Get Adobe Flash player
Nevjerojatno licemjerstvo Borisa Miletića

Nevjerojatno licemjerstvo Borisa Miletića

Plakati nad Uljanikom je isto kao kada je Neron zapalio Rim, pa optužio...

Jugostatistika demantira srpske laži

Jugostatistika demantira srpske laži

Jugoslavija u Drugom svjetskom ratu izgubila 597.323 osobe, od čega...

Velikosrpska statistika stradanja na koljenima

Velikosrpska statistika stradanja na koljenima

Broj Srba po popisu stanovništva iz 1948. veći za gotovo 700 tisuća...

Etnobiznismen koji mrzi!

Etnobiznismen koji mrzi!

Kada će srpsku manjinu predstavljati oni koji ne mrze...

Diplomatska laž Mate Granića

Diplomatska laž Mate Granića

Sad mi je jasno kako se krivotvori...

  • Nevjerojatno licemjerstvo Borisa Miletića

    Nevjerojatno licemjerstvo Borisa Miletića

    utorak, 14. svibnja 2019. 09:38
  • Jugostatistika demantira srpske laži

    Jugostatistika demantira srpske laži

    utorak, 14. svibnja 2019. 18:07
  • Velikosrpska statistika stradanja na koljenima

    Velikosrpska statistika stradanja na koljenima

    utorak, 14. svibnja 2019. 17:54
  • Etnobiznismen koji mrzi!

    Etnobiznismen koji mrzi!

    utorak, 14. svibnja 2019. 17:41
  • Diplomatska laž Mate Granića

    Diplomatska laž Mate Granića

    četvrtak, 16. svibnja 2019. 08:38

SPC, Srbija, RS, Irinej, Vučić i Dodik ne prestaju Hrvate granatirati lažnim "jasenovačkim mitom"

 
 
Ponedjeljak 13. svibnja 2019. znakovit je dan za Srpsku pravoslavnu crkvu, ali i za državu Srbiju, bogme i „region“. Na Saboru SPC-a, kojega čine vladike („arhijereji eparhija“ po ustavu SPC-a) sudjelovao je i srbijanski državni poglavar Aleksandar Vučić te Milorad Dodik, predsjedavajući države Bosne i Hercegovine (!) koji, u konfesionalnom smislu, predstavlja pravoslavce, muslimane, katolike i pripadnike drugih, malobrojnijih tamošnjih vjera i tamošnje nevjernike. Dodik je na Saboru SPC-a zapravo bio kao vožd bosanskih Srba. Zanimljivo, zar ne! Srbijanski analitičari se ne sjećaju da je ikada na zasjedanje vrhovnog tijela SPC-a bio pozvan, a ni nazočio srbijanski državni poglavar.
https://www.kurir.rs/data/images/2019/05/13/13/1849159_1638111-01012-edit_ls.jpg
Srbija se ustavno definirala kao sekularna država, a sad ovo. Nama pak to nije ništa čudno jer SPC je srbijanska državna crkva koju tamo jednostavnije nazivaju „Srpska  crkva“. Ako već tako onda je riječ o Srbijanskoj crkvi, preciznije: Srbijanskoj pravoslavnoj crkvi (isto SPC) kako se, po državama, i nazivaju autokefalne pravoslavne crkve - od grčke, bugarske, rumunjske, gruzijske… odnedavno ukrajinske, a čini se da je u Carigradu na dnevnom redu i makedonska. Ovdje nema prave spoznaje kako SPC ne djeluje u Hrvatskoj niti sto punih godina (od 1919. „duhovno“ ujedinjena, a od 1920. i organizacijski - u državi koja se nazivala SHS(!) Kraljevina) - pravoslavlje je druga priča.
 
Glavni razlog boravka Aleksandra Vučića i Milorada Dodika na Saboru SPC-a, neki to umanjuju pa govore o sastanku „na margini“ crkvenog zasjedanja, nu to je nebitni izgovor - je „kosovski čvor“. U to se ne bismo miješali, ali tamo se razgovaralo i dogovaralo o: „Govorili smo i o odnosima Srpske i Srbije, o dobrim odnosima, jedinstvenom bukvaru ( početnica na ćirilici, o.a.) za srpski etnički prostor, memorijalnom centru u Jasenovcu…“ (Aleksandar Vučić nakon sastanka na Saboru SPC-a, Politika, 13. 5. 2019. iz teksta pod naslovom „Netko mora donositi ovozemaljske odluke“). Dvije države, jedna prava, Srbija, i jedna paradržava („Srpska“) u suradnji jedne državne crkve, SPC-a, izgradit će „i ljepši i veći, vjerojatno i stariji“ „memorijalni centar Jasenovac“ kako je i prije najavljeno. Pitanje za početak, a gdje bi mogao biti taj „centar“? Nema gdje nego u - Jasenovcu. Koliko se meni pričinjava taj je u drugoj državi, a da stvar bude bolja tamo već odavno postoji „memorijalni centar Jasenovac“, doduše pod imenom „Spomen područje Jasenovac“. E sad kako bi ova tri državno-političko-vjerska subjekta sagradili „memorijalni centar“ u Jasenovcu moraju najprije učiniti dvije stvari. Prvo Jasenovac osvojiti, a drugo već postojeće „objekte“, uključivo valjda i Bogdanovićev Cvijet srušiti pa zatim graditi „stariji i ljepši“, bogme i veći jer je i nedavno u Gradini Milorad Dodik govorio o „700.000 žrtava“. Znam kako je i to „malo“, ali kad još stigne popis iz „nebeske Srbije“…
 
Nu ne stoje stvari tako crnohumorno, pa ni lažljivo, štoviše one podsjećaju na osamdesete iz kojih se izrodila srbijanska agresija „ranih devedesetih“. I tad su dva mita, kosovski i jasenovački, poslužila u žestokoj baražnoj propagandnoj pripremi agresije. Prvi se značajno „podgrijavao“ nošenjem kostiju cara Lazara po Bosni, Srbiji, Kosovu, a drugi se rabio intenzivnije malo kasnije. Kako se kosovski očito pomalo gasi, dalek je kako u vremenu tako sada i u prostoru, onda se opet, propagandno, „dere“ po jasenovačkom. Tu su izložbe po svijetu, more medijskih, od jutra do mraka, ekspozicija, filmovi.. Knjige su sad već prošlost. Nemanja Kusturica je dobio milijunski dolarski iznos za najnoviji, a on je poznat po izgradnji „ljepšeg i starijeg“ Drvengrada u nekoj planinskoj zabiti, još „ljepšeg i još starijeg“ Andrićgrada u Višegradu (oba su inače plagijati pokradeni iz drugih kultura) pa će mu biti daleko lakše „montirati atrakciju“ Jasenovca.
 
Vidim kako nikoga te graditeljske i propagandne namjere „ovdje“  ne smetaju, barem nema reakcija, a trebalo bi, jer bi se nedavna prošlost mogla ponoviti. Doduše možda griješim pa ova tri subjekta (Srbija, srpska republika i SPC) namjeravaju graditi „memorijalni centar Jasenovac“ u Srbiji, kao neku repliku, recimo na Sajmištu. Pretpostavljam kako bi tamo onda bio i natpis iz obavijesti generala Milana Nedića Adolfu Hitleru kako je Srbija kao prva zemlja u Europi - Judenfrei, što su proglasili i Nijemci (1942.)
 
I nešto za kraj: srbijanski izvori govore (istoričari, analitičari, političari…) kako su zapovjednici, ne biste vjerovali - Jasenovaca, Maks Luburić, Miroslav Filipović-Majstorović, pa i Dinko Šakić - Srbi. Po ocu, majci babi, djedu, po nekome već. Dobro, ali ima još – neki srbijanski istoričari tvrde kako su (i) Nijemci podrijetlom Srbi. Bit će onda i Hitler. Uh što bi u ovom kompleksnom problemu bilo mjesta za još jednu „komisiju“ koju bi utemeljili „Veliki patrijarh“ Irinej i papa Franjo. Skoro mi se omaklo - „mali“.
 

Mato Dretvić Filakov

Jovan Rašković i Dobrica Ćosić nisu ga poslušali…

 
 
Kome još trebaju novi dokazi da je Srbija izazvala rat? U beogradskom listu "Politika" 18. siječnja 1987. godine izlazi humoreska pod naslovom "Vojko i Savle" u kojoj se prepoznaju akademici Gojko Nikoliš i Pavle Savić. Ovaj je tekst izazvao buru u tadašnjoj jugoslavenskoj javnosti, ali i političke potrese u srbijanskom rukovodstvu.
https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/c/cd/Gojko_Nikoli%C5%A1.jpg
Gojko Nikoliš
 
Gojko Nikoliš je sudjelovao na skupu Udruženja Srba podrijetlom iz Hrvatske 29. lipnja 1990. koji žive u Beogradu, u Sava centru u Zemunu. Na skupu je održao govor u kojemu je pozvao na borbu za kulturnu autonomiju Srba u Hrvatskoj u suradnji s "demokratski raspoloženim Hrvatima", dok je ideju prekrajanja granica i vojne intervencije u svrhu stvaranja Velike Srbije proglasio "suludim i samoubojstvom Srbije". Zbog takvih je stavova bio izviždan od strane publike, a njegovi kolege akademici SANU-a - organizatori skupa Jovan Rašković i Dobrica Ćosić - nisu pokušali smiriti svjetinu, već su mu poručili da skrati izlaganje. Nekoliko je dana kasnije objavio otvoreno pismo Jovanu Raškoviću i prijateljima u kojemu je ponovno naglasio svoje protivljenje bilo kakvom oružanom sukobu i velikosrpskoj ideji. Između ostalog, napisao je: "Ne vidim mogućnost povlačenja bilo kakve jasne geografsko-nacionalne granice... u šahovskoj tabli, gdje su izmiješana srpska i hrvatska sela, a gradovi multinacionalni. (...) Za prvu kap krvi, bilo čije, u ovakvoj jednoj akciji snosili bi smrtnu odgovornost propagatori ove ideje."
 
Gojko Nikoliš (Sjeničak kod Karlovca, 11. VIII. 1911. - Le Mans, 11. VII. 1995.) godine 1992. odlazi u Francusku zajedno sa svojom suprugom Margo, gdje je i umro 11. srpnja 1995. godine, bez generalske mirovine koja mu je u međuvremenu oduzeta i shrvan propašću Jugoslavije u krvavim ratovima.
 

Zrinko Horvat

Prešućen dio iz knjige Crna knjiga komunizma u kojem piše da je Tito odgovoran za milijun žrtava

 
 
Facebook je u Europskoj uniji proširio mrežu suradnje s nezavisnim fact-checkerima, pripadnicima novinarskih organizacija specijaliziranih za provjeru činjenica i borbu protiv dezinformacija. Među novim partnerima Facebooka je i Faktograf.hr. U suradnju između Facebooka i nezavisnih fact-checkera uključuje se pet novih medija u EU-u: Ellinika Hoaxes iz Grčke, FactCheckNI iz Sjeverne Irske, Observador iz Portugala, Patikrinta iz Litve te hrvatski Faktograf. Ove organizacije sudjelovat će u ocjenjivanju točnosti sadržaja koji se dijeli na facebooku. Svi navedeni članovi su IFCN-a, Međunarodne mreže za provjeru činjenica, čiji su se pripadnici u svom radu dužni pridržavati najviših profesionalnih standarda.
https://images-na.ssl-images-amazon.com/images/I/51AnNg6iveL.jpg
Uvjerila sam se kako se Faktograf pridržava najviših profesionalnih standarda, još im u zaglavlju piše "samo činjenice". U članku Neviđena cenzura na facebooku, pod plaštom borbe protiv dezinformacija, u kojem sam navela neprimjerene izraze koje koriste novinari Faktografa za pripadnike desnog političkog spektra, zaključila sam da novinari i osnivač portala GONG nisu objektivni, jer se vode svojim lijevo-liberalnim svjetonazorom, a samim time nemoguće je objektivno ocjenjivati (https://hrvatskepraviceblog.wordpress.com/2019/04/29/nevidena-cenzura-na-facebooku-pod-plastom-borbe-protiv-dezinformacija/).
Ponovno sam se uvjerila u netočnost njihove ocjene knjige CRNA KNJIGA KOMUNIZMA, kojoj su dali ocjenu da nije ni F od fakta.
://faktograf.hr/2019/05/02/provjera-tocnosti-je-li-u-jugoslaviji-ubijeno-vise-od-milijun-ljudi/
 
Kako sam ja upravo pročitala knjigu Crna knjiga komunizma, koju je  napisali grupa autora, odmah sam uočila netočnosti u tekstu Faktografa o navedenoj knjizi. Crna knjiga komunizma izdana je u Parizu 1997. godine, a u Hrvatskoj objavljena 1999. godine. Knjigu su napisali:
Prvi dio: Država protiv svojeg naroda - nasilje, represija i teror u SSSR-uNicolas Werth
Drugi dio: Svjetska revolucija, građanski rat i teror, Stephane Courtois i Jean-Louis Panne
Treći dio: Druga Europa - žrtva komunizma; Andrzej Paczkowski i Kareč Bartošek
Četvrti dio: Komunizmi u Aziji: između "preodgajanja" i masakra; za Kinu, Vijetnam, Laos i Kambodžu: Jean-Louis Margolin a za Sjevernu Koreju.
Peti dio: Latinska Amerika na iskušenju komunizma; Pascal Fontaine
Predgovor i Zašto; Stephane Courtois
Jugoslavija je obuhvaćena u trećem djelu pod poglavljem Srednja i jugoistočna Europa, gdje je na stranici 365. jasno navedena Jugoslavija i oko milijun žrtava.
 
Novinar Faktografa P.V., napisao je: "Tekst Crne knjige komunizma na engleskom jeziku u cijelosti je dostupan na stranicama internetskog arhiva Archive.org. Uvidom u tekst ustanovili smo da se u knjizi nigdje ne navodi broj komunističkih žrtava u Jugoslaviji, odnosno da se radi o fabriciranoj brojci."
 
Da ponovim "Uvidom u tekst ustanovili smo da se u knjizi nigdje ne navodi broj komunističkih žrtava u Jugoslaviji", što naravno nije točno, jer ja imam pred sobom knjigu gdje sasvim jasno na stranici 365. piše: "Rijetko se u povijesti događalo da uspostavi nove vlasti prethodi takvo krvoproliće kao u Jugoslaviji (oko milijun žrtava u zemlji s petnaesti pol milijuna stanovnika) gdje je za žrtve direktno optužen Tito", njihov vođe Tito, koji se uostalom angažirao na njihovu što bržem eliminiranju..." Što svaki čitatelj može potvrditi!
 
Što mogu zaključiti iz ovog teksta Faktografa? Logički mogu zaključiti, s obzirom da vidim sa koje političke pozicije piše i ocjenjuje Faktograf, da je novinar P.V. negirao da u knjizi uopće piše broj žrtava u Jugoslaviji, a time i Titovu ulogu i odgovornost za broj žrtava koje su pobijene, jer bez ikakvog argumenta ili dokaza zaključuje da "se radi o fabriciranoj brojci". E sada se pitam hoću li i ja doći na udar Faktografa da "fabriciram" njihove pogrješke? Napominjem da je Crna knjiga komunizma bila temelj za donošenje Rezolucije Vijeća EU-a 1481/2006. o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima. Rezoluciju je prihvatio i Sabor RH što je objavljeno i u NN 76/2006. Evo cijelog teksta Rezolucije 1481/2006.:
 
Parlamentarna skupština Vijeća Europe
 
Potreba za međunarodnom osudom zločina totalitarističkih komunističkih režima Rezolucija 1481 (2006.)
1. Skupština Europskog parlamenta poziva se na svoju Rezoluciju 1096 (1996.) o mjerama za razbijanje ostavštine bivših komunističkih totalitarnih sustava.
2. Totalitarni komunistički režimi koji su vladali u Srednjoj i Istočnoj Europi u prošlom stoljeću, a koji su još na vlasti u nekoliko zemalja svijeta, bili su, bez iznimke, označeni masivnim povredama ljudskih prava. Povrede su se razlikovale ovisno o kulturi, zemlji i povijesnom periodu i uključivale su pojedinačna i kolektivna ubojstva i smaknuća, smrti u koncentracijskim logorima, izgladnjivanja, deportacije, mučenja, prisilni rad i druge oblike masovnog fizičkog terora; progone na etničkoj i vjerskoj bazi, povredu slobode savjesti, misli i izražavanja, slobode tiska i također nedostatak političkog pluralizma.
3. Zločini su opravdavani u ime teorije klasne borbe i principa diktature proletarijata. Interpretacija oba principa ozakonila je eliminaciju ljudi koji su smatrani opasnima za izgradnju novog društva i, kao takvih, neprijateljima totalitarnog komunističkog režima. Velik broj žrtava u svakoj zemlji su bili državljani te zemlje. To je posebno bio slučaj sa ljudima iz bivšeg SSSR-a koji su u smislu broja žrtava daleko nadmašili ljude ostalih zemalja.
4. Skupština priznaje da su, unatoč zločinima totalitarnih komunističkih režima, neke Europske komunističke partije pridonijele postignuću demokracije.
5. Pad totalitarnih  komunističkih režima u Srednjoj i Istočnoj Europi nije bio u svim slučajevima popraćen međunarodnom istragom zločina koje su ti režimi počinili. Dapače,počinitelji tih zločina nisu izvedeni pred sud međunarodne zajednice, kao što je bio slučaj sa stravičnim zločinima koje je počinio Nacionalsocijalizam (nacizam).
6. Kao posljedica toga vrlo je niska svjesnost javnosti o zločinima počinjenima od strane totalitarnih komunističkih režima. Komunističke partije su legalne i aktivne u nekim zemljama, iako se u nekim slučajevima nisu distancirale od zločina koje su počinili totalitarni komunistički režimi u prošlosti.
7. Skupština je uvjerena da je svjesnost o povijesnim zbivanjima jedan od preduvjeta da se izbjegnu slični zločini u budućnosti. Dapače, moralna procjena i osuda počinjenih zločina igraju važnu ulogu u edukaciji mladih naraštaja. Jasan stav međunarodne zajednice prema prošlosti može biti smjernica za njihove buduće akcije.
8. Također, Skupština vjeruje da žrtve zločina totalitarnih komunističkih režima koje su još žive ili njihove obitelji, zaslužuju sućut, razumijevanje i priznanje za svoje patnje.
9. Totalitarni komunistički režimi su još uvijek aktivni u nekim zemljama svijeta i zločini se i dalje događaju. Percepcija nacionalnih interesa ne bi smjela spriječiti zemlje u adekvatnom kritiziranju postojećih totalitarnih komunističkih režima. Skupština snažno osuđuje sve te povrede ljudskih prava.
10. Rasprave i osude koje su se dosad izvršile na nacionalnom nivou nekih država članica Vijeća Europe ne mogu osloboditi međunarodnu zajednicu od zauzimanja jasne pozicije prema zločinima počinjenima od strane totalitarnih komunističkih režima. Ona ima moralnu obavezu da to učini bez daljnjeg odgađanja.
11. Vijeće Europe je dobro pozicionirano za takvu raspravu na međunarodnom nivou. Sve bivše Europske komunističke zemlje, sa iznimkom Bjelorusije, su sada njene članice i zaštita ljudskih prava i vladavina prava su osnovne vrijednosti za koje se zauzimaju.
12. Zbog toga, Parlamentarna Skupština snažno osuđuje masovno kršenje ljudskih prava od strane totalitarnih komunističkih režima i izražava sućut, razumijevanje i priznanje žrtvama tih zločina.
13. Također, poziva sve komunističke ili post-komunističke partije da u svojim zemljama, ako to dosad nisu učinile, ponovo procijene povijest komunizma i svoju vlastitu prošlost,jasno se distanciraju od zločina počinjenih od strane totalitarnih komunističkih režima i da ih osude bez ikakvih nejasnoća.
14. Skupština vjeruje da će ova jasna pozicija međunarodne zajednice omogućiti daljnje pomirenje. Dapače, da će moguće ohrabriti povjesničare širom svijeta da nastave svoja istraživanja usmjerena prema određivanju i objektivnoj provjeri toga što se dogodilo.
Eto još da ponovim zadnju rečenicu svima koji istraživanja nazivaju povijesnim revizionizmom; "ohrabriti povjesničare širom svijeta da nastave svoja istraživanja usmjerena prema određivanju i objektivnoj provjeri toga što se dogodilo."
 
"Također poziva sve komunističke ili post-komunističke partije da u svojim zemljama, ako to dosad nisu učinile, ponovo procijene povijest komunizma i svoju vlastitu prošlost,jasno se distanciraju od zločina počinjenih od strane totalitarnih komunističkih režima i da ih osude bez ikakvih nejasnoća.
NAPOMENA za one koji osporavaju Rezoluciju 1481/2006. Na nju se nadovezuje Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, koji se obilježava 23. kolovoza kao spomendan u Republici Hrvatskoj i europski  dan sjećanja na žrtve totalitarnih diktatura u Europi u XX. stoljeću.
Dana 23. kolovoza 1939. godine potpisan je njemačko-sovjetski pakt o nenapadanju, poznat kao Sporazum Molotov-Ribbentrop, kojim je postignut javni sporazum o nenapadanju i tajni sporazum o podjeli interesnih sfera u Istočnoj Europi.
Dana 23. rujna 2008. potpisana je izjava potpore od 409 članova Europskog parlamenta za uspostavu dana sjećanja. Potvrđen je točkom 15. Rezolucije Europskog parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu od 2. travnja 2008. odlukom o proglašenju dana sjećanja na žrtve staljinizma i nacionalsocijalizma sa 533 glasova (44 protiv i 33 suzdržanih). U završnom dijelu Rezolucije pozvani su parlamenti i vlade svih država članica EU, država kandidatkinja za EU kao i zemalja povezanih s Europskom unijom, na usvajanje i provedbu te Rezolucije.
 

Lili Benčik

Anketa

Zašto birači HDZ-a, članovi i simpatizeri, ne će u nedjelju dati svoj glas Plenkovićevom HDZ-u?

Četvrtak, 23/05/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1075 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević