Get Adobe Flash player
Naoružani mobitelima i bankovnim karticama

Naoružani mobitelima i bankovnim karticama

Erdoğan zaprijetio Europi vojskom migranata, Izetbegović ih prosljeđuje...

Detuđmanizacija prešućivanjem rezolucije EP-a

Detuđmanizacija prešućivanjem rezolucije EP-a

Stjepan Lozo: »U NDH su Srbi provodili genocid nad...

Veliki političari nisu veliki za života

Veliki političari nisu veliki za života

Kissinger: Ali vjerujte, Vi ćete biti veliki čovjek...

Sabina Glasovac – primitivna SDP-ovka

Sabina Glasovac – primitivna SDP-ovka

Mlada "lavica" sa selektivnim...

Svi krivi za loše, a

Svi krivi za loše, a "oni" zaslužni za dobro

Još ćemo svi biti krivi za nenormalnu PUKY-PLENKY...

  • Naoružani mobitelima i bankovnim karticama

    Naoružani mobitelima i bankovnim karticama

    četvrtak, 17. listopada 2019. 14:24
  • Detuđmanizacija prešućivanjem rezolucije EP-a

    Detuđmanizacija prešućivanjem rezolucije EP-a

    srijeda, 16. listopada 2019. 11:25
  • Veliki političari nisu veliki za života

    Veliki političari nisu veliki za života

    srijeda, 16. listopada 2019. 11:17
  • Sabina Glasovac – primitivna SDP-ovka

    Sabina Glasovac – primitivna SDP-ovka

    srijeda, 16. listopada 2019. 11:11
  • Svi krivi za loše, a

    Svi krivi za loše, a "oni" zaslužni za dobro

    srijeda, 16. listopada 2019. 11:02

Je li u za mlade osvježenoj Akademiji za Nobelove nagrade izbila amnezija?

 
 
Dodjela Nobelove nagrade za književnost Peteru Handkeu iritantna je. Koliko je cijenjen njegov pjesnički položaj, toliko je upitna bila i njegova posvećenost srpskim nacionalističkim ratnim huškačima. Odluka svjedoči o aroganciji i nemaru.
https://img.nzz.ch/C=W1648,H2197,X0,Y73/S=W240/O=75/https://nzz-img.s3.amazonaws.com/2019/10/11/f94107fb-8973-4ea1-a036-0f26f7608ee8.jpeg
Nitko s jasnim literarnim razborom ne dvoji da djelo Petera Handkea ima format koji opravdava dodjelu Nobelove nagrade za književnost. Handke je epohalni tematski seter i otvarač očiju, borac protiv zakrčenih načina vida i estetskog zadovoljstva. Njegov rad nudi vatromet za igranu formu i kulturnu kritiku. Kao "progresivni univerzalni pjesnik" luta kroz Rilkeov unutarnji prostor svijeta "Weltinnenraum". U njegovom pisanju nepogrješivo divlja vjerska muzikalnost.
 
Poremećaj etike i estetike
 
Svatko s jasnim moralnim razborom smatra da nije dobra ideja Peteru Handkeu dodijeliti upravo ovu nagradu. Jer Nobelova nagrada za književnost, koja je slijedila progresivni duh vremena osnivanja 1901. godine, moralna je ustanova. Prema statutu, nagrađuje se onoga "koji je stvorio literaturu na najistaknutiji način u idealističkom smjeru". Ovdje je poremećena etika i estetika, što objašnjava ponekad bizarni popis nagrađenih. Svjetonazor se često više cijenio nego kvaliteta; postojao je i postoji otvoreni bok protiv ideologije poboljšanja svijeta i političke korektnosti. Jedva su ikada okrunjeni pesimisti koji u čovjeku prepoznaju vuka. A autori politički oslobođene poezije ionako prolaze kroz sito. Stoga lovorov vijenac nije dobila Friederike Mayröcker, već Elfriede Jelinek, ne Aleksandar Tišma, već Günter Grass, ne Friedrich Dürrenmatt, već Harold Pinter.
 
Kada se govori o vuku u čovjeku, to evocira sjećanje na jugoslavenske secesijske ratove, u kojima su - da pojednostavimo stvari - nakon 1991. godine Srbi i Hrvati napadali jedni druge i zajedno nad Bošnjacima rješavali "stare račune". To, u ime duhovno do zuba naoružanoga etnonacionalizma, koji je zazirao od čistke (Krajina), opsade (Sarajevo) i pokolja (Srebrenica). Srbija je bila glavna pokretačka snaga zbog čega su se kolovođe Radovan Karadžić i Slobodan Milošević kasnije nalazili pred Haaškim sudom za ratne zločine (prvi je osuđen na doživotni zatvor, a drugi koji je umro prije presude).
 
Najkasnije 1996. godine Peter Handke se poistovijetio sa zlokobnom srpskom ekspanzionističkom politikom objavom svoga putopisa "Zimsko putovanje rijekama Dunavom, Savom, Moravom i Drinom ili Pravda za Srbiju". Stao je bezuvjetno na stranu šovinističkoga srpstva čak i onda kad su bili javno poznati zločini srpskih nacionalista. Do danas se nije distancirao od svojih političkih lutanja i nevolja.
 
Bestijalnost umjesto čovječanstva
 
Kolege pisaci su reagirali žestoko, u medijima se epski prepiralo oko slučaja Handke, pa se je ponavljao skandal (Heineova nagrada, Ibsenova nagrada) - a sada si novokonstituirana Švedska akademija uzima slobodu da mu da apsoluciju. Pametno bi bilo drukčije: Do sada su uvažavani vrijedni pisci koji su se protivili diktatorima i huljama (poput Borgesa, Kadarea, Adonisa), kao No-Go. Bi li se danas ponovno htjelo dodijeliti Nobelovu nagradu Hitlerovu štovatelju Knutu Hamsunu, piscu koji je nesumnjivo stoljetni genij?
 
Je li amnezija izbila u pomlađenom Stockholmu? Nakon uznemirenosti zbog seksualnog zlostavljanja, korupcije, nepotizma, bez nužde se otišlo na skliski parket na kojemu se još uvijek može gadno okliznuti. Bob Dylan je svojim nepojavljivanjem i lažnim govorom to već demonstrirao. Ceremonija bi mogla završiti nemirom. Mnogi Bosanci iz egzila koji žive u Švedskoj pokazuju svoje nezadovoljstvo, a Handke je ozloglašeni grditelj publike. Sami su krivi, moći će se na koncu reći.
 
Ništa protiv Poljakinje Olge Tokarczuk, ali Peteru Handkeu se moglo pridružiti barem jednoga od svojih „jugoslavenskih“ kritičara kao Dubravku Ugrešić, Boru Ćosića, Davida Albaharia, Dževada Karahasana – sve samo časni nositelji nagrade. To bi bio čin hrabrosti i pravde. Književnost, kaže se, služi katarzi.
 

Andreas Breitenstein, Neue Zürcher Zeitung, NZZ, 11. X. 2019., https://www.nzz.ch/meinung/prekaerer-literaturnobelpreis-handke-ist-der-naechste-fettnapf-ld.1514833

Nije spomenuo proračunsko financiranje protuhrvatskog djelovanja SNV-a, SDSS-a i Novosti

 
 
Mislim da se svatko tko je gledao i slušao Plenkovićevo izvješće u Saboru o radu Vlade, a potom hvalospjeve Branka Bačića Plenkoviću u svezi toga izvješća, vjerojatno upitao postoje li dvije paralelne Hrvatske, jedna o kojoj govori Plenković, i u kojoj žive Plenković i Bačić, i druga u kojoj živi 90 posto hrvatskih građana? Jer ako je situacija u Hrvatskoj odista takva kako je oslikava Plenković u svome izvješću, i ako su uspjesi ove „njegove“ Vlade odista toliki kako ih je on izložio, onda smo u velikom problemu, jer bi to značilo da je najmanje 150.000 hrvatskih građana umno poremećeno jer napušta Hrvatsku u kojoj se Plenković toliko svesrdno brine o njima, i u kojoj im je  bilo toliko dobro!
https://cdnuploads.aa.com.tr/uploads/Contents/2019/07/18/thumbs_b_c_c333daa1525d82a20e21457c95578da6.jpg?v=135151
No, usput rečeno, cijelo Plenkovićevo izvješće više se bavilo uspoređivanjem sa, po njemu, lošom SDP-ovom Vladom, nego onim što brojke koje je iznosio realno znače. Tako na primjer Plenković se slavodobitno hvalio porastom BDP-a, porastom zaposlenosti, smanjenjem nezaposlenosti, fiskalnom reformom, reformom obrazovanja, socijalnom brigom i osjetljivošću prema potrebama najpotrebitijih, te porastom plaća i mirovina, a sve to je još potenciranije hvalio Branko Bačić. No što te brojke koje je naveo realno znače?
 
Porast BDP-a ne znači puno, ako znamo da smo po BDP-o po stanovniku među najlošijim državama EU-a, i što je još gore ono nije rezultat gospodarske aktivnosti, već je rezultat potrošnje i investicija koje ne stvaraju nove vrijednosti, novi izvoz i nova radna mjesta. Smanjenje nezaposlenosti i porast zaposlenosti su statistički podaci, iza kojih stoji odlazak naših građana iz Hrvatske pa se više ne vode kao nezaposleni, i sezonsko zapošljavanje u turizmu, pa je to neozbiljno proglašavati „uspjesima“ Vlade. Hvaliti se fiskalnom reformom, koja je bila isključivo u korist one manjine sa ionako većim dohodcima, a ne u korist velike većine koja jedva sastavlja kraj s krajem, je tipična za osobu kojoj su većina građana „zadnja rupa na svirali“ i služe mu samo kao glasački „žetončići“. Hvaliti se porastom plaća i mirovina je direktna 'sprdnja' s građanima u situaciji kada se bježi iz Hrvatske smatrajući da u njoj nema perspektive za pristojan život, i kada je povećanje mirovina za 90 posto umirovljenika tek porast od desetak kuna.
 
Ne navesti u svome izvješću da je Hrvatska među 5 (pet) država EU-a s najlošijim rezultatima po svim pokazateljima kojima se mjeri uspješnost i uređenost društva, je prikrivanje neuspješnosti Vlade. Konačno, ne progovoriti u izvješću ni riječi o borbi protiv korupcije, najvećeg zla hrvatskog društva, i o toleriranju i čak proračunskom financiranju protuhrvatskog djelovanja SNV-a, SDSS-a i Novosti, je jasna potvrda da ova Vlada daje podršku ovakvim ponašanjima, ne poduzimajući ništa u borbi protiv njih. Da je tomu tako potvrdio je i sam Branko Bačić kada je rekao da su svi oni koji imaju bilo kakve zamjerke na rad Plenkovićeve Vlade, nitko i ništa, time se „izlanuvši“ da zapravo za Plenkovića i za vodstvo HDZ-a su nitko i ništa svi oni koji napuštaju Hrvatsku, svi oni koji štrajkaju jer nisu zadovoljni. A to je veoma znakovito, jer se ne radi o masi neradnika, klošara i  nepismenih osoba, već o osobama sa isključivo visokom školskom naobrazbom, koji rade u sustavu obrazovanja i zdravstva.
 
Završit ću s pitanjem koji mnogi sebi postavljaju, samo se još ne usuđuju javno artikulirati, a koje glasi: ako Plenković i Bačić tako razmišljaju o saborskim zastupnicima, učiteljima, profesorima, medicinskim sestrama i liječnicima. što tek onda obični građani, kojih je većina, predstavljaju za njih? Po svemu sudeći oni su za njih manje od ništa! Zar se za to ginulo u Domovinskom ratu?
 

Laslo Torma

Jasenovac kao sredstvo ucjene i batina kojom se neprestano udara po Hrvatskoj

 
 
Jasenovac je prijelomna točka u kojoj je domoljubni dio hrvatskog naroda razjasnio kojim se manipulacijama i lažnim konstrukcijama hrvatski narod drži u pokoravanju jugoslavenskih i srpskih struktura, posebice Srpske pravoslavne crkve. Kanonizacija bl. Kardinala Alojzija Stepinca, za koju je Papa tražio suglasnost Srpske pravoslavne crkve, dokaz je koliko je jak srpski lobi i diplomacija.
https://www.hkv.hr/images/Davor/Ivogol.jpg
Cijela priča oko Jasenovca bila je pogodna Titinom režimu da dobije ratnu odštetu, pa se brojka stradalih vrtoglavo penjala i preko milijun žrtava, da bi se vremenom spustila na 700 tisuća žrtava. Taj broj žrtava bio je u svim udžbenicima i enciklopedijama, da bi se spustio na 83.154 stradalih na službenim stranicama JUSP Jasenovac. http://www.jusp-jasenovac.hr/Default.aspx?sid=6284 Iako postoje dokazi da popis žrtava nije točan uprava JUSP Jasenovac ne reagira. I dalje se u stranim medijima govori o 700.000 žrtava. A hrvatska diplomacija ne čini ništa da bi takve objede odbacila ili demantirala. Osim predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, koja je primila gđu. Esther Gitman, povjesničarku i autoricu knjige „Alojzije Stepinac – Stub ljudskih prava“ i prigodom posjeta Izraelu, darovala izraelskom predsjedniku njezinu knjigu, što je doista hvale vrijedno!
 
Međutim, srpska strana ne miruje! Emir Kusturica se sprema snimati film o Jasenovcu obilno financiran od srpske vlade, pa je čak i notorni Viktor Ivančić (Novosti SNV-a) to prepoznao kao ratno-huškački projekt: "Jer taj Jasenovac kojim proslavljeni filmski umjetnik ispire usta i draška osvetničke strasti svojih poklonika, a uskoro će ga valjda osnažiti i fikcijom na velikom ekranu, spada u klasičan mitski inventar, poput Svetog Kosova, kao mukli nacionalni narativ o ekskluzivnom patništvu čija javna upotreba, praćena ideološkom destilerijom patvorenih suza, pouzdano ne služi ni istini ni opomeni, ponajmanje iskazivanju pijeteta, već goloj manipulaciji onoga Bećkovićevog ‘ostatka zaklanog naroda’ koji ima biti nagovoren i emocionalno pripremljen na zbijanje redova, brušenje noževa i zborno škrgutanje zubima." https://www.portalnovosti.com/sluaj-kusturica-mozak-na-sluzbenom-putu
 
I ne samo Jasenovac. Milorad Pupovac, koji u Hrvatskoj radi što god hoće, uz potporu predsjednika Hrvatske vlade “Zahvaljujemo institucijama Republike Hrvatske koje su razumjele da sredstva koja je osigurala američka ambasada, odnosno američka vojska, trebaju biti oslobođena od bilo kakvih poreza ili dodatnih troškova”, uspijeva od SAD-a izvući financiranje sa 350.000 dolara za obnovu Spomen-doma boraca Narodnooslobodilačke borbe u Srbu? Sve to unatoč spornom Danu obilježavanja 27. srpnja 1941.godine kao ustanku hrvatskog naroda u Srbu, kada je poznato da su žrtve bile tisuće nevinih Hrvata, koji su pobijeni na stravične načine (nabijanjem na kolac,bacanjem u jame, živi spaljeni u svojim kućama a žene silovane i masakrirane), hrvatska sela su spaljena, katoličke crkve srušene, zapaljene i sravnjene sa zemljom, od strane Srba -Četnika? Katolički svećenici okrutno su ubijani, a svećenika iz Bosanskog Grahova don Jurja Gospodnetića živog su nabili na kolac, ogulili mu kožu i ispekli uz klicanje i odobravanje "ustanika" pred njegovom majkom, koja je bila prisiljena to gledati!
 
U Hrvatskoj se slavi dan zločina nad Hrvatima kao antifašistički ustanak!?A što je s Rezolucijom EU-a o izjednačavanju fašizma i komunizma kao istog zla od 19. rujna 2019.godine koja  u članku 3. podsjeća da sunacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u XX. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti; najoštrije osuđuje djela agresije, zločine protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava koje su počinili nacistički, komunistički i drugi totalitarni režimi.
 
»Gluhi« u Vladi i Saboru
 
Hrvatska vlada se potpuno oglušuje i još daje olakšice za obnovu Spomen doma Narodnooslobodilačke borbe u Srbu, umjesto da slijedi članak 18. koji napominje da u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi, što otvara put iskrivljivanju povijesnih činjenica o posljedicama Drugog svjetskog rata i propagiranju totalitarnog političkog sustav.
 
 Rezolucija  je dostavljena svim vladama i parlamentima država članica, a kako je Hrvatska članica EU-a, dostavljena je i Hrvatskoj vladi i Saboru! A na Saborsku deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945. – 1990. godine… više se nitko ni ne obazire! Hrvatski sabor je 10. srpnja 2006. donio Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945. – 1990. godine u kojoj ističu kako su: “Jedinstveni u osudi svakog pojedinačnog i svih zločina koji su se doista dogodili u vrijeme totalitarnog komunizma u današnjoj Republici Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji”. A dr. Franjo Tuđman je uzviknuo: "Neka nam živi jedina vječna Hrvatska!" Samo kakva Hrvatska? Po čijoj mjeri Hrvatska? Naravno da taj osjećaj ne može pojmiti, ni osjećati jedan komunist, kojemu je svako izjašnjavanje nacionalne pripadnosti: nacionalizam, jedan yugofil, koji nema nacionalne ni vjerske pripadnosti nekom narodu, nego je prihvatio nepostojeću naciju Jugoslaven ili se smatra internacionalistom, jedan ateist, kojemu su strani vjera, Crkva i svećenstvo!
 
Sve to ne mogu pojmiti ni hrvatske političke elite i njihovi prirepci koji debelo koriste sve blagodati stvaranja samostalne Republike Hrvatske, koju su im predali hrvatski branitelji i narod na izborima! Hrvatskoj se nameće izvana, ali i iz iznutra, stigma ustaštva, totalitarne fašističke ideologije, s jedne strane i partizanštine, totalitarne komunističke ideologije, s druge strane. Hrvatske političke elite još nisu u stanju da racionalno valoriziraju pozitivne i negativne strane tih pokreta, nego, još uvijek im pristupaju izrazito ideološki nasljedno! Onog trenutka kad se prihvati sva razložnost nastanka tih pokreta i priznanje posljedica njihovog djelovanja na hrvatsko društvo, otpast će zadnji prijepori u izgradnji cjelovitog hrvatskog nacionalnog identiteta. Dovoljno je da pročitaju Rezoluciju EU-a i provedu je u djelo!
 

Lili Benčik

Anketa

Podržavate li štrajk u školama?

Petak, 18/10/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1180 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević