Get Adobe Flash player
Hrvatska izumire – političari ne haju!

Hrvatska izumire – političari ne haju!

Svijet se mijenja, samo naša politika to ne...

Hrvatska shizoidna politika

Hrvatska shizoidna politika

Ukoliko HDZ ne istjera Plenkovića, prijeti mu teški...

Referendum je rješenje problema

Referendum je rješenje problema

Izborne jedinice su neprirodno skrojene izbornim...

Pismo iz sela koje nestaje...

Pismo iz sela koje nestaje...

Aferu su zapečatili oni koji su državu prevarili na...

Ivo Goldstein demantira oca Slavka

Ivo Goldstein demantira oca Slavka

Slavko Goldstein: »Logor je osnovan 1945. u jesen, u samome mjestu...

  • Hrvatska izumire – političari ne haju!

    Hrvatska izumire – političari ne haju!

    srijeda, 16. svibnja 2018. 07:04
  • Hrvatska shizoidna politika

    Hrvatska shizoidna politika

    nedjelja, 13. svibnja 2018. 16:53
  • Referendum je rješenje problema

    Referendum je rješenje problema

    nedjelja, 13. svibnja 2018. 16:46
  • Pismo iz sela koje nestaje...

    Pismo iz sela koje nestaje...

    srijeda, 16. svibnja 2018. 22:55
  • Ivo Goldstein demantira oca Slavka

    Ivo Goldstein demantira oca Slavka

    utorak, 15. svibnja 2018. 15:27

Holy, Novak i Puharić upozoravaju da je za restrukturiranje HEP-a do sada plaćeno 7 milijuna kn, a cijena raste

 
 
Predsjednica  ORAH-a Mirela Holy, dr. sc. Milan Puharić, energetski stručnjak i Mladen Novak, nezavisni saborski zastupnik na konferenciji za medije upozorili su na netransparentno trošenje novca HEP-a na različite konzultantske i marketinške usluge. Holy je početkom travnja Vladi uputila zastupničko pitanje na ovu temu, a u odgovoru, osim golog priznanja da je HEP sklopio ugovore o suradnji koje je zastupnica Holy navela u pitanju, nije iznesena nijedna konkretna informacija. Stoga su zastupnici i dr. sc. Puharić izrazili sumnju da se radi o korupcijskim poslovima jer je potpuno nejasno zašto HEP koristi konzultante kada na raspolaganju ima 12.000 zaposlenika svih struka (inženjera, pravnika, ekonomista itd.) koji su zasigurno stručniji od vanjskih stručnjaka. Naglasili su da se u povijesti HEP-a, prema tvrdnjama zaposlenika HEP-a, nikada u ovakvom obimu nisu koristile takve usluge. Radi se o sljedećim ugovorima koje i Vlada RH priznaje u odgovoru: angažman vanjskih konzultanta za evaluaciju ponuda za Plomin C; studija restrukturiranja HEP-a; studija operativnog i strateškog restrukturiranja HEP Operatora distribucijskog sustava te podrška u implementaciji; angažman vanjskih savjetnika za pokušaj kupoprodaje već izgrađenih vjetroelektrana (ukupno osam); angažman marketinške tvrtke Real grupe od strane sektora HEP-a za razvoj proizvoda i usluga, koji je platio Real grupi 20-ak mil. kuna u 2014. godini. 
http://www.riteh.eu/Repository/Slike/Velike%20slike/Konzalting_slika.jpg
"Prema dobivenim informacijama za Studiju restrukturiranja HEP-a do sada je plaćeno oko 7 milijuna kuna, Studija nije dovršena, a traže se aneksi u iznosima od 1,6 milijuna kuna. Studija operativnog i strateškog restrukturiranja HEP Operatora distribucijskog sustava te podrška u implementaciji, procijenjena je na 8,5 milijuna kuna. Poslije restrukturiranja HEP d.d. nastavlja se s restrukturiranjem tvrtki kćeri kojih je velik broj pa se postavlja pitanje koliko će taj posao u konačnici stajati i je li HEP sam sposoban provesti restrukturiranje kompanije", rečeno je na konferenciji. Iako Vlada u odgovoru tvrdi da je projekt TE Plomin C ključan strateški projekt HEP-a, govornici smatraju da je danas potpuno jasno da taj projekt u koji je HEP uložio gomilu novca neće biti realiziran jer HEP neće dobiti 'zeleno svjetlo' EU za sklapanje povlaštenog ugovora o otkupu električne energije s Marubenijem koja je u nekoliko država osuđena zbog davanja mita. HEP je pregovarao s Marubenijem o cijeni između 70 i 120 eura po MW, iako je trenutna tržišna cijena 35 eura po MW. 
 
U ORAH-u naglašavaju da je poseban problem Centar za praćenje energetskih investicija koji ničemu ne služi osim izvlačenju novca iz HEP-a i drugih energetskih kompanija. U kolovozu 2012. godine CEI je pokrenuo natječaj za financijsko savjetovanje u energetskom sektoru s ciljem sklapanja okvirnog ugovora na vremensko razdoblje od 4 godine, a iznos je bio 87,5 milijuna kuna. Nakon toga je slijedio natječaj za pravno savjetovanje u iznosu od 25 milijuna kuna. "Nameće se pitanje kakva je to konzultantska institucija koja umjesto da sama prati investicije angažira druge konzultante, a jedini ispravan zaključak jest da je osnovni cilj CEI-a bio prijenos novca iz javnih tvrtki, prije svega HEP-a, u džepove raznih konzultanata i bankara. Apsurdno je da među angažiranim konzultantima uopće nema eksperata iz energetskog sektora već su to uglavnom revizorske kuće koje bi se trebale angažirati nakon izgradnje energetskih objekata, a ne u fazi koncepcije i provođenja studija izvedivosti", stoji u priopćenju. 
 
Zastupnik Mladen Novak se posebno osvrnuo na pokušaj privatizacije HEP-a uz pomoć IPO modela. Naime, u proceduri je izbor financijskog savjetnika za privatizaciju HEP-a, a ova odluka nije uslijedila nakon provedene sveobuhvatne rasprave unutar Hrvatske elektroprivrede d.d. a postavlja se pitanje i je li Uprava HEP-a izvijestila Vladu RH o tijeku i rezultatima gore spomenutih studija restrukturiranja odnosno ima li uopće smisla angažirati savjetnike za privatizaciju, a da se ne znaju obrisi novog ustroja HEP-a i njegove prilagođenosti Trećem energetskom paketu.
 

Nina Domazet, www.marketing-net.com

Da smo u eurozoni, bilo bi nam još gore

 
 
"Ako se ništa ne poduzme na planu sređivanja javnih financija, grčki scenarij je neizbježan", tvrdi ekonomski analitičar Velimir Šonje i dodaje: "Prema omjeru BDP-a i javnog duga Hrvatska je najzaduženija država od Baltika do Crnog mora. Tri i pol posto BDP-a godišnje plaćamo samo za kamate. Pa to je kao dug za javno obrazovanje". Eurozastupnica Ivana Maletić tvrdi da je rješenje "u setu usklađenih mjera koje se moraju vezati uz tri stupa - investicije, strukturne reforme i fiskalnu konsolidaciju". Šonje se zalaže kako se mirovine ne smiju dirati, ali se zato moraju dirati plaće i materijalna davanja u javnom sektoru koje je nazvao "pogonom hrvatske države koji skupo košta". Po njemu tu postoji prostora za uštede od 3 do 4 posto BDP-a. Ali da se tu uštedi treba masu plaća rezati za 10 posto, što se nitko od političara ne usudi. Bivši SDP-ov ministar gospodarstva koji je prodao INA-u MOL-u, Ljubo Jurčić, smatra kako „postoji opasnost klizanja u bankrot“. Jedina sreća za Hrvatsku je što ima svoju valutu, kunu, a ne stranu, euro.
http://kamenjar.com/wp-content/uploads/2015/04/19e152073e3ef937fd99dcc27390d09d.jpg
Branko Grčić: Hrvatskom će da cveta med i mleko
 
"No, Vlada uopće ne reagira na preporuke i šokira, iznenađuje domaću i međunarodnu javnost svojom ležernošću, bezidejnošću i samo stvara nesigurno i nestabilno okruženje koje tjera investitore i poduzetnike", kaže Ivana Maletić i dodaje da zbog toga imamo apsurd - otvorene izvore financiranja, poput EU fondova, a nemamo nijedne investicije, nijednog ozbiljnijeg projekta jer Vlada ne radi na potrebnim reformama. Podsjeća da smo drugu godinu zaredom na samom dnu po iskorištenosti EU fondova, unatoč preporukama da bi njihovim korištenjem mogli ostvariti gospodarski rast od dva posto.
 
Ivana Maletić također ističe da nam prognozirani rast od 1,8 posto u idućih pet godina nije dovoljan niti da se vratimo na pretkriznu 2008. godinu. "Kad bi nastavili ovim tempom trebalo bi nam više od 35 godina samo da dođemo na razinu 2008.", zaključuje Maletić. Bivši ministar financija Ivan Šuker podsjeća da je aktualna Vlada prikazala pogrješan, odnosno manji proračunski deficit od stvarnog. Navodi da je Vladin prijedlog u izvršenju proračuna za 2014.-u 12,8 milijardi kuna, dok istodobno Europska komisija i MMF kažu da je veći za čak šest milijardi kuna, odnosno da iznosi 18,7 milijardi. "Najveća tragedija je da će saborska većina takav dokument usvojiti! Usvojit će dokument za koji su Europska komisija i MMF rekli da nije točan", poručuje Šuker, dodavši da još uvijek ne znamo koliko je dug u zdravstvu. "Da se prikaže deficit kakav je stvarno, onda bi se pokazali svi promašaji ekonomske politike i neprovođenje strukturnih reformi", tvrdi Šuker istaknuvši da Vlada pokazuje nedostatak hrabrosti da se uđe u dvorište koalicijskom partneru jer su "javna poduzeća međuosbno podijelili kao plijen nakon izbora", misleći pri tom na HEP koji je, podsjeća, prije tri godine digao cijenu struje za 25 posto, a novac nije uložio u investicije.
 

Darko Kovačić

Sve iz inozemstva - od češnjaka preko mesa do krumpira

 
 
U 2014. uvezeno prehrambenih artikala u vrijednosti od 3,06 milijardi dolara. Vjerovali ili ne, uvoz se godinama vrtio do dramatičnih dvije milijarde dolara, no Hrvatska je lani uvezla hrane za više od tri milijarde dolara. Nagli skok dogodio se baš za mandata ministra poljoprivrede Tihomira Jakovine, kojeg neki drže najgorim do sada.
http://www.ncsl.org/portals/1/ImageLibrary/Hero/agriculture.jpg
Crno stanje hrvatske poljoprivrede svelo se stoga na nekoliko riječi - malo proizvodimo, puno uvozimo. Zapuštena zemljišta, blizu milijun hektara, gotovo ništa iz EU fondova - i propast poljoprivrednih gospodarstava, glavni su razlozi takvog stanja. Kako se uvoz hrane u Hrvatskoj čak i potiče pogodovanjem uvozničkim lobijima, potpisivanjem TTIP-a, odnosno Transatlantskog sporazuma o trgovini i investicijama između EU-a i SAD-a, Hrvatska bi sirotinja vrlo brzo mogla jesti samo jeftinu američku GM hranu i ostalo za zdravlje rizično smeće iz uvoza. Hrvatska Vlada podupire TTIP; poduprijeti ovaj sporazum, kažu, smatra se hrvatskim nacionalnim interesom jer on omogućuje plasman i hrvatskih prehrambenih proizvoda i prerađevina na američko tržište. Ma, o kakvom je izvozu riječ, jer uglavnom nitko više i ne spominje klimatske i sve ostale uvjete prema kojim bi se hrana mogla proizvoditi u Hrvatskoj. Zašto? Zato što se ni jedna dosadašnja vlada, kao ni ova Milanovićeva, nije sustavno bavila strategijom razvoja te izuzetno profitabilne proizvodnje, o čemu svjedoče i parcijalni pokazatelji iz vremena bivše države. Velik dio proizvođača još uvijek je okovan obvezama prema organizatorima proizvodnje koji kreditiraju njihovu proizvodnju, što znači da ne mogu samostalno raspolagati svojim usjevima.
 
Ni dvije godine nakon ulaska u Europsku uniju rezultati domaće poljoprivrede nisu sjajni, priznao je i ministar Jakovina. I na nedavnoj konferenciji “Snaga hrvatske hrane” upozoreno je da je u poljoprivredi u posljednje dvije godine izgubljeno čak 9000 radnih mjesta. Najgore je u mljekarstvu i stočarstvu. Hrvatska proizvodi puno manje mlijeka, kukuruza i pšenice od drugih država članica Unije. Osim toga, uvozi mnogo voća i povrća koje bi mogla proizvoditi za vlastite potrebe, ali i za potrebe izvoza. Međutim, iako su se ulaskom u EU za hrvatsku poljoprivredu očekivali bolji dani, to se još nije dogodilo jer poljoprivredna proizvodnja već dvije godine pada brže od BDP-a.
 
Politička pogodovanja
 
Očito je da hrvatska proizvodnja hrane, a posebno primarna poljoprivredna proizvodnja, pokazuje nekonkurentnost na zajedničkom tržištu. Sektor je neučinkovit s produktivnošću nižom i do 30 % u odnosu na članice EU. Godinama se, zaključuju stručnjaci, na političkim principima uvjetovalo povećanje poticaja i dodjela poljoprivrednog zemljišta, a nisu rješavani temeljni problemi.
 
Rasprave oko poboljšanja agrarnog sektora vode se u tri glavna smjera. To su podizanje efikasnosti i produktivnosti proizvodnje, unapređenje unutarnjeg i regionalnog tržišta, podupiranje manjih poljoprivrednika te malih i srednjih poduzetnika za snažnije uključivanje u lanac vrijednosti u proizvodnji hrane.
 
Od gubitka tržišta CEFTA-e i ulaska u EU, preko otvaranja granica do ruskog embarga, kriza se najbolje oslikava na ukidanju kvota za mlijeko. Sve je to negativno utjecalo na situaciju u hrvatskoj poljoprivredi koja je pritom propustila priliku da se prilagodi novim tržišnim uvjetima u pretpristupnom razdoblju. U 2014. godini ostvarena je najveća negativna izvozno-uvozna bilanca mlijeka. Uvoz mliječnih proizvoda kontinuirano raste, posebice u godinama nakon ulaska u članstvo EU-a, dok izvoz, ali i proizvodnja, bilježe pad. Europa 70 posto proizvedenog mlijeka daje u prerađevine, izvozi i vrlo dobro na njima zarađuje, a tek 30 % ostavlja za konzumno mlijeko, a u nas je pak obrnuto. Najjeftinije je proizvesti konzumno mlijeko, a prerađevine su te koje daju veću dobit, kažu u mljekarskim organizacijama.
 
Broj proizvođača mlijeka jest pao ispod 10.000, no smanjenje njihove proizvodnje nadomještaju veliki sustavi. Prodaja konzumnog mlijeka je najlakša jer nema troškova prerade, no i dobit je onda znatno manja, gotovo neisplativa. Mnogi razlog traže i u tome što znatno više sireva dolazi u RH, pa prerađivači na tržište plasiraju više konzumnog mlijeka. Upravo se njega najmanje uvozi, a više se uvoze prerađevine. Tako plaćamo tuđu dodanu vrijednost, a svoju ne iskorištavamo. U usporedbi s Mađarskom, hrvatska krava godišnje daje oko 4500 litara mlijeka, dok ona mađarska oko 7000 litara. U toj zemlji je 255.000 muznih krava, a u nas mnogo manje, tek 159.000.
 
Zemlja u korovu
 
S najnovijim podacima o proizvodnji mlijeka izišao je i Državni zavod za statistiku, a među kojima najviše boli to da je u odnosu na prosjek 2014. proizvodnja mlijeka za piće porasla čak za petinu, za 21 posto, a da je ukupna količina prikupljenog kravljeg mlijeka u ožujku 2015. u odnosu na ožujak 2014. manja za 4,4 posto.
 
Uglavnom, iz godine u godinu raste trošak uvoza hrane, dok stotine tisuća hektara zarastaju u korov i šiblje, a izdašni zemljopisni uvjeti, kojima se među 28 članica EU uz Hrvatsku još mogu pohvaliti tek Španjolska, Grčka, Francuska i Italija, pogoduju eventualno turizmu i turistima kojima na tanjuru uglavnom nudimo uvoznu svinjetinu, rajčice, jagode... Iako Hrvatska ima goleme poljoprivredne površine, proizvodimo tek 4,5 tona pšenice po hektaru, dok Belgija, koja je površinom mnogo manja, čak devet tona po hektaru. Kada je riječ o kukuruzu, Hrvatska proizvodi pet tona po hektara, a Austrija, koja ima mnogo nepovoljnije klimatske uvjete, proizvodi 11 tona po hektru.
 
U zadnje dvije godine Agencija za poljoprivredno zemljište raspisala je natječaje i sklopila ugovore o dugogodišnjem zakupu na 50 godina. Ugovorili su samo 1400 hektara! Podsjećamo da je ministar Jakovina prilikom donošenja izmjena i dopuna Zakona o poljoprivrednom zemljištu - nakon što su na njemu “stručnjaci” radili više od godinu dana - naglasio da će se osigurati stavljanje u funkciju čak 500.000 hektara poljoprivrednog zemljišta. Provedbom navedenog zakona, Jakovina je realizirao mizeran postotak planiranih poljoprivrednih površina. Jedinice lokalne samouprave nemoćne su u pogledu stotina tisuća hektara poljoprivrednih površina koje stoje neiskorištene i zapuštene, a poljoprivredna gospodarstva ih ne mogu niti koristiti niti registrirati za povlačenje sredstava iz fondova EU-a.
 
Uz veliki udio neobrađenog zemljišta jedan od problema su usitnjena obiteljska poljoprivredna gospodarstva koja u prosjeku imaju 5,6 hektara nasuprot europskom prosjeku koji iznosi 14 hektara po gospodarstvu. Akademik Franjo Tomić naglašava da se gospodarstva moraju povećati, a postojeće parcele okrupniti, za što postoje dobri pravni okviri u sklopu Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Poručuje da svi oni koji nisu zainteresirani za obradu zemljišta trebaju dati zemlju u zakup bilo da je riječ o privatnim vlasnicima ili o državi. No, iako je rješenje za održivo gospodarenje poljoprivrednim zemljištem okrupnjavanje, Ferdo Bašić sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta izrazio je bojazan da će taj posao trajati još desetljećima.
 
Jedemo čak i tikvice iz Albanije
 
Hrvatska je u postratnom razdoblju najviše izvozila šećer, svježu ribu, kukuruz..., dok su joj glavne stavke u uvozu bile svježa svinjetina, kruh i peciva, čokolada i stočna hrana. Na popisu uvoznih artikala danas se nalaze i riba, meso, masline, pa čak i krumpir i salata, koje Hrvatska može i sama proizvoditi. Osim toga, uvoze se grašak iz Moldavije, tikvice iz Albanije, paprike i rajčice iz Jordana, mrkva iz Turske, češnjak iz Kine, grah iz Perua, Urugvaja i Kirgistana, bademi i kivi iz Irana. Proizvodnja graha u Hrvatskoj prije deset godina obavljala se na 6477 hektara, a prošle godine ta kultura je uzgajana na samo 800 hektara. Pad proizvodnje zabilježen je i kod drugih poljoprivrednih kultura, zbog čega Hrvatska na svaki izvezeni dolar voća uveze novog za sedam dolara, a povrća za šest.
 

Damir Gregorović, Glas Slavonije

Anketa

Tko su nam od susjeda veći prijatelji?

Ponedjeljak, 21/05/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1166 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević