Get Adobe Flash player
Plenkoviću najviše koristi Kuščevićeva ostavka

Plenkoviću najviše koristi Kuščevićeva ostavka

Autokrat Plenković na mrtvom ministru uprave pere svoje nečisto...

Strah od osvete određuje pravila igre

Strah od osvete određuje pravila igre

Neke države imaju mafiju, dok u Hrvatskoj mafija ima...

Hrvatska inteligencija i dalje šuti

Hrvatska inteligencija i dalje šuti

Ostavimo se »hrvatske šutnje«, okrenimo se...

Smijeh svetoga Lovre

Smijeh svetoga Lovre

Plenkoviću su neprijatelji u vlastitim...

Dokle huškačke Novosti na proračunu RH?

Dokle huškačke Novosti na proračunu RH?

Dobivaju kune za širenje mržnje prema...

  • Plenkoviću najviše koristi Kuščevićeva ostavka

    Plenkoviću najviše koristi Kuščevićeva ostavka

    četvrtak, 11. srpnja 2019. 12:08
  • Strah od osvete određuje pravila igre

    Strah od osvete određuje pravila igre

    srijeda, 10. srpnja 2019. 12:52
  • Hrvatska inteligencija i dalje šuti

    Hrvatska inteligencija i dalje šuti

    četvrtak, 11. srpnja 2019. 11:57
  • Smijeh svetoga Lovre

    Smijeh svetoga Lovre

    četvrtak, 11. srpnja 2019. 11:52
  • Dokle huškačke Novosti na proračunu RH?

    Dokle huškačke Novosti na proračunu RH?

    četvrtak, 11. srpnja 2019. 15:51

Tek odlaskom Plenkovića moći će se govoriti o »osvježenju« Hrvatske vlade

 
 
Nakon odlaska s mjesta ministra uprave i političkog tajnika HDZ-a Lovre pl. Kuščevića i ministrice vanjskih poslova i europskih integracija gvozdene Marije Pejčinović Burić u Vijeće Europe, Vlada se nalazi pred rekonstrukcijom, ili kako se to moderno – benigno kaže osvježenjem. Ubojica referendumskih inicijativa na temu Istanbulske konvencije/ rodne ideologije i izbornog zakonodavstva brački Lovro, poznatiji kao lukavi poslovni čovjek sa sumnjom u brojne nečasne rabote, koji je prenemaganjem i lažljivim pozdravljanjem Faljen Isus i Marija, na najbolji način potvrdio istinitost one biblijske ne izusti uzalud imena Gospodnja!, došao je na svoje. U ime naredbodavca Plenkovića izvršio je povjerene mu zadaće da bi radosno primio vritnjak od istoga. Isto onako kako su Staljinove sluge s olakšanjem primale smrtne presude. Skrušeno, ponizno, snishodljivo kako on to samo zna, za svoj zločin prema hrvatskom narodu poltron Kuščević krivi druge, izvan HDZ-a ali ne sebe i svoga naredbodavca! Logično, jer je i sam naredbodavac na rastanku sa svojim ministrom rekao da ova situacija upravo njemu smeta?! Za nagradu, jerbo očito sumnje u njegove rabote ne će izazvati mjerodavne ustanove na hitne postupke, potporu naredbodavcu nastavit će pl. Lovro u saborskim klupama! Jer i on ovisi o naredbodavcu! Kao i njegove nekretnine, pašnjaci, peradarnici, upisane i neupisane u katastarske knjige i popis imovine!
https://www.aci-marinas.com/wp-content/uploads/2019/04/Rovinj_PF_239.jpg
Kako god, Lovro pl. Kuščević već je do sada ostavio vidan zločinački  trag u povijesti hrvatskoga naroda i Katoličke Crkve u ovom stoljeću. Spomenuta ministrica Marija Pejčinović Burić također Plenkovićeva poslušnica, ostavila je pak vidne tragove u ministarstvu kojega je vodila. Osim što je šest mjeseci radila na bespoštednoj borbi za svoj bijeg iz Lijepe naše u Vijeće Europe – Gvožđe se kuje dok je vruće, kako je to na lepom srpskom jeziku kazala da je ceo svet razume, ništa nije dobroga učinila. Koliko vidimo propala je gospodarska diplomacija, nijedan problem sa susjedima nije ni pomaknut s mrtve točke, očekuje nas krah arbitraže s mađarskim Molom i nekoliko milijarda kuna tereta za porezne obveznike, u ministarstvu je dala nezakonit otkaz diplomatu Damiru Sabljaku koji je ukazivao na kriminalne radnje Plenkovićeva kolege Joška Pare, nijedan sporan problem Hrvatske sa Republikom Srbijom koji ulazi u srpska poglavlja pregovaranja za ulazak u EU nije smatrala spornim, niti je o njemu govorila u našoj javnosti. Radila je kao i njen kolega iz Vlade, isključivo za privatne interese i po nalogu svoga nalogodavca Andreja Plenkovića. Svoje sudbine podredili su interesima i euro ambicijama uljeza u hrvatsku politiku Plenkovića. I usprkos svemu – za sada su dobro prošli.
 
Zbog ovo dvoje ministara rekonstrukcija/osvježenje je pred nama. Milorad Pupovac, koji zna više od drugih HDZ-ovaca, prvi je nagovijestio da predmet Lovro pl. Kuščević ne će doći na saborske klupe. I kao uvijek do sada bio je u pravu. Ali, budući da u zemlji vlada kaos na brojnim područjima: u zdravstvu, mirovinskom i socijalnom osiguranju, socijalnoj skrbi, kurikulnoj reformi, školstvu i obrazovanju, sudstvu i pravosuđu, neadekvatnom povlačenju sredstava iz fondova EU-a, državnoj imovini, debaklu nabavke vojnih zrakoplova, nezavršenim gospodarskim projektima – Agrokor, posljedicama uništavanja hrvatske brodogradnje, LNG projektu, najnoviji primjer s mostarskim Aluminijem i dr. privatnim aferama i škandalima ministara i ostalih državnih dužnosnika na svim razinama, osvježenja bi mogla obuhvatiti i veći broj ministara, spajanja ministarstava – kako bi odstrel prošao što bezbolnije. Do tada Plenkovićevi mediji će trubiti o novom veličanstvenom rastu BDP-a, ne spominjući što on zapravo znači, čemu zahvaljujemo rast i što s ovom tzv. visokom razinom (od 3,1 posto) možemo uopće rješavati! U tom miljeu svakodnevno gledamo ministre kako izlaze iz crnih limuzina ispred Banskih dvora i poziraju novinskoj sviti. Na upite ostaju li i dalje u Vladi, poput papagaja odgovaraju naučenu rečenicu: O tome odlučuje premijer?! Ili apokaliptično poput Milana Kujundžića – ne znamo što će biti danas ili sutra, ili sve ima svoj vijek trajanja?!
 
Glasnogovornik posrnule, do Plenkovića hrvatske stranke, Branko Bačić i politički tajnik i predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković, zbore kako Plenković ima otvorene ruke u postupku rekonstrukcije – kao uz takve poltrone, on to nije imao i do sada! Ostaje pitanje tko će biti, da tako kažemo rekonstrukturiran/osvježen da se može odmoriti na neodređeno vrijeme. Zbrinut. U javnosti kolaju brojna imena! Ali i imena novih ministara! Koga će Plenković maknuti a koga će postaviti?! Nakon što Koba (nazovimo ga tako) nije odgonetnuo tko je Crni labud iliti krivac za slom stranke na izborima za EU parlament, postavlja se novo pitanje a tko je kriv za kaos u državi, za kaos u vladi, za sveopći trendovski kaos?! Mnoge čudi da Plenković nije potražio nekog krivca za svoj sunovrat u bruseljskim hodnicima, sramotu i poniženje, bez obzira što smo preko ekrana vidjeli da se rukuje sa svima – od portira do gospođe Merkel, kako dijeli diplomatske osmjehe i pozira svakoj kameri i svakom blicu, i kako izigrava neku svjetsku vedetu! Šalu na stranu, premijer se nalazi pred ozbiljnom zadaćom. I mnogi od nas, koji ne smjeraju prema EU kabinetima i vođenju visoke politike, a stalo nam je do naše Domovine, želimo  mu rado pomoći. Pa krenimo.
 
Prvo, gosp. premijeru morate sebi priznati vlastita ograničenja. Podkapacitiranost, napose u području gospodarstva i prava, za vođenje i upravljanje složenim organizmom kao što je to Vlada, odnosno država.  Nikada niste radili u nekom realnom sektoru već u službama u kojima lijepi govor i lukavost igraju odlučnu ulogu. Nikada od vas nismo čuli stručna obrazloženja za neka pitanja iz domene odlučivanja Vlade ili ministarstva. Osim političkih fraza.
 
Drugo, za sastav Vlade vi ste potpuno odgovorni. Vi ste odabrali i postavili ministre tako da ste odgovorni i za njihove rezultate. I ponovno vam vaši poltroni daju tu mogućnost, jer oni nemaju svoje mišljenje. Vaši su.
 
Treće, ministre ste uglavnom odabirali po načelu poslušnosti, poltronstva, temeljem ucjena, kazni ili beneficija. Umjesto dijaloga i razmjene mišljenja one koji su imali drugačija mišljenja od vas – bahato ste smijenili! Dio ministara ste iskoristili kao smokvine listove – za dokazivanje ispravnosti vaše tobožnje hrvatske orijentacije?! I da ne zaboravimo demokršćanske?!
 
Četvrto, svojim privatnim interesima i nuđenjem europskim vlastodršcima natjerali ste svoje podčinjene na agresivne kampanje za usvajanje Istambulske konvencije, Marakeškog sporazuma i sprječavanje donošenja novog pravednog izbornog zakonodavstva. To ste činili protiv interesa i volje hrvatskoga naroda i svjetonazora Katoličke Crkve, na koje se lažljivo pozivate.
 
Peto, nikada se niste libili vrijeđati sve one za koje ste mislili da vam ništa ne mogu – jer ste i sami rekli da možete sve  što hoćete: biskupe, oporbu, ono malo hrabrijih u vašoj stranci, hrvatske intelektualne krugove, neovisne medije.
 
Šesto, u politici ste preferirali pojedince nesklone hrvatskoj državi, hrvatskom jeziku i kulturi, domovinskom ratu i braniteljskoj populaciji: Pupovac –SDSS, orjunaški HNS, pojedini članovi manjina koji su s vama u partnerstvu,  HAVC gospođe Koržinek, financiranje Pupovčevih Novosti dok hrvatski listovi a napose stručni i znanstveni časopisi skupljaju milodare da mogu izlaziti, antihrvatski sustav školstva i obrazovanja gospođe Divjak i HNS-a, što  vidimo na temelju pogubnih rezultata ovogodišnje mature, preferiranje beograđanke Jelene Veljače koja iz Beograda vrijeđa hrvatsku katoličku crkvu i biskupe a Vi je, premijeru,  na sramotu struke koja se bavi godinama zaštitom žena uzdižete  na oltar kao primjer koji valja slijediti! Hrvatske socijalne radnice poručuju vašoj ministrici Murganić (ali i Vama) da plaćate snimanje filma s tom ljubiteljicom flaše i noćnog beogradskog života, a da ste njih izložile linču!
 
Sedmo, izbjegavate se staviti pod lupu hrvatskih institucija kada s pravom kane utvrditi jeste li, primjerice u slučaju Agrokor, bili u sukobu interesa. Čega se bojite?!
 
Osmo, cijelu vladu, vodstvo stranke  i državne ustanove, u koje ste na čelna mjesta postavili svoje ljude, podredili ste svojim vlastitim interesima u svrhu utiranja putova za vlastitu visoku političku poziciju u zemlji a potom i izvan Republike Hrvatske. Mnogi od njih duguju vam puno toga, i dok ste na vlasti oni će vam biti vjerni i odani. (Cornix cornici oculos non meos effodiet.) Vama stranka kojoj ste na vlasti, interesi našega naroda i države ne znače ništa ako u njima vi osobno ne vidite svoj interes. Nebrojeno ste puta to dokazali.
 
Kada bi htjeli poslušati moj savjet onda bi se zbog poražavajućih učinaka vaše vlade i vas osobno, uključujući stvarnu odgovornost, zahvalili na svojoj dužnosti premijera i krenuli prema postupku raspisivanja parlamentarnih izbora. No, kako ja nisam toliko naivan da ste vi spremni preuzeti bilo kakvu odgovornost za kaos kojega vi stvarate, vodite i usmjeravate, ali da to nije spremna ni vaša narkotizirana, dezorijentirana i rashrvaćena stranka, pred hrvatskim se narodom nalazi težak zadatak da vam pokaže put kojim će te miljama zaobići naš narod i zemlju za vjeke vjekova. Dakle, prvi korak jedino moguće i ozbiljne rekonstrukcije Vlade je odlazak sadašnjeg premijera Andreja Plenkovića, a ne da on nanovo, kao osvjedočeni nesposobni dužnosnik, kroji kapu našem narodu i državi.
 

Mijo Ivurek

Puno izreknu, a ništa ne kažu

 
 

 

Taman kada sam se ponadala kako će nakon EU-ovih parlamentarnih izbora nastupiti bar nekakvo zatišje, kada se ono počeše, već sada, rojiti kandidati za nove, predsjedničke izbore.
A kandidati!? Sve bolji od boljeg. I sve pametniji od pametnijeg.
Sve je počelo, ima podosta vremena, izjavom jednoga bivšeg umirovljenog političara koji nikako ne želi otići u zaborav. Pa, svako malo iskoči, ne ću reći iz paštete, ali s malog ekrana neke od mnogobrojnih naših TV postaja ili s naslovnica nekih tiskovina. Upinje se on jadan, iz svih petnih žila, da ne padne u zaborav.
I koristi svaku prigodu da se o njemu i njegovim mudrosnicama raspreda u nedogled.
http://1.bp.blogspot.com/-TdsonCYclW4/UST9oCEF1dI/AAAAAAAABdQ/LcT52YUMH2Y/w1200-h630-p-k-no-nu/UglyDuckling.jpg
Sastali se, tako, i u jednom kafiću na jednu čašicu razgovora, dvojica dokonih prijatelja.
‒ Vidiš, što ti je politika. Kada te uhvati u svoju mrežu, ne pušta te lako.
 ‒ O čemu ti to sada?
 ‒ Stipe ti opet počinje igrati!
 ‒ Kako to misliš?
 ‒ Opet  je u  svom elementu‒odgovori onaj prvi.
‒ Ma, kakvom sad elementu? ‒ začuđeno će drugi.
 ‒ Igra… Igra već sada. Za svoga kandidata na budućim predsjedničkim izborima,.
‒ A tko mu je  kandidat?
‒ Glavom i bradom naš Stjepan! 
 
“Znate, ni ja se još nisam odlučio. Postoje tu razne mogućnosti. Mene obilaze mnoge grupe, mnogi pojedinci, pošto bih ja imao formalno pravo se kandidirati, ali slušajte, ne znam još. Razmišljam, više sam trenutno bliže tome da ne ću, nego da hoću. Obilaze me ljudi koji predstavljaju autoritete u ovoj zemlji… Mogu se kandidirati jer sam prvi put izabran u polupredsjedničkom sustavu”, zaključuje Mesić.
I odmah je počeo, kao i ostali kandidati, čast izuzetcima, davati ocjene i procjene, naravno prema svome nahođenju, o drugim kandidatima. I dok jedne hvali, druge kudi. Nadajući se, valjda, da će mu neka od strjelica, pogoditi ravno u cilj.
Pa, tako, reda-radi „hvali“ i Miroslava Škoru, pa iskreno hvali Milanovića i tvrdi da je on bio uspješan političar i da je naučio iz svojih pogrešaka.
Hvalio je svojevremeno i Daliju Orešković, ali nikada, nikada hvalio nije Kolindu Grabar-Kitarović koja je za njega “slučajna predsjednica”.
”Njezina izmještanja Ureda po županijama nemaju nikakva smisla. Shvatio bih da otputuje na nekoliko dana u Dubrovnik ili neki drugi grad, ali ovo što radi isključivo je dio njezine izborne kampanje. Osim toga, nije trebala podržati referendum Narod odlučuje, koji ima neka solidna rješenja, ali u suštini je retrogradan”, naveo je Mesić.
Kritika je to, ljudi moji dragi, „s punim pravom“, od prave osobe. Osobe  po djelu prepoznate i na djelu provjerene. 
Moš' misliti!
 
Baš su ove naše antife potkovane svim i svačim. U znanju im nema premca. Barataju ti oni i podatcima i činjenicama. Jer, gdje se god zagrebe, ti naši vrli antifa znalci, imaju spremne i odgovore i prigovore. A tu su i najgrlatiji, i uvijek prvi, i uvijek spremni za boj. 
Pa, pogledajte samo Stazića! Pogledajte  Grbina, Marasa, Bauka, Mrak Taritaš, Beusa, Vesnu Pusić! Pa Jakovinu, Klasića, Markovinu, Radu Borić, Zorana Pusića… Svi pršte od znanja.
A toliko te naše antife imaju umnih glava, da im, uopće, nije problem imati ni nekoliko kandidata za predsjedničke izbore. Cijela ih je galerija. I onih bivših političara i ovih sadašnjih. I onih sa srednjom školom,  i onih sa završenim pravnim fakultetom, pa onih s  fakulteta tzv. političkih znanosti, i onih s Filozofskog fakulteta.
I svi su oni vrsni u svome poslu. I svi su „majstori svojega zanata“.
Pa smo tako, u našoj relativno  kratkoj ovovjekoj povijesti naše državnosti, imali uspješnu i moćnu plejadu njihovih perjanica. Od Račana, Mesića, Josipovića do Milanovića koji je uz golemu buku i pobjedničke fanfare, a nakon svih političkih gubitaka i promašaja, opet dotutnjao među nas, kao kandidat za predsjednika
„s karakterom“.
Pa, onda, uz kandidata s karakterom, dobili smo i jednu novu antifa nadu.
Mladu, učenu, obrazovanu, rječitu.
I blagoglagoljivu. 
Riječi joj teku lako i tečno. Milina jedna!!!
Razumljive i onome najnepismenijem ognjištarcu i marginalcu.
Jer, to su riječi koje su u stalnoj uporabi i lako su pamtljive i prepoznatljive. Ponavljaju se iz generacije  u generaciju antifati drugova.
A moto svih njih je: Puno izreći, a ništa ne reći.
 
‒  Pa, moja Lucija, reci napokon jasno i glasno: Njihov je izričaj pun olinjalih fraza i frazetina, a toliko puta već izrečenih, da su se sve već izlizale i potrošile.
‒ Nije, valjda, takva i ova kandidatkinja tzv. Radničke fronte? Pa, drugarica je završila filozofski (hrvatski jezik i književnost), predaje i na fakultetu. A je li samo magistrirala ili je i doktorirala, ne znam točno.
Ali, barata ta frazama. I frazira li, frazira.
‒ E, tu je, nema sumnje, sigurno položila onaj istinski i pravi antifa doktorat.
Gledam ju tako na HTV1. Parira ona vješto na svaku riječ voditelja, te „dominira“ u konverzaciji i, svakom svojom riječju, opravdava svoju kandidaturu.
Pa, ljudi moji, nije šala biti profesor na fakultetu, obrazovati naš novi naraštaj, širiti im vidike, oštriti um i razvijati logičko razmišljanje iliti po narodski, učiti ih misliti svojom glavom.
Moram priznati kako me je dotična drugarica odmah oduševila svojim nastupom. I već sam pomislila: Ova će biti, sigurna sam, uspješan predsjednički kandidat.
A kada ono ‒ ne hladan ‒ nego ledeni tuš.
„Imali smo socijalizam nekoliko puta bolji, nego što je ovo danas“, kaže Katarina Peović,bivša glazbenica koja je svirala u mnogim poznatim bendovima, a koja se nakon visoke naobrazbe otisnula i u političke vode, i postala sadašnja kandidatkinja Radničke fronte za mjesto  predsjednicu Republike Hrvatske.
„Imali smo socijalizam nekoliko puta bolji, nego što je ovo danas“, kaže ona.
„Užasno je to važno …“, veli naša profesorka.
„Užasno, užasno!!!“, kažem i ja.
 ‒ Kako, moja Lucija, pojam „užasno“, može ići uz nešto što je jako važno?
Iskreno, ništa ne shvaćam.
‒ E, da je samo to, moja Monika, bilo bi dobro.
„Imali smo socijalizam nekoliko puta bolji, nego što je ovo danas“, tvrdi kandidatkinja za predsjednicu Republike Hrvatske, ljeta Gospodnjeg 2019.
„Možemo li se zadržati samo na ovome?
Recite, u kojim segmentima?“, pita ju voditelj emisije u kojoj je dotična gost.
„Možemo! Nismo imali 30.000 iseljenih, imali smo 27 % veću kupovnu moć u odnosu prije trideset-četrdeset godina,
 imali smo društvene stanove (jedna trećina ljudi je živjela u društvenim stanovima), imali smo razvoj iz ruralne u visoko industrijsku zemlju, za samo par desetljeća“.
„Imali smo socijalizam nekoliko puta bolji, nego što je ovo danas“.
‒ Pa, o čemu, ženo Božja, ti pričaš? O kakvom to ti demokratskom socijalizmu trabunjaš?
U kojem vremenu živiš? Stalno presipaš iz šupljeg u prazno, iz praznog u šuplje.
„To je za sada, samo teorija, ali za 60 godina, to će postati stvarnost“, dodaje naša umna profesorka.
‒ Za 60 godina. Možda! Možda tu i ima nešto! Možda.
‒ Možda samo u njenim snovima, moja Monika.
‒ A možda je naša  profesorica bila samo na usavršavanju kod Soroša, pa nam podastire, sve tamo naučeno.
‒ Zar nisi, već dosad, primijetila kako sve antife vrte jednu te istu priču. Kako su nametljivi i izričiti. Često i nekulturni. I kako na svako pitanje koje im ne paše, skaču na sve četiri, i napadaju ili odgovaraju ponavljanjem onoga jednom već izrečenoga. 
Kaže, tako, i mudra Peovićka, prosipajući utopijske floskule i nudeći nam „kule babilonske“, kako bismo u socijalističkoj demokraciji  živjeli kao u raju.
I sve bi bilo po našoj mjeri. I svi bismo bili isti. I svi bismo imali isto.
Blago, blago nama!
 ‒ A je li to baš tako, moja Lucija!? Jer, nešto mi je tu smućkano, promućkano i ustajalo. A loš se zadah širi na sve strane. 
„Kažete da je bila veća kupovna moć, ali kako, kad se i Vi i ja sjećamo  nestašica u 80-tim, reda za banane, za kavu, za ulje, par-nepar... Nije to baš tako bilo!“, reagira voditelj.
 
‒ A znaš li ti,moja Monika, da sam ja prvi put prešla granicu tek 79., i unatoč bajkama i mitovima drugarice Peović i njoj sličnih, otišla u Trst na Ponte Rosu  kupiti deterdžent, kavu, ulje, šećer, brašno, a za svoje dijete teksas hlače i jaknu, čokoladu i banane.
Ma, nema zbora, bilo nam je lijepo!?
„Imali smo socijalizam nekoliko puta bolji, nego što je ovo danas“.
Imali smo, imali…komu ništa, komu sve.
‒ Novokomponirani su to mitovi, drugarice Peović! Ti i takvi  mitovi su od Jugoslavije, onakve kakva je stvarno bila, iskonstruirali radnički raj, u kome su svi imali posao i plaću, besplatne stanove, dobro živjeli. Industrija je u njoj cvjetala, i život  nam  je bilo kao u bajci.
„Na svijetu je bilo jedno carstvo, u kojemu je carovalo drugarstvo".
Jugoslavija je izvozila, gradila tvornice, bolnice, škole, auto ceste, pruge. Svi su bili srednja klasa. Svima je bilo dobro. Potom je došao Tuđman, sve nam oteo, privatizirao, opljačkao, i danas nemamo ništa svoje, nemamo industriju, nemamo svoje banke, goli smo i bosi.
‒ Je l' de, svi bismo zato trebali, opet, idilično živjeli u nekom novom bratstvu i jedinstvu.
I svi bismo se, onda, voljeli.
I pazili i mazili.
S ovim bi se, sigurna sam, složio i Dačić, predstavnik naših „bratskih“ istočnih susjeda i njihov sadašnji ministar „inostranih poslova“, koji kaže:
„Srbija drži da su sve zemlje u regiji prijateljske i da imaju iste probleme te da se nijedna ne bi trebala radovati neuspjesima neke druge, uz sugestiju da se države regije trebaju uzajamno podržavati.
 Neko će reći da je to nova Jugoslavija, ali ja ne pričam o tome, govorim da imamo zajedničke interese i da bi bilo bolje da o tome javno govorimo, nego da u raznim čekaonicama svi isto mislimo, a niko ne smije reći".
„Dobar bre ovaj Dačić, keve mi!!!
 Ali, u tom zemaljskom raju, smetala bi im jedino Kolinda Grabar-Kitarović. Kao što i sada smeta drugarici Peović.
 „Jeste li se Vi pokliznuli, odnosno došli na klizak teren, u situaciji kada ste kritizirali K. G. Kitarović što joj kćerka ide studirati u inozemstvo?“, pita voditelj.
„Mislim da nismo. Ono što je izuzetno važno primijetiti u ovoj situaciji, a pokušavali su nas kritizirati da, eto govorimo o nečijoj kćerci, to nije bila naša namjera. Ono što je bila naša namjera je da Predsjednica treba dijeliti sudbinu svojeg  naroda. Svoju kćerku, niti u srednjoškolsko obrazovanje,  nije uputila u hrvatsku školu“.
‒ Nema se što reći niti dodati! Prava-pravcata „socijalistička demokracija“, a na način i prema željama antifa drugova i bratskih nam susjeda i njihovih bratskih drugova i drugarica!!!
 „Imali smo socijalizam nekoliko puta bolji, nego što je danas“, ponavlja drugarica Peović.
‒ E, ćerce moja, ćerce moja! Ma gdje ti sve to nauči!? I to sve po pravilima struke i nauke.
Ali, na žalost, antifa drugova, istina je malo drugačija!!!
„1946. komunisti su izdali proglas kojim je oduzeta zemlja i ostala imovina svim "narodnim neprijateljima". Tim zakonom oduzeto je 711.000 objekata, kuća, stanova, poslovnih lokala, hotela, velike zemljišne posjede, mala gospodarstva, industrijska poduzeća, obrtničke radnje i brodogradilišta. Najprije su opljačkali “suradnike fašizma”, “kapitaliste”, “sitnu buržoaziju” i “kulake”, pa “neprijatelje naroda”, “klerofašiste”, a kad više nisu imali što pljačkati, pomeli bi seljacima metlom i žito s tavana. A svi koji bi se   pobunili protiv pljačke, bili su skraćeni za glavu  ili su završavali na Golom otoku.
Zbog nacionalizacije i kolektivizacije, usprkos velikim ratnim odštetama od njemačke, gospodarstvo je postajalo sve slabije i slabije, te se 1957. godine Jugoslavija počinje zaduživati za potrebe uvoza. Ratne reparacije i zapadni krediti više nisu bili dovoljni za prehranu stanovništva, pa se partija odlučuje na izvoz ljudi kako bi oni svojim donacijama hranili članove obitelji, a time i čitavu Jugoslaviju. Zbog toga dolazi do liberalizacije prelaska granice kako bi ljudi mogli otići raditi u druge države. Od sredine1960-ih preko milijun ljudi je u nekoliko godina otišlo na Zapad tražeći posao, što je značajno smanjilo nezaposlenost. Usprkos tome, nezaposlenost je u Jugoslaviji iznosila između 9-13 %, da bi do 1980-ih narasla na 15-16 %. Ali o tome se moralo šutjeti jer je svaka neoprezna izjava, bila karta za Goli otok.
Polovinom 1968. godine oko 400.000 stanovnika  Jugoslavije, a najviše Hrvata, radilo je izvan zemlje. 
Većina poduzeća je proizvodila gubitke koji su pokrivani tiskanim novcem i devizama koji su slali "gastarbajteri".
Godine 1975. tečaj njemačke marke je iznosio 1 marka - 7 dinara. Do 1981. inflacija je promijenila tečaj na jedna
njemačka marka za 18 dinara. Do 15. 12. 1989. inflacija se ubrzala te je za 1 njemačku marku trebalo dati 70.000 dinara na crno.
...Od 1974. do 1980. godine SFRJ je godišnje trošila 15 % više nego što je proizvodila, a prosječna iskorištenost dnevnog radnog vremena bila je 4 sata i 32 minuta. Dakle, država je već bila prilično “raštimovana“.
 
Ali, tzv. partijska elita, obogaćena najviše inflacijsko-kreditnom pljačkom, često je putovala na zapad, te opljačkano trošila na luksuznu robu, ljetovanja u posebnim polu-tajnim vojnim odmaralištima, gradnju vila po Jadranskoj obali i nacionalnim parkovima, i na slanja djece na školovanje i studiranje po najboljim svjetskim sveučilištima.
„Imali smo socijalizam nekoliko puta bolji, nego što je ovo danas“.
„A što kažete za kandidaturu Zorana Milanovića?“
„Milanović je odličan kandidat“, smatra drugarica Peović. „Ali, on (misli na Milanovića) se odvojio od ljevice na prvom ukazivanju!“
‒ Hoće li se od ove dotične išta pametno čuti  i „ukazati“?
Eureka! Ima nešto… Konačno-ooooooo!!!
„Što mislite o uvođenju eura u RH?“, pita ju jedan novinar.
„Uvođenje eura, bez obzira što je naš bankarski sustav već visoko euriziran, značit će daljnje smanjenje mogućnosti za autonomnu i demokratski utemeljenu ekonomsku politiku. Možemo očekivati daljnje osiromašenje, internu devalvaciju, odnosno smanjenje cijene rada i radničkih prava, uz rezanje javne potrošnje, socijalnih transfera, javnih investicija“.
 
„Na prvom ukazivanju“, reče kandidatkinja Radničke fronte koja pretendira biti naša nova Predsjednicu.
Ukazala nam se i ona. A ukazivali su se dosad i mnogi, njoj slični.
Mnogi su se tako ukazivali… pa s ukazanjem ubrzo i prestali.
Ukazala nam se iDalija Orešković. I ona želi biti predsjednica.
"Vidjela žaba da se konji kuju pa i ona digla nogu".
“Odluku sam donijela u jeku izbijanja ovih korupcijskih afera u izvršnoj vlasti. Činjenica da na društvenu nepravdu, koju korupcija stvara, koja je ušla u sve pore države i društva, niti jedan od do sada istaknutih kandidata ne nudi prihvatljiva rješenja i prihvatljiv odgovor. Kandidaturu ističem zbog toga što se čini, u ovom trenu, da su sve institucije, koje bi trebalo sudjelovati u borbi protiv korupcije, ili potopljene ili na najboljem putu da ih se u potpunosti eutanizira, kao što je to slučaj s Povjerenstvom za odlučivanje o sukobu interesa. Zbog svega toga, smatram da je izuzetno važno progovarati o onim temama za koje sam sigurna da na način na koji ću ja to iznositi i govoriti, neće progovarati niti jedan drugi kandidat”, kazala je Dalija Orešković za Dnevnik Nove TV.
„Sve je to, što bi rekla jedna naša ministrica “škola za život”. Nadati se samo da birači ne će još jednom ponavljati razred”, zaključuje Nino Raspudić.
PA, NEKA NAM BOG POMOGNE!!!

 

 

Vera Primorac

Navela sam samo dio kriminalne i protuhrvatske politike IDS-a

 
 
Odgovor Dini Debeljuhu na članak »IDS nisu osnovali četnici, fašisti, talijanaši, a ni iredentisti/ Ipak, današnji IDS nije isti« na portalu i Vijesti.hr
Temeljem čl. 2. st. 3. Zakona o elektroničkim medijima, a u svezi čl. 40. Zakona o medijima, ovim putem zahtijevam da objavite ispravak bez promjena i dopuna u istom ili istovrijednom mjestu programskog prostora i na isti ili istovrijedni način na koji je bila objavljena i informacija na koju se ispravak odnosi, https://ivijesti.hr/dino-debeljuh-odgovorio-ids-nisu-osnovali-cetnici-fasisti-talijanasia-ni-iredentisti-ipak-danasnji-ids-nije-isti/ kako slijedi:
http://www.santuarimariani.org/sm-europa/hr-croazia/eu-hr-istria-dalmazia1.jpg
IDS i njegovi tvorci upravo čine sve ono što ide na ruku talijanskim iredentistima... Svjesno ili nesvjesno
 
Gospodine Dino Debeljuh, baš se čudim da ste mene optužili da širim neistine, jer imam informaciju da ste preko interneta kupili knjigu mr. sc. Tatjane Tomaić: IDS – (NE)USPJEH ISTARSKOG REGIONALIZMA.Tematika koju je obradila mr. sc. Tatjana Tomaić, daje nam odgovore na pitanje zašto je IDS toliko premoćno na lokalnoj razini pobijedio i pobjeđuje, politički program koji se u demokratskim promjenama zauzimao za anacionalni sustav društva, federalni ustroj Hrvatske, autonomiju Istre, transgraničnu Euroregiju Istru, demilitarizaciju Istre, istarsku naciju i istrijanstvo? Kako je i zašto nastao i na kakvim temeljima počiva IDS? Tko su osnivači i čelnici IDS-a? Odnos IDS-a i njegovih čelnika prema državi i državnim institucijama? Koliko znam da ta knjiga strašno smeta sadašnjim i bivšim čelnicima IDS-a, jer razgolićuje IDS-ovu politiku, mislim da ste preko mene,  jer mislite da sam "slaba karika" htio  kompromitirati, knjigu i autoricu mr. sc. Tatjana Tomaić.
 
Mr. sc. Tatjana Tomaić je magistrirala na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, znanstvena grana Hrvatska politika / politika Europske unije. Tema njezina magistarskoga rada bila je Istarski regionalizam. Politika identiteta IDS-a 1990. – 2003. godine, a čijim podacima se ja koristim u svojim tekstovima.
 
Uloga Dine Debeljuha u registraciji stranke IDS
 
Gospodin Dino Debeljuh prozvao me da "tekst kojega je poslala gospođa Lili Benčik, isto tako obiluje neistinama" moram mu odgovoriti da svaku svoju tvrdnju potkrijepim činjenicama i dokazima, a ne svojim osobnim doživljajem. Žao mi je da g. Debeljuh nije dovoljno informiran, možda zbog svoje odsutnosti, za boravka kao veleposlanik Republike Hrvatske u Indiji, pa u sebi nosi neku idiličnu sliku stranke u čijem osnivanju je sudjelovao, koja je samu sebe kompromitirala! Ali isto tako g. Debeljuha moram upoznati sa činjenicom da ništa ne napišem bez pokrića dokazima ili argumentima. U svom radu koristim kao izvor informacija knjige povjesničara i znanstvenika. Stoga njegove objede nemaju nikakvo uporište, jer ću mu opetovano predočiti dokaze, koje uvijek u svakom članku navedem. Znakovito je već i to da kao osnivača i autora svih osnivačkih dokumenata g. Debeljuh nije uopće spomenuo pravnika Ivana Pletikosa., već samo (Pauletta Ivan, Martinčić Elio, Mačina Marijan, Gluščić Lino). Tu svoju ulogu u registraciji IDS-a g. Debeljuh nije nigdje spomenuo. Ali postoje svjedoci koji su je predočili javnosti. Kao dokaz prilažem tekst koji je svjedok zbivanja novinar HRT- HR - Radio Pula Elvis Mileta javno objavio, a uz njegovo dopuštenje objavio na svom blogu Denis Kuljiš: Vino, korupcija i misterij IDS-a
 
Citiram dio koji je g. Debeljuh prešutio ili zaboravio napisati: "Moj prvi susret s IDS-om zbio se 15. siječnja 1990. godine. U zgradi Općinskog komiteta SK u Puli predstavljao se Inicijativni odbor Istarskog demokratskog sabora. Sve je upućivalo da se radi o sasvim neuobičajenoj konferenciji za novinare, jer je s jedne strane bilo petnaestak ljudi od kojih sam većinu poznavao i koji se nikako nisu uklapali u ambijent te zgrade, a s druge strane tek dvojica novinara. Šef puljskog dopisništva ”Vjesnika”, poznat po svojim prisnim odnosima s Partijom i ja, kojega je na ovu presicu poslala urednica lokalne redakcije Radio-Zagreba, inače zakonita supruga ranije spomenutog novinara. Obratio nam se Ivan Corrado Pauletta, kojega sam znao kao oca nešto starijeg kolege iz Primijenjene, rekavši da je ovo zametak nove političke partije koja će aktivno sudjelovati u razvoju demokratskog društva. Spominjao je istrijanstvo kao paradigmu identifikacijske pripadnosti, promicanje privatnog kapitala i vlasništva, neophodnost pomirenja s esulima, sve u svemu – liberalistički temelj novog društva u kojem će razblaženi jugoslavenski boljševizam biti tek ružan san. Barem sam ja tako shvatio tu priču. Od ostalih govornika pamtim slikara Obrovca, odvjetnike Martinčića, Pletikosa, Komparića i Pašalića, mislim da je na slovenskom nešto govorio i jedan od braće Franco Juri, a na talijanskom veterinar Bonassin. Po povratku u redakciju šefica me dočekala posprdno: „…a šta hoće ti Istrijani?”
 
Čitava priča počela je tri mjeseca ranije u prostorijama Mjesne zajednice Stoja. Tamo je odvjetnik Ivan Pletikos okupio nekolicinu istomišljenika, idealista koji su živjeli za svoj nedosanjani san o demokratskom i pluralističkom društvu poput onog na bliskom Zapadu. Zametak budućeg IDS-a činili su njegove kolege iz redakcije nekadašnjeg gimnazijskog odnosno studentskog lista IBOR, koji je ugasila Partija nepuno desetljeće ranije pod pritiskom baš onog ranije spomenutog novinara ”Vjesnika”. Prvi je prijedlog bio da se nova partija zove Istarski demokratski savez, ali je na prijedlog Borisa Biletića u spomen na povijesni Istarski sabor prihvaćeno ime koje stranka nosi i danas. Višestranačja još uvijek nije bilo, pa naziv nije smio asocirati na političko udruživanje. Na drugi skup u MZ Stoja, a okupljali su se tamo jer je Pletikosov kolega iz gimnazije bio predsjednik mjesne zajednice i osigurao im prostoriju, dolaze trojica koji se predstavljaju kao članovi grupe “Prementura 22”. Bili su to Ivan Pauletta, Mario Sandrić i Dino Debeljuh. Došli su s pričom da imaju sedamdesetak članova, no kako se kasnije ispostavilo, nikada ih nije bilo više od – spomenute trojice, a naziv “grupe” zapravo je bila Paulettina adresa u Prematuri. Njihov je nastup ipak bio više nego uvjerljiv, pa tako Pletikos predlaže Paulettu za predsjednika Inicijativnog odbora, u koji osim dosad spomenutih ulaze i Drndić, oba Kalčića, Brščić, Vivoda, Neškoski, Broskvar, Terlević, Bulić, Žudetić, Blažić, Medančić i još neki. Donose Proglas IDS-a koji počinje Tinovim stihovima:
”…I gdje tinja savjest kao iskra sveta
oko njih se kupi orijaška četa
– za slobodu prava!”
Proglas je upućen “građanima Istre i otoka”, u njemu se spominje “samoobmanjujuće jednoumlje koje je ostavilo gospodarsku i političku pustoš” i traži se žurna integracija Jugoslavije u Europu. Traži se osnivanje Istarskog sabora kao demokratskog parlamenta Istre i otoka koji će ponovo omogućiti da se “nakon sedam desetljeća i u Istri odlučuje o Istri.” Pletikos s ovim manifestom početkom prosinca odlazi u Zagreb i posredstvom Slavka Goldsteina sastaje u Društvu književnika na Trgu Republike s predstavnicima HSLS-a Gotovcem, Lerotićem i Antićem. Nudi im suradnju i već tada ističe da će to za obje stranke biti dobrodošla sinergija. No, oni su ga ismijali i nazvali autonomašem, u čemu je prema njegovom iskazu prednjačio Gotovac, koji mu u jednom trenutku, misleći na Tuđmana, posprdno kaže: ”Sretni ste što sada ne razgovarate s generalom, njega bi strefio infarkt a vi ne biste ostali živi!”
 
Nakon povratka u Pulu, Pletikos o svemu informira užu grupu Inicijativnog odbora i tu zapravo počinje prvi raskol u IDS-u. Za razliku od rezerviranog Paulette, koji mu se nije javno usprotivio, Dino Debeljuh mu u lice sasipa salve negodovanja: “A šta si ti uopće išao tamo, šta si kod njih tražio? Šta mi uopće imamo s tim Hrvatima, pa mi ćemo se od njih ionako otcijepiti!”. Odmah nakon toga, Pauletta odlazi u Udine na susret s predstavnicima jedne esulske organizacije, koji ga dočekuju hladno i izrazito rezervirano, što je on vrlo teško primio. Dino Debeljuh pak uspostavlja kontakt s braćom Juri iz Kopra odnosno slovenskom Grupom 88. Tadašnja milicija marljivo bilježi sve ove kontakte, a po kasnijem iskazu odvjetnika Ivana Hrvatina, koji je tada bio načelnik lokalnog SUP-a, do uhićenja nije došlo isključivo njegovom zaslugom.
 
Neposredno nakon Nove godine Pauletta, Sandrić i Debeljuh u Galižani se kod Maria Moscarde sastaju i s predstavnicima Talijana. Na sastanku je, mada već u poznim godinama, prisutan i prof. Antonio Borme. U samom IDS-u između dvije grupe, od kojih izrazito manjinsku predvodi spomenuti trojac, sve je više trvenja, razmimoilaženja i nesporazuma, što kulminira krajem siječnja kada na jednom sastanku zbog intervencija temperamentnog odvjetnika Komparića umalo nije došlo do tuče! Prvog veljače ’90. stupa na snagu zakon o političkom udruživanju čime de facto nastupa višestranačje u tadašnjoj socijalističkoj Hrvatskoj, pa se intenziviraju pripreme za legalizaciju IDS-a. Pletikos prikuplja formulare, piše neophodne akte i Statut stranke. Njegova je “hrvatska” grupa u ogromnoj većini i gotovo bezbrižno u tadašnjem se restoranu ”Varaždin” priprema osnivačka skupština, zakazana za subotu 16. veljače. Usput planiraju i predizbornu kampanju i promidžbene materijale za prve parlamentarne izbore u svibnju, uvjereni u pobjedu i skoro preuzimanje vlasti. Međutim, u petak ujutro dolazi mu na posao Pauletta i donosi pristupnicu i jednu omanju skulpturu ljudske šake u položaju “šipka ili fige” te sve poprati riječima: “…znaš, nas trojica smo jučer u Zagrebu registrirali IDS!”
 
Stranka se na tim svibanjskim izborima nije pojavila, urbana legenda kaže da su neki ljudi za to posve pristojno nagrađeni. Nakon toga su stranku pod vodstvom Paulette, Martinčića i kasnije Jakovčića posve otvoreno premrežili Manolićevi i Perkovićevi kadrovi, međusobno se sukobivši četiri godine kasnije, što je bio drugi veliki raskol  u stranci. U međuvremenu su premoćno dobili prve lokalne izbore, a rezultat od gotovo 75 posto proslavljen je velikim skupom pred Spomen-domom sjedinjenja i slobode u Pazinu, kojega sam vodio – ja." Dakle g. Debeljuh, izgleda da slika nije tako idilična kako je ostala u vašem sjećanju!
 
Idemo dalje: 7. srpnja 1991. godine na Prvom redovnom Saboru IDS-a izabran je za predsjednika Ivan Jakovčić i od tada je konstanta IDS-ove politike neprihvaćanje hrvatske dimenzije Istre, odricanje hrvatskog identiteta istarskim Hrvatima, nijekanje hrvatskih dijalekata u Istri i stvaranje pojma Istrijana i Istrijanstva sa ciljem stvaranja Republike Istre i njenog izdvajanja iz RH. To je konstanta koja se provlači svih 28. godina od stvaranja Republike Hrvatske!
Kulminacija i legalizacija takve politike događa se na Saboru stranke 23. travnja 1994. godine kada se u Rovinju donose četiri tzv. Rovinjske deklaracije:
-O demokratizaciji Republike Hrvatske
-O regionalnom ustrojstvu Republike Hrvatske
-O autonomiji Istarske županije i
-O Euroregiji Istri
Svaki član IDS-a dužan je postupati po tim deklaracijama.
Na osnovu Deklaracija donesen je i Statut Istarske županije, koji nije bio u skladu sa Ustavom RH, pa je Ustavni sud ukinuo 18 članaka Statuta kao neustavne.
https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1995_02_9_146.html
Programske deklaracije i sam Statut stranke dokaz su njena autonomaškog i antihrvatskog usmjerenja, a ponašanje i izjave čelnika uredno je objavljivao lokalni list Glas Istre, tako da čelnici ne mogu demantirati svoje izjave i reći da oni tako nisu rekli.
IDS kao stranka nije izašao na prve višestranačke izbore 22.travnja 1990. godine, već je svom članstvu i simpatizerima preporučio da glasa za SDP-SKH.
Programska deklaracija IDS-a objavljena je 7. srpnja 1991. godine  i preuzeta je od Stranke Jugoslavena“. Cilj i djelovanje stranke u sklopu višestranačkog demokratskog sistema je sudjelovanje u razvijanju  svojim djelovanjem svih  posebnosti tog prostora, kao regionalni entitet satkan na osebujnom etničkom sastavu, posebnosti gospodarstva i kulture, zauzimajući se za načelo jugoslavenske i svjetske univerzalnosti“
 
IDS zamišlja Istru  kao konglomerat nacionalnoga bezličja s dvojezičnom ili trojezičnom neodređenošću, a degradirajući pritom europejsku vrijednost Istre kao povijesno susretište dvaju etničkih i nacionalnih krugova koji su proizvod duhovne baštine i kao takve te različite kulture su uvijek stimulativno djelovale jedna na drugu. IDS želi stvoriti istarski međunacionalni koktel kroz pojam istrijanstva, hibridne tvorevine koja briše povijesno pamćenje i kida spone s hrvatskom tradicijom. Inzistiranje na decentralizaciji, demilitarizaciji i na trojednome jedinstvu istarskoga teritorija vodi prema posebnomu statusu Istra regija u Europi regija. Transgraničnost koju zagovara IDS u svome političkom djelovanju, ideju o stvaranju regionalnoga parlamenta Istre i naglašavanje istrijanstva, kao nositelja regionalnoga identiteta svih stanovnika Istre, u zamjenu za hrvatsku nacionalnu pripadnost, znak je poremećena sustava vrijednosti regionalne stranke i njene  neusklađenosti s državnim ustrojstvom Republike Hrvatske. IDS je protiv nacionalne države: „Zato smo mi protiv države nacije, a za državu – regija… IDS je osnovana da bi se suprotstavila novom totalitarizmu koji se razvija iz okrilja nudeće nacionalne države Hrvatske, koja ne bi mogla zadovoljiti interese Istrana.“
 
Svim građanima poručeno je da se na ovim izborima ne glasa jer oni nisu niti demokratski niti slobodni pa čak niti tajni“ govorio je Elio Martinčić, Glas Istre, br. 103., 15. travnja 1990., str. 14. A dok se u Hrvatskoj vodio krvav rat i branio suverenitet mlade države, generalni tajnik IDS-a Mario Sandrić je izjavio;“ : „Siguran sam da će do građanskog rata doći, jer je nemoguće pomirenje Hrvata i Srba. Oni se, od kada postoje, mrze i gledaju preko nišana. Nas Istrane neka puste na miru, jer nam rat nije potreban (…) Zato upućujemo apel Hrvatima, Slovencima i Jugoslaviji da nam našu djecu vrate doma. Nisu djeca zaslužila da se bore, ginu i ožalošćuju svoje majke, sestre i braću za nečija nacistička opredjeljenja“
 
Iz navedenog je vidljivo totalno nepoznavanje povijesti i puna yugokomunistička indoktrinacija. Za IDS-ovce Domovinski rat nije bio njihov rat! To je bio rat za „nacistička opredjeljenja“ OPS?, Glas Istre, br. 92., 5. travnja 1991., str. 9. Čelnici IDS-a ne doživljavaju Hrvatsku kao svoju domovinu već kao otimačicu njihova integriteta (istarskoga) i ekonomskoga statusa zbog težine tereta hrvatskih prognanika iz ratom zahvaćenih područja Hrvatske koji traže sklonište u Istri, geopolitičkoj periferiji bez oružanih sukoba. U vrijeme najžešće velikosrpske agresije, koja je rušila, palila,  ubijala i protjerivala civilno stanovništvo, žene, djecu, starce i bolesne, IDS-ovce je brinuo samo nacionalni identitet Istre. Tom prigodom Ivan Jakovčić napisao je pismo svim podružnicama IDS-a u Istri u kojem kaže“ predlaže „učiniti sve kako bi se kontrolirao dolazak izbjeglica. Da se imigracijskom politikom učini sve kako se ne bi ugrozio nadasve prepoznatljivi milje Istre koji je već doveden do ruba gubitka vlastitog identiteta izmjenom demografske bilance“. Tako je upozoreno kako će „stvoriti nove nerješive probleme za Istru uz trajni gubitak naslijeđenog i stoljećima njegovanog identiteta ovih prostora“, Glas Istre, br. 199., 23. srpnja 1991., str. 15.
 
Zbog neprekidnog autonomaštva, IDS-ovi čelnici bili su u latentnom sukobu sa prvim hrvatskim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom.
Predizborni skup u Pazinu 11.travnja 1990.godine i odnos IDS-a prema dr. Franji Tuđmanu. Franjo Tuđman, znanstvenik, državnik, imao je povijesno pamćenje u svezi s Istrom. On je, uz to, godinama dolazio na ljetovanje i u posjet rodbini i prijateljima u Istru. Promatrao je i uočavao stvarno društveno stanje u Istri. Već tijekom 1989. godine, Tuđman se javnim nastupima u Zagrebu i po Hrvatskoj iskazuje kao  vođa  oporbe u Hrvatskoj. Tuđman se ocrtao kao vođa s jasnim viđenjem uvođenja narodne vlasti u Hrvatskoj i Jugoslaviji i s odlučnom nakanom da to provede, ako ustreba, i pod uvjetom osamostaljenja Hrvatske kao narodne države hrvatskog naroda. Zbog stanja i duha Istre, koji sam ranije opisala, to je za vlast i vladajuće u Istri bilo potpuno neprihvatljivo, neprijateljsko rješenje.
 
Nakon što je zakonom dopušteno višestranačje i osnivanje političkih  stranaka, i u Istri se, iako skromno i potiho, pokreću razna nastojanja oko osnivanja izvornih stranaka ili uključenja u neku od hrvatskih stranačkih ponuda. U tom je pogledu HDZ bio najdjelatniji i taj pokret nalazi svoje sljedbenike, naklonjenike i vodeće djelovnike u Istri, koji u pojedinim mjestima i gradovima ustrojavaju svoje pokretačke odbore. U sklopu priprema za prve slobodne izbore (22. i 23. travnja 1990. godine) dr. Tuđman i njegova stranka najavili su središnji skup (11. travnja) na otvorenom, iza Spomen-doma u Pazinu. Na širokom se prostoru okupio lijep broj ljudi. Nakon nekoliko uvodničara i izraza potpore pred mikrofon je stao dr. Tuđman. Uz iskaze zadovoljstva i zahvale na toploj dobrodošlici, razvio je prikaz svojih državničkih  stavova oko narodnih i državnih odnosa u tadašnjoj „Miloševićevoj Jugoslaviji” i „šutljivoj Hrvatskoj” i istaknuo potrebu jedinstva hrvatskog naroda na putu samostalnosti i osvajanja vlasti u Hrvatskoj. Već su se tijekom tih riječi  čuli izrazi negodovanja od nekih pojedinaca i skupina, a osobito od jedne, poveće, ,uz sam veliki stakleni ulaz u zgradu Doma. Tada je, opravdano izazvan tim upadicama i zviždanjem , poručio tim istima:,,Vi tamo, koji zviždite, znajte da ćete (sutra) uskoro morati poslušati volju hrvatskog naroda. Ako pak to ne ćete ili ne želite, onda vam je bolje da si potražite drugu domovinu…” To je izazvalo glasnu potporu  i pljesak mnogih, ali i daljnje njihovo zviždanje i negodovanje.
 
Jesu li te riječi bile državnički neuljudne ili uperene protiv Istrana (koji nisu ni spomenuti), ili kojih Istrana prosudite sami! Ali već navečer u kasnim vijestima, i potom u svim medijima idućih dana, proširena je vijest o HDZ-ovu ,,izgredu” u Pazinu i kako je „Tuđman izžviždan”. Pripremljene „domaće istarske”, obavještajne, snage išle su još i dalje: ,,Tuđman (HDZ) tjera Istrijane iz Istre!” Posve izmišljena – sadržajna laž i gnusna optužba. Oni ,,pravi”, koji su zviždali i organizirali zviždanje, razumjeli su poruku i kasnije su doista i otišli iz Istre, boriti se u dobrovoljačkim odredima JNA protiv Hrvatske i Istre. A oni koji su pljeskali ubrzo su se organizirali i uzeli masovno učešće u Domovinskom ratu, Oni su sasvim jasno razumjeli da je potrebno krenuti u obranu Domovine! Napominjem da je na sličan  način , na istom mjestu izviždana i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović i to nakon 27 godina od dr. Franje Tuđmana.
https://www.vecernji.hr/vijesti/kolinda-grabar-kitarovic-svaki-istarski-domoljub-bio-je-antifasist-1196773
 
Licemjerno, sramotno i pokvareno se IDS-ovo čelništvo s Ivanom Jakovčićem odnosilo prema dr. Franji Tuđmanu. Za Istru i Istrane imali su autonomašku retoriku, a dr. Franji Tuđmanu su govorili, da to nije istina, da oni ne govore tako. Prigodom prvoga susreta predsjednika Republike dr. Franje Tuđmana s vodstvom IDS-a u rovinjskome hotelu „Park“ i predstavljanja programa stranke, njezin predsjednik Ivan Jakovčić izjavljuje: „Mi smo u niz navrata podržali Vašu politiku. Smatramo da ovi nesporazumi nastaju zbog loših informacija koje Vi dobivate iz krugova koje ja ne poznam. Mislimo da je to osnovni razlog. Posrijedi nije nikakvo autonomaštvo IDS-a“, Glas Istre, br. 132., 15. svibnja 1992., str. 16. Na pitanje dolazi li iz njihovih redova da je Zagreb isto što je jučer bio Beograd, Jakovčić tvrdi: „Ne. Mi to nikad nigdje nismo izjavili.“ Glas Istre, br. 132., 15. svibnja 1992., str. 16. Ivan Jakovčić je izjavio i sljedeće: „Nikada nismo zagovarali istrijanstvo kao iskazivanje“, Glas Istre, br. 132., 15. svibnja 1992., str. 1,
 
Iz navedenog jasno se vidi sva dvoličnost i pokvarenost politike Ivana Jakovčića prema dr. Franji Tuđmanu i Hrvatskoj. G. Debeljuh piše o  susretima s dr. Tuđmanom: "Predsjednik je tada, obzirom da nije bio u mogućnosti ništa pružiti kao dokaz, uvidio da su ga varali svi oni koji su mu servirali notorne neistine. Razgovor je nakon toga nastavio u sasvim drugom tonu i počeli smo razgovarati o suradnji iako nam je bilo jasno da smo politički bitno različitih gledišta." Što je drugo mogao nego nastaviti razgovor, mada je bio svjestan da ga obmanjujete! Nakon usvajanja zakona o teritorijalnome ustroju u Saboru i zbog čega su zastupnici IDS-anapustili sjednicu Sabora Republike Hrvatske, na konferenciji za novinare Jakovčić izjavljuje da je „ovaj zakon još jednom ‘silovanje‘ Istre u njenoj povijesti“, Glas Istre, br. 5. i 7. siječnja 1993., str. 13., https://hrcak.srce.hr/133979
https://hrcak.srce.hr/file/197772
autor: T. Tomaić – ‎2014.
 
Projekt Zemlja Istra Ivana Paulette
 
Dana 27. siječnja 1998. godine pojavio se Ivan Pauletta s inicijativom Zemlja Istra, koji je javno podupirao jedan dio istarske dijaspore (Australija). Projekt Zemlja Istra počinje rečenicom da je: „Neupitno i neotuđivo pravo građana Istre na samoodređenje, pravo da samostalno odlučuju o svojoj sudbini „Konkretno ” pravo na samoupravnu autonomiju i domete “Ograničenje odredit će sami građani Istre”. Precizirano bi to bilo „Da svako služenje vojnih, policijskih i drugih službi izvan Istre, građani čine na vlastitu odgovornost”, jer da je „necivilizacijski i ponižavajuće za istarske mladiće da sudjeluju u nazadnim i kriminalnim nacionalističkim ratovima”. Zamislite, to se zbilo nakon Oluje 1995. godine!
U projektu „Zemlja Istra“ nabrajaju se zahtjevi sa kojima bi se izašlo pred Sabor RH a to su:
-Donošenje Ustava Zemlje Istre
-Vlastiti fiskalni sustav
-Vlastito sudstvo
-Vlastita teritorijalna policija 
-Vlastito školstvo-Demilitarizacija  Istre
-Organiziranje Istre kao federalne jedinice unutar Republike Hrvatske!!!
Ovaj Paulettin projekt je ustvari realizacija njegovih izvornih regionalističkih i separatističkih ideja. Projekt Zemlja Istra „izazvao je turbulencije u samom IDS-u, jer lako je svako toliko malo medijski izletiti i provocirati, a drugo je ovakav projekt, koji govori o realizaciji, prezentirati javnosti. U IDS-u su se već dogodila raslojavanja. Puno je čelnih ljudi izašlo ili izbačeno iz stranke od njenog osnivanja. Jedni zbog nedostatka hrvatske nacionalne komponente, a drugi zbog zanemarivanje socijalne i liberalne komponente. Taj je Paulettin projekt doživio neprihvaćanje u samom IDS-u, ali  je ostao trajno u njegovom duhu i samoj biti postojanja stranke.
 
Ivan Pauletta se nakon njegovog neuspjeha povukao iz politike. Oglašavao se u medijima nezadovoljan stanjem u IDS-u i njihovim kriminalnim radnjama. “Važno je prisjetiti se, i ukazati na činjenicu, kako je taj prevratnički i autonomaški koncept ‘Zemlje Istre’ trebao dobiti svoj puni izraz u ‘događanju naroda’, poznatom pod imenom Kongres Istrijana, u Puli . Tu se uspjelo okupiti (1995.), brižno pripremljeno i selekcionirano, veliko mnoštvo domaćih i iseljenih  Istrijana, esula, raznih (filo)fašističkih, udbaških, KOS-ovskih, yugonostalgičarskih i drugih antihrvatskih snaga sa zadaćom da izglasanom ‘istrijanskom Deklaracijom’ postave legitimističke temelje za ‘cepanje Hrvatske’. kaže  Mario Sošić u svom tekstu
ipress.rtl.hr/istra/autonomaski-projekt-zemlja-istra-iznova-vreba-49962.html
 
Gospodin Debeljuh kaže: Sve je rađeno transparentno, a o tome svjedoče mnogi dokumenti i članci. Cilj je ovog mojeg javljanja dati doprinos objektivnosti informiranja o jednom važnom periodu povijesti Istre, perioda kojega pojedinci već duže vremena pokušavaju prikazati, notornim neistinama, u potpuno drugačijem svjetlu." Gospodine Debeljuh, upravo stoga što je sve rađeno transparentno i imamo dokaze IDS-ove autonomaške i antihrvatske politike! Dokaze sam vam predočila bez i najmanje namjere da bilo koga vrijeđam, već upravo kako ste i vi napisao da damo doprinos objektivnosti informiranja. Idiličnu sliku koju ste si vi stvorili, nažalost sama vam stranka koja je svojim djelovanjem pokvarila i prikazala se u sasvim drugačijem izdanju od onog kojeg vi želite prikazati. Gospodine Debeljuh, doista mi je žao, ali evo u samom vašem citatu vidi se da idealizirate stranku, koja je samu sebe kompromitirala: "A ta je politika bila transparentna, u skladu s programskom deklaracijom, u skladu s najvišim moralnim vrijednosti i praksom u Europskoj uniji. Bila je to politika najplemenitijih ljudskih vrlina, poput poštivanja različitosti, gledanja na multikulturalnost kao na bogatstvo a ne razlog za svađu, poštenje, istina, prijateljstvo. Politika čistih računa, traženja prava koja ostvaruju druge slične sredine Istri, regije država europske unije."
 
Kažete da je politika IDS-a bila u skladu sa programskom deklaracijom. Na osnovi Deklaracija donesen je i Statut Istarske županije, koji nije bio u skladu s Ustavom RH, pa je Ustavni sud ukinuo 18 članaka Statuta kao neustavne. Dalje kažete da "Bila je to politika najplemenitijih ljudskih vrlina, poput poštivanja različitosti, gledanja na multikulturalnost kao na bogatstvo a ne razlog za svađu, poštenje, istina, prijateljstvo". I opet vas podsjećam da je IDS sam sebe kompromitirao i odustao od početka od takve politike.
 
Podsjetila bih vas na sam čin registracije stranke u kojem ste sudjelovao pokupivši dokumente i otišavši  u Zagreb bez znanja Ivana Pletikosa, i registrirao stranku iza leđa čovjeku koji je sve dokumente pripremio.  Kako bi vi nazvao taj čin? Je li to "politika najplemenitijih ljudskih vrlina". Prosudite sam koliko je vaše sjećanje u raskoraku s vašim postupkom? Zato ga niste ni spomenuli među osnivačima! O politici čistih računa ne moram ništa dokazivati, dovoljno je spomenuti projekt "Brijuni- Rivijera“; Projekt Brijuni-Rivijera, osmislio je Ivan Jakovčić, kao projekt razvoja turizma na 24 kilometara obalnog pojasa od Bala do Muzila. Međutim taj se projekt pretvorio u izvor bogaćenja političko-partijske lokalne i državne vrhuške, prenamjenom i rasprodajom državnog zemljišta i nenamjenskim trošenjem državnog novca od 2001. godine do danas. Radi se o nevjerojatnoj pljački državne imovine kroz sam projekt Brijuni-Rivijera i Uljanik Grupe, uključivši i brodogradilište 3. maj iz Rijeke. Dogodila se najveća pljačka u Istri, jedna od najvećih u Hrvatskoj, prenamjenom, odnosno urbanizacijom i prodajom najatraktivnijh parcela uz more na području Barbarige i Dragonere, sa 1,1 milijun kvadratnih metara prekrasne i nedirnute istarske obale, koja je bila u sastavu Nacionalnog parka Brijuni, a koja doseže i do 2,5 milijarde kuna. Naravno na štetu lokalne zajednice koju nitko nije ništa pitao. Zbog jeftine prodaje i naknadne urbanizacije 1,1 milijun kvadrata priobalja osuđena je bivša načelnica Općine Vodnjan Lidia Delton jer je pri sklapanju tog posla oštetila Vodnjan za 47,2 milijuna kuna. Doduše, kažnjena je samo načelnica, ali ne i ostali akteri iz političkog vrha Istre koji su zajedno sa čelnicima Hypo banke izvukli 80 milijuna eura kredita za projekt Barbarige i Dragonere te ga nenamjenski potrošili. Kako na ovom zemljištu i dalje raste tek trava i mediteranska makija pretpostavlja se da će uslijediti daljnja preprodaja projekta. a kolateralne žrtve istraživanja i objavljivanja istine bili su tadašnji novinari i uredni Glasa Istre Igor Brajković i državni odvjetnik Vlatko Nuić, te kasnije potpredsjednik Glasa Istre Đani Bažon koji je počinio samoubojstvo. Od tada IDS preuzima kontrolu nad Glasom Istre i DORH-om u Istri.
https://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/zbog-trgovanja-kaznenim-prijavama-i-obmanjivanja-javnosti-mladen-bajic-mora-odgovarati-41883/
 
Mogu samo pretpostaviti da možda s ovim projektom niste upoznat g. Debeljuh, ali onda nemojte tvrditi da govorim neistine! Zbog kriminalnih poslova samog vodstva stranke najlakše je optužiti onog koji o tome piše! Stoga se dobro raspitajte i informirajte prije nego nekoga neosnovano optužite, jer ovdje sam vam navela samo dio IDS-ove politike, kojom je sam sebe kompromitirao. Možemo nastaviti polemizirati g. Debeljuh, ali mislim da nema potrebe nikoga optuživati kao što ste vi mene, jer je IDS, sam sebe sasvim jasno  predstavio i kompromitirao u javnosti! Vama neka ostane vaša idilična slika, ali ne možete ju kao takvu prenijeti u javnost, jer vas je sam IDS svojom politikom demantirao!
 

Lili Benčik

Anketa

Tko će profitirati od smjene Lovre Kuščevića i ostanka u vlasti HNS-a?

Utorak, 16/07/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1181 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević