Get Adobe Flash player
Umjesto isprike, nove Miloradove optužbe

Umjesto isprike, nove Miloradove optužbe

Na redu je Plenković - da Pupovca smijeni ili...

Pleter oholosti, bahatosti i narcizma

Pleter oholosti, bahatosti i narcizma

Na "aktualcu" gledala sam ponašanje jednog...

Demokratski centralizam Andreja Iljiča Plenkoviča

Demokratski centralizam Andreja Iljiča Plenkoviča

Politički i sociokulturni uljez u HDZ     Sintagmu...

Vrdoljakova amerikanizacija školstva

Vrdoljakova amerikanizacija školstva

Izmišljamo školu za život po mjeri HNS-a....

Performans kao (ne)kažnjivo djelo

Performans kao (ne)kažnjivo djelo

Urednik časopisa "Informatologia Yugoslavica" i savjetnik Franka...

  • Umjesto isprike, nove Miloradove optužbe

    Umjesto isprike, nove Miloradove optužbe

    četvrtak, 20. rujna 2018. 16:16
  • Pleter oholosti, bahatosti i narcizma

    Pleter oholosti, bahatosti i narcizma

    četvrtak, 20. rujna 2018. 16:08
  • Demokratski centralizam Andreja Iljiča Plenkoviča

    Demokratski centralizam Andreja Iljiča Plenkoviča

    srijeda, 19. rujna 2018. 17:58
  • Vrdoljakova amerikanizacija školstva

    Vrdoljakova amerikanizacija školstva

    srijeda, 19. rujna 2018. 18:43
  • Performans kao (ne)kažnjivo djelo

    Performans kao (ne)kažnjivo djelo

    četvrtak, 20. rujna 2018. 16:05

Podjela na Kraljeviće i Populiste

 
 
Crvena je sretna boja u Kini, zbog čega se ekrani na kojima se prikazuju cijene dionica zacrvene kada cijene rastu. Zeleni ekran znači da cijene padaju, za razliku od stanja na drugim burzama. Postoji sličan diskontinuitet između kratkoročna učinka nedavnog 30-postotnog pada kineskog tržišta dionica i zabrinutosti nekih zapadnih analitičara da bi vlada mogla smatrati to razlogom za povlačenje programa gospodarskih reformi predsjednika Xija pod nazivom Nova normala. Mi ne očekujemo da će se to dogoditi. Naprotiv, vidimo posljedice sloma kao nastavak razvoja situacije u trenutačnoj borbi frakcija Kraljevića, koje predstavlja predsjednik Xi, i Populista, koje predstavlja premijer Li. Dapače, time će se na srednji rok osnažiti Xijev položaj jer je politika poticaja Populista dodatno izgubila na vjerodostojnosti.
http://www.topnews.in/files/Li-Keqiang_1.jpg
Li Keqiang na pravoj strani
 
Glavno je pitanje sljedeće: unatoč tome što se Kineska komunistička partija predstavlja vanjskom svijetu kao jedinstvena cjelina, frakcije Kraljevića i Populista konstantno se bore za utjecaj, moć i nadmoć:
• Kraljevići su potomci revolucionarnih vođa partije
• Čelnici Populista tijesno su povezani s Komunističkom mladeži
Obje su frakcije donedavno dijelile vlast u vrhovnom
političkom tijelu partije, Stalnome odboru Politbiroa. No danas frakcija Kraljevića predsjednika Xija drži šest od sedam pozicija, a premijer Li je jedini predstavnik Populista. Osim toga, dobro se zna da postoje stalne političke tenzije između predsjednika i premijera zbog njihovih različitih pristupa gospodarstvu i zbog njihovih frakcijskih pozadina.
Pretpostavljamo da će povjesničari zaključiti da je bila ideja premijera Lija da se tijekom prošle godine napumpa tržište dionica, i to djelomice kako bi to bio mehanizam zamjene učinka koji su imali poticaji u vidu mjehura na tržištu nekretnina koji je započeo pod vlašću bivšeg populističkog premijera Hua. To je velika razlika u odnosu na usmjerenost predsjednika Xija na potrebu za dugoročnim strukturnim reformama kao dio njegove inicijative Nove normale.
http://chinadigitaltimes.net/wp-content/uploads/2013/11/xijinping.jpg
Xi Jinping - na strani vladajućih
 
Problem je za populiste sada u tome što se umjetnim rastom tržišta dionica očito nije uspjelo oživjeti gospodarski rast. Službena procjena rasta BDP-a u drugome tromjesečju 2015., na vrhuncu rasta mjehura, iznosila je samo sedam posto. A mnogi smatraju da je prava brojka bila još niža: Sir John Sawers, bivši šef britanske tajne službe MI6, nedavno je ustvrdio da je rast vjerojatno „bliži brojci od 3 posto i nalazi se u padu”.
Stoga se ne čini vjerojatnim da ćemo vidjeti korjenite promjene politika koje je pokrenuo Xi prije gotovo dvije godine, kada je otvorio Treći plenum upozorenjem: „Nestalo je sve dobro meso; ostale su samo tvrde kosti za glodati.” Naravno, odustajanjem od programa reformi  potkopala bi se vjerodostojnost same partije, koja je sada vezana uz uspjeh politika Nove normale. Time bi se također ugrozila kampanja za iskorjenjivanje zlouporabe položaja, koja ima široku potporu naroda. Svaki znak slabljenja tih napora ubrzo bi ponovno raspirio cinizam javnosti u vezi s korupcijom vladinih dužnosnika.
 
Svakako je moguće da će u reformama povezanim s financijskim sektorom i tržištima kapitala doći do kratkoročnih pauza kako bi se osiguralo da se tržišta imaju vremena smiriti. No ostavimo li to po strani, činjenica da je mjehur prsnuo i za sobom ostavio nered samo je ojačala potrebu za reformama Nove normale. Tom se epizodom zapravo ponovno potvrdilo da je uporaba programa poticaja na pogonsko gorivo duga za jačanje gospodarstva osuđena na propast. Jedna je važna lekcija iz ove epizode, međutim, da reforme reda veličine kakva se nastoji progurati u Kini ne idu pravocrtno. Najbolja bi usporedba za zapadnjake mogla biti poznata fraza da su sve promjene proces koji čini „dva koraka unaprijed i jedan korak unazad”. To se dobro razumije u samoj Kini, gdje je jasno da Xi oponaša pristup Deng Xiaopinga, odnosno da „prelazi rijeku napipavajući kamenje”. Tvrtke i ulagači stoga bi trebali biti ohrabreni slomom tržišta dionica, a ne paničariti. Čak i da se provede samo polovica politika Nove normale, Kina bi svejedno postala mnogo zanimljivijim mjestom za strana ulaganja. A prema našem mišljenju, tijekom Xijeva mandata provest će se mnogo više od polovice.
 
Paul Hodges i Daniël de Blocq van Scheltinga viši su savjetnici u The pH Reportu, tvrtki za strateške konzultantske usluge sa sjedištem u Ujedinjenom Kraljevstvu koja opslužuje ulagače i tvrtke.
 

Paul Hodges i  Daniël de Blocq van Scheltinga, Financial Times, London

Nikako se ne smije privatizirati

 
 
Prof. dr. sc. Ivan Lovrinović sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta s kolegom prof. dr. sc. Dragom Jakovčevićem autor je analize koja ukazuje da trenuačtno nisu stvoreni optimalni uvjeti za privatizaciju HEP-a inicijalnom javnom ponudom dionica (IPO). "Mislim da je HEP pod stalnim, što vidljivim što nevidljivim, pritiskom političkih struktura, što je vrlo loše, jer se ne može brže restrukturirati niti pratiti trendove diverzifikacije ulaganja u proizvodnju", kaže prof. Lovrinović u intervjuu za naš portal, pojašnjavajući zašto nije dobro vrijeme za privatizaciju najvrijednije hrvatske tvrtke u stopostotnom vlasništvu.
http://images.energetika-net.com/media/articles/res_publica/lovrinovic_ivan-1.jpg
• Kakav je vaš stav o izlasku HEP-a na tržište kapitala? 
- HEP je najveća preostala kompanija u stopostotnom državnom vlasništvu koja ima vrlo stabilnu financijsku situaciju. U protekle dvije godine ostvario je skoro četiri milijarde kuna čiste dobiti. Ta dobit bi bila i znatno veća da nije bilo pokrivanja internih rashoda termoelektrana. Ekonomska depresija u Hrvatskoj traje već sedmu godinu, a tržište kapitala je zamrlo. Poslovna očekivanja su još uvijek negativna, a nelikvidnost i dalje snažna. Prema tome, uvjeti za izlazak HEP-a na tržište kapitala putem inicijalne javne ponude (IPO) nisu dobri. 
 
• Zašto ovo nije optimalan trenutak za privatizaciju HEP-a?
- Mislim da trenutak za izlazak na tržište kapitala sada nije dobar jer pojedini unutarnji i vanjski čimbenici nisu povoljni. No, postavlja se ključno pitanje: koji su razlozi za dokapitalizaciju HEP-a u situaciji kada je protekle dvije godine ostvario nezabilježeno veliku čistu dobit. Dakle, HEP već ima velike izvore za financiranje investicija. Stoga je potreba za dokapitalizacijom u ovom trenutku neobična. Ona bi bila razumljiva kada bi HEP imao jasno razrađene investicijske projekte u zemlji i inozemstvu za koje bi bio potreban veći kapital od onoga koji posjeduje. No, kako takvih projekata nema, odnosno tekuće investicije su manjeg intenziteta a novih, razrađenih, nema, ovo pitanje je posebno važno. Pored toga, HEP je u fazi restrukturiranja koje se ne odvija željenom dinamikom što nije dobro. Razlozi za to su u nejasnim planovima Vlade i općoj ekonomskoj situaciji. Nije lako voditi državnu tvrtku u situaciji kada vladajuće političke strukture ni same ne znaju što bi trebalo napraviti. Preciznije rečeno, mislim da je HEP pod stalnim što vidljivim što nevidljivim pritiskom takvih struktura što je vrlo loše, jer se ne može brže restrukturirati niti pratiti trendove diverzifikacije ulaganja u proizvodnju. 
 
• U svojoj analizi navodite da je prije privatizacije nužno restrukturiranje HEP-a. Neki dijelovi HEP-a nalaze se u tom procesu, no HEP ODS, najveće društvo, nije niti započelo proces reorganizacije. S, druge strane HOPS je prirodni monopol koji se u ovom slučaju privatizira. Koje su posljedice ako nerestrukturirana tvrtka izađe na tržište kapitala? 
- Točno, najprije je potrebno provesti restrukturiranje u cijelosti. No, restrukturiranje nikada ne prestaje jer je ono kontinuirani proces zbog stalnih pritisaka konkurencije, regulacije, troškova i drugih faktora. Hrvatsko gospodarstvo najmanje čini u sferi restrukturiranja, a o tome bismo morali pričati i raditi svaki dan. Ako nerestrukturirana tvrtka izađe na tržište kapitala i sami investitori će se pitati zašto to čini. Investitori moraju znati u koje svrhe će emitent dionica upotrijebiti prikupljeni novac kako bi se i sami uvjerili o opravdanost i učinkovitost takvih ulaganja. Nerestrukturirana tvrtka ne može u narednom razdoblju biti efikasna, a želi napraviti iskorak dalje. To može biti vrlo rizično. U bankarstvu postoji jedan rizik koji se naziva “rizik brzog rasta”. To možemo reći i za nebankarsku tvrtku koja želi prikupiti dodatni kapital a nije se restrukturirala pa želi snažnije ulaziti u nove investicije i na druga tržišta. To ne bih preporučio, to su prevažne stvari. Nije mi jasno zašto Vlada sada najednom traži dokapitalizaciju. Također je čudno da je takvu odluku donijela skupština HEP-a koju čini samo jedan čovjek. Tu se osjeti dah politike što je posebno rizično kada znamo da je ovo predizborno vrijeme. To me podsjeća na 2007. godinu kada je tadašnja HDZ-ova vlada provela IPO u HT-u jeftino prodajući dionice kako bi ugodila biračima što je sigurno bilo tada važno u dobivanju izbora. Spekulira se da bi Vlada od prikupljenog novca od dokapitalizacije HEP-a krpala rupe u proračunu što je također loša ideja. 
 
• HEP je otpisao 2,4 milijarde kuna vrijedne termoelektrane, a u svojoj analizi ističete i očito neriješeni problem transfernih cijena po kojima neka društva unutar HEP grupe prodaju robu i usluge drugima. Što je sporno u tom procesu vrednovanja imovine i transfernim cijenama? 
- Najprije se treba zapitati zašto se baš sada otpisuje 2,4 milijarde kuna vrijednosti termoelektrana. Pravila amortizacije po MRS-ovima su jasna i to je trebalo raditi ranije. Razumijem da se kumulirani gubici termoelektrana moraju jednom riješiti jer po prirodi stvari elektrane ne mogu u stečaj. U ovom problem kriju se politički, socijalni i unutarkompanijski razlozi. Nepostojanje transfernih cijena unutar složenog društva kakav je HEP ukazuje da nema tzv. internih tržišnih mehanizama među članicama Grupe koji se ogledaju u realnosti cijena. Očito je da je i cijena toplinske energije nerealna a njezina promjena zadire u socijalni položaj mnogih građana, zbog čega političari ne žele ništa mijenjati jer bi doživjeli snažne kritike. Električna energija je roba kao i svaka druga i tu unutar kompanije moraju biti jasnije međuveze, a ne da se sve prevali na jednu organizacionu jedinicu. Ovako ispada da je TE-TO kronični bolesnik kojega se HEP mora riješiti. To se treba i može riješiti sustavom transfernih cijena. 
 
• HEP-u je Zakonom o vodama 2011. oduzeto 80 % vrijednosti svih hidroelektrana, koje su prenijete u državno vlasništvo bez naknade, zbog čega se vodi spor na Ustavnom sudu. HEP je, dakle, koncesionar na državnoj imovini. Kako s tog aspekta valorizirati HEP-ovu vrijednost u IPO-u, odnosno postoji li potencijal da HEP u IPO-u zbog toga bude snažno podcijenjen - jeftina privatizacijska meta...
- To jest problem za buduće investitore i to veliki, jer je to važno pitanje koje za njih znači nesigurnost. O tome se vodi spor pred Ustavnim sudom. No, moglo bi se postaviti i drugo pitanje: što bi se desilo da tome nije tako i da su hidroelektrane ostale u vlasništvu HEP-a? S obzirom na našu situaciju, mentalitet i lošu politiku mislim da bi HEP možda već bio “odrađen”. Možda činjenica da HEP nije vlasnik hidroelektrana u ovom trenutku i nije tako loša jer smanjuje apetit nekim “gladnim” preuzimateljima koji HEP već dugo imaju na ciljniku. S druge strane to bitno utječe, i to negativno na vrednovanje samoga HEP-a jer u tom slučaju hidroelektrane nisu njegovo vlasništvo, odnosno imovina. Sve to govori u prilog tome da se HEP-om nitko ne smije igrati jer je to najveća i trenutno najbolja državna kompanija od nacionalnog i strateškog interesa. HEP ne smije biti poligon za svakojake eksperimente svake nove vlade, već stabilna i likvidna kompanija koja će služiti interesima gospodarstva i građana. Energija je pored novca drugi najvažniji faktor dominacije i ostvarivanja geo-ekonomskih i političkih interesa. HEP nije pilana niti tvornica slatkiša. 
 
• Politika kaže da je IPO nužan radi prikupljanja kapitala za investicije i akvizicije u susjednim državama, no ne navodi se o kojim je konkretno projektima riječ. Bi li HEP s obzirom na izvrsne rezultate poslovanja i jeftin novac na tržištu, mogao drugačije doći do sredstava? 
- Nije jasno o kojim bi se investicijama, odnosno preuzimanjima u regiji radilo. Ako se radi o običnom "spinu" onda je to opasno. Ono što je sigurno jest da HEP treba širiti svoj utjecaj u regiji koja ima značajne rezerve hidroenergije. U regiji Hrvatska ima i određenih potraživanja koja su predmet sukcesije, što također treba što prije riješiti. No, za utakmicu u inozemstvu treba se najprije pripremiti kod kuće i restrukturirati sam HEP. 
 
• U svojoj analizi ste napisali da je električna energija roba čiju cijenu treba kontrolirati država. Zašto tako mislite i je li to uopće moguće u Hrvatskoj? 
- Točno, električna energija je posebna roba i cilj njezinog proizvođača ne bi smio biti maksimalizacija dobiti. To je tome tako jer je struja infrastrukturna roba, što znači temeljni input u svakoj proizvodnji koji ulazi u strukturu cijene finalnih proizvoda. Dakle, njezina cijena izravno utječe na konkurentnost kako pojedinih poduzeća kako u zemlji tako i u inozemstvu. S druge strane električna energija se prodaje i na burzama što znači konkurentski pritisak na pojedine proizvođače i zemlje. Međutim, kod svih burzovnih roba treba biti oprezan jer postoje određeni veliki igrači koji nastoje po svome uređivati tržište. Imamo dovoljno iskustava s telekomunikacijskim tvrtkama u nas od kojih smo nakon privatizacije očekivali povoljne cijene a one to nisu. Također smo od privatnih banaka očekivali povoljne kamatne stope i druge uvjete a tome nije tako. Stoga HEP treba pod svaku cijenu sačuvati kao najvažniju nacionalnu tvrtku. Naravno, ona mora također funkcionirati po pravilima struke i učinkovitosti a ne biti mjesto političkih uhljeba i s političkim pritiscima u poslovanju. Mislim da se može dopustiti privatizacija najviše do 25% udjela i ništa više. Pogledajte francuski EdF gdje država ima 84,5% dionica, švedsku nacionalnu energetsku kompaniju Vattenfall kojoj je država stopostotni vlasnik... Trebamo izbaciti politiku iz uprava javnih poduzeća, a država sve može kontrolirati putem nadzornih odbora. No, za to je potrebna jedna nova, stručnija i odgovornija vlada.
 

Nina Domazet, www.energetika-net.com

Poduzetništvo Grada Zagreba i susjedne Zagrebačke županije ostvaruje 59 posto ukupnih prihoda hrvatskoga poduzetništva

 
 
Poduzetništvo Grada Zagreba i susjedne Zagrebačke županije ostvaruje 59 posto ukupnih prihoda hrvatskoga poduzetništva, s bitnim utjecajem na njegov rast, razvoj ili, pak, zastoj.
http://www.zagreb.hr/UserDocsImages/zgrada%20p..jpg
Grad Zagreb i Zagrebačka županija kao šire metropolsko područje s više od milijun stanovnika motor su hrvatskoga gospodarstva, s bitnim utjecajem na njegov rast, razvoj ili, pak, zastoj. Naime, u te dvije teritorijalno bliske županije (Grad Zagreb ima status županije) čije gospodarstvo je obuhvaćeno djelatnošću HGK-Komore Zagreb, registrirano sjedište ima 40.655 poduzetnika – obveznika poreza na dobit (bez banaka, osiguravajućih društava i drugih financijskih institucija), što je 39 posto od ukupnog broja hrvatskih poduzetnika. Kod njih je lani posao imalo 377.246 radnika, a to je 45,4 posto od ukupno zaposlenih u poduzetništvu Hrvatske. U poduzetništvu Grada Zagreba i susjedne Zagrebačke županije ostvareno je 59 posto ukupnih prihoda hrvatskoga poduzetništva, uz prihodovanih 365,2 milijarde kuna, što je 2,7 % više nego godinu prije. Više od trećine hrvatskih poduzetnika koncentrirano je na području Grada Zagreba, s njegovim dominantnim udjelom u ukupnim rezultatima poslovanja, primjerice, od čak 52,8 posto u ukupnom prihodu. Na županijskoj rang ljestvici daleko ispod je Splitsko-dalmatinska županija s udjelom od 6,3 posto, a odmah iza nje slijedi Zagrebačka županija, uz dosegnutih 6,2 posto udjela u ukupnom prihodu hrvatskog poduzetništva, što metropolsko područje čini gospodarski još snažnijim u odnosu na ostatak Hrvatske.
 
Primat tercijarnog sektora
 
Promatrano s aspekta ukupnih prihoda kao pokazatelja opsega poslovnih aktivnosti, najveći doprinos njihovom ostvarenju u metropolskoj regiji dolazi iz sektora trgovine, u okiviru kojeg posluje i najveći broj poduzetnika pa se tako trgovinom u Gradu Zagrebu bavi 27 posto, a u Zagrebačkoj županiji njih 29 posto od ukupnog broja poduzetnika u tim teritorijalnim jedinicama. Po broju poduzetnika u Gradu Zagrebu drugorangirane su stručne, znanstvene i tehničke djelatnosti (22,1%), a na trećem mjestu je građevinarstvo (9,2%) iza kojeg slijede prerađivačka industriji (8,9%) te informacije i komunikacije (7,8%) kao djelatnost u sve većem usponu. U Zagrebačkoj županiji, pak, nakon trgovine, najviše je poduzetnika zastupljeno u prerađivačkoj industriji (18,3%), stručnim, znanstvenim i tehničkim djelatnostima (12,8%) te građevinarstvu (11,8%). Poduzetnička aktivnost metropolske regije ukazuje na dominiranje tercijarnih djelatnosti kao posljedice dugogodišnjeg procesa deindustrijalizacije koji se danas pokušava preokrenuti u reindustrijalizaciju, s manje ili više uspjeha.
 
Struktura ukupnog prihoda
 
U strukturi ukupnoga prihodapoduzetništva Grada Zagreba trgovina sudjeluje s 37,9%,  a slijedi prerađivačka industrija s udjelom od 19,8 posto te djelatnost opskrbe električnom energijom, plinom, parom i klimatizacija čije je udjel u ukupnom prihodu zagrebačkog poduzetništva 9,3 posto. Niz nastavljaju djelatnost informacija i komunikacija s udjelom od 7,4 posto, građevinarstvo s udjelom u ukupnom prihodu od 5,5 posto, stručne, znanstvene i tehničke djelatnosti uz udjel od 5,2 posto te prijevoz i skladištenje s 4,1 postoudjela u ukupnom prihodu poduzetnika Grada Zagreba. U tih sedam djelatnosti ostvareno je 89,2 posto ukupnog prihoda poduzetništva Grada Zagreba, dok ostale djelatnosti imaju udjele manje od tri posto. Na razini  ukupnoga prihoda poduzetništva Zagrebačke županije, prvorangirana je trgovina s visokih 49,4 posto udjela, a na drugom mjestu je prerađivačka industrija s udjelom od 29,8 posto, dok je trećerangirana djelatnost prijevoza i skladištenja s udjelom u ukupnom prihodu poduzetništva Zagrebačke županije od 8,0 posto, a slijedi građevinarstvo s udjelom od 4,1 posto. Te četiri djelatnosti ostvaruju 91,3 posto ukupnog prihoda poduzetništva Zagrebačke županije.
http://mojzagreb.info/images/uploads/vijesti/21828/zagrerbacka-zupanija-skupstina.jpg
Što se pak zapošljavanja tiče, u poduzetništvu Grada Zagreba prednjači trgovina s udjelom od 25,8 posto, a drugo rangirana je prerađivačka industrija s 16,4 posto zaposlenih, dok je na trećem mjestu djelatnost prijevoza i skladištenja u kojoj je 9,4 posto od ukupno zaposlenih u poduzetništvu Grada Zagreba, iako je njezin udjel u broju poduzetnika tek 2,6 posto. Na području Zagrebačke županije prve tri djelatnosti po broju zaposlenih su prerađivačka industrija s udjelom od 37,1 posto, trgovina s 29,3 posto te građevinarstvo s 8,6 posto udjela u ukupnom broju zaposlenih u županijskom poduzetništvu.
 
Potencijal metropolske regije čine poduzetnici investitori i izvoznici
 
Unatoč često spominjanom nepovoljnom poslovnom okruženju, poduzetnici Grada Zagreba i Zagrebačke županije uglavnom uspješno savladavaju sve prepreke, što pokazuju i financijski rezultati. Njihov je zajednički udjel u ukupnoj dobiti razdoblja na razini Hrvatske lani bio 59,1 posto, uz ostvarenih 20,5 milijardi kuna, a u investicijama u novu dugotrajnu imovinu, kao razvojnom pokazatelju, dosegnut je udjel od 53,6 posto, pri čemu je vrijednost ulaganja bila 20,3 milijarde kuna. Status poduzetnika investitora imalo je ukupno 8330 poduzetnika Grada Zagreba i Zagrebačke županije, a oni čine 40,7 posto poduzetnika investitora u Hrvatskoj. Na razni područnih gospodarstava njihovi udjeli su nešto veći od 20 posto. Povećan je i broj zaposlenih, u poduzetništvu Grada Zagreba za 0,7 posto, a Zagrebačke županije za 3,8 posto. Porast je zabilježen i kroz financijske pokazatelje, pa su ukupni prihodi poduzetnika Grada Zagreba bili veći za 2,1 posto, a dobit nakon oporezivanja za 20,9 posto, pri čemu je od ukupnog broja zagrebačkih poduzetnika njih 21.996 odnosno 64,1 posto poslovalo s dobiti. Poduzetnici Zagrebačke županije povećali su ukupne prihoda za 7,5 posto a dobit nakon oporezivanja porasla je za 24,5 posto, pri čemu je od ukupnog broja županijskih poduzetnika njih 4.466 odnosno 70,7 posto poslovalo s dobiti. Zapaženi su i izvozni rezultati, ostvareni kroz poslovanje ukupno 7.326 poduzetnika šireg metropolskog područja sa statusom izvoznika, uz dosegnut izvoz od 50,3 milijardi kuna prihoda, te smanjenje trgovinskog deficita, barem na razini zagrebačkoga gospodarstva.
 
Birokratske kočnice
 
Rezultati poduzetništva Grada Zagreba i Zagrebačke županije ohrabruju i otvaraju novu perspektivu prema gospodarskom boljitku, no kako i poduzetnici ističu,.na tom putu ima previše birokratskih kočnica i parafiskalnih nameta te hrpe papirologije, a u svemu tome,pritisnuti sa svih strana, oni trebaju zaraditi za plaće, poreze i sve ostalo, žele li opstati na tržištu. Otvoreno o tome govorili su i na nedavno provedenim skupovima koje je pod nazivom Ususret poduzetništvu organizirala zagrebačka gospodarska komora kako bi čula njihove probleme, potrebe i prijedloge za suradnju intitucije i poslovne zajednice. Poduzetnici su pozitivno ocijenili izlazak institucije na teren, kao pretpostavke obostrano bolje informiranosti, no mnogi su tada istaknuli potrebu većeg utjecaja Hrvatske gospodarske komore na donošenje zakona iz sfere gospodarstva i njezinog lobiranja za interese poduzetnika, jer svaki novi zakon, rekoše poduzetnici, još više zakomplicira i tako teško poslovanje. Komentari su obuhvatili iprobleme oko ostvarivanja tzv. poticajnih mjera u praksi, uz opasku da administrativne barijere u vidu različitih propisa otežavaju provedbu poduzetničkih inicijativa. Poduzetnici traže pojednostavljene uvjete poslovanja i manje porezne presije, a ako su oni ti pokretači rasta i razvoja, logika nalaže da ih se podrži, ne samo na riječima, čega ne nedostaje, nego i kroz primjeren i poticajan pravni okvir.   
 

Snježana Habulin

Anketa

Podržavate li braniteljski prosvjed u Vukovaru 13. listopada 2018.

Subota, 22/09/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1054 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević