Get Adobe Flash player
Subdemokratski i groteskni izborni legitimitet!

Subdemokratski i groteskni izborni legitimitet!

Milan Bandić ima potporu samo 21,33 posto biračkoga...

Miletić i Glas Istre krše ljudska prava Hrvata

Miletić i Glas Istre krše ljudska prava Hrvata

Opetovani napad i politički pritisak IDS-a preko Glasa Istre na Katoličku...

HRT-ove orjunaške norme novinarstva

HRT-ove orjunaške norme novinarstva

Traženje istine nije 'revizionizam' nego revizija laži koje se i...

Stalne političke pretumbacije

Stalne političke pretumbacije

Klecala prepuna bivših komunista     Kolo...

Milorade, delijo, neiživljeni pederu!

Milorade, delijo, neiživljeni pederu!

Eeeeeeeej, bre, Milorade, što ti...

  • Subdemokratski i groteskni izborni legitimitet!

    Subdemokratski i groteskni izborni legitimitet!

    četvrtak, 21. veljače 2019. 16:47
  • Miletić i Glas Istre krše ljudska prava Hrvata

    Miletić i Glas Istre krše ljudska prava Hrvata

    četvrtak, 21. veljače 2019. 12:16
  • HRT-ove orjunaške norme novinarstva

    HRT-ove orjunaške norme novinarstva

    utorak, 19. veljače 2019. 06:56
  • Stalne političke pretumbacije

    Stalne političke pretumbacije

    utorak, 19. veljače 2019. 06:47
  • Milorade, delijo, neiživljeni pederu!

    Milorade, delijo, neiživljeni pederu!

    utorak, 19. veljače 2019. 06:42

Kvalitetna rješenja za mikroklimu s više od 35 godina iskustva

 
 
Kriza je relativan pojam, naglašava Stjepko Špoljarić, direktor tvrtke EMA koja na hrvatskom tržištu nudi zanimljiva rješenja u području ventilacije i klimatizacije, naravno s cjelovitom prodajnom i poslijeprodajnom podrškom. Riječ je o rješenjima koja su danas nezamjenjiva svima koji trebaju učinkovito i brzo ohladiti terasu kafića i restorana ili pak prethlađenje vanjskih jedinica klima-uređaja. Isto tako, tu su i rješenja za opremanje bazena i plivališta. U skladu s time, gosp. Špoljarić ukratko pojašnjava neke njihove osnovne prednosti i mogućnosti primjene.
http://images.energetika-net.com/media/articles/razgovori/stjepko_spoljaric2016-2.jpg
• Možete li nam za početak u nekoliko riječi ukratko predstaviti tvrtku EMA?
- EMA je poduzeće sa preko 35 godina iskustva u rješavanju problema mikroklime zatvorenih i otvorenih prostora: od stanova, ureda, muzeja i depoa, do bazena, ugostiteljskih objekata i industrijskih pogona. Dugogodišnje zastupanje najpoznatijih svjetskih proizvođača uređaja za ovlaživanje, odvlaživanje, ionizaciju i pročišćavanje te adijabatsko hlađenje zraka (za hlađenje otvorenih prostora i terasa i za hlađenje zraka u klima-komorama) rezultiralo je brojnim referencama u Hrvatskoj i susjednim zemljama. Praćenjem najnovijih tehnoloških dostignuća EMA kontinuirano obogaćuje svoju ponudu visokokvalitetnim, inovativnim uređajima za komfornu i zdravu mikroklimu. Naravno, posebnu podršku pružamo projektantima i instalaterima.
 
Svi kažu da je kriza prošla. Kakvo je Vaše mišljenje o tome? Graditeljstvo je i dalje na koljenima i ima li stoga potražnje za opremom za ventilaciju i klimatizaciju?
- Kriza je relativan pojam. Mnogima je kriza mantra koju svakodnevno izgovaraju, a samim time je i žive, poput nekih naših političara. Osobno mislim da ne postoje apsolutno negativne stvari u životu pa i kriza ima svoje pozitivne strane. Jedna od njih je ta što donosi profiliranje sposobnih i inovativnih, jer takvi opstaju usprkos problemima na tržištu. Zbog toga što su svi oprezniji s trošenjem sredstava, to donosi i drugu pozitivnu stvar, a to je da počinju više obraćati pažnju na ugled i tradiciju tvrtki jer samo poštenim radom može se stvoriti, a jako poštenim radom i održati dobar ugled na tržištu. Potražnje za opremom ima i siguran sam da će biti u daljnjem porastu. Kako smo našu aktivnost u protekloj godini povećali u nekim segmentima poslovanja, a i znatno proširili na države u regiji, nemamo bojazni za stabilnost i rast našeg poslovanja.
 
Po jednom Vašem proizvodu osobito ste poznati kod vlasnika restorana i kafića. O čemu se radi?
- Riječ je o Normist - sistemu adijabatskog hlađenja otvorenih prostora i terasa. U posljednjih 10 godina opremili smo brojne restorane i kafiće, hotelske terase, privatne terase i razne druge objekte slične namjene. Riječ je o stotinama sistema odrađenih u suradnji s našim distributerima i mnogim montažerima. Posebnost naših sistema su neke tehničke prednosti i inovativnosti koje drugi proizvođači sličnih sistema nemaju, ali i visoka kvaliteta koju kupac dobiva uz vrlo prihvatljivu cijenu. Također, za razliku od ostalih proizvođača, u našoj ponudi imamo visokotlačne pumpe kapaciteta 0,5 - 135 l/min, čime praktički pokrivamo sve moguće primjene ovih sistema.
 
Slično rješenje koristi se i kod vanjskih jedinica sustava klimatizacije. Koliko su ta rješenja tražena i tko su najvažniji korisnici?
- Prethlađenje vanjskih jedinica klima-uređaja ('chillera', 'roof-topova' itd) iznimno je važna primjena sistema Normist. U posljednjih nekoliko godina opremili smo brojne objekte i rezultati su za investitore odlični. Najčešći problem koji se javlja u vruće ljetne dane, kada termo-sklopka blokira rad vanjskih jedinica klima-uređaja uslijed previsoke vanjske temperature, u potpunosti se eliminira. Dobivene energetske uštede su doista značajne pa se sistem isplati u vrlo kratkom roku, u pravilu već u prvoj ljetnoj sezoni od postavljanja. Uz navedeno, zahvaljujući sistemu prethlađenja, produljuje se vijek trajanja 'chillera' uslijed manjih tlakova, povećava kapacitet hlađenja i uređaji tiše rade.
 
Na ovaj način rješavamo i probleme neadekvatnog postavljanja 'chillera' u poluzatvorenim prostorima ili prostorima bez dovoljne cirkulacije zraka. U usporedbi s niskotlačnim sistemima, znatno je manja potrošnja vode uz veći efekt, a jako česte improvizacije s ručnim polijevanjem vode nisu usporedive ni po učinku ni po trošku. Razlog zašto se sve više investitora odlučuje za sistem Normist je i jednostavnost i pouzdanost, lako postavljanje i održavanje te osiguran servis i rezervni dijelovi. Zato ne čudi da su u ovakve sisteme investirali oni koji, osim ušteda, promišljaju ekološki poput VIPneta, Hrvatskog Telekoma, Plive, Ericsson Nikole Tesle, Konzuma, Lidla, Mercatora, Hrvatske narodne banke, Zračne luke Split, Hrvatske kontrole zračne plovidbe, Raiffeisen Banke, Nove TV, kogeneracijskog postrojenja u Udbini, Bosnalijeka u Sarajevu i mnogih drugih.
 
U programu imate i rješenja za bazene i plivališta. Možete li reći nešto više o tome? Za koga su ti proizvodi namijenjeni?
- U programu imamo odlične proizvode naša dva principala: engleske tvrtke Calorex i slovačke tvrtke Microwell. Calorex je dobro poznat na tržištima Hrvatske i regije, za koje smo zastupnici. Odvlaživači zraka i klima-komore za zatvorene bazene odlikuju se visokom kvalitetom, kako i dolikuje originalnim engleskim uređajima. Njihova druga karakteristika su inovativnost i visoka energetska učinkovitost, jer se njihov rad bazira na tehnologiji toplinske pumpe. Imamo kompletna rješenja za zatvorene bazene, od privatnih do olimpijskih, što uključuje odvlaživanje, grijanje zraka i grijanje vode. Naš najnoviji principal, tvrtka Microwell, idealno se uklopio u naš program i to u pravo vrijeme, kada je izgradnja otvorenih bazena u velikom porastu. Toplinske pumpe za grijanje i hlađenje vode bazena odlikuje najveći COP na tržištu i patentiran izmjenjivač topline od titana. Uz to, osim 'klasičnog' kompaktnog uređaja, Microwell nudi i split toplinske pumpe koje omogućuju ostvarenje sna svakog arhitekta, projektanta i investitora: bešuman rad i veliku fleksibilnost u pozicioniranju uređaja. Uz sve to, cijena ovih uređaja je iznimno prihvatljiva te je sigurno najbolji omjer kvalitete, kapaciteta i cijene na tržištu. Stoga ne čudi da Microwell ima najveći rast prodaje u Nizozemskoj, Njemačkoj i Francuskoj.
 
Osim toplinskih pumpi, Microwell proizvodi i odvlaživače zraka za zatvorene bazene i ostale prostore, koji su vrlo zanimljivi zbog male potrošnje i raznih mogućnosti poput izbora kućišta koje može biti plastično, metalno ili od inoksa. Metalno kućište se pritom može isporučiti u bilo kojoj RAL boji bez posebne nadoplate, što garantira uklapanje u svaki ambijent. Uređaji se proizvode u novoj, najmodernijoj tvornici, a prema reakcijama na tržištu, siguran sam da smo opet dobili ono po čemu je EMA poznata: principala koji proizvodi visokokvalitetne, inovativne uređaje koji se uvijek pokazuju kao najbolje investicije.
 

B. L. i Antonia Hohnjec, EGE, www.ema.hr

Inini rezultati iz 2015. najbolji su pokazatelj kako se radilo u nacionalnoj naftnoj kompaniji

 
 
Gubitak Ininih rafinerija je prošle godine prepolovljen samo temeljem tržišnih okolnosti. Što tek da su modernizirane u skladu s obvezama koje je još 2003. preuzeo ‘strateški partner’? Vrijeme je, u konačnici, najbolji sudac nečijeg rada, pa su i rezultati poslovanja Ine u 2015. godini najbolji pokazatelj što se i kako radilo u hrvatskoj nacionalnoj naftnoj kompaniji. Ali ne tijekom proteklih dvanaest mjeseci, već tijekom proteklih dvanaest godina. Toliko je, naime, vremena prošlo otkad je strateški partner - mađarski MOL - ušao u vlasničku strukturu Ine, pa su prošlogodišnji rezultati i Ine i MOL-a u simboličkom smislu tek logični rezultat svega što se u međuvremenu događalo. A taj rezultat je, ukratko, sljedeći. Dok je Ina, bez jednokratnih stavki smanjenja vrijednosti imovine, ostvarila skromnu neto dobit od 20 milijuna dolara uz pad od 77 posto u odnosu na 2014., MOL-ov operativni profit gotovo se udvostručio te dosegnuo 886 milijuna dolara. Što se dogodilo? Vratimo se na početak priče.
http://www.svet.rs/wp-content/uploads/2016/01/jasminko.jpg
Jasminko Umićević
 
Mađarska kompanija je kao strateški partner ušla u Inu 2003., te ugovorom preuzela obavezu ulaganja. Već tada MOL je preuzeo dva ključna resora u Ini, imenovali su člana uprave za nabavu i investicije te financije. Na taj način imali su punu kontrolu trošenja novca. Bilo je to zlatno doba rafinerijskog biznisa. Desetogodišnji ciklus rasta cijena nafte i derivata bio je na početku, uz odlične rafinerijske marže koje su omogućavale visoku profitabilnost rafinerija i prodaje. I Ina je poslije duljeg razdoblja gubitaka poslovala s dobiti, a taj zarađeni novac planirala uložiti u nove investicije, ponajprije dovršetak procesa modernizacije kompanijinih rafinerija. Kako je plan modernizacije sačinjen još 1999., a kasnije i revidiran Strateškim planom za razdoblje 2002. - 2011. koji je MOL prihvatio provesti prilikom ulaska u “strateško” partnerstvo s Vladom RH, formira se tim za taj veliki projekt. Ipak, na tom staje.
 
Na mjestu voditelja tima za modernizaciju rafinerija izmijenilo se desetak ljudi, a kuriozitet koji govori o ozbiljnosti pristupa modernizaciji rafinerija je imenovanje voditelja tima koji je stručnjak za istraživanje nafte i plina - što je slično kao da se operacije srca povjeri okulistu. Vrijeme se troši na jalove rasprave i borbu u vrhu kompanije oko izbora isporučitelja tehnologije - ipak radi se o investicijama vrijednim više stotina milijuna dolara. U međuvremenu MOL dovršava modernizaciju svoje rafinerije Duna kod Budimpešte te dovršava preuzimanje slovačkog Slovnafta, koji također ima vrhunski moderniziranu rafineriju kod Bratislave. Nadalje, 2005. mađarska kompanija kupuje zastarjelu talijansku rafineriju u Mantovi za koju je navodno plaćeno između 700 i 800 milijuna eura - točno toliko koliko bi bilo dovoljno za modernizaciju Ininih rafinerija. Ipak, zbog loših rezultata MOL već 2013. zatvara rafineriju u Mantovi i otpisuje cijelo ulaganje.
 
U Hrvatskoj, pak, i dalje se ne događa ništa, pa 2009. ruski Zarubežnjeft koristi priliku te preuzima i pokreće rafineriju u Bosanskom Brodu, čime Sisak gubi svoje prirodno tržište zapadne i središnje BiH. Ina zapada u negativnu spiralu. Investicije se odugovlače zbog navodne upitne isplativosti, a kako paralelno jača konkurencija u regiji, smanjuje se tržišni prostor za Inu, što se onda opet proglašava uzrokom neisplativosti modernizacije. No, svi drugi očito vide isplativost. Već 2010. i ruski Gazpromnjeft započinje modernizaciju rafinerije u Pančevu, a tek godinu kasnije dovršava se prva faza modernizacije rafinerije Rijeka. Ulaganja u Sisku nisu ni započela, a druga faza ulaganja u Rijeci odgađa se iz godine u godinu s različitim objašnjenjima.
 
Najprije su se razlozi tražili u sporosti administracije u izdavanju potrebnih dozvola za gradnju, da bi se kasnije razni Inini “stručnjaci” i novinarski PR-ovci zdušno upirali objašnjavati da se ne isplati ulagati u rafinerijski biznis jer je to neisplativo, bacanje novca. No, umjesto ugovorom preuzete obveze zadržavanja liderske pozicije na hrvatskom regionalnom tržištu u razdoblju 2003./2014., Ina je izgubila 19 posto udjela na veleprodajnom i 17 posto udjela na maloprodajnom tržištu Hrvatske. I to uglavnom od slovenskog Petrola i austrijskog OMV-a - dakle uvoznika derivata. Pokraj postojećih dvaju rafinerija u Hrvatsku se uvozi gotovo milijun tona naftnih derivata, preko trećine ukupne potrošnje. Zbog izostanka modernizacije Inine rafinerije konstantno stvaraju velike gubitke koji, pored gubitka tržišnog udjela, MOL-u stvaraju alibi i izgovor za dalje neulaganje u modernizaciju. Da bi se ispoštovalo ono što je još prije 12 godina dogovoreno, sad se ucjenjuje hrvatsku Vladu, pa Ina za dovršetak modernizacije rafinerije u Rijeci traži razne ustupke i faktično oslobođenje plaćanja poreza na vlastitu potrošnju. Ipak, takve obmane ne mogu trajati vječno, vrijeme sve otkriva. Recentni globalni pad cijena nafte od 70 posto doveo je do pada vrijednosti naftnih kompanija i do gubitaka u poslovanju, posebno u ‘upstreamu’ - segmentu istraživanja i proizvodnje nafte i plina.
 
Nasuprot tome, segment ‘downstreama’ - rafinerija i prodaje naftnih derivata u tržišnim okolnostima jeftine nafte postao je iznimno profitabilan - barem onim kompanijama koje imaju efikasne rafinerije. Ina nema, pa je razgolićena sva štetnost upravljanja kompanijom od 2003. naovamo. Naime, i bez modernizacije gubitak Ininih rafinerija u 2015. je prepolovljen isključivo zbog promjene uvjeta poslovanja, jeftinije sirovine i porasta rafinerijskih marži. Što da su modernizirane u skladu s preuzetim obvezama ‘strateškog partnera’? Ina bi poslovala pozitivno i profitabilno, zarađivala bi više, dionica bi joj bila vrednija.
 
Strateškom partneru to bi, jamačno, bio interes. ‘Strateškom partneru’ očito ne. Moramo se zapitati je li to partner kojem bismo danas, kako opet zagovaraju dežurni ‘stručnjaci’, prodali još 19 posto državnih dionica u Ini? Je li to način na koji bismo legalizirali zakonu suprotan način upravljanja strateški važnom kompanijom, i to u trenutku kad se baš oko toga vode dva arbitražna postupka. Ne vjerujem da to može proći. Maske su, naprosto, pale, a da cijela priča dobije primjereni završetak pobrinuo se sam MOL. Dok u objavi za medije odlične rezultate svojih rafinerija nazivaju ‘povijesnima’, MOL-ov glavni financijski direktor Joszef Simola u recentnom intervjuu s neskrivenim animozitetom govori o starim i neefikasnim hrvatskim rafinerijama koje im ‘stvaraju gubitke’. Nad oboljelim se, tako, snebiva i onaj koji ga je zarazio. Tužni kraj jedne promašene privatizacije...
 

Jasminko Umićević, Jutarnji list

Njemačkoj euro koristi, Hrvatskoj ne bi

 
 
Najava premijera Tihomira Oreškovića da će Hrvatska pokrenuti proces za uvođenje eura pogodila je stručnu javnost kao grom iz vedra neba. Naime, naša zemlja ne zadovoljava ni minimalne uvjete za ulazak u Europsku monetarnu uniju (eurozonu), koja sada ima 19 članica. Euro je izgubio prvotnu privlačnu moć. Većini članica postao je okov koji blokira njihov gospodarski razvoj i destabilizira političke sustave. Štoviše, sve je više onih koji vjeruju da se euro pretvorio u dinamit sa sporogorećim fitiljom, koji prijeti da će raznijeti i cijeli projekt Europske unije iz Maastrichta.
http://www.confesercentisicilia.it/wp-content/uploads/2015/01/europa-unita.jpg
Neinformirani Hrvati možda vjeruju da bi im uvođenje eura podiglo osjećaj vlastite vrijednosti i potvrdilo »europski« identitet. To su vjerovali i Grci, Portugalci, Talijani i Španjolci, dok im se život nakon 2008. nije počeo pretvarati u noćnu moru. Prihvaćanje tuđe valute nije bezazlen čin, jer to znači da će se zemlja podvrgnuti tuđim pravilima igre. Zajednička valuta odgovara jakima i konkurentnijima, a slabiji su uvijek na gubitku. Stoga su sve monetarne unije u modernoj povijesti kratko trajale i propale. Tako je i eurozona došla u krizu već nakon 2008. godine. Uvođenje eura polučilo je u različitim zemljama posve suprotne učinke. Nekima je donio rekordne zarade, a većinu je izbacio iz ekonomske ravnoteže. Mediteranske zemlje izgubile su konkurentnost, pretvorile se u uvoznike i zadužile se do grla, slično kao i Hrvatska otkako je kunu vezala uz euro. Naprotiv, Njemačka je slabijima od sebe povećala izvoz, nagomilala golemu zaradu i postala glavni kreditor tih »rastrošnih« zemalja, kojima sada diktira štednju radi smanjivanja deficita i dugova.
 
Američki komentatori kažu da nije čudno što se Njemačka rukama i nogama bori za očuvanje i širenje eura, jer joj osigurava tržište za njezino izvozno gospodarstvo. Njemačkoj je euro postao sredstvo za ekonomsku i političku dominaciju u EU te za nametanje volje drugima. Francuska, Italija, Grčka, Portugal, Španjolska i ostale zemlje sve teže to trpe, pa su poplavljene novim, radikalnim političkim pokretima koji odbacuju štednju, dovode u pitanje euro i europske institucije. Sve je to zakomplicirala useljenička kriza, koja je ubrzala raspadanje Unije po šavovima, dok Britanija priprema referendum o izlasku iz EU. Pokazuje se nemogućom ne samo zajednička fiskalna i monetarna, nego i zajednička useljenička politika Unije. Članice EU, naime, imaju različite potrebe, a uniformirani potezi Europske komisije (i središnje banke) jednima koriste, a drugima škode.
 
Ukratko, euro i EU padaju u krizu i sliče na brod koji tone. Europski vođe ponašaju se kao da se ništa posebno ne događa, pa ih je ogorčeni talijanski premijer Matteo Renzi nedavno usporedio s »orkestrom koji svira na Titaniku«. Stoga nije jasno što Oreškovića - zajedno s guvernerom Borisom Vujčićem - tjera na to da Hrvatsku u zadnji čas ukrcaju u eurozonu, na Titanik. Bez naroda, u svakom slučaju, tu odluku neće moći provesti. Čini se da Orešković i Vujčić ne žive u političkoj realnosti. Oni nemaju ni izborni legitimitet, pa se i mogu ponašati poput svirača u orkestru o kojem govori Renzi.
 

Branko Podgornik, Novi list

Anketa

Treba li M. Bandić podnijeti ostavku na dužnost gradonačelnika zbog odlikovanja Budimira Lončara?

Petak, 22/02/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 847 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević