Get Adobe Flash player
Hrvatska izumire – političari ne haju!

Hrvatska izumire – političari ne haju!

Svijet se mijenja, samo naša politika to ne...

Hrvatska shizoidna politika

Hrvatska shizoidna politika

Ukoliko HDZ ne istjera Plenkovića, prijeti mu teški...

Referendum je rješenje problema

Referendum je rješenje problema

Izborne jedinice su neprirodno skrojene izbornim...

Pismo iz sela koje nestaje...

Pismo iz sela koje nestaje...

Aferu su zapečatili oni koji su državu prevarili na...

Ivo Goldstein demantira oca Slavka

Ivo Goldstein demantira oca Slavka

Slavko Goldstein: »Logor je osnovan 1945. u jesen, u samome mjestu...

  • Hrvatska izumire – političari ne haju!

    Hrvatska izumire – političari ne haju!

    srijeda, 16. svibnja 2018. 07:04
  • Hrvatska shizoidna politika

    Hrvatska shizoidna politika

    nedjelja, 13. svibnja 2018. 16:53
  • Referendum je rješenje problema

    Referendum je rješenje problema

    nedjelja, 13. svibnja 2018. 16:46
  • Pismo iz sela koje nestaje...

    Pismo iz sela koje nestaje...

    srijeda, 16. svibnja 2018. 22:55
  • Ivo Goldstein demantira oca Slavka

    Ivo Goldstein demantira oca Slavka

    utorak, 15. svibnja 2018. 15:27

Isprazna je tvrdnja da hrvatski žitelji ne mogu živjeti od poljoprivrede

 
 
Osobno nisam redoviti čitatelj Večernjeg lista, pa niti ijednog dnevnog tiskovnog informativnog sredstva, ali su mi nekad najčešće privlačili pozornost sadržaji Vjesnika, gdje sam običavao ponekad i ponešto pisano priopćiti javnosti. Sada je Večernji list vjerojatno najčešća dnevna tiskovina o čijem se sadržaju običavam informirati, ali nisam redoviti čitatelj, niti sam ikad išta u njemu objavio, a u meni nije bilo ni pobuđene takve potrebe. Stjecajem slučajnih okolnosti zaintrigirao me je naslov članka objavljena na 33. stranici izdanja od četvrtka, 7. svibnja 2015. Autor članka »Odustanimo od zablude da Hrvatska može živjeti od poljoprivrede« je gospodin Marko Biočina, čija objavljena slika svjedoči da je vjerojatno riječ o vrlo mladoj osobi. Na temelju sadržaja članka stekao sam dojam da izobrazbom pripada ekonomističkim krugovima, sklonima pridavati si atribute dominantne društvene meritornosti u odnosu na osobe, koje pripadaju stručnjacima vrhunske obrazovanosti temeljene na egzaktno izmjerenim dokazima, čija ostvarena djela ne dopuštaju zablude.
http://predsjednicki-izbori.hr/wp-content/uploads/2009/10/Marko-Biocina_komentar.jpg
Autor članka je u svojem razmatranju zanemario glavnu stvarnostnu istinitost, a ta je da je Zemlja jedini planet u našem sunčevu sustavu, u kojem postoji biosfera, i da je tlo onaj čimbenik na kojem se temelje sva zbivanja omogućena energijom, koju termonuklearnim pretvorbama stvara Sunce i emitira prema svojim satelitima, dakle i prema Zemlji. U zabludi je gospodin Zemljanin, autor naslova članka pa njegova sadržaja.
 
Osoba sam seljačkog podrijetla, rođena u krškom području, pa jako dobro znam kako je tlo od neprocjenjiva značenja za opstanak i duhovnost čovjeka te svega životna. Svojim izravnim osloncem na tlo stječe sposobnost za životne aktivnosti i naravan odnos prema svemu što ga okružuje, dakle da se prilagođuje okolišu, pa ovog sebi i svemu onome o čemu skrbi. Prema tome, isprazna je tvrdnja da hrvatski žitelji ne mogu živjeti od poljoprivrede, dakle od proizvodnje dobara za izravni svoj životni opstanak, pa opstanak ostatka biosfere. Izravnim osloncem na tlo stječe sposobnost proširenja mogućnosti izravnog oslonca na tlo svojim srodnicima razmjenom dobara i njihovom pretvorbom u potrebita drukčija, čime usporedno smanjuje udio spriječenog izravnog dodira s tlom, kojim se pogoduje vožnja jednog vozača u skupom snažnom automobilu usmjerenom prema većoj potrošnji nego tvorbi, pri čemu usputno troši goleme mase životno važna kisika uz popratno trovanje zraka, kojeg udišemo, i čiju čistoću se poljoprivredom obnavlja. Neoprostiv je propust zanemarivanje iznimne kakvoće poljoprivrednih proizvoda kakve Hrvatska dokazano može proizvoditi.
 
Osobno raspolažem argumentima kojima mogu to posvjedočiti. Po završetku studija pa sve do obvezna zakonom određena naravna umirovljenja, bio sam zaposlenik farmaceutičke tvrtke, čijem dosegu na razinu svjetskog ugleda sam i osobno pridonio, kako istraživački tako i proizvodnjom farmaceutičkih substancija svjetski konkurentne kakvoće, primjerice važnih antibiotika, koje se proizvodilo biosinteznom pretvorbom hrvatskih kukuruznih proizvoda u bioreaktorima, koje su konstruirali hrvatski inženjeri (uključivo i mene osobno), pa proizvele hrvatske (pretežito zagrebačke) tvornice industrijske opreme. Za pokudu su , međutim, hrvatski dobavljači loših sirovina iz uvoza, koje su unatoč upozorenju da su neprihvatljive kakvoće takve kupili u povećoj količini, pa ih se nije moglo neškodljivo primjenjivati, niti ikome prodati, već uz dodatne troškove usmjeriti prema otpadu.
 
Na kraju svakako treba pripomenuti da se razvojem poljoprivrede potiče bolja skrb o zemljištu izgradnjom vodotočnih poveznica među hrvatskim rijekama, pa dodatnih vodotočnih kanala, čime se ublažuje posljedice poplava i omogućuje ovlaživanje tla tijekom sušnih perioda. Svakako to uključuje i učinkovitu skrb o protočnosti rijeka i izgradnji brana,
 
čime se stječe i pravo da vlasnici hidroelektrana participiraju u troškovima optimalna funkcioniranja vodotokova, iz kojih voda pritiče u prostor ispred hidroelektranske brane. Smijemo, dakle zaključiti, da moramo nastupati odgovornije pri iznošenju osobnih stavova, kojima se nastoji determinirati sudbinu strateški važnih prostora.
 

Prof. dr. sc. Marijan Bošnjak, dipl. kem. ing., umirovljenik

Danas u energetskoj strukturi Europe hidroakumulacije sudjeluju s manje od 10 posto!

 
 
Sjećamo se vrlo dobro tzv. Plana 21, koji je osim dobro marketinški osmišljenih socijalnih pogodnosti (nikad ostvarenih lista želja) imao i razvikani ekonomski New Deal, gdje je inženjer Radimir Čačić zamislio pokrenuti gospodarstvo s Plominom, TE Ploče, Gornjim horizontima i jednom minijaturnom hidroelektranom u dubrovačkom kršu, HE Omblom. Ne ćemo se baviti Gornjim horizontima koji bi Neretvu zaslanili, a od "ukradene" (preusmjerene vode) hercegovačkim Srbima darovali 7 HE snage (svaka pojedinačno) iznad 300 MW. Pažnju ćemo usmjeriti na HE Ombla protiv koje se dubrovačka javnost bori već niz godina, tj. na razloge koji nas čine protivnicima te investicije.
http://www.croenergo.eu/Corvus/Media/MediaThumbnailHandler.ashx?type=0&Id=8382&flag=104&crop=1
1. Naš vodeći stručnjak i svjetski autoritet dr Ognjen Bonacci je projekt proglasio hazardnim, dovodeći u pitanje održivost injektirane betonske zavjese koja bi dosezala visinu od 150 m, te smatra da bi postojeća voda ako se zaustavi mogla ponirati ili čak inducirati potrese s obzirom da se upravo na tom mjestu Afrička ploča (Golubov kamen) zabija poput giljotine u meki jadranski fliš.
 
2. Cijena koštanja (iskustvo nas uči da prelazi 30 – 40 posto najavljenu cijenu, osobito što se radi o vrlo teškom terenu) je visoka, kada bi sve prošlo idealno isplatilo bi se nakon 40 - 50 godina, što baš i nije idealno s obzirom na sadašnju situaciju Lijepe naše.
 
3. Energetski bi HE Ombla s kapacitetom od 68 MW činila svega 1 posto hrvatske proizvodnje struje. Primjera radi jedna vjetroelektrana u Konavlima ili na Pelješcu ima duplo veću snagu. Plinofikacija i solar su stvar budućnosti i to je ono što stanovništvo želi, kao i Pelješki most. (Dao Bog da odnosi Hrvatske i BiH budu tako dobri da most postane nepotreban.)
 
4. Hidroakumulacije induciraju potrese, to je poznato već preko 80 godina (vidi: P. Stojić, R. Lalić: "Hidroakumulacije i potresi, Split, 1994., recenzent dr. Prelogović). Francuski i talijanski inženjeri su "kiksali" u Malpassetu i Vaillontu, što je nakon obilnih kiša izazvalo tragedije i uništilo lokalne zajednice. Dr. Pablo Gonzalez (Sveučilište Ontario) je ustanovio da je uništenje povijesnog grada Lorce u Španjolskoj prouzročeno crpljenjem podzemnih voda za potrebe golf terena, a Richard Benett s kalifornijskog sveučilišta je nedavno analizirajući satelitske slike ustanovio postojanje novih brazdi unutar jadranskih rasjeda, te je prognozirao katastrofalne potrese na južnom Jadranu.
 
5. Radi se o zaštićenom krajoliku, valjda ga misle zaštititi betonom. O bioraznolikosti ću samo reći (jer danas ni čovjek nije bitan, nekmoli "baje" i ribice) da je ekipa stručnjaka istraživala jame i lokve po Konavlima i Primorju više nego samu Omblu. Profesor Đuro Capor i dr. Ivo Lučić su stručnjake javno optužili da ruše tezu o Ombli kao hrvatskom spiljskom Galapagosu, te da je izvršeno nedovoljno istraživanje. Tako je prekrasna Vilina spilja (130 m ponad izvora) proglašena mrtvom jer nema puno živih bića po metru kubičnom; čudna metodologija ako znamo da je riječ o jednom od najvećih špiljskih sustava u Europi. Špilja je zanimljiva i arheolozima.
 
Iskoristio sam prigodu na javnoj raspravi 20. travnja u Dvorani pape Ivana Pavla II. da podsjetim javnost na nemile događeje i priupitam HEP neke malenkosti, npr. zašto je voda Omble zamućena. Srbijanski stručnjak dr. Petar Milanović mi je odgovorio na tečnom srpskom jeziku da je to normalana i redovita pojava u kršu. (Istina je pak da se pri obavljanju istražnih radova tijeka Omble - zapravo Trebišnjice "profundao" strop podzemne rijeke!) Odgovorio sam da takve pojave prije nije bilo, te da oni koji su to izbušili trebaju i platiti cijenu novog filtera. Podsjetio sam da nitko nije odgovarao za nestanak dijelova sa stare trafostanice, zatim za uništenje nove kroz požar nedugo nakon isteka garancije od 2 godine (kao da se radi o usisavaču), te da nitko nije odgovarao za sve naše privredne Obrovce koje će narod platiti. Ne vjerujem u projekte iza kojih stoje ing. Čačić, dr. Sanader ili gospodin Milorad Dodik, te bih se želio informirati o cijeni najnovije trafostanice s tunelom u Srđu. Također sam se zanimao što će se u slučaju gradnje dogoditi sa lokalnim izvorima, te gdje će se deponirati ogromne količine građevinskog iskopa.
 
Već nekoliko godina traje neravnopravna borba koju mediji jednostavno ignoriraju, vršili su se ogromni pritisci na dubrovačkog župana Nikolu Dobroslavića (HDZ), čak i iz redova njegove stranke, kukuriku ministrica Mirela Holy je smijenjena baš kad se javno usprotivila projektu, a javne rasprave se pretvaraju u lakrdiju sa nemuštim i bahatim odgovorima. Tu su ekipa iz SRĐ-a okupljena oko prof. Capora, lokalni stanovnici Rijeke Dubrovačke, te članovi Zelene akcije jedini koji godinama senzibiliziraju javnost, iako i oni prečesto govore o šišmišima i ribicama - a radi se o nečemu puno bitnijem gdje se svi prave "Englezi", jer nitko ne dovodi vodu na visinu od 150 metara da bi je punio u boce!
 
Bivši gradonačelnik Vido Bogdanović jedan je od rijetkih koji je pružio podršku projektu; naime Vjesnik HEP-a iz 2013. ustupio mu je čak tri stranice (od 15 uključujući križaljku, sve na luksuznom papiru) u glorifikaciji HE Ombla. Da podsjetim, naš bivši gradonačelnik nije inženjer, hidrogeolog, biolog - poznat je jedino po svom protivljenju gradnji Mosta dr. Tuđmana u Dubrovniku. Dakle, kada govorimo o "grijehu struktura", tada mislimo i na javne službe i ustanove poput HEP-a ili INA-e, tada mislimo i na napuštanje bogatih naftnih polja INA-e u Siriji, dok se istodobno buši Jadran. Sjećamo se i stanara Kupske u Zagrebu i rijeke Dobre i "Bijelih noći", sjećamo se Zakona o golfu i još koječega obijesnoga, kao da koljete kravu radi jedne šnicle. Da, došlo je vrijeme da se uvede rad u našu hrvatsku državu i nazove stvari njihovim pravim imenom - a one koji ustrajavaju na pogrješkama narod će poslati u "zasluženi" odmor od politike i ekonomije, kad već nemamo lustraciju.
 
Danas u energetskoj strukturi Europe hidroakumulacije sudjeluju s manje od 10 posto! Prošlo je vrijeme velikih "uspjeha", kao kad se Ramljake selilo i potapalo njihova plodna polja.
 

Teo Trostmann

Hypo Banka je založni vlasnik zemljišta na Krku!

 
 
Hrvatska je kapacitete i tehnološka rješenja za LNG-terminal (ukapljeni zemni plin) izabrala, pa čak i krenula u ishođenje lokacijske dozvole, bez da je na bazi potreba za plinom i drugih parametara s poznatim strateškim partnerom proračunala kako odabrano rješenje utječe na bankabilnost i isplativost terminala. Država se u LNG-projektu ponaša kao nezainteresirani rentijer koji nije identificirao ni valorizirao svoje potencijale, zato bi mogli završiti kao kolonija mutavih i siromašnih domorodaca koji imaju "svemirski terminal" za igre bogatih i moćnih, ali zato plaćaju skupi plin.
http://images.energetika-net.com/media/article_images/big/lng-tanker-5-20120227123458859.jpg
Ovih dana, nakon gotovo 800 dana trajanja predstečajne nagodbe, Dina Petrokemija otići će u stečaj. Od samog početka mnogima je bilo jasno da predstečajna nagodba u toj tvrtki nema puno smisla. Iz nekog razloga izgubljene su godine na traženje investitora koji bi bili voljni pokrenuti proizvodnju na Krku i uz to namiriti bar dio dugova, koji su u predstečajnoj nagodbi iznosili između jedne i dvije milijarde kuna. Za Dioki je u startu bilo jasno da će ići "niz vodu", jer zainteresiranih za nastavak proizvodnje nije bilo, dok je Dina još 2012. imala izglede za budućnost. Forsirala se predstečajna nagodba, a ne stečaj koji bi prije stvorio preduvjete da se tvrtka digne na noge. Danas, nakon godina i godina zapuštanja pogona i nebrige za opasne kemikalije, pitanje je vrijede li krčka postrojenja išta, osim kao sekundarna sirovina. Dovršetak te tragične priče preduvjet je stvaranja neke svjetlije budućnosti na toj lokaciji, odnosno gradnju LNG-terminala na Krku. Naime, na bubnju se nedavno našlo zemljište na kojem se treba graditi LNG-terminal. Terminal se, kažu, počinje graditi sredinom 2016. i bit će dovršen 2019., što bi doista bila rekordna brzina jer u svijetu se ovakvi terminali grade minimalno pet godina, ako sve ide glatko. Jedan od preduvjeta za gradnju terminala još nije riješen, a riječ je o zemljištu. 
 
Cijela priča sa stečajem Diokija, slučajno ili ne, poklopila se s prodajom kreditnih potraživanja Hypo Banke, za što je javni poziv okončan krajem ožujka. Naime, Hypo Banka je između ostalog založni vlasnik zemljišta na Krku, na kojem bi se trebao graditi LNG-terminal. Banka je na prodaju stavila 90 milijuna eura vrijedna osigurana i neosigurana potraživanja Diokija, Dine i jedne švicarske tvrtke. Među tim potraživanjima je i hipotekom od 23,5 milijuna eura osigurano zemljište, na kojem bi se trebao graditi LNG-terminal. Dakle, onaj tko to potraživanje kupi, ili ga je već kupio, u velikoj je prednosti jer će država s njim morati razgovarati želi li na toj lokaciji graditi terminal za ukapljeni prirodni plin. U rujnu 2013. čelnik Državnog ureda za upravljanje imovinom, Mladen Pejnović, najavljivao je da država radi procjenu zemljišta te da će ga država otkupiti od Hypo Banke. Međutim, država se nije javila na poziv Hypo Banke, već izgleda planira izvlastiti zemljište kada se pojavi investitor za terminal. Kome je i je li uopće Hypo Banka prodala zemljište, ostaje nepoznato jer nam nisu odgovorili na upite. Preostaje pitanje, zbog čega država već nije izvlastila to zemljište po tržišnoj cijeni, ako je riječ o projektu od nacionalnog i europskog interesa?! Ne bi li bilo logičnije imati tu ključnu stavku za jednom za svagda pod kontrolom, pa će biti manje važno gradi li se za godinu, dvije, tri ili pet? 
 
Kad je riječ o razvoju LNG-projekta u Hrvatskoj, puno se priča, a do sada je relativno malo toga poznato i riješeno. Trenutno, nepoznati su kupci plina i strateški partner/investitor, dvije ključne stavke za realizaciju projekta. U ozračju dugogodišnje recesije i ogromnog pada potrošnje plina u zemljama koje gravitiraju terminalu bit će izazov postaviti jedan takav projekt na noge, možda je zato i produžen rok za iskaz interesa za dobavu plina. Industrijska praksa kod ovakvih projekata je da potražnja diktira kapacitete i tehnologiju, jer u ovako skupim i tehnološki zahtjevnim projektima svaki dolar je bitan. Zato nije nimalo svejedno je li riječ o kopnenom terminalu (koji puno košta i dugo se gradi) ili je riječ o plutajućoj jedinici za regasifikaciju, zapravo prenamijenjenom brodu, što je znatno jeftinije i brže rješenje. I, ako se već želi kopneni terminal, nije svejedno hoće li se ukapljeni plin uplinjavati koristeći toplinu mora ili uz pomoć plina, jer to znatno poskupljuje operacije na terminalu i kupcima utječe na isplativost dobave preko terminala. Hrvatska je, naime, kapacitete i tehnološka rješenja izabrala, pa čak i krenula u ishođenje lokacijske dozvole, bez da je prije na bazi potreba za plinom i drugih parametara sa strateškim partnerom izračunala kako odabrano rješenje konkretno utječe na bankabilnost i isplativost terminala. Također, vidi se da država nije do kraja valorizirala sve sinergijske učinke koje jedan takav projekt ima na gospodarstvo, već općenito primjenjuje rentijerski pristup po principu "dajemo izvrsnu lokaciju, a terminal i plin nam ne treba, neka sav posao obavi netko drugi". 
 
Neki odvažni pojedinci nedavno su upozorili da Hrvatska u razvoju tog projekta ide obrnutim smjerom od onog koji sugerira industrijska praksa i stavlja se u situaciju da vrlo otežano okonča projekt, pa čak i dovodi u pitanje da projekt uopće ne bude realiziran jer neće biti isplativ. Čini se da se nerijetko zaboravlja da svaki projekt na koncu mora biti ekonomski isplativ da bi ga netko financijski pratio. Financijska stavka zemljišta bit će pritom najmanji problem. Treba se pitati ima li smisla živjeti u iluziji da će Europska unija baš na ovom teritoriju, ohrabrena vrhunskim menadžerskim pristupom Hrvatske, istresti novac iz fondova. Poljska je za svoj terminal povukla određene količine novca iz fondova, ali glavninu su ipak dale tamošnje banke. Litva pak isplativost terminala diže prisiljavajući domaće tržište da kupuje 25% skupog plina preko terminala, a Europska komisija blagoslovila je takav pristup. Iako ministar Vrdoljak tvrdi suprotno, bio bi presedan da zemlja domaćin ne dobavlja plin preko terminala na svom teritoriju. Može li naše tržište i naša industrija podnijeti litvansko pravilo, i po koju cijenu? Je li uopće moguće jedan takav komercijalno upitno isplativ projekt, bitan jedino s aspekta sigurnosti dobave, realizirati bez značajnog utjecaja na cijenu plina? Teško! Bilo bi dobro da neke stvari budu poznate jer u protivnom smo tek kolonija s mutavim i siromašnim domorodcima koje je lako veslati kako velikima odgovara.
 

Nina Domazet, www.energetika-net.com

Anketa

Tko su nam od susjeda veći prijatelji?

Srijeda, 23/05/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1210 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević