Get Adobe Flash player
Steve Bannon mijenja Europu na bolje

Steve Bannon mijenja Europu na bolje

Cilj mu je ujediniti sve desne europske stranke i srušiti Europsku...

Komunisti + četnici = antifašizam

Komunisti + četnici = antifašizam

Josip Broz i Draža Mihailović na istoj slamarici u...

Vatreni i Thompson u puljskoj Areni

Vatreni i Thompson u puljskoj Areni

Daniel Sponza: Slika Arene obišla je cijeli svijet. Atmosfera je...

Kutleša - vjerni poslušnik Papinske Države

Kutleša - vjerni poslušnik Papinske Države

U Boga se može vjerovati i kad se ne vjeruje u papu...

Istarski narodnjaci borili su se za Hrvatsku

Istarski narodnjaci borili su se za Hrvatsku

Pofuk je prešutio Predsjedničinu izjavu: Osuđujem svaki totalitarni...

  • Steve Bannon mijenja Europu na bolje

    Steve Bannon mijenja Europu na bolje

    četvrtak, 02. kolovoza 2018. 10:37
  • Komunisti + četnici = antifašizam

    Komunisti + četnici = antifašizam

    nedjelja, 29. srpnja 2018. 11:46
  • Vatreni i Thompson u puljskoj Areni

    Vatreni i Thompson u puljskoj Areni

    nedjelja, 29. srpnja 2018. 11:43
  • Kutleša - vjerni poslušnik Papinske Države

    Kutleša - vjerni poslušnik Papinske Države

    srijeda, 01. kolovoza 2018. 13:49
  • Istarski narodnjaci borili su se za Hrvatsku

    Istarski narodnjaci borili su se za Hrvatsku

    četvrtak, 02. kolovoza 2018. 12:30

Vlade trebaju dobro promisliti oko planova gradnje novih TE na ugljen, poručuje glavni tajnik

 
 
Prvi čovjek organizacije OECD-a, koja okuplja 34 zemlje, poznatije i kao klub najbogatijih zemalja na svijetu, preporučio je vladama da dobro razmisle o svojim planovima gradnje novih termoelektrana na ugljen, s obzirom na to da su one prepoznate kao "najhitnija prijetnja" planetu. Glavni tajnik OECD-a Angel Gurria rekao je vladama "da razmisle dva puta, tri puta, pa i četiri puta" prije nego dozvole gradnju novih termoelektrana na ugljen, javlja The Guardian. "Te će elektrane emitirate stakleničke plinove u narednim godinama", upozorio je na predavanju u London School of Economics, a kao rezultat toga mogle bi biti  "prijevremeno otpisana imovina", odnosno morale bi biti konzervirane desetljećima prije svog ekonomskog životnog vijeka.
http://images.energetika-net.com/media/article_images/big/termoelektrana2-20130910112122740.jpg
"Radimo u koliziji s prirodnim zakonima", upozorio je Gurria. Novo istraživanje, koje je OECD objavio prošli tjedan, otkriva da će prema postojećim trendovima proizvodnja struje iz ugljena rezultirati s više od 500 milijardi tona ugljičnog dioksida u atmosferi od danas do 2050. To je ekvivalentno otprilike polovini "budžeta CO2", količina stakleničkih plinova koje možemo slobodno pustiti u atmosferu u narednih pola stoljeća, ako mislimo ostati u razini koja je široko priznata kao prag za opasne klimatske promjene. Na UN-ovoj klimatskoj konferenciji u Parizu trebalo bi govoriti o financiranju inovativnih tehnologija za proizvodnju energije, kazao je Gurria, dodavši da obnovljivcima pada cijena te da predstavljaju sve bolju investicijsku priliku za zemlje u razvoju. 
 

Nina Domazet, www.energetika-net.com

Drugi je stup među glavnim generatorima proračunskog deficita s udjelom od četiri milijarde kuna minusa godišnje

 
 
Hrvatski model štednje za mirovine obavijen je kardinalnim kontradikcijama i, što je veoma znakovito, javnom šutnjom ili jednostranim govorom onih koji za to jedini imaju priliku. Mirovinski sustav u Hrvatskoj oslonjen je već desetljeće i pol na uporište tzv. drugog stupa. Dok je u prvom riječ o doprinosima radnika za izdržavanje aktualnih umirovljenika po bismarckovskom principu međugeneracijske solidarnosti, drugi stup tiče se obavezne štednje zaposlenih, u svrhu njihova vlastitog zbrinjavanja. No pritom nije riječ tek o štednji, nego o povjeravanju novca bankama koje bi ga izravnim tržišnim špekulacijama trebale s vremenom znatno uvećati. To pak znači da štediša - htio ili ne – preuzima rizik, a banci kroz fiksne naknade i druge povlastice svakako ostaje izdašna, uspjehom neuvjetovana zarada.
http://bif.rs/wp-content/uploads/2014/04/penzioneri-privatne-penzije.jpg
Od izbijanja globalne krize 2008. godine pokazalo se međutim kako drugi stup ne funkcionira baš zadovoljavajuće i kako možda neće uspjeti nadomjestiti demografski prouzročen manjak novca u sustavu. Ali, u Hrvatskoj se svejedno ne vodi takoreći nikakva javna te stručna rasprava o tome, pa ona uz Rumunjsku i Makedoniju ostaje usamljenom između drugih postsocijalističkih europskih zemalja koje su drugi stup, projekt MMF-a i Svjetske banke, značajno reducirale ili ukinule, ako su ga uopće ikad uvodile. Povrh svega, drugi je stup među glavnim generatorima proračunskog deficita u RH, s udjelom od četiri milijarde kuna minusa godišnje.
 
Stvarna funkcija drugog stupa
 
Toliko se naime svake godine slije u mirovinske fondove, a posrijedi je četvrtina od ukupnog izdvajanja za mirovine u Hrvatskoj s kojim se i prije mirovinske reforme početkom prošlog desetljeća jedva isplaćivalo domaće umirovljenike. Ali zanimljivo je vidjeti što se događa s novcem u drugom stupu: za više od dvije trećine tog iznosa banke kupuju državne obveznice na koje će naravno država platiti kamate. S druge strane, u državnoj blagajni ostaje „rupa“ od četiri milijarde kuna koju radi isplate mirovina treba popuniti novim kreditima. Zato država od banaka svake godine posuđuje tu svotu i polako klizi u sve veći javni dug.
 
Navedene ocjene stanja i efekata drugog stupa iznijeli smo i Silvanu Hrelji, predsjedniku Hrvatske stranke umirovljenika, članice današnje vladajuće koalicije. On je prošli tjedan javno iznio stajalište da mirovinski sustav u postojećem obliku ne treba mijenjati u smjeru reduciranja uplata ili ukidanja kapitalizirane štednje. Hrelja se tako nije složio s nama, rekavši za DW kako drugi stup ima važnu funkciju stabilizacije financijskog tržišta u Hrvatskoj. Dodao je da bi sama vlada morala osmisliti kvalitetne projekte kako bi bankovni mirovinski fondovi postali institucionalni ulagači.
 
Znanošću protiv obmana
 
Naš sugovornik odbacio je i tezu da su prinosi fondova koji „oplođuju“ štednju osiguranika niži od prihvatljivog. „Suprotno, prinosi su među najvišima u Europi, dva do tri posto iznad iznosa inflacije“, naveo je Hrelja, „dok fondovi u zaradi banaka sudjeluju s oko jedan posto profita godišnje, a sredstva iz kamata se prepisuju štednji građana“. Ipak, konzultirali smo za ovu priliku i uvide financijske stručnjakinje Snježane Andrijević koja je u svojim znanstvenim studijama zacijelo najdetaljnije u Hrvatskoj analizirala pretpostavke i učinke drugog stupa te poslovanje najvećih banaka u RH, onih koje drže fondove.
 
Njezini radovi bacaju novo svjetlo na sustav, pa bi trebalo uzeti u obzir činjenice poput one da se zajamčeni minimum prinosa svake godine izračunava kao prosjek fondova kroz prethodno trogodišnje razdoblje. Drugim riječima, bankama se uopće ne bi isplatilo da postignu visoke rezultate, jer bi se tako obavezale na viši uspjeh. Nadalje, ispostavilo se i da samo prometovanje milijardama kuna „svježeg“ novca bankama osigurava lagodnu dodatnu likvidnost, kao i tržišnu poziciju s koje one u svojstvu kreditora – a svjedoči o tome više afera – mogu koruptivno manipulirati tržištem dionica.
 
O(ne)mogućavanje javne rasprave
 
Za mišljenje smo upitali i Gojka Bežovana, profesora na Pravnom fakultetu u Zagrebu i najsistematičnijeg javnog komentatora drugog stupa. Požalio nam se kako u Hrvatskoj gotovo da nije moguće dobiti priliku za široko vidljivu kritiku ovog pitanja, niti na javnoj radioteleviziji: „No menadžeri bankovnih mirovinskih fondova ulaze u taj prostor bar jednom tjedno, ali u korist privatnog interesa. Mene pak u inozemstvu, po znanstvenim konferencijama, strani eksperti redovno pitaju zašto nismo ukinuli drugi stup, dok većina tranzicijskih zemalja faktično jest. Kod nas navode samo Mađarsku i Orbana kao populista, da bi kompromitirali takvu ideju“. Bežovan napominje da su to učinile i prosperitetnije tranzicijske zemlje Poljska i Slovačka, a Slovenija i Češka ga nisu ni uvodile, kao niti npr. Srbija. „Pogubnost drugog stupa je među europskim stručnjacima sasvim prihvaćen stav, no kod nas se i dalje ispunjavaju nalozi novčarske elite, povjerenika inozemnog krupnog kapitala. I čitav taj drugi stup zašao je u zonu financijalizacije koja je svijet već bila dogurala do globalne krize. Oni ovdje još uspješno isključuju rijetke pojedince koji nepristrano analiziraju taj predmet, što znači da su nas kolonizirali. Uostalom, naša država u okviru tog modela s drugim stupom zapravo sebi posuđuje novac preko skupih posrednika, a oni – to su banke – ubiru profit, i to je bit stvari“, zaključuje Gojko Bežovan, apelirajući na pokretanje javne rasprave, jedine kvalitetne mjere stvari.
 

Igor Lasić, Deutsche Welle

Hrvatska još uvijek na kraju lanca opskrbe plinom

 
 
"Energetska okolišna politika EU-a dala nam je priliku da bolje valoriziramo i kapitaliziramo potencijal obnovljivih izvora prvenstveno vode, vjetra, Sunca. Ako se obnovljivi izvori stave u funkciju razvojne politike zemlje, koju će na jasan i transparentan način provesti državna administracija, tada postaju podloga naše veće vrijednosti, bolje konkurentnosti i smanjivanja siromaštva. Napravimo mudre i zrele akte i procedure. Pustimo našem energetskom potencijalu da se na zajedničkom tržištu natječe", apelira u svom osvrtu na politiku obnovljivaca u Hrvatskoj dobra poznavateljica sektora dr. sc. Kristina Čelić.
http://www.reformisti.hr/images/KristinaCelic.jpg
Kristina Čelić
 
Ovaj kratki osvrt ima za cilj pojasniti apsurdnu situaciju kakva je nastupila u našem društvu i koja već dugo vremena u Hrvatskoj koči bilo kakva nastojanja da se dogode projekti posebice u energetikom sektoru. Svi prepoznajemo da potencijalna nalazišta plina i nafte, ako se dokažu, povećavaju vrijednosti nacionalnog bogatstva ali ujedno i samim tim posljedično smanjenju zaduženosti neke zemlje. Tako treba razmišljati i u slučaju obnovljivih izvora. Ako se oni stave u funkciju razvojne politike zemlje, koju će na jasan i transparentan način provesti državna administracija, tada postaju podloga naše veće vrijednosti, bolje konkurentnosti i smanjivanja siromaštva. No krenimo od početka i onoga što bi svi građani trebali razumjeti - što zapravo prirodni potencijal i energetika predstavljaju Europskoj uniji. 
 
Na službenim web-stranicama Europske unije piše: „Europska unija temelji se na vladavini prava: sva njezina djelovanja temelje se na ugovorima o kojima su dobrovoljno i demokratski odlučile sve države članice. Tim su obvezujućim sporazumima utvrđeni ciljevi EU-a u brojnim područjima djelovanja.“ Energetika je uz promet zapravo najznačajnije područje djelovanja kako bi se ostvario niskougljični razvoj gospodarstva. Energetska politika sa svojim ciljevima je stoga zajednička za države članice i svaka članica ima pravo tu obvezu zajedničkih ciljeva na nacionalnoj razini realizirati sukladno svom nahođenju (skraćeno: to je pravo izbora vlastitog energetskog miksa). To je tako jer energetski potencijali, ali i gospodarski i tehnološki stupanj razvoja pojedinih država članica, nije jednak. Vratimo se nakratko na još jedan citat s već navedenog portala: „Jedinstveno ili 'unutarnje' tržište glavni je gospodarski pokretač EU-a kojim je u velikoj mjeri omogućeno slobodno kretanje robe, usluga, novca i osoba. Drugi je ključni cilj razvijati taj veliki kapital kako bi Europljani od njega imali što veću korist.“ 
 
Dakle naš potencijal na koji se pozivamo i vrijednost nacionalnog bogatstva, vrjednovat će se na jedinstvenom ili „unutarnjem“ tržištu EU-a. Taj dio nam je jasan kada se radi o raznim robama i uslugama pa čak i nafti i naftnim derivatima, ali koliko nam je jasan kada dolazimo na pitanja vezana uz europsko tržište plina i posebice električne energije? Koliko nam je jasno da je Hrvatska još uvijek na kraju lanca opskrbe plinom i koliko zarađuju oni koji taj plin prevoze do nas? Koliko nam je jasno da jedna nova elektrana na postojeću lokaciju, na ugljen koji dolazi morskim putem, postaje konkurenta u vrlo kratkom vremenu, i napravljena danas, ugrožava dalji rad niza lošijih postrojenja sa starijim tehnologijama za buduće dekade? Koliko nam je jasno da moramo pustiti gospodarstvenike i poduzetnike da djeluju, i da se vlasništvo države ne razlikuje u pojmu od vlasništva bilo kojeg druge pravne i privatne osobe, dokle god se s njim ne upravlja s pozicije privilegije, već tako da svi imaju jednaki tretman? Energetska okolišna politika EU dala nam je priliku da bolje valoriziramo i kapitaliziramo potencijal obnovljivih izvora prvenstveno vode, vjetra, Sunca. Uz to, EU je rekla da nam je obveza napraviti to na jasan i transparentan način, bez diskriminacije i pogodovanja kompanijama u državnom vlasništvu. Vratimo se na primjer zakonodavnog i institucionalnog okvira za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika. On je donesen sukladno svim zahtjevima i pozitivnoj europskoj i svjetskoj praksi. Kako je u Europi posebice dinamičan proces vezan uz nove okolišne direktive po raznim sektorima, nužno ih je pratiti i implementirati, ali to ne znači da će npr. taj tren prestati eksploatacija u Sjevernom moru, jer je nešto novo doneseno na razini Europe. 
 
Dakle, u Hrvatskoj je zaokružen zakonodavni i institucionalni okvir, raspisan natječaj na kojem su imali pravo svi sudjelovati, postavljena su unaprijed „pravila igre“ i ako se pronađu ugljikovodici, oni će biti s radošću dočekani na europskom tržištu u kojem smo i mi, ali i u našem državnom proračunu. Sad bi tu trebali postaviti pitanje: što je s energetskim potencijalom vode, vjetra, sunca, biomase, otpada? Imaju li oni tržišnu vrijednost? Naravno da imaju! Imaju, jer se mogu pretvoriti u električnu i toplinsku energiju koja se prodaje na tržištu. Dakle, taj potencijal vrijedi jednako kao i ugljikovodici, a u budućnosti vrijednost će im rasti. Na žalost, do sada tu vrijednost nismo prepoznali, a s novim prijedlogom zakona o obnovljivim izvorima situacija može postati još gora. Navodno, nemajući novaca (ali prije bi se moglo reći volje i znanja) dopustili smo razvoj projekata obnovljive energije bez vlasništva tehnologija, bez sudjelovanja lokalne zajednice u projektima, bez zrelog promišljanja i vrednovanja multiplikativnih učinaka koji ti projekti zajednici mogu donijeti. Za prirodne potencijale države nismo imali snage i znanja kreirati zakonodavni i institucionalni okvir sličan onome koji se primjenjuje u EU, a kod nas odnedavna za ugljikovodike. Takav zreli pristup zapravo obuhvaća jasan i transparentan, dobro pripremljen natječaj, s pravilima igre unaprijed znanim i procedurama koje za sve nediskriminatorno propisuje država. Nemoguće je shvatiti da se pravimo da ne znamo koliko je potencijal na područjima na kojima je država vlasnik i da nam to trebaju reći pojedini investitori koji bi negdje na državnoj zemlji gradili ili njom se služili! 
 
Nepotrebno je da se ponovo ulazi u modele prvobitne akumulacije dodjelom selektivnih prava npr. korištenja biomase za pogone koji nikad neće biti izgrađeni, već služe za dodjelu energetskog resursa koji se izvozi, jer su na našu biomasu računali kad su u susjednim zemljama gradili velike energane. Plaćamo izvoz otpada koji je sirovina za energane ili konkurentnu proizvodnju cementa u susjedstvu, a isto branimo u vlastitoj državi. Puno je apsurda na čijem se otklanjanju ne radi, a građani više nemaju unutarnje resurse da financiraju izgradnju objekata koji im ne donose radna mjesta, a stvaraju namete. S druge strane, tim građanima se, kako sada stvari stoje, ne želi omogućiti da sudjeluju u energetskoj tranziciji s onim što su već platili kroz priključak ne elektroenergetsku mrežu. Ne dopušta im se da odmah potroše električnu energiju u svojoj kući gdje je proizvedena i da viškove, ako ih imaju, isporuče u mrežu, čime je tehnički i financijski rasterećuju. Niječe im se pravo na sudjeluju u univerzalnoj opskrbi električnom energijom koja je u Europi uvriježena kao pojam civilizacijske stečevine, već se i dalje insistira na modelu koji podržava uvoz. I zato je danas u XXI. stoljeću, kada sve možemo izgraditi kvalitetnije i bolje, kada imamo puno više spoznaja o tome što i kako trebamo čuvati i štititi, politički neoprostivo provoditi politiku „spaljivanja vještica“ odnosno „spaljivanja projekata“ i pod krinkom očuvanja okoliša nijekati naš energetski potencijal i potencijal našeg geografskog položaja. Napravimo mudre i zrele akte i procedure. Pustimo našem energetskom potencijalu da se na zajedničkom tržištu natječe. Budimo sigurni da nam to neće savjetovati i učiniti nitko sa strane. Počnimo sami sebe više cijeniti pa će to učiniti i drugi.
 

Dr. sc. Kristina Čelić, www.energetika-net.com

Anketa

Hoće li se Plenković, nakon četnikovanja u Bačkoj Palanci, odreći Pupovca?

Četvrtak, 16/08/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1067 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević