako je prosječna mjesečna neto plaća po zaposlenom u pravnim osobama iznosila 6128 kuna, što je 61 kunu manje nego u prethodnom mjesecu i 234 kune ili 4,0% više nego u veljači 2017. godine. Istodobno je bruto plaća iznosila 8274 kune, što je 87 kuna manje nego u prethodnom mjesecu i 344 kune ili 4,3% više nego u istom mjesecu prethodne godine. S obzirom na to da su potrošačke cijene u veljači ove godine porasle za 0,8% u odnosu na isti mjesec prošle godine, zabilježen je niži rast realnih plaća u odnosu na nominalne, pa je tako realna neto plaća na godišnjoj razini povećana za 3,2%, a bruto plaća za 3,5%. Time se nastavlja pozitivan utjecaj plaća na rast raspoloživog dohotka kućanstava, što povećanom osobnom potrošnjom pridonosi nastavku gospodarskog rasta. Ipak, od prosinca prošle godine, rast neto plaće kontinuirano je niži od porasta bruto plaće zbog prestanka utjecaja poreznih promjena koje su u prošloj godini rezultirale povećanjem neto plaće.
https://rtl-cdnstatic.r.worldssl.net/image/novac-kune-cbd8b0c2198ef0f0d2d7a3c39094307f_view_article_new.jpg?v=20
Zbirno, u prva dva mjeseca ove godine prosječna je mjesečna bruto plaća po zaposlenom u pravnim osobama iznosila 8317 kuna, što je nominalno 5,0%, a realno 4,1% više nego u prva dva mjeseca 2017. godine. Istodobno je prosječna mjesečna neto plaća po zaposlenom iznosila 6159 kuna, što je nominalno 4,5%, a realno 3,6% više nego u istom razdoblju prethodne godine. U navedenom je razdoblju na godišnjoj razini rast neto plaće veći od 20% zabilježen kod Promidžbe (reklama i propaganda) i istraživanja tržišta te kod Uredskih administrativnih i pomoćnih djelatnosti te ostalih poslovnih pomoćnih djelatnosti, dok je istodobno smanjenje razine prosječne neto plaće zabilježeno u djelatnostima: Proizvodnja osnovnih farmaceutskih proizvoda i farmaceutskih pripravaka, Proizvodnja računala te elektroničkih i optičkih proizvoda, Djelatnosti sanacije okoliša te ostale djelatnosti gospodarenja otpadom i Proizvodnja ostalih prijevoznih sredstava. Zamjetan je iznadprosječan rast plaća kod dijela djelatnosti s tradicionalno izrazito niskom plaćom (koža, drvo, namještaj, odjeća), što te plaće blago približava hrvatskom prosjeku. Istodobno nedostatak radnika potrebnih vještina i struka vrši pritisak na porast plaća takvih radnika, pa je, primjerice, iznadprosječni rast neto plaće ostvaren u djelatnosti građevinarstva (7,3 %) i djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane (4,7 %).
 
Rast plaća na godišnjoj razini bilježi se i u sličnim zemljama, pri čemu u dijelu tih zemalja plaće rastu dinamičnije nego u Hrvatskoj. U takvim su okolnostima u veljači bruto plaću višu od tisuću eura imale Slovenija (1638 eura), Hrvatska (1113 eura), Poljska (1104 eura) i Slovačka (1016 eura), oko te razine oscilira plaća u Mađarskoj (983 eura), a slijede Rumunjska (887 eura), Crna Gora (766 eura), Bosna i Hercegovina (674 eura) i Makedonija (552 eura).
 
I u narednom razdoblju očekujemo nastavak rasta plaća poduprt gospodarskim rastom,  povoljnim kretanjima na tržištu rada, učinkom povećanih plaća u državnom i javnom sektoru i rastom minimalne plaće te pritiskom koji na rast plaća vrši nedostatak radnika određenih struka i kvalifikacija potenciran odlaskom kvalitetnih radnika u inozemstvo.
 

Anđelka Felja

Strukovne komore moraju biti servis svojim članovima

 
 
Članstvo u strukovnim komorama treba biti masovnije i članovi komora moraju se osjećati kolegama, a ne konkurencijom, smatra Tihomir Rengel, dipl. ing., DHT Projekt d.o.o., Zagreb.Uz to, projektant s dugogodišnjim iskustvom u projektiranju termotehničkih instalacija, suvlasnik projektantske tvrtke i predavač na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu osvrnuo se na upravo završene izbore u Hrvatskoj komori inženjera strojarstva i istaknuo što bi u njoj sve trebalo promijeniti da ona postane pravi predstavnik i zagovornik struke.
http://images.energetika-net.com/media/article_images/big/rengel-tihomir2018-2-20180405152556193.jpg
Za početak, što Vas kao projektanta najviše muči u svakodnevnom radu?
- Najveći problem koji sve nas muči, ne samo projektante, je nerazvijenost hrvatskog gospodarstva. Naime, kako nema ozbiljnije industrije, projektira se uglavnom u zgradarstvu. To je i razlog zašto u Hrvatskoj u pravilu više nema ozbiljnih, velikih projektantskih tvrtki i one s više od 10 zaposlenih mogu se nabrojati na prste, dok su preostale tvrtke sa svega 2 - 3 zaposlenika. No, s time se ne može napredovati niti stjecati nova znanja niti izvoditi imalo malo veće projekte. Velik su problem i cijene koje su u nekim ponudama na rubu isplativosti. No, to je nešto zašto smo mi projektanti sami krivi jer pod raznim pritiscima pristajemo 'raditi za kikiriki'. Zbog toga treba propisati neke minimalne cijene rada ispod kojih se ne bi smjelo ići, po uzoru na neke druge struke (npr. odvjetništvo). Mi projektanti morali bi biti svjesni da smo kolege, a ne konkurencija.
 
Naravno, moram spomenuti ključni problem u Hrvatskoj - neplaćanje! Ako je problem pronaći posao i završiti ga kvalitetno i na vrijeme, zašto onda još mora biti problem naplatiti ga?! S druge strane, dok za obavljene radove na projektiranju na naplatu čekamo predugo, obveze prema državi moramo podmiriti odmah. Isto tako, kao poduzetnik bih istaknuo da je posve besmisleno da nam u ured stalno dolaze kojekakve inspekcije kojima je cilj samo i jedino pronaći nekakvi nedostatak i naplatiti kaznu, a ne najprije upozoriti na propuste i obvezu poštivanja propisa.
 
Što bi od tih problema trebala rješavati Hrvatska komora inženjera strojarstva kao krovna strukovna udruga ovlaštenih projektanata strojarskih instalacija?
- Prije svega, Komora mora biti servis svojim članovima. To znači da ona mora biti uvijek na usluzi za rješavanje problema i kao pomoć u poslu svojih članova, projektanata, a ne sredstvo za ispunjavanje ambicija pojedinaca na njezinom čelu. Dakle, svaki član Komore od nje mora dobiti sve što mu treba za lakše obavljanje svakodnevnih poslova: od pomoći i savjeta, do informacija i preporuka, a ne da ona služi samo da se dobije žig.
 
Kako bi se to ostvarilo, nužno je povezati se s drugim komorama inženjera u graditeljstvu (arhitekata, inženjera građevinarstva i elektrotehnike) pa i s Hrvatskom gospodarskom komorom i Hrvatskom obrtničkom komorom i drugim strukovnim udrugama (npr. Hrvatskom stručnom udrugom za plin, Hrvatskom dimnjačarskom udrugom) i zajedno i proaktivno nastupati prema nadležnim državnim tijelima (ministarstvima, uredima, agencijama i sl.). Također će trebati intenzivirati suradnju s odgovarajućim komorama u zemljama u okruženju jer, primjerice, do sada nije bilo gotovo nikakve suradnje s Inženjerskom komorom Slovenije, a iz slovenskih iskustava moglo bi se dosta naučiti. Konačno, mislim da se članstvo u Komori mora omasoviti i da ona okuplja sve strojare, a ne samo ovlaštene projektante, nadzorne inženjere i voditelje gradnje. Ako je 'Komora inženjera strojarstva', onda njezini članovi trebaju biti svi strojari koji su položili stručni ispit. Nelogično je da član HKIS-a ne može biti diplomirani inženjer strojarstva koji, npr. radi u brodogradilištu i projektira brodove!
 
Na upravo završene izbore u HKIS-u bilo je više prigovora i primjedbi zbog uočenih netransparentnosti i neusklađenosti sa standardima demokratske prakse. O čemu se tu radilo i što je poduzeto u vezi s time?
- U posljednjih nekoliko mjeseci, otkako traju izbori (jer oni prošle jeseni su poništeni!), tridesetak članova HKIS-a potrošilo je mnogo svojeg slobodnog pa i radnog vremena kako bi se neke stvari promijenile u dosadašnjem radu Komore. Nikome od njih motiv nije bio novac, već želja da se nešto promijeni i da svima bude bolje. Kako bi se provjerilo jesu li svi potezi koje je provodila dosadašnja uprava Komore na provođenju izbora u skladu sa zakonima i demokratskom praksom, angažirana je i odvjetnica. Na žalost, pojedini interni akti Komore zamišljeni su i napisani tako da je mnogo toga ostalo neregulirano i nedorečeno, što se osobito vidi na primjeru izbora i ponekad mi se čini kao da su ih radili Vladimir Putin ili Viktor Orbán.
 
S druge strane, čudi me što Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja smatra da je nadležno samo za poslove i akte Komore koji se ubrajaju u tzv. prenesene ovlasti (tj. na ono što Komora radi u ime države), ali ne i za njezine opće akte (one koji uređuju njezino poslovanje i unutarnju organizaciju). Isto tako, Ministarstvo uprave smatra se nadležnim za provođenje nadzora samo nad zakonitošću rada 'običnih' udruga građana koje se upisuju u registar udruga, ali ne i Komora s obzirom da se one, temeljem zakona, upisuju u sudski registar. To su dva dobra primjera zašto se, u nedostatku potpore države za rješavanje nepravilnosti, gubi povjerenje u tu istu državu. Ipak, Upravnom sudu je podnesen prijednog za ocjenu zakonitosti općeg akta Komore kojima se uređuju izbori, no to formalno-pravno ne znači da se oni ne smiju provoditi. U svakom slučaju, postupak glasovanja za članove Skupštine je završen i, kakvi god bili rezultati, održavanje Skupštine Komore najavljeno je za 19. travnja u Osijeku i tada će biti konstituirana nova Skupština i izabrana nova upravna tijela Komore.
 
Što treba promijeniti u internim aktima i organizaciji HKIS-a da problema do kakvih je dolazilo pri izborima u budućnosti više ne bude?
- Najprije se mora promijeniti pravni okvir, tj. interni opći akti koji definiraju organizaciju Komore, tako da budu jasni, transparentni i svima razumljivi. To je preduvjet 'fair-playa' u radu Komore i njezinog kvalitetnog daljnjeg funkcioniranja. Naime, samo je po sebi razumljivo da jedan članak internog akta ne smije biti u suprotnosti s drugim, što je do sada bio ne tako rijedak slučaj. Isto tako, hitno se moraju promijeniti odredbe koje onemogućavaju da se za ključna mjesta u Komori može kandidirati bilo koji njezin član (koji plaća članarinu i nema izrečenu stegovnu mjeru, naravno), a kako bi se osigurala propisana jednakost svih članova Komore.
 
Što bi trebalo biti među prvim zadacima novog čelništva HKIS-a nakon preuzimanja dužnosti?
- Kao prvo, čelno mjesto Komore ne smije služiti za pokazivanje svojeg ega, već za rad za dobrobit svih članova i cijele strojarske struke. U skladu s time, mislim da bi predsjednik Komore, tko god bude izabran na tu dužnost, morao osobno obići i upoznati svakoga njezinog člana, od Umaga do Iloka i od Čakovca do Cavtata, vidjeti čime se bavi, saslušati ga i čuti što ga muči.
 
Mislite li da bi HKIS trebao više sudjelovati u donošenju podzakonskih i tehničkih propisa koji imaju veze s projektiranjem strojarskih instalacija? Primjerice, već 30-ak godina koristi se, sada već prilično zastarjeo, propis za projektiranje i održavanje plinskih kotlovnica, a problem je i propis za izvođenje plinskih instalacija koji nema jednaku valjanost u cijeloj državi.
- Pravilnik o plinskim kotlovnicama je gorući problem na koji struka već godinama upozorava 'nadležna tijela', ali se ne događa ništa. Novi Pravilnik mora biti usklađen s tehničkim dostignućima i promjenama u posljednjih 30-ak godina i prilagođen stečevinama drugih europskih zemalja koje nam mogu biti uzor (npr. Slovenije, Austrije, Njemačke). Njegova izrada svakako treba biti zadatak Komore! Isto tako, u Hrvatskoj nema nijednog tehničkog propisa koji bi uređivao energetska postrojenja na biomasu, a ona su u primjeni sve češća. I na tome bi Komora morala raditi, u skladu sa svojim ciljevima, zadacima i ovlastima. Tu je i Tehnički propis za plinske instalacije koji je izradila jedna druga stručna organizacija (HSUP), no koji nema svoju pravnu težinu. I to se mora promijeniti, u suradnji svih: i struke i nadležnih ministarstava. Konačno, svi bi ti propisi morali biti objavljeni u 'Narodnim novinama' i služiti kao pravni okvir za rad projektanata i instalatera i za postupanje nadzornih inženjera, inspektora i inspekcijskih tijela.
 
Osim što ste projektant, suvlasnik projektantske tvrtke i aktivni ste u HKIS-u, predavač ste i na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Kakvo je Vaše mišljenje o suradnji među strukama u gradnji? Kako u tom smjeru obrazujete buduće arhitekte?
- Već sam 15 godina predavač na Arhitektonskom fakultetu, na Katedri za arhitektonske konstrukcije i predajem građevinske instalacije. Studente učim kako kvalitetno i kvantitativno primijeniti instalacije u sklopu projekta. Naime, arhitekti moraju biti svjesni da instalacije (cijevi, kanali, kabeli, klima-uređaji, klima-komore, radijatori, bojleri, kotlovi, kotlovnice, strojarnice itd.) zauzimaju određeni prostor. Isto tako, učim ih kako komunicirati u budućem profesionalnom životu sa svim drugim sudionicima u gradnji, od projektanata drugih struka, do građevinaca i instalatera. Uostalom, kako sam ranije rekao, suradnja svih struka u gradnji (i ne samo u gradnji!) je nužnost, ako želimo imati kvalitetno projektirane, izgrađene i opremljene zgrade, a kasnije u njima ugodno živjeti i boraviti.
 

B. L.: http://www.energetika-net.com/specijali/intervju-mjeseca/strukovne-komore-moraju-biti-servis-svojim-clanovima-26669

Anketa

Tko mora podnijeti ostavku nakon smrti mladića u Zaprešiću?

Ponedjeljak, 20/08/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1391 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević