Get Adobe Flash player
Ivica Todorić pojašnjava grupu Borg

Ivica Todorić pojašnjava grupu Borg

Svjedočenje vlasnika Agrokora u DORH-u 7. lipnja...

Rada-Lambada protiv hrvatske države

Rada-Lambada protiv hrvatske države

Petokolonaška izdajnička djelatnost pored spomenika Oca...

Brod 'Galeb' - simbol Titine diktature

Brod 'Galeb' - simbol Titine diktature

Oberschnell-ovska revizija titoizma!     „Ako...

I politička trgovina ima vijek trajanja

I politička trgovina ima vijek trajanja

Smiju li nam se oni s povlaštenim saborskim mirovinama na...

Ministar Marić je kriv zato što je uspješan

Ministar Marić je kriv zato što je uspješan

Komedijaška predstava s pokušajem tobožnjeg utvrđivanja...

  • Ivica Todorić pojašnjava grupu Borg

    Ivica Todorić pojašnjava grupu Borg

    četvrtak, 13. prosinca 2018. 12:36
  • Rada-Lambada protiv hrvatske države

    Rada-Lambada protiv hrvatske države

    četvrtak, 13. prosinca 2018. 06:27
  • Brod 'Galeb' - simbol Titine diktature

    Brod 'Galeb' - simbol Titine diktature

    četvrtak, 13. prosinca 2018. 12:27
  • I politička trgovina ima vijek trajanja

    I politička trgovina ima vijek trajanja

    četvrtak, 13. prosinca 2018. 06:22
  • Ministar Marić je kriv zato što je uspješan

    Ministar Marić je kriv zato što je uspješan

    četvrtak, 13. prosinca 2018. 06:18

Realni prihod je daleko manji

 
 
Iza učestalih glasova o rekordnom sezonskom prihodu Hrvatske krije se poražavajuća istina o inertnoj i stihijskoj ekonomskoj politici te nimalo svijetloj razvojnoj perspektivi.
http://tzigania.com/HeteaCrowdedWagon.jpg
Na izmaku turističke sezone u Hrvatskoj mediji su prenosili trijumfalnu ocjenu da se prihod u sektoru bliži brojci od rekordnih osam milijardi eura. No posrijedi je nestrukturirani podatak koji povrh sasvim apstraktne činjenice ne otkriva mnogo. „Nije to nikakva novost, samo treba ispravno tumačiti generalizirane iznose“, rekao nam je Ljubo Jurčić, nekadašnji ministar gospodarstva RH, „pa tako znamo npr. da turizam u BDP-u Hrvatske sudjeluje sa 17-18 posto, dok mu je u svijetu udio oko dva ili tri. Što to znači? Pa, netko bi rekao da nam je turizam jako razvijen, no radi se o tome da je hrvatska privreda općenito veoma nerazvijena, tj. uništena, i to vam je ustvari to čudo.“ Jurčić smatra da turizam ne smije biti strateška grana ako se ekonomija može razvijati po drugim osnovama, nego dodatna djelatnost u slučaju da zemlja ima uvjete za nju. No po njegovu mišljenju „turizam se Hrvatskoj događa, a vlada je samo evidentičar djelatnosti“. Svijet izvozi dohodovnije usluge, što se vidi po statističkoj informaciji da turizam u izvozu usluga sudjeluje u svijetu – govorimo li o prosjeku mjerodavnih primjera – s oko 30 posto, dok je u Hrvatskoj to između 60 i 70. Također, hrvatske stope rasta turističkih dolazaka samo prate one u Europi, pa se ove godine bilježi rast od četiri do pet posto, a isti trend postoji već oko pet godina. Posrijedi je dakle uglavnom prelijevanje efekta.
 
„Zemlje u još većoj krizi poput Grčke i Portugala ostvaruju po 15 posto rasta, no to ih ne spašava. Naš turizam je ipak nerazvijen, sezona je prekratka, turistički proizvod uzak, sve se bazira na moru i suncu“, nastavlja Jurčić, dodajući kako Hrvatska u novije doba bilježi – u prvom redu pasivno – novi ili obnovljeni trend mladenačkog turizma s obilascima gradova. A turistički proizvod bi trebalo razgranati i uključiti u nj dodatne perspektive i industrijske grane kao što je recimo poljoprivreda i domaći prehrambeni artikl. Zatim bi trebalo profilirati druge vidove ponude, razviti zdravstveni turizam, obrazovni, estradni, sportski. Ili kako sugerira Ljubo Jurčić, „u Gospiću otvoriti Centar 'Nikola Tesla', a u Kumrovcu Centar za istraživanje socijalizma“.
 
Na sličan način u razvojnom pogledu razmišlja i ekonomski analitičar Guste Santini: „Naslijedili smo turizam starih, jugoslavenskih kompozicija, i nismo ga nadogradili, izuzev pojedinih pothvata stranih investitora u trci za profitom. Ali svejedno političari i mediji forsiraju hvalospjeve kao da od turizma zarađujemo uslijed neke svoje ekonomske pameti“. Santini primjećuje da bi pametnije bilo isticati dosege kao što je bila jedna nedavna operacija u Rijeci, s inovacijom – 3D printanim kralješkom. Zatim bi se lakše pojmilo kako turizam zapravo treba „naslanjati“ na druge djelatnosti i razvijati ga uz npr. zdravstvo i obrazovanje.
http://dubrovacki.hr/datastore/imagestore/original/1423749539CRO_Full-of-Life_htz-hr.jpg
„Mi ne razmišljamo o transferiranju te industrije, ne razvijamo na turističkim osnovama druge načine življenja“, dodaje naš sugovornik, „već se vodimo po komparativnim zatečenim prednostima, po inerciji, i još stavljamo 'sva jaja u istu košaru'. A uz to primjećujem da nema studija o turizmu koje bi objasnile i sam taj rekordni prihod.“ Njega stoga nemalo čudi saznanje da se toliko priča o turizmu i samo njega forsira, a hrvatska znanstvena pamet se ne bavi njime. Kako je moguće da turizam čini 17 posto BDP-a, a on nije u žiži ekonomske znanosti? „Možda takvo neobaziranje nije slučajno, nego se hotimice izbjegavaju ozbiljne multidisciplinarne analize“, pretpostavlja Guste Santini.
 
Po njegovim riječima, druge industrije su diskreditirane u korist turizma koji ima povlaštenu stopu PDV-a kao neku vrst kredita. To je među ostalim ono na što treba posebno obratiti pažnju. „Vijest o rekordnom prihodu uzima se zdravo za gotovo, dok ja mislim da je on bitno manji. Taj prihod sastoji se od koječega, a nitko ga nije vidio. Ako stranac u nas kupi nekretninu, i to tretiramo kao prihod od turizma. Na koncu smo osuđeni na prividni spas od te industrije, no drugom rukom nas ona gura u ekonomsku provaliju“, zaključuje Santini. Kako zatim može izgledati totalni pad, ilustrira pak njegova pretpostavka o tome što bi se Hrvatskoj desilo u slučaju samo jednog terorističkog napada u vrijeme sezone.
 
Na indikativno netransparentnu strukturu prihoda jednako gleda Ljubo Jurčić: „To je usporedna mjera i ne može se uzeti jednoznačno. Evo primjera – na popijeni viski je dodana vrijednost razmjerno velika, no taj viski nije naš proizvod. Štoviše, niti sav prihod od prodanog mesa, benzina i telefonskih impulsa nije niti približno hrvatski, nego je ogromnim dijelom uvozna vrijednost“. Jurčić bi zato radije vjerovao da Hrvatska može izravnije računati s tek možda pola od iskazane zarade. Ostatak treba promatrati kao dodanu vrijednost koja se drukčije valorizira, ali turizam se mistificira jer je ostatak hrvatske ekonomije zakržljao pa se na sektor u kojem ipak ima novca gleda kao na čudo.
 
No primjećuje se mimo svega drugog i kako je hrvatski turizam umnogome obilježen stilom „zgrabi novac i bježi“. Kome adresirati prigovor na to – malim poduzetnicima koji iznajmljuju po dva apartmana u obiteljskoj kući ili čak prekarnom radništvu koje mukotrpno sezonski migrira po čitavoj Hrvatskoj da bi preživjelo ostatak godine, ili nekom i nečemu trećem? „Iza podataka o rekordnom broju noćenja i novom rastu turističkih prihoda krije se izrazito surova stvarnost ekonomskog stanja i društvene svakodnevice“, tumači za Deutsche Welle ekonomist Domagoj Mihaljević iz Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju (BRID).
 
On smatra da se vladajuće lokalne i državne političke opcije reklamiraju navodno uspješnim turističkim pokazateljima, dok se ispod toga krije očajničko preživljavanje čitavog jednog društva u uvjetima duboke ekonomske depresije. „U turizam se svrstavaju razne djelatnosti: trgovina na veliko i malo, usluge smještaja, pripremanja i posluživanja hrane, zabava, umjetnost i rekreacija, što ljeti predstavlja financijsku slamku za koju se mnogi drže“, riječi su Mihaljevića, „ali je konkurencija zbog recesije brutalna, a radno je iscrpljivanje zaposlenih često nepodnošljivo“. Omasovljeno sezonsko radništvo iz npr. Slavonije na Jadranu nerijetko tako radi po dvije smjene zaredom – i to dva puna mjeseca. S druge strane, model opstaje budući da je sezona prilika da država uveća porezni prihod i osigura funkcioniranje javnih i državnih službi, a poznato je da zbog gubitka industrijske osnove u drugim granama nema alternative. Ekonomist iz BRID-a napominje da se uslijed toga disproporcionalno povećava porezni pritisak na ugostitelje općenito, dok se država s isključivim fiskalnim interesom ne obazire na činjenicu da krajnji efekt određuje opisane uvjete rada: „Iza fasade uspješne turističke sezone ipak se ne nalaze nasmiješeni domaćini i nezaboravni spektakli već intenzivna utrka prema dnu, nemilosrdno izrabljivanje i sve veća stihija neplaniranog društvenog razvoja“.
 

Igor Lasić, Deutsche Welle

Snažno gospodarstvo i uređena pravna država jedine su mogućnosti zaštite radničkih prava

 
 
Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović nazočila je Petom saboru Nezavisnih hrvatskih sindikata te u svom obraćanju istaknula značaj društvene i gospodarske sigurnosti kao važnog aspekta ljudske sigurnosti. „Pravo na rad i prava radnika igraju odlučujuću ulogu u ostvarenju ljudske sigurnosti“, naglasila je hrvatska predsjednica i dodala kako bi pravo na rad kao standard ljudskih prava trebalo sezati dalje od pukog preživljavanja. Istaknula je kako rad čovjeku ne osigurava samo preživljavanje ili blagostanje, već mora biti povezan s odnosom i sudjelovanjem čovjeka u društvu, pa je stoga rad usko povezan sa samoodređenjem, samopoštovanjem, samoostvarenjem, a time i s ljudskim dostojanstvom. Opasni, nezdravi ili nepravični uvjeti rada, ali i nezaposlenost vode osobnoj nesigurnosti te uzrokuju i nestabilnost u društvu, kazala je.
http://www.nhs.hr/_cache/6eaf82ef10b701e55ffd521403e4812a.jpg
Krešo Sever i Kolinda Grabar Kitarović
 
Osvrnuvši se na globalizaciju, Predsjednica Republike kazala je kako ona razotkriva duboke socijalne razlike između ljudi s obrazovanjem, vještinama i pokretljivošću, od onih koji te uvjete nemaju. „Pozitivni učinci globalizacije nisu jednako raspodijeljeni“, istaknula je dodavši kako države imaju sve manju moć ublažavanja njezinih negativnih učinaka. Isto tako, nove tehnologije i globalna razmjena podataka imaju potencijal potpune preobrazbe svijeta rada u većoj mjeri nego li je to postigla industrijska revolucija.
 
„Gospodarsko stanje u kojem se nalazimo pokazuje kako se nismo snašli, kako nismo prepoznali promjene pa im se nismo niti prilagođavali“, istaknula je Predsjednica dodavši kako je krajnji trenutak za promjenu našega odnosa prema budućnosti naše djece. U Hrvatskoj svakodnevno svjedočimo ulasku novih tržišnih igrača koji iz temelja mijenjaju tradicionalne industrije, usluge i načine ponašanja. Kazala je kako se te promjene ne mogu zaustaviti, kako ih se može samo prihvatiti, prilagoditi im se, usvajati ih te pronalaziti načine kako im konkurirati.
 
„Samo u vašem zajedništvu u različitosti, u vašem dijalogu, u izboru da ujedinite snagu tržišta s autoritetom sveopćih načela i općeprihvaćenih vrijednosti možemo graditi održivi razvoj hrvatskog društva na dobrobit svih njezinih građana“, kazala je hrvatska predsjednica istaknuvši ulogu sindikata. Pozvala je sindikate da nikada ne odustaju od dijaloga i razgovora koji će se odvijati u duhu tolerancije, međusobnog uvažavanja i želje za postizanjem kompromisa. Izrazila je uvjerenje kako Hrvatska svoj gospodarski razvoj može temeljiti na zajedništvu radnika i poslodavaca, na njihovom međusobnom uvažavanju i nadvladavanju partikularnih interesa.
 
„I na ovom mjestu željela bih ponoviti nešto što sam isticala više puta do sad: reforme koje moramo provesti u našem društvu nisu bolni rezovi, već one koje smanjuju ili olakšavaju bol koju trenutačno svi zajedno osjećamo“, istaknula je Predsjednica Republike. Ne mogu se prikazivati negativnima mjere koje će dovesti do održive zaposlenosti, rasta gospodarstva i rasta standarda života naših ljudi, dodala je Predsjednica i pozvala sve na hrabro i odlučno djelovanje u tom cilju.
 
Hrvatska predsjednica drži kako će daljnja globalizacija i internacionalizacija hrvatskog gospodarstva te sve oštrija tržišna utakmica, staviti pred poslodavce nove zahtjeve za atipičnim oblicima rada i deregulacijom radnih odnosa u sustavu radnog prava. U posebnom fokusu naći će se pitanja kolektivnih ugovora, minimalnih nadnica, stabilnosti zaposlenja i socijalne sigurnosti. U tom smislu uputila je prijateljski i motivirajući poziv sindikatima za prilagodljivost i otvorenost promjenama i novim trendovima.
 
Na kraju svog obraćanja predstavnicima hrvatskog radništva, predsjednica Grabar-Kitarović uputila je poziv svima, a posebice političkim strankama koje se kroz političku kampanju bore za svoje mjesto u Hrvatskom saboru, da realno i racionalno sagledaju stanje u državi, da smognu hrabrosti i mudrosti za napor koji se mora poduzeti radi ozdravljenja državnih financija i poticanja rasta gospodarstva. Isto tako, pozvala je sindikate, ali i buduću Vladu, da uređenju radnih odnosa i socijalnom dijalogu u cjelini pristupite racionalno, uz više međusobnog razumijevanja i odgovornosti, a manje politikantstva i demagogije.
 
„Hrvatska računa na vaše djelovanje i odgovornost u dostizanju našeg zajedničkog cilja – imati državu snažnog gospodarstva i zadovoljnih ljudi, državu u kojoj vladaju odnosi zasnovani na povjerenju i razumijevanju, državu pravne sigurnosti i vjerodostojne zaštite rada i radnika.“, kazala je predsjednica Grabar-Kitarović.(v.h.)

Hrvatska je od sredine prošle do sredine ove godine svoj javni dug povećala za 15,1 milijardu kuna ili 4 posto BDP-a

 
 
Javni dug Hrvatske na kraju lipnja bio je na 283 milijarde kuna, što prema Hrvatskoj narodnoj banci predstavlja 86,2 posto BDP-a, a prema Eurostatovu izvješću objavljenom u petak 85,7 posto. U odnosu na 288,5 mlrd. duga potkraj prvoga kvartala u drugome je, dakle, zabilježen pad. I u većini ostalih, tj. u 18 od 28 članica EU razina je državnog duga u drugom tromjesečju pala, s tim da su veće smanjenje omjera duga i BDP-a od Hrvatske imale samo Nizozemska i Irska. Nažalost, u našem slučaju to je bio samo mali predah. Već u prvoj polovici srpnja država se kroz obveznice i kreditni aranžman s bankama zadužila za gotovo 10 milijardi kuna, od čega za refinanciranje postojećih dugova malo više od polovice, a ostatak je bio novi dug, prirast.
https://encrypted-tbn1.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcSkyIEGmXgUMFesl4TchGomJPJZBYDLW0NR8flgydkOrSZKuFKM
Osim toga, Nizozemska i Irska i na godišnjoj su razini smanjile javni dug (kao i 14 drugih članica), a Hrvatska je svoj od sredine prošle do sredine ove godine povećala, i to za 15,1 milijardu kuna ili 4 posto BDP-a. Veći godišnji porast duga bilježe samo Bugarska i Austrija. Bugarska je time stigla tek do 28,3 posto BDP-a, dok se austrijski omjer izjednačio s hrvatskim. No, s obzirom na stupanj razvijenosti, potencijale rasta i trošak servisiranja, hrvatska je putanja duga neodrživa, što se za austrijsku ne može reći.
 
Prema procjenama Europske komisije, Hrvatskoj će troškovi kamata ove godine biti 3,7 posto BDP-a. To je više od bilo koje zemlje iz posljednja dva vala proširenja s kojima se obično uspoređujemo, ali i od većine tzv. starih članica s višim razinama duga, ali jeftinijeg. Konkretno, veći teret izdataka za kamate u Uniji se 2015. očekuje samo u Portugalu (4,9 % BDP-a), Italiji (4,3 %) i Grčkoj (4,2 %), zemljama čiji dug premašuje njihov BDP za četvrtinu (Portugal), odnosno za čak 80 posto (Grčka). Konačno, o putanji javnog duga dovoljno je reći da se i ove godine očekuje deficit opće države od oko 16 milijardi, što uz izostanak većih privatizacijskih prihoda javni dug vodi prema 90% BDP-a.
 

Jadranka Dozan, Poslovni dnevnik

Anketa

Sviđa li vam se Tuđmanov spomenik Kuzme Kovačića?

Subota, 15/12/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1643 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević