Get Adobe Flash player
Lignja nam mozak friga

Lignja nam mozak friga

Josipović bi trebao znati da su partizani pobili za i nakon Drugoga...

Lakše je izazivati kaos nego graditi odnose!

Lakše je izazivati kaos nego graditi odnose!

Američke intervencije i promašeni ratovi na Istoku stvorili su...

Plenković i HDZ uvjerljivo poraženi i poniženi

Plenković i HDZ uvjerljivo poraženi i poniženi

Plenković na izborima pobijedio Milinovića i izgubio od HDZ-a iz svibnja...

Jedva čekam da SDP dođe na vlast

Jedva čekam da SDP dođe na vlast

Pa da više ne bude korupcije, "ustaša" i...

Papa sluša četničke koljače

Papa sluša četničke koljače

Razočaravajući postupak Petrova...

  • Lignja nam mozak friga

    Lignja nam mozak friga

    srijeda, 20. ožujka 2019. 15:09
  • Lakše je izazivati kaos nego graditi odnose!

    Lakše je izazivati kaos nego graditi odnose!

    srijeda, 20. ožujka 2019. 14:58
  • Plenković i HDZ uvjerljivo poraženi i poniženi

    Plenković i HDZ uvjerljivo poraženi i poniženi

    srijeda, 20. ožujka 2019. 14:55
  • Jedva čekam da SDP dođe na vlast

    Jedva čekam da SDP dođe na vlast

    srijeda, 20. ožujka 2019. 14:50
  • Papa sluša četničke koljače

    Papa sluša četničke koljače

    četvrtak, 21. ožujka 2019. 12:14

Budućnost je u kružnoj ekonomiji

 
 
Uspoređujući odvajanje otpada u 28 europskih metropola EK je zaključila da je po tome najgori Zagreb, koji odvaja svega 1 posto papira, metala, stakla, plastike i biootpada. Europski uzor je Ljubljana - 150 km od Zagreba i svjetlosnu godinu udaljena...
http://images.energetika-net.com/media/article_images/big/otpad-2-20120229152646975.jpg
Europska komisija prošli je tjedan objavila Izvješće o postotku otpada koji se odvojeno prikuplja i reciklira u 28 europskih metropola. Prema tom izvješću Zagreb se smjestio na posljednje mjesto na tablici, odmah iza Sofije i Bukurešta, jer se pokazalo da se u metropoli reciklira tek jedan posto otpada! Da stvar bude zanimljivija, prvo mjesto zauzela je Ljubljana, koja je po pitanju brige o otpadu odmakla najdalje u Europi, jer odvojeno prikuplja čak 55,4% metala, plastike, papira, stakla i biootpada. Iza Ljubljane slijede estonski Tallin sa 47,2% i finski Helsinki sa 38,6%. Zagreb je u "ugodnom" društvu metropola Bugarske i Rumunjske. Ipak, izvješće je pokazalo da mnogi ne rade kako treba jer je prosjek europskih metropola u odvojenom prikupljanju i dalje relativno niskih 19%.
 
Slovenija već sada odvojeno prikuplja 39,5 % otpada i uspjet će zadovoljiti EU ciljeve za pet godina, dok se računa da su u proteklih deset godina na deponijima smeća u Hrvatskoj završilo sirovina vrijednih čak pet milijardi kuna, kažu službeni podaci s kojima barata Ministarstvo zaštite okoliša i prirode. To što se događa u Zagrebu rezultat je to destruktivne politike guranja glave pod tepih desetljećima, što je rezultiralo činjenicom da do danas uopće nije ni određena niti lokacija za gradnju Centra za gospodarenje otpadom za Zagreb i županiju. Tome se protive lokalni građani, a političari im u svojoj kratkovidnosti povlađuju. Odlagalište otpada Jakuševac je rak-rana koju se ni ne liječi. U Zagrebu je sustav brige o otpadu uglavnom usmjeren na gomilanje miješanog komunalnog otpada, uz izuzetak PET ambalaže i limenki, na kojima sirotinja može zaraditi pa se ta vrsta otpada vadi iz smeća i nosi u dućane gdje se za to prima naknada. Po broju zelenih otoka i promidžbi reciklaže i odvojenog prikupljanja Zagreb bio uspješniji davnih 90-ih prošloga stoljeća kada je taj posao pionirski radila mala tvrtka ZGOS na Zelenom trgu 2. Umjesto da gradi na njezinim temeljima, Čistoća je logično "usisala" ZGOS, ali i pogasila glavninu njegovih napora. Broj reciklažnih dvorišta nije se povećavao od 90-ih, sada ih je devet u cijelom gradu, a urbanističko planiranje i GUP nisu išli za planskim stvaranjem novih zona gdje građani mogu odnijeti otpad. Najnoviji je primjer zatvaranje reciklažnog otoka na Kunišćaku. Dakle, reciklažni otoci čak ne postoje ni u svakom zagrebačkom naselju, a da ne govorimo o sustavu prikupljanja otpada "od vrata do vrata", koji se pokazuje najuspješniji. U Zagrebu se to do sada svelo na pilot projekte prikupljanja biootpada u pojedinim naseljima, iste takve kakve je još 90-ih provodio ZGOS na Horvatovcu.
 
"Ključ za uspjeh Ljubljane je bilo uvođenje sakupljanja od vrata do vrata, posebno za biootpad, koji najviše pridonosi brzom usponu prikupljenog postotka. Sustav je podržalo vrlo dobra komunikacijska strategija komunalnom poduzeća Snaga u suradnji s drugim dionicima, medijima i udrugama", ističe se u izvještaju EK. U Ljubljani su zato shvatili da je ključno smanjenje otpada u nastajanju što je jedno od ključnih načele kružne ekonomije, najnovijeg hita iz Briselske kuhinje. Uloženo je dosta truda u osvješćivanje građana kako smanjiti proizvodnju otpada, a partnerska organizacija koja im u tome pomaže je REUSE - Centar za ponovnu upotrebu, gdje raznim aktivnostima nastoje motivirati građane da stvari popravljaju umjesto da ih se rješavaju bacanjem u smeće. Naravno, REUSE je ostvario partnerski odnos i sa školama, jer ključ je u ranom učenju. Sada je ta inicijativa proširena na nacionalne pokušaje smanjivanja prehrambenog otpada i bacanja hrane. Dobri primjeri ne moraju se vidjeti preko granice, dovoljno je skočiti do Međimurja gdje se odvojeno prikuplja oko 50% otpada. Umjesto ulaganja dodatnih napora da se količina otpada umanji i odvoji "na pragu", u Zagrebu se radi drugačije, vjerojatno u nadi da nečime ipak treba pogoniti planiranu spalionicu otpada pa zašto to ne bio dobar, stari miješani komunalni otpad, što više, tim bolje... U novom modelu naplate otpada, s kojim je gradska vlast krenula lani u prosincu, kvadratura kućanstva se zamjenjuje s izmišljenim fiksnim volumenom spremnika za miješani otpad i fiksnim brojem odvoza koji ne odgovaraju potrebama građana, prigovorila je Zelena akcija koja promovira zero-waste koncept. Takvim sustavom većina građana mora plaćati odvoz veće količine otpada nego što zaista proizvede. Osim što se nastavlja nepravedna i štetna naplata, okolišu se nanosi velika šteta zbog nastavka proizvodnje velikih količina miješanog otpada za gomilanje na Jakuševcu. Novim modelom naplate građanima se mjesečni računi više ne izračunavaju po kvadraturi, već na temelju volumena spremnika za miješani otpad i broja odvoza tog spremnika. Problem je da građani ne mogu sami, sukladno svojim potrebama, odabrati veličinu spremnika i broj odvoza, čime ih se ne motivira da drugačijim postupanjem s otpadom utječu na smanjenje svojih računa i veći postotak odvojenog prikupljanja. Čistoćini kamioni i dalje odvoze poluprazne kante više puta tjedno, a računi za otpad manji su svega par kuna. Nastavlja se neučinkovit sustav odvajanja bez ikakve kontrole u malobrojnim spremnicima raštrkanim po gradu, a Zagrepčanima uglavnom nisu osigurani nikakvi dodatni spremnici za odvajanje otpada na kućnom pragu.
 
A što kaže Europa? S novim paketom cirkularne ekonomije koji je Europska komisija usvojila u prosincu 2015., još veći naglasak stavljen je na odvojeno prikupljanje. To podrazumijeva ambicioznije ciljeve za komunalni otpad i ambalažu, sa zabranom bacanja na odlagališta odvojeno prikupljenog papira, metala, stakla, plastike i novog elementa – biootpada. Prema novoj Direktivi o otpadu, do 2030. trebati reciklirati 65% komunalnog otpada i 75 % ambalažnog otpada, a uvedena je i obvezujuća direktiva o maksimalno 10 % ukupnog otpada koji smije završiti na odlagalištima. S poražavajućom stopom reciklaže od oko 18 % Hrvatska je, uz još nekoliko članica, dobila prijelazni period od pet godina da se prilagodi novim pravilima. S ovako nestimulativnom politikom prema otpadu koju provodi Zagreb, izvjesno je da ćemo podbaciti. U Planu gospodarenja otpadom 2015.-2021. prevencija, ponovna upotreba, odvajanje i recikliranje otpada popustile su pod konceptom zbrinjavanja otpada u velikim centraliziranim centrima, koji se u EU-u sve više napušta kao neučinkovit. Ne zaboravimo, najviše uspjeha u odvojenom prikupljanju otpada (sirovina) imaju upravo općine u Međimurju, koje slijede "zero-waste" koncept. Novi ministar zaštite okoliša Slaven Dobrović kao civil i stručnjak bio je veliki zagovornik tog koncepta pa sad valja vidjeti kako će "disati" kad se snađe u novoj političkoj ulozi.
 

Nina Domazet, www.energetika-net.hr

Trenutačni hrvatski prioritet je smanjenje proračunskog manjka

 
 
Sve se više javljaju u europskom gospodarstvu, što se tiče financiranja općih potreba, kritike postojećeg sustava državne potrošnje, onako kako ga je krajem XIX. stoljeća, kroz niz obveznih osiguravajućih mjera, zamislio i ustrojio tadašnji  njemački kancelar Otto von Bismarck. Sustav poznat pod nazivom država blagostanja. Taj je sustav zamijenio dotadašnji sustav dobrovoljnog uzajamnog financiranja određenih općih potreba.
https://static.miraheze.org/allthetropeswiki/e/e4/Otto_von_Bismarck_5552.jpg
Otto von Bismarck
 
U nemogućnost da se iz postojećih poreza plate sve potrebe mirovinskog, zdravstvenoga osiguranja i ostale opće potrebe, i izraženih težnji za sve većim subvencijama i drugim državnim privilegijama, države se zadužuju tako da države i s relativno jakim gospodarstvima imaju visoku razinu duga s izgledima da dolazi u pitanje vraćanje toga duga. Dug Velike Britanije povećao se brzinom da će samo isplaćivanje kamata biti u visini 27 % BDP-a do 2040. godine.    
 
Država blagostanja, sintagma koja se koristi za taj sustav, zahvatila je i SAD, ali u nešto drugačijem obliku od onih oblika koji su ustrojeni anti-liberalnim pokretima u Europi. Počelo je s prijenosom novca iz državnog proračuna putem raznih vrsta jamstava i raznih vrsta privilegija, pa programa Medicare predsjednika Georgea Busha ml. i programa Obamacare predsjednika Obame. SAD ima prema procjenama proračunski manjak preko 100 % BDP-a, pa nije ništa manji  rčke, Irske i Italije (preko i 100 % BDP-a). Sve veći i veći su zahtjevi za plaćanjem raznih oblika subvencija i privilegija iz državnog proračuna, a mogućnosti proračuna su limitirane.
 
Neutemeljene kritike ministru
 
Koliko je samo, na primjer, kritika bilo, pa do zahtjeva da odmah podnese ostavku, na odluku  aktualnog ministra kulture da ukine dotadašnje povjerenstvo koje je odlučivalo u protekloj godini ili proteklim godinama o dodjeli novca neprofitnim medijima, a da o ukidanju tih medija nije još bilo niti govora. Koristili su se pri tome i tzv. udarci ispod pojasa pripisujući mu da je navodno negirao neke ustavne odrednice, a da to on nije nikad izgovorio. Iza toga je, može se naslutiti, stajala bojazan da će doći u pitanje financiranje pojedinih tih neprofitnih medija na teret proračuna.
 
SAD i Europa
 
Također, životni vijek stanovništva u Europi je sve veći i veći. Povećao se od 62 godine u 1950. godini na 80 godina u 2012. godini. Omjer zaposlene populacije i umirovljene pogoršava se u korist umirovljene populacije, pa je i financiranje zdravstvenog osiguranja i mirovina i ostalih općih potreba, sve više problem. S toga stajališta problem je povezan i s demografskim odnosno natalitetnom politikom (više umrlih nego rođenih) u Europi posebice u Hrvatskoj. Ekonomisti Jagadeesh Gokhale i Kent Smetters su još 2006. godine izračunali da će federalni proračunski manjak SAD-a 2012. godine iznositi 80 trilijuna dolara. Gokhale dalje dorađuje navedene brojke. Europski proračunski manjak prema Gokhalu iznosio je u 2010. godini 13,1 trilijuna eura, a to je tada bilo ukupnog godišnjeg BDP-a za 27 država članica Europske zajednice 434 % (godišnji BDP tadašnjih 27 članica je iznosi 12,2 triliujna eura). Prema Gokhalu ta je brojka podcijenjena. Državna potrošnja u SAD-u nije na razini one u Europi. Iznosi oko 24 % BDP-a, ali prema procjenama do 2050. porast će na 42 %. U Europi je udio državne potrošnje prosječno oko 52 % BDP-a.
 
Prioritet proračunski manjak
 
Pitanje što i kako dalje i gdje je tu Hrvatska? Europski gospodarski koncept, koji je ulaskom u Europsku uniju prihvatila i Hrvatska, temelji se na tri stupa i to na smanjenju proračunskog manjka, poticanju ulaganja i strukturnim reformama. Trenutačni hrvatski prioritet je smanjenje proračunskog manjka. Odlučnost na tom planu ne bi smjela doći u pitanje jer za to nema mnogo, gotovo ništa vremena. Kako je često objašnjavao i govorio poznati nobelovac Milton Friedman, pravi problem nije kako plaćati državnu potrošnju, dugom ili porezima, nego je problem u samoj potrošnji. Od ovoga načela čini se da će polaziti i Vlada u izradi plana proračunskih prihoda i rashoda. Državna potrošnja se mora smanjiti i zaustaviti povećavanje njezina udjela u bruto domaćem proizvodu. Kako to učiniti? Analize državne potrošnje u Europi pokazuju da je udio državnih izdataka u BDP-u za mirovine, zdravstvo, i opće potrebe (socijala) u Hrvatskoj oko16% BDP-a. Taj je udio ispod prosjeka europskih država.
 
Kad se u taj obračun uključe i sve naknade zaposlenima koje se plaćaju iz proračuna (plaće i druge naknade zaposlenima) tada je u Hrvatskoj udio oko 12 % u BDP-u, što je iznad europskog prosjeka. Za primjer, to je iznad udjela državne potrošnje u BDP-u koji ima Austrija i Njemačka. I na kraju, kada se u taj obračun uključe i plaćanja za nabavu roba i usluga onda je Hrvatska pri vrhu europskih država po državnoj potrošnji. Je li to putokaz za koncepciju izrade proračuna za 2016. godinu? Morao bi biti jer se radi o usporedbi s državama EU-a koje imaju znatno veći porast BDP-a od Hrvatske kao i BDP-a po glavi stanovnika.
 
Sistematizacije
 
I na kraju, na prvoj sjednici nove Vlade više je puta bila spominjana sistematizacija radnih mjesta i kadrovska popunjenost, pa je spominjano da sva radna mjesta nisu u nekim ministarstvima popunjena u skladu s tim aktima. Neprijeporno je da izrada sistematizacije radnih mjesta u javnim službama ima svoja načela i pravila. Ali, to me podsjeća na jednu priču koju je u svojoj knjizi izdanoj negdje 2007. godine (Autobiografija) opisao potpredsjednik kompanije Ford Lee Iacocca. Opisuje razdoblje kada se pojavila prva naftna kriza sedamdesetih godina, pa su do tada puna skladišta u SAD-u japanskih automobila začas razgrabljena. Nakon posjeta automobilskoj industriji Toyota u Japanu, Iacocca opisuje zašto nisu bili konkurentni japanskim automobilima. On kaže, da je razlog tome, između ostalih koje tamo navodi, i sporazum koji su američki poslodavci u automobilskoj industriji zaključili sa sindikatima, u kojima je bila do detalja razrađena sistematizacija radnih mjesta. On nastavlja, da je takav sporazum doprinio da američki radnik kada nema na primjer posla na svom radnom mjestu, ne će uskočiti da radi drugi posao na drugom radnom mjestu a japanski radnik kada završi svoj posao (na svom radnom mjestu) ako nema posla odmah pomaže drugom, pa i mete pogon ako treba. 
 

Zvonko Koprivčić, dipl. oec.

Sve manja žeđ za naftom

 
 
Uzalud se ove godine smanjuje izvoz proizvođača nafte koji nisu članovi OPEC-a, Iran će nadomjestiti taj manjak, a potražnja se dalje smanjuje – tvrdi jedna od najvažnijih konzultantskih organizacija svijeta u naftnoj industriji, IEA. Višak se više nema gdje skladištiti, prijeti prelijevanje zaliha.
http://media2.intoday.in/btmt/images/stories/petrol_pump_505_101613021225_122613030434.jpg
Naftna tržišta svijeta naprosto će se zadaviti u moru nafte koju se ne može prodati, što cijenu crnoga zlata može potisnuti na još nižu razinu od sadašnje – citira Bloomberg izvješće savjetodavne organizacije OECD-a, International Energy Agency (IEA). Stručnjaci IEA su s obzirom na hlađenje kineskoga gospodarstva izmijenili prognoze glede svjetske trgovine naftom. Iako će proizvođači koji nisu članovi OPEC-a smanjiti izvoz 2016. godine, no Iran, koji ponovno ulazi na tržište, kao član kartela, nadomjestit će taj manjak. U rezultatu toga dnevno na tržište dolazi cca 1,5 milijuna barela nafte više od onoga što traže potrošači.
 
Cijena crnog zlata početkom tjedna pala je na 12-godišnji minimum, time da je londonski Brent u jednom trenutku stajao svega 28 dolara, a i u utorak prije podne tek malo iznad 29 dolara po barelu, nakon što se Iran riješio međunarodnih sankcija koje su ograničavale i njegov izvoz nafte. Pored toga, najveći proizvođač nafte u svijetu - Saudijska Arabija - protekli je vikend potvrdio da neće promijeniti strategiju prema kojoj u interesu očuvanja tržišnih pozicija svoj izvoz neće smanjiti ni unatoč nižoj cijeni.
 
Nakon što će širenje eksploatacije nafte u Iraku zastati, ove godine bi Iran mogao biti jedini član OPEC-a koji će moći povećati svoj izvoz. Prema procjeni IEA perzijska bi država do kraja prvoga kvartala na svjetsko tržište mogla stavljati 300 tisuća barela naftne dnevno, što bi do sredine godine moglo porasti na 600 tisuća barela. U prosincu prošle godine u Iranu se proizvodilo 2,9 milijuna barela nafte dnevno, što je tro i pol godišnji rekord. Izvoz perzijske zemlje će upravo nadomjestiti smanjeni izvoz proizvođača nafte izvan OPEC-a. Potonje zemlje od 1992. godine nisu prodavale tako malu količinu nafte koju će prema očekivanjima IEA prodati 2016. godine.
 
Zemlje OPEC-a su u prosincu proizvodile 32,28 milijuna barela naftne dnevno, što je za 600 tisuća barela više od onih 31,7 milijuna kojim će ispuniti planove za 2016. godinu. U međuvremenu je potražnja za naftom zbog blage zime pala na godišnji minimum u zadnjem kvartalu 2015. godine. Rast potražnje bi se ove godine mogao smanjiti na 1,2 milijuna barela dnevno, u odnosu na prošlogodišnjih 1,7 milijuna. Time bi prosječna potrošnja dnevno mogla iznositi 95,7 milijuna barela.
 
Slijedom toga, nagomilane zalihe nafte bi 2016. godine mogle porasti za 285 milijuna barela, nakon što su prošle godine dostigle količinu od jedne milijarde barela. S obzirom da su skladišni kapaciteti na kopnu sve više popunjeni, moglo bi postati profitabilnim čuvanje crnoga zlata u privezanim tankerima. Iran je proteklih godina na taj način rezervirao znatnu količinu, nadajući se da će tu zalihu moći prodati nakon ukidanja sankcija.
 

Napi Gadaság, Napi.hu

Anketa

Treba li ministrica Gabrijela Žalac podnijeti ostavku?

Petak, 22/03/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 845 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević