Get Adobe Flash player
Kako je jedan obijač postao šef stranke?

Kako je jedan obijač postao šef stranke?

Politički fušerizam i poltronstvo kao ključ...

Druga strana Sandrina petoga zlata

Druga strana Sandrina petoga zlata

Nakon pobjede u Berlinu najbolja svjetska diskašica ponovila...

Jakovčić obmanjuje i manipulira!

Jakovčić obmanjuje i manipulira!

Thompson je pjevao u Areni 1999. godine pjesmu Lijepa li si, a bogami i...

Nema razlike između Hitlera i Vučića

Nema razlike između Hitlera i Vučića

Hitler je htio svijet bez Židova, a Vučić je učinio Srbiju bez Hrvata,...

Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

Djeca hrvatskih Srba u školi moraju učiti hrvatsku, a ne srpsku...

  • Kako je jedan obijač postao šef stranke?

    Kako je jedan obijač postao šef stranke?

    utorak, 14. kolovoza 2018. 15:51
  • Druga strana Sandrina petoga zlata

    Druga strana Sandrina petoga zlata

    četvrtak, 16. kolovoza 2018. 16:48
  • Jakovčić obmanjuje i manipulira!

    Jakovčić obmanjuje i manipulira!

    četvrtak, 16. kolovoza 2018. 16:44
  • Nema razlike između Hitlera i Vučića

    Nema razlike između Hitlera i Vučića

    utorak, 14. kolovoza 2018. 17:12
  • Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

    Pupovac nastavlja razarati Hrvatsku

    četvrtak, 16. kolovoza 2018. 16:40

Priča o »Njonji«, Boži, Štefu i Jozi ili kako zapapriti drskim kritičarima

 
 
Vjerojatno nema ni jednoga etničkoga ili političkog Hrvata (SDP-ovci, uvijek vjerni svojim jugokorijenima i nadasve politički korektni, rekli bi: »ni jedne građanke ili građanina Hrvatske«) koji ne bi znao tko je Gordan Jandroković, inače javnosti zbog nečega poznat i kao »Njonjo«. Tko zna tko mu je i s kakvom pobudom nadjenuo taj neobičan nadimak, za koji se čini da zvuči čak i simpatično. Osim dužnosti predsjednika Hrvatskoga sabora, koja je medijski zanimljivija i zato javnosti poznatija, »gospon Njojo« (što bi se reklo onako prisno purgerski) obnaša i, medijima manje zanimljivu, dužnost HDZ-ova glavnog tajnika. Na toj drugoj, čini se, prilično nezahvalnoj i stresnoj dužnosti dobio je »gospon Njojo« dojmljivo pojačanje - čak trojicu pomoćnika. Zbilo se to 31. srpnja 2018. na sjednici Predsjedništva HDZ-a. Stjepan Adanić, Božidar Kalmeta i Josip Šarić jesu dični muževi kojima je pripala izvnaredna čast da »glavnotajnički« pomažu »gosponu Nonji« i tako od njega odagnaju prijetnju da jednoga dana, poput izmučena kljuseta, jednostavno ne lipše zbog velike iscrpljenosti zahtjevnim državnim i stranačkim poslovima.

НЈОНЈО = NJONJO

Čini se da HDZ kronično pati od personalne iliti kadrovske suše kada se u cijeloj stranci nije moglo naći troje kompetentnih ali mlađih i poletnijih ljudi (od čega bi, ne zaboravimo, 40 posto trebale biti žene, u ovom slučaju barem jedna) koji bi uslužno skakali i spremno se vrtjeli oko sredovječnoga im »generalnog sekretara partije« i uvelike mu olakšavali tegobno i iscrpljujuće dužnosničko breme. Pa su tako disciplinirano (poput pravih »vojnika partije«) morala uskočiti trojica stranačkih veterana. Inače unutarnja je stvar svake stranke to tko je njezin glavni tajnik i tko će biti njegovi pomoćnici, osim onda kada stranka obnaša državnu vlast i kroji sudbinu milijunima ljudî. Tada to i te kako postaje javna stvar o kojoj svi imaju pravo govoriti. Pa recimo nešto i mi.
 
Stjepanu Adaniću (po domaći: »našem Štefu«), nekadašnjemu bliskom suradniku Franje Tuđmana i umirovljenomu HV-ovu generalu, ne može se prigovoriti ništa ni kao čovjeku, ni kao političaru ni kao vojniku. U tom svjetlu postavlja se pitanje je li mu sadašnji prilično dvojben angažman bio potreban i zašto je pristao na nj. Ni Josipa Šarića, koliko je poznato, ne bije loš glas. On svoj kruh zarađuje kao prosječan HDZ-ov aparatčik koji nadređenima ne postavlja nikakva pitanja, osim onda kada ode kojemu od njih da bi čuo vlastito mišljenje (kao uostalom i svi drugi, raširena je to u nas navada). Dakle, »naš Jozo« i na novoj će dužnosti poslušno i bez pogovora raditi sve što mu se naredi s višega mjesta. Bez takvih »partijskih kadrova« jednostavno se ne može. Hvala Bogu da ih ne nedostaje.
 
No, kada bi Hrvatska bila imalo uređena država, tada Božidar Kalmeta, bivši zadarski gradonačenik, ne bi smio ni prismrdjeti (politički korektno trebalo bi valjda reći: primirisati) HDZ-ovu glavnom tajništvu jer je protiv njega podignuto nekoliko optužnicâ za kaznena djela, od čega su dvije potvrđene. Dakle, Kalmeta je de facto i de iure okrivljenik protiv kojega je pokrenut sudski postupak. Bez obzira na to hoće li Kalmeta jednom biti pravomoćno proglašen krivim ili oslobođen krivnje, on ni u jednoj pravoj demokratskoj zemlji i ni u jednom obliku ne bi mogao biti javno uključen u politiku (u uvom slučaju ne samo stranačku nego i državnu) dok se ne okonča sudski postupak i ne utvrdi da nije kriv.
 
»Naš iskusni veteran Božo«
 
Da, tako bi to trebalo biti, ali »naš Božo« svojim nam je bogatim iskustvom u ovom trenutku predragocjen da bismo se osvrtali na tamo nekakve demokratske norme ponašanja u političkom životu. Čovjek oko kojega se u ovom trenutku vrti  cijeli hrvatski politički univerzum, njegova »banskodvorska« ekscelencija Andrjuša P., u svojoj nepogrješivoj glavi (valjda i vrhunaravno prosvijetljen) zaključio je da su, u Kalmetinu slučaju, stranački (a s njima i državni) razlozi kudikamo »jači« od pravosudnih a pogotovo moralnih. Naime, »gospon Njonjo«, za kojega bi HDZ-ovski prišipetlje ulizički rekli da je »najbliži i najodaniji suradnik gospodina Plenkovića« (s istom kvalifikacijom »usluživao« je i Sanadera, i Kosoricu i Karamarka te ih sve troje nadživio politički, hoće li i sadašnjega »poslodavca«?), posljednjih dvanaestak mjeseci ima vražjega posla na kojem ne smije zakazati ni za živu glavu. Naime, kao saborski čelnik i HDZ-ov glavni tajnik, »gospon Njonjo« mora, kako god zna i umije, cjelokupnu hrvatsku javnost stalno držati u uvjerenju da je sadašnja vladajuća koalicija nešto najbolje, pravi dar s neba, što se Hrvatskoj dogodilo posljednjih godina te zato nitko i ništa ne smije ugroziti njezinu stabilnost, koja je tako zadobila vrijednost političke svetinje nad svetinjama.
 
Ali, gle nepojmljiva čuda, nepredvidiva, hirovita i nikad zadovoljna javnost nekako baš ne vjeruje u to. Naprotiv, usuđuje se kritizirati i HDZ i vladajuću koaliciju da se sve praši. Da, bolan je to osjećaj kad neki bestidni i drski zlobnici, koji se uz to hvale da misle vlastitom glavom, bezočno tvrde da »naše« genijalno djelo, sadašnja vladajuća kaolicija, nije nikakav dar s neba, a pogoto ne politička svetinja nad svetinjama, nego kiseo i trpak plod »našega« posve razložnog straha od gubitka prijevremenih parlamentarnih izbora te da je na jedvite jade sklepana od krajnje dvojbenih »subjekata« koji su u trenutku vladine krize »skontali« da im život bez slastî i mastî koje pruža vlast i ne bi bio bogzna što. Pa su se tako, uz majstorsko ravnanje Andrjuše P., posve neprirodno »skompali« HDZ, HNS, SDSS i manjinci, drugim riječima notorni politički rogovi u vreći.
 
Na ispunjavanje te »strateške« zadaće, da neprirodnu i štetnu vladajuću koaliciju i njezinu stabilnost pod svaku cijenu održi na životu, makar pritom propala i Hrvatska, »gospon Njonjo« troši sve više energije i živaca. Čak prijeti opasnost da taj uzvišen ali krajnje naporan posao načne njegove duševne i tjelesne sile, s tolikim mu se naime posvetio žarom. Razumije se da u takvim okolnostim »gosponu Njonji« ponestaje vremena za obavljanje tekućih i manje bitnih »glavnotajničkih« poslova u HDZ-u. Nismo mi od jučer, znamo što su nam prioriteti. Pa kad nema vremena »gospon Njonjo«, ima ga napretek »naš iskusni veteran Božo«, i eto njega, unatoč očitoj faličnosti, u »generalnom sekretarijatu partije«. Ah, tu njegovu faličnost ionako spomiju samo nepopravljivi moralisti, koje inače nitko ništa ne pita i koji nikada nisu čuli za politički pragmatizam po kojemu su za postizanje cilja sva sredstva dopuštena. Faličan je, na primjer, i »uvaženi« zastupnik Tomislav Saucha, ali to nije nikakva prepreka tomu da po potrebi u Saboru ne bi dizao ruku za vladajuću koaliciju i tako nesebično pridonosio njezinoj stablinosti. Isto kao i poštovana i politički svjesna zastupnička gospoda manjinci Milorad Pupovac i Furio Radin. Toliko o nečemu što se naziva politički moral i do čega neki zatucanci još drže.
 
Politički inženjering najgore vrste
 
Ta pripovijest o »gosponu Njonji«, prezaposlenom i preopterećenom saborskom čeliniku i ključnom HDZ-ovu prvaku, i trojici njegovih novopečenih »glavnotajničkih« pomoćnika, »iskusim stranačkim veteranima« Boži, Štefu i Jozi, jako je poučna. Ona je sjajna i vjerna ilustracija gologa političkog pragmatizma koji ne prestaje metastazirati otkakao je Andrej Plenković 19. listopada 2016. sa svojim ministarskim društvom zakoraknuo u Banske dvore te urbi et orbi objavio da u je Hrvatskoj napokon nastupilo željkovano doba vjerodostojnoga vođenja politike (ili pak doba vođenja vjerodostojne politike, dođe mu na isto). Na to su mnogi od nas odahnuli s olakšanjem. Na svoju veliku žalost, poveselili smo se puno prije vremena i tako, po već tko zna koji put, ispali politički lakovjernima. Naime, novi »premijer« Plenković lukavo je, kao rođeni politički lisac (a valjda ga je i njegov otac, vrstan komunikolog, podučio nekim stvarima), »zaboravio« strogo definirati što se podrazumijeva pod vjerodostojnim vođenjem politike (ili vođenjem vjerodostojne politike). Da je to učinio, uvelike bi vezao ruke sebi i svojoj ekipi jer bi mediji i javnost skakali i na najmanje odstupanje od te definicije, što bi inače bilo posve normalno.
 
Ovako pak sadašnja banskodvorska ekipa, koja sebi tepa da je elita, o svojoj vjerodostojnosti (točnije rečeno, o uvjerljivosti svoje vladavine) može govoriti što god joj padne na pamet a da to ne ispadne nimalo nevjerodostojno. Tako se »ministarski dečki i cure« uglavnom i ponašaju. Neumorno naklapaju i raspredaju o svemu i svačemu te, navodno nepogrješivo, »detektiraju« jedan društveni i gospodarski problem za drugim i, navodno naporno radeći, »kreiraju« navodno učinkovita rješenja za njihovo konačno otklanjanje. Možda je što od toga i istina, ali tzv. obični ljudi niti vide (možda su slijepi a da to ne znaju) da je ikoji gorući društveni ili gospdarski problem riješen suvislo niti na vlastitoj koži osjećaju kakvu promjenu nabolje (jer očito ne znaju čitati »naša« stastistička izvješća). A vrijeme neumitno leti. Za dva mjeseca Plenkovićevoj Vladi istječe polovica mandata. Dvadeset i dva mjeseca Hrvatskoj su prošla ututanj, a ni idućih mjeseci po svoj prilici ne će biti drugačije.
 
Po svim mjerilima demokratske vladavine takva vlada trebala bi jednodušno biti proglašena nedjelotvornom te pokrenuto pitanje njezina daljnjeg opstanka, odnosno odstupa. Da, rekao bi »premijer« Andrjuša P. i s njim se odmah i uglas složili svi oko njega (kakvo zadivljujuće »akciono jedinstvo«!, gotovo kao u nekadašnjem SKH-u), to vrijedi za zemlje s dugom demokratskom tradicijom koja se mjeri stoljećima, za razliku od Hrvatske gdje je demokracija, ah, što se tu može, »mlada« i nedovoljno ukorijenjena. I ne samo to. Naime, krhka i rahitična hrvatska demokracija u posljednje je vrijeme također bremenita nekim »specifičnostima«, koje nisu pale s neba nego ih je »izumio« HDZ pod čvrstom palicom svojega bogomdana vođe Andrjuše P. Najizrazitija od takvih »specifičnosti« jest to što nisu bili raspisani prijevremeni izbori kada je krajem travnja 2017. Vlada izgubila većinu u Hrvatskom saboru, što bi se inače moralo učiniti po hrvatskom Ustavu i zakonima, nego se, posve voluntaristički, autoritarno i mimo svakoga zakona i običaja, pristupilo političkom inženjeringu najgore vrste ne bi li se opet nekakao sklepala koalicija i tako HDZ do kraja mandata zadržao na vlasti.
 
Takvo neprincipijelno, neprirodno i štetno političko »kemijanje« HDZ je uspio izvesti jedanput, ali nema nikakva jamstva da bi mu to uspjelo još jednom ako i kada bi se broj ruku naklonjenih mu u Saboru opet spustio ispod 77. Kada se sve zbroji, ispada da je bît svega u političkom i državnom životu postao puki broj rukû koje u Saboru podupiru Vladu i njezinu politiku bez obzira na ljudske, moralne, profesionalne i druge kvalitete njihovih vlasnika. Eto prave hrvatske stvarnosti: kakav god saborski zastupnik bio, HDZ-u je i te kako mio ako u presudnom trenutku za nj digne svoju (pre)dragocjenu ruku. Na našu veliku žalost, ali tko nas uopće što pita! Mi smo svoju volju navodno izrazili na izborima, a to što se radi sad jest »državna« politika, pa ti reci nešto otvoreno protiv države ako se usudiš.
 
Tzv. građanske inicijative i njihove burgijanje protiv »nas«
 
Čak ni u Hrvatskoj, gdje je deficit demokratske vladavine više pravilo nego iznimka, nije nimalo laka stvar da stranka, koliko god bila velika, moćna i utjecajna, pod svaku cijenu, doslovce ne birajući ni sredstva ni političke partnere, ostane na vlasti do kraja mandata onda kada joj većina u Saboru svakoga časa i zbog najmanjega poremećaja u odnosu snagâ može iscuriti kroz prste. Pogotovo onda kada se u društvu, gotovo niotkuda, pojave jalnci i zlobnici (pompozno se nazivajući »građanskim inicijativama«) koji ne samo što tvrde da razmišljaju vlastitom glavom (što zvuči kao da »mi« ne razmišljamo svojom i da smo tobože nečije lutke na koncu) nego i drsko i blasfemično izjavljuju da u posljednje dvije godine HDZ-ova vladavina vodi Hrvatsku u posvemašnju propast, da je država postala privatna prćija ohole, umišljene i bezosjećajne oligarhije, da je demografska slika hrvatskoga društva poražavajuća, da je stanje u zemlji neizdrživo i u materijalnom, i u moralnom i u svakom drugom pogledu, da su ljudi očajni, da više ne vide izlaza iz bezizgledna stanja te se masovno iseljavaju itd. Eto, to je »nama« hvala za sve što činimo za ovaj narod! Komu se ne bi srce kidalo dok sluša takva bezobzirna podmetanja i gnusne klevete?
 
Ali što je tu je. Prošla su vremena kad si ključne stvari rješavao tako što si (pre)usijane glave društvenih nezadovljnika i bukača jednostavno, uz pomoć »kooperativnog« sudstva, otpremao na višegodišnje hlađenje u specijalizirane ustanove. Budući da su u današnje vrijeme svima puna usta ljudskih prava (što god to značilo), takva praksa ne bi bila nimalo »šik«, samo bi stvarala poteškoće. Zato valja postupati u rukavicama, onako »sofisticirano«. E pa da bi se tim nepodnošljivim »građanskim inicijatorima«, koji se u nekim slučajevima broje u stotinama tisućâ, ipak nekako začepila usta i stalo na rep, problem sve izrazitijega društvenog neslaganja, koje je već počelo graničiti s političkim neposluhom, trebalo je najprije riješiti na političkoteoretskoj a potom na političkopraktičnoj razini. A što se mora nije teško. I tako su HDZ-ovi teoretičari ili »teoretičari« (u ovom slučuju zbilja ne znamo kako se piše ispravno) zasukali rukave, naoštrili pera i bacili glave na kup ne bi li se iz njih ispilio kakav uradak u obliku političkoga rješenja primjenjivoga u praksi.
 
»Genijalno« čedo HDZ-ova političkog uma
 
Rezultati ne mogu izostati ondje gdje se radi složno, naporno i s jasnim ciljem. I tako je polovicom 2017. svekolikoj hrvatskoj javnosti podastrto »genijalno« čedo HDZ-ova političkog uma. Ako se napravi povijesna paralela, riječ je o svojevrsnoj inačici sovjetske doktrine ograničenog suvereniteta iz šezdeseth godina 20. stoljeća kojom se bivši SSSR služio da bi u satelitskim socijalističkim državama disciplinirao društvene buntovnike i pacificrao političke protivnike. Srž pak HDZ-ove »doktrine« jest u sljedećem: u Hrvatskoj postoji sloboda govora i političkog udruživanja, svatko može slobodno govoriti i neograničeno politički djelovati (dakle, i oni »nama« toliko nepodnošljivi »građanski inicijatori«). Ljudi se mogu javno okupljati i galamiti do mile volje, smiju pisati peticije, udruživati se u tzv. inicijative i slično. Vlast u Hrvatskoj je demokratska i ne pada joj na pamet ikomu ograničivati ikoja politička prava, ali pod uvjetom da nitko ne bude toliko neukusno znatiželjan, pogotovo ne toliko nevjerojatno glup, da postavlja neugodna pitanja o motivima i načinu na koji je sklopljena sadašnja vladajuća koalicija te o njezinoj neprirodnosti i štetnosti za društvo i državu. I tako smo napokon doznali dokle seže demokracija u Lijepoj Našoj.
 
U skladu s tom »doktrinom« svako kritičko propitivanje »naše državne politike« već je samo po sebi nedopustivo, a pravu gnusobu, koja je na rubu političkog krimena, čine oni koji na bilo koji način nastoje potkopati i ugroziti stabilnost koalicije oko koje smo se »mi« toliko namučili i koja donosi brojne plodove (ne budi toliko nevjerojatno glup pa pitati kakve!). Premda su oni koji, sad već organizirano (što li samo zamišljaju tko su!), miniraju »naše političke napore« najobičniji marginalci, neznalice i maloumnici, »mi« ipak dobro znamo što bi oni htjeli – na svaki način srušiti državnu vlast, za koju tvrde da je nelegitimna i štetočinska, a čije nas obnašanje i funkcioniranje stoji silnih muka i odricanja.
 
Ekipiranost glavnoga tajništva jamstvo je »našega« uspjeha
 
No to im ne će poći za rukom. »Naše« glavno tajništvo, na čelu s nezamjenjivim »gosponom Njonjom«, sad je potpuno ekipirano i kao takvo učinkovitije nego ikad prije. »Iskusni stranački veterani« Božo, Štef i Jozo znaju u svakom trenutku što im je činiti i kako. Na raspolaganju im stoji sav stranački aparat i cjelokupna stranačka infrastruktura. Kada se ta nemala mašinerija pokrene i stavi »u funkciju našega političkog cilja«, nema toga što bi nam se moglo prepriječiti na putu. Svim »građanskim« i drugim kritičarima zapaprit ćemo tako da će grdno zažaliti zbog svoje nerazumne drskosti. Kakav je to uopće načim dovoditi u sumnju »našu politiku«! Osim toga i na »našu« sreću, ključna sredstva javnoga priopćivanja shvaćaju svu ozbiljnost političkog trenutka (navlas isto kao i »uvažena« gospoda doktori Pupovac i Radin) te je medijska potpora »našem političkom kursu« neupitna i sveobuhvatna. A i mnoge udruge civilnog društva na našoj su strani (taman posla da ne bi bile, nisu valjada toliko nevjerojatno glupe). Protiv marginalnih i ignorantskih protivnika vladajuće koalicije te nerazumnih i malolumnih potkopavatelja i ugrožavatelja njezine stabilnosti za sada se više nego uspješno borimo izvaninstitucionalnim sredstvima. Ali, ni instucionalne mjere nisu isključene ako budu potrebne. U Saboru imamo dovoljno rukû jer su »naši koalicijski partneri« čvrsto uz nas.
 
Da se razumijemo, neka nitko ne bude toliko neukusno znatiželjan, pogotovo ne toliko nevjerojatno glup, da bi se previše zanimao za to tko su »naši koalicijski partneri« i zašto su oni uz nas. To bi bilo krajnje politički nekorektno, pravi politički smrtni grijeh. Dosta je reći tek to da su nam u ova teška vremena »naši koalicijski partneri« dragocjen dragulj kojega smo se domogli teškom mukom. Iskusna, svjesna, odana i cilju posvećena gospoda »Njonjo«, Božo, Štef i Jozo znat će sačuvati taj dragulj u »našim« rukama. Da nismo stvorili čvrstu i stabilnu koaliciju i tako Hrvatsku spasili od sigurna potonuća u nezasmisliv kaos, ne bismo mogli pogledati u oči onim divnim ljudima, nesebičnim i neumornim graditeljima novoga svijeta, koji su nam iskazali neograničeno povjerenje i koji tako čvrsto računaju na nas. Tko bi smio iznevjeriti takve osvjedočene humaniste?
 
A ono otrcano pitanje kamo to ide Hrvatska i kakva će biti njezina sudbina, njezina bliža i daljnja budućnost, prozirna je i kukavna provokacija ofucanih smušenjaka i smetenjaka koji su, za početak (zar misle da ćemo »mi« dopustiti da se razulare?), neumno naumili promijeniti izborno zakonodavstvo (kao da sadašnjemu nešto nedostaje), a neuki su toliko da ne znaju dobro ni čitati pa im se zbog ratifikacije Istanbulske konvencije priviđa propast kršćanske civilizacije i svih prirodnih moralnih vrijednosti. I takvi bi nama držali političke lekcije i otimali vlast! E, ne će majci! Osim toga takvo i svako slično pitanje politički je nekorektno toliko da mi napredni, tolerantni, otvoreni, empatični i uključivi građani svijeta s gnušanjem odbijamo odgovoriti na nj. Što je uopće tamo nekakva Hrvatska u usporedbi s cijelim svijetom čiju neslućeno sjajnu budućnost »mi« pomažemo graditi!
 
Kada ćemo gorima od sebe reći da je dosta?
 
Poštovane čitateljice i dragi čitatelji, sasvim mi je svejedno hoćete li se ili ne ćete složiti sa mnom da prelijepu i prebogatu zemlju Hrvatsku, oko čega se ne spori nitko normalan, u današnje vrijeme, na žalost, vodi politička klatež, odnosno tipičan  profesionalni i moralni ološ koji osim u politici nema što tražiti ni u jednoj drugoj ozbiljnoj djelatnosti. Istina, i posljednjih tridesetak godina nečasni i nedostojni ljudi vodili su Hrvatsku, katkada u manjem katkada u većem broju, ali ovo s čime smo suočeni u posljednje dvije godine a osobito ovih mjeseci i dana otelo se svakom nadzoru. Otkako je »europejac i elitist« (a od zgode do zgode i »demokršćanin«) Andrej Plenković preuzeo kormilo hrvatske Vlade cijela država postala je taokinjom protunarodne, neprincipijelne i podivljale politike što ju provode samodopadni, oholi i neodgovorni voluntaristi koji, ne osvrćući se ni na Ustav, ni na zakone ni na volju i potrebe tzv. običnih ljudi, iz dana u dan sve više zlorabe vlast dobivenu na demokratski način, glasovanjem ljudî na slobodnim izborima, te ju uzurpiraju za stvari i ciljeve kojih nije bilo ni u jednom predizbornom programu niti su ljudi glasovali za njih.  
 
To je moje mišljenje o kojemu je, kao i o svakom drugom gledištu, moguće raspravljati, pa u svako doba prihvaćam raspravu, s time da ono što bi netko kanio pobiti mora biti potkrijepljeno čvrstim argumentima. Ja sam neka od svojih gledišta iznio u ovome i u prijašnja četiri eseja, a u Hrvatskom fokusu ima dovoljno prostora za priloge svih onih koji bi osjetili potrebu da se upuste u raspravu o gorućim pitanja koja strahovito tište Hrvatsku. Vjerujem da smo se politički osvijestili toliko da shvaćamo da u hrvatskom političkom i državnom životu više nema ničega osim hrpetinâ golih i sve nevjerojatnijih laži koje »premijer« Andrjuša P. i dodvorice oko njega (sada instutucionalno pojačani »veteranima« Božom, Štefom i Jozom) ne prestaju zamatati u sve šarenije i neobičnije omote ne bismo li ih nekako »popušili« i progutali. Traje to već skoro dvije godine, ali zar moja potrajati još toliko? Nije li došlo vrijeme da puno gorima od sebe damo jasno do znanja da više nemaju nikakva prava vladati nad nama i umjesto nas?
 
(Nastavak slijedi)
 

Ivan Marković

Preferencijsko glasovanje s tri preferencijska glasa bez prohibitivne klauzule za priznavanje preferencijskih glasova

 
 
Ustav Republike Hrvatske Članak 1.
1. Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država.
2. U Republici  Hrvatskoj  vlast  proizlazi  iz  naroda i  pripada  narodu kao zajednici slobodnih  i ravnopravnih državljana.
3. Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.
Uzurpatori iz političke kaste boljševičkog mentalnog sklopa su promijenili Ustav travnja 2010. godine. Povećali su broj zastupnika srpske nacionalne zajednice na najmanje 3 zastupnika, a ostalih na 5. Prema Zakonu ranije je bilo od 1 do 3 srpske nacionalne zajednice, a ostalih najmanje 4. Ukupno je bilo od 5 do 8 zastupnika nacionalnih manjina. Ukinuli su kvorum za valjanost referenduma. Smanjili su broj zastupnika dijaspore na 3. Povećali su od 4.prosinca 2011. do 22. siječnja 2012. godine broj birača s prebivalištem u Hrvatskoj za oko 250 tisuća. 110 zastupnika koji su glasovali za ratifikaciju Istambulske konvencije izabralo je manje od trećine registriranih birača na izborima 11. rujna 2016. godine!
https://o.aolcdn.com/images/dims3/GLOB/crop/4493x2251+0+473/resize/630x315!/format/jpg/quality/85/http%3A%2F%2Fo.aolcdn.com%2Fhss%2Fstorage%2Fmidas%2Fade138b89bae4d519c6d903a3a64a04f%2F205953643%2Felection-in-european-union-voting-at-the-ballot-box-picture-id610980312
Građanska inicijativa "Glasujmo imenom i prezimenom" je od 21. rujna do 5. listopada 2014. godine skupila 380.649 potpisa na peticiju za održavanje Referenduma o izbornim pravilima. Tadašnja je saborska većina grubom manipulacijom brojem birača spriječila referendumsko izjašnjavanje o izbornom zakonodavstvu za izbor zastupnika u Hrvatski sabor i time uz pomoć ustavnih sudaca prekršila I. članak Ustava Republike Hrvatske (vidi priloženu tablicu).
 
ZAHTJEVI GRAĐANSKE INICIJATIVE  "GLASUJMO IMENOM I PREZIMENOM":
1. Preferencijsko glasovanje s tri preferencijska glasa bez prohibitivne klauzule za priznavanje preferencijskih glasova, 
2. Smanjenje izbornog praga s 5 % na 3 %,
3. Veće izborne jedinice i biranje 20 ili više zastupnika u izbornoj jedinici ovisno o broju birača,
4. Ujednačavanje vrijednosti glasova birača u izbornim jedinicama;
5. Zabrana dijeljenja županija i grada Zagreba na više izbornih jedinica,
6.Glasovanje dopisnim ili elektroničkim putem,
7. Preduvjet za kandidaturu izvan parlamentarnih stranaka potpisom najmanje tri tisuće birača i
8. Samostalni nastup stranaka na izborima.
 
Kako se broj birača s prebivalištem u Hrvatskoj od 25. svibnja do 21. rujna 2014. godine povećao za 281.739 birača za samo 118 dana neka odgovore poštovani ustavni sudci i bivši ministar uprave Arsen Bauk? Kako su mogli zabraniti referendumsko izjašnjavanje na temelju krivotvorene isprave o 4,042.522 birača na dan 21. rujna 2014. godine koju je potpisao bivši ministar Arsen Bauk, a potvrdili su ustavnost i zakonitost provedenih drugih izbora za EU parlament na kojima je bilo registrirano na biralištima u Hrvatskoj 3,760.783 birača?
 
PREGLED IZBORA I REFERENDUMA OD 2011. DO 2017. GODINE
 
Datum
S
B
P
B - P
p
04.12. 2011.  HS
4,284.889
3,842.363
3,487.034
355.329
89,67
22.01. 2012.  RP
4,267.558
4,092.137
3,481.226
610.911
95,89
14.04. 2013.    E
4,255.689
3,742.383
3,472.329
270.054
87,94
19.05. 2013.    L
4,255.689
3,767.170
3,472.329
294.841
88,52 
01.12. 2013.  RB
4,247.039
3,777.518
3,468.507
309.011
88,94
25.05. 2014.    E
4,238.389
3,760.783
3,464.685
296.098
88,73
28.12. 2014.   P
4,220.997
3,773.687
3,458.803
314.884
89,40
11.01.2015.    P
4,220.997
3,788.039
3,458.803
329.236
89,74
08.11. 2015.  HS
4,188.977
3,759.844
3,448.000
311.844
89,76
11.09. 2016.  HS
4,169.473
3,742.546
3,433.139
309.407
89,76
21.05.2017.    L
4,157.561
3,719.556
3,428.098
291.458
89,46
 
Oznake u tablici:
S = broj stanovnika prema popisu 2011. godine ili prema procjeni Državnog zavoda za statistiku (DZS) za sredine 2012. do 2016. godine (https:// www.dzs.hr/Hrv) i linearnom interpolacijom na dan izbora,
P = broj punoljetnih stanovnika prema popisu 2011. ili prema procjeni,
B = broj registriranih birača na biračkim mjestima s prebivalištem u Hrvatskoj  (http: www. izbori. hr),
B - P = razlika između broja birača i broja punoljetnih stanovnika prema  procjeni na dan izbora i
p = B / S x 100 % = broj birača  s prebivalištem u Hrvatskoj na sto stanovnika prema popisu ili procijeni DZS-u.
E = izbori za Europski parlament, L = lokalni izbori, P = predsjednički izbori, 
RB = Referendum o definiciji braka, RP = Pristupni referendum i HS = izbori za Hrvatski sabor.
 
Bivša predsjednica Ustavnog suda i članica Venecijanske komisije, profesorica na Pravnom fakultetu u Zagrebu dr. sc. Jasna Omejec bila je članica Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima. S kojim pravom ona može propisivati što treba kriminalizirati u nedemokratskom režimima naših tragičnih podjela u prošlosti, a pridonijela je kršenju I. članka Ustava RH.? Ustavni sudci i većina članova Vijeća su svojom odlukom pokazali da služe političkoj kasti. Kako se broj birača od 21. svibnja 2017. do 13. svibnja 2018. godine povećao za 27.853 birača s prebivalištem u Hrvatskoj neka dokaže hrvatskim biračima ministar uprave Lovro Kuščević? Na moj zahtjev da mi Hrvatski sabor dostavi presliku isprave koju je potpisao Arsen Bauk s tabličnim prikazima broja birača po županijama općinama i gradovima dobio sam odgovor od potpredsjednika sabora Furia Radina da takvih tabličnih prikaza Hrvatski sabor nema, a od Ustavnog suda dobio sam odgovor da prema Zakonu o Ustavnom sudu oni ne smiju takve podatke dostavljati zainteresiranim osobama. Od ministra uprave Lovre Kuščevića još nisam dobio odgovor niti za broj birača na dan 21. rujna 2014. ni na dan 13. svibnja 2018. godine. Od 2008. godine broj birača prema prirodnom i migracijskom kretanju stanovništva trebao je stalno padati. Osam od 10 izbornih jedinica krivnjom HDZ-a, SDP-a i Mosta, odnosno Davorina Mlakara, Arsena Bauka, Dubravke Jurlina Alibegović, Ivana Kovačića i Lovre Kuščevića odstupa po broju birača više od zakonski dopuštenih granica od 2007. godine. Visoka prohibitivna klauzula od 10 % za priznavanje preferencijskih  glasova omogućila je velikom broju poznatih političara, da s vrlo malim brojem dobivenih preferencijskih glasova dobiju zastupničko ili ministarsko mjesto poput novog predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića (808), Jasena Mesića (910), Tomislava Sauche (534), Kažimira Varde (456), Darinka Kosora (497), Marije Puh (369) i ostali, a Davor Božinović (475) ministra unutrašnjih poslova. Ukupno je takvih zastupnika bilo 43 na izborima 11. rujna 2016. godine.  Na njih se oslanja Andrej Plenković da stabilno poput diktatora vlada Hrvatskom, jer on može što hoće kako je izjavio u Hrvatskom saboru.
 
Slovenski su političari svojim biračima omogućili savjetodavni referendum da se izjasne o arbitražnom sporazumu za određenje granice s Hrvatskom, a hrvatski političari unatoč skupljenih oko 200 tisuća potpisa za referendum do 29. studenog 2009. godine građanske inicijative "More je kopno" nisu.Prosvjedom do referenduma o izbornim pravilima je jedini put demokratizacije hrvatskog društva ukoliko politička kasta opet spriječi referendumsko izjašnjavanje o izbornim pravilima i otkazivanju Istambulske konvencije. Deveti saziv Hrvatskog sabora bi trebao hitno omogućiti hrvatskim građanima da se Ustavotvornim referendumom izjasne o izbornim pravilima za izbor zastupnika u Hrvatski sabor ili prihvatiti bitne zahtjeve građanskih inicijativa "Glasujmo imenom i prezimenom" i "Narod odlučuje" kod izglasavanja novog Zakona za izbor zastupnika u Hrvatski sabor s dvokružnim mješovitim izbornim sustavom te fiksno odrediti broj potpisnika za održavanje ustavotvornih i zakonodavnih referenduma.
 
Samo Republika Hrvatska ima uvjet o broju potpisa na peticiju za održavanje referenduma izražen u postotcima od broja registriranih birača s prebivalištem u državi. U Švicarskoj je potrebno skupiti 50 tisuća potpisa za zakonodavni u roku od 3 mjeseca, a za ustavotvorni 100 tisuća u roku od 18 mjeseci. Švicarska ima preko tri milijuna stanovnika više od Hrvatske. U Sloveniji 40 tisuća za 35 dana, Italiji 500 tisuća za tri mjeseca i u Mađarskoj 200 tisuća za 120 dana. Hrvatski državljani bi se složili da bude  dovoljno 380 tisuća potpisa birača na peticiju za održavanje Ustavotvornog referenduma i 280 tisuća za održavanje Zakonodavnog referenduma, a vrijeme skupljanja potpisa od 30 dana.
 
Ustavotvorni referendum bi bio važeći ukoliko većina izglasa pitanje postavljeno referendumom i ukoliko na referendum izađe više birača od 50 % od broja punoljetnih stanovnika prema zadnjem popisu stanovništva, a Zakonodavni referendum ukoliko većina izglasa referendumsko pitanje i ukoliko na referendum izađe više birača od 30 % od broja punoljetnih osoba prema zadnjem popisu stanovništva. Inicijator referendumske inicijative bi trebao zatražiti mišljenje Ustavnog suda o dopustivosti referendumskog pitanja prije početka skupljanja potpisa birača. Ovakva regulacija prava na referendumsko izjašnjavanje birača o svim bitnim pitanjima hrvatskog društva i države je test demokratičnosti i vjerodostojnosti HDZ-a i SDP-a i ostalih stranaka odnosno Andreja Plenkovića, Davora Bernardića, Bože Petrova i ostalih čelnika parlamentarnih stranaka.
 
SDP smatra da referendumske inicijative za promjenu izbornog zakonodavstva i otkazivanje istambulske konvencije diskriminiraju slabije u društvu. Upravo je zato SDP predložio promjenu Ustava za koju očekuje i potporu vladajućih. Pozvali su sve saborske zastupnike da potpišu njihovu inicijativu i nakon skupljenih potpisa stavili su u saborsku proceduru prijedlog promjena Ustava vezanu za neposredno odlučivanje birača na referendumima.
"Ustavni okvir kojeg sada imamo nije uređen. Pitanja raspisivanja, provođenja i odlučivanja na referendumu trebaju se urediti po uzoru na brojne moderne europske zemlje. Treba se pobliže odrediti i koja pitanja ne mogu biti tema referenduma kako se ne bi ograničavale osobne slobode", kazao je predsjednik SDP-a Davor Bernardić.
"Referendumske inicijative kojima se prikupljaju potpisi za izmjene izbornog zakona i otkazivanja Istambulske konvencije usmjerene su protiv onih koji su slabiji. Iskorištavaju rupu u Ustavu nastalu promjenama 2010. godine. Naš se prijedlog zaista može nazvati 'Narod odlučuje' jer želimo da se o promjenama Ustava i zakona odlučuje glasovanjem na referendumu s kvalificiranim brojem glasova koje bi ta inicijativa dobila", kazao je bivši ministar uprave matematičar Arsen Bauk odgovoran za sprječavanje referendumskog izjašnjavanja birača o izbornim pravilima 2014. godine.
"Predložena promjena Ustava odnosi se samo na članak Ustava koji određuje način na koji se provodi referendum. Prva promjena je smanjenje broja prikupljenih potpisa za raspisivanje referenduma na 200.000. Druga promjena je definiranje tema koje ne mogu biti tema referenduma, po uzoru na Sloveniju, a to su teme smanjivanja temeljnih prava i sloboda građana, poreznog sustava i proračuna, izvršavanja međunarodnih ugovora, obrane i nacionalne sigurnosti te pitanja koja se odnose na izbore i imenovanja iz nadležnosti Sabora. Treća grupa promjena odnosi se na većinu potrebnu za donošenje odluka na referendumu. Da bi referendum uspio, referendumska odluka trebala bi biti podržana s najmanje 25 posto birača, odluka o organskim zakonima trebala bi imati potporu 40 posto građana, a za promjenu Ustava potpora bi trebala iznositi 50 posto plus jedan glas", kazao je Peđa Grbin.
Ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković komentirao je prijedlog SDP-a o promjeni Ustava kojim bi se precizno uredilo pitanje referenduma. U praksi se pokazalo da je po pitanju referenduma potrebna jasnija i preciznija regulativa. Je li potrebno zbog toga mijenjati Ustav ili je dovoljno promijeniti zakon, odgovorit će stručnjaci nakon analize. Pitanje jest je li potrebno mijenjati Ustav samo radi referenduma jer je neke stvari moguće regulirati izmjenama zakona, rekao je ministar pravosuđa. Rupu u Ustavu stvorila je politička kasta promjenama Ustava 2010. godine da osigura referendumom provedenim 22. siječnja 2012. godine ulazak Hrvatske u Europsku uniju. Prema "Kodeksu dobre prakse o referendumu" preporuka Venecijanske komisije ne zahtjeva kvorum za donošenje odluka referendumskim odlučivanjem. Zar političare nije nimalo sram da nakon kršenja 1. članka Ustava 2014. godine i višegodišnjim odgađanjem promjena Zakona o izbornim jedinicama onemogućavaju referendume?
 

Mr. sc. Edo Zenzerović, dipl. ing. elektr.

Pravi junaci Domovinskog rata bili su mali, nepoznati ljudi, koji su riskirali život za Domovinu

 
 
Nakon četverogodišnje okupacije gotovo trećine hrvatskoga teritorija, života u izbjeglištvu i u vječnom strahu od neprijateljske odmazde, granata koje su danonoćno prijetile, brojnih neuspješnih pregovora i inicijativa, Republici Hrvatskoj ništa drugo nije preostalo nego da vlastitom oružanom silom oslobodi ono što je oduvijek bilo njezino.
https://www.totalno.hr/wp-content/uploads/2018/08/fot.-1-1-e1533306296930.jpg
Vojno - redarstvena operacija 'Oluja' bila je kruna svih prijašnjih operacija oslobođenja Hrvatske, a koje su sprovele hrvatske gardijske brigade potpomognute specijalnim postrojbama MUP-a i Hrvatskim gardijskim zdrugom, rezervnim i pričuvnim pristojbama, a veliki obol dale su i snage HVO-a koje su ranije u operaciji 'Zima 94' i 'Ljeto 95' zajedno s Hrvatskom vojskom stvorile preduvjet da s vrhova Dinare prema Kninu krenu 4. i 7. gardijska brigada.
 
Brigadir HVO-a i HV-a Neđo Perić, koji za sebe voli naglasiti kako je 'samo pilot helikoptera', za Direktno je rekao upravo to, da je 'Oluja' vrhunac i kruna nevjerojatnih akcija HV-a i drugih hrvatskih borbenih grupa koje su sudjelovale u oslobađanju Hrvatske. No, naglašava kako je akcija 'Zima 94' bila glavna podloga za sve buduće akcije pa i za samu VRO Oluju. Operacija Zima '94 odvijala se u razdoblju od 29. studenog do 24. prosinca 1994. godine na području Livanjskog polja i planine Dinare. Oslobođeno je područje širine 10 km i dubine 20 km - ukupno 200 četvornih kilometara. Srbi su poraženi na Dinari i veći dio Livanjskog polja našao se pod nadzorom HV-a i HVO-a, a posredno je spašena Bihaćka enklava.
 
"Mi smo imali bazu i zapovjedništvo tada u Rujanima. Tada sam bio zapovjednik zrakoplovnih snaga HVO-a. Zadaća nam je bila logistička i sanitetska potpora postrojbama koje su napredovale preko Livanjskog polja prema visovima Dinare i na samoj Dinari", prisjeća se naš sugovornik. "Ono što ja ne mogu i ono što nikada ne smijemo zaboraviti jest stradanje pripadnika 7. gardijske brigade 'Puma'. Čak 32 pripadnika Puma izgubilo je život na području Velike Duvjakuše na visini od 1700 metara. Sjećam se i nevjerojatnih pokušaja slijetanja helikopterom u nemogućim uvjetima. Uvijek u borbi s jakim vjetrom i jako niskim temperaturama i velikim snijegom", prisjeća se pilot Perić. Dodao je kako poslije nije doživio tako hladnu i oštru zimu.
 
Mali ljudi i veliki heroji
 
Tijekom našega razgovora, brigadir Perić želio je podsjetiti čitatelje na pomalo zaboravljene heroje Domovinskog rata. "Naše sanitetsko osoblje, liječnici i medicinske sestre veliki su heroji tog vremena i pogotovo akcije 'Zima 94'. Kad bi dobili poziv da je netko ranjen ili se smrznuo oni su utrčavali u helikopter s nevjerojatnom hrabrošću", rekao je Perić. Dodaje kako sanitetsko osoblje nikad nije gubilo volju za radom i kako ih ni nevjerojatno teški vremenski uvjeti nisu mogli spriječiti u izvršavanju zadaća.
 
"Sad kad se s ovim vremenskim odmakom prisjetim svega i svih tih hrabrih ljudi, čini mi se kako su oni u nekim situacijama više vjerovali u mene i moje sposobnosti da letimo u teškim uvjetima nego i ja sam. Želim im se sad zahvaliti na njihovoj nevjerojatnoj hrabrosti, požrtvovnosti i vjeri u ime svih 'Olujnih pilota' i tehničkog osoblja". Podsjetio je na uvjete koji su vladali na Dinari te zime i česte gotovo svakodnevne borbe s jakim vjetrom i nevjerojatnim hladnoćama. "Dostavljali smo kontejnere našim borcima kako bi se mogli sakriti od jakog vjetra i zime te ugrijati na tim visinama i skloniti od snijega. Te kontejnere je general Ljubo Ćesić-Rojs nabavljao. Jednom sam ga pitao odakle ih samo izvlači jer ih je uvijek imao spremne", govori nam kroz smijeh.
 
"Za nas pilote helikoptera kontejner je jako nestabilan teret koji se tijekom leta non-stop vrti. To je u biti prazna kutija. Sjećam se jednom smo morali kontejner odbaciti zbog snažnog vjetra kako ne bi i mi nastradali. To nam nije bilo svejedno jer se radilo o skloništu za naše vojnike, ali kad smo sletjeli u bazu u Rujane s položaja na Dinari su nam javili kako nema veze jer je kontejner pao u dubok snijeg i kako mu se ništa nije dogodilo", prisjeća se Perić teškoća koje su naši branitelji prolazili. "Na toj visini od 1600-1700 metara vojnicima je kontejner bio drugi dom", podsjeća Perić i dodaje: "Gore nije bilo kuća ili skloništa jedino su se u te kontejnere mogli skloniti od jakog vjetra, naložiti vatru i ugrijati na temperaturama nižim od 20 stupnjeva ispod nule. Tako da nam je bilo jako bitno ih dostaviti na Dinaru".
 
Sjećanja i vrijednosti zbog kojih se treba prisjećati 'Oluje'
 
Neđo Perić sjetio se još jednog heroja, glavne medicinske sestre Marije Županović iz medicinskog centra u Splitu koja ih je svakodnevno dočekivala na heliodromu na splitskim Firulama gdje su dovozili smrznute, ranjene i nažalost i poginule vojnike. "Sjećam se kako je pri svakom polijetanju helikoptera za nas i vojnike molila Boga i blagoslivljala nas sa željom da se živi vratimo s akcije. To su sjećanja koja ne blijede. Koja ne mogu izblijediti i upravo je to jedan od najvećih razloga zbog kojih svake godine idem na proslavu obljetnice 'Oluje' u Knin", emotivno je primijetio Perić.
 
Sjetio se kako je bio jedan od prvih koji je sletio u oslobođeni Knin. "Poletjeli smo iz Rujana s ekipom Vojne policije i sanitetom. Prolazili smo između Grahova i Crvene zemlje pod paljbom sa svih strana. Sjećam se kako je jedan metak pogodio i helikopter. Znate, helikopter je jedna velika zvučna kutija pa kad vas pogodi metak čak i manjeg kalibra odzvoni kao da vas je pogodila granata od 130 mm.", prisjeća se pilot Perić.
 
"U Knin smo sletjeli na stadion neakadašnjeg 'Fudbalskog kluba Dinara'. Sjećam se kako smo tamo našli dresove tog kluba koje su kasnije momci uzeli sebi kao ratni trofej", prisjeća se naš sugovornik i dodaje kako su taj dan više puta letjeli i dovozili pripadnike Vojne policije koji su bili zaduženi za održavanje reda i mira. "Čekao sam noć da bi uopće poletio. Pucalo se sa svih strana", prisjeća se Perić i dodaje: "Gorjelo je nebo. Em što su naši slavili, em su četnici koji su još uvijek bili u povlačenju pucali po nama".
 
Pilot Perić kaže kako su upravo svi događaji iz rata, ali najviše oni s Dinare razlog zbog kojeg svake godine na Dan pobjede odlazi u Knin. "Ti trenuci kad ti netko priđe ili zazove ime u onoj gužvi, a ti ni ne prepoznaš čovjeka, a on se sjeti da si ga s Dinare ili nekog drugog ratišta prevezao u bolnicu pa još kaže da si mu spasio život ili kad za Božić dobiješ čestitku nepoznatog čovjeka koji ti sa svojom obitelji zahvaljuje jer si mu spasio život, jednostavno je neprocjenjivo. U tim momentima i suza krene na oko", opisuje Perić i naglašava kako nije čovjek koji se lako slomi, ali da ga ti trenuci dirnu i čine ga ponosnim što je služio Domovini i vojnicima. "Te vrijednosti koje smo onda imali, kojih se danas s ponosom prisjećamo, razlog su zbog čega odlazim u Knin", rekao je brigadir Perić i naglašava kako je bitno da svi mi, zbog svih onih poginulih i ranjenih u Domovinskom ratu, dok god možemo trebamo odlaziti u Knin obilježavati Dan pobjede.
 
"Ta zahvala ljudi koje si vozio s ratišta, a koje ni ne prepoznaješ i ne poznaš osobno, ali koji znaju tebe, najveća je nagrada. Sva odlikovanja i priznanja koje sam ikad dobio su ništa prema tome. Proslavu Oluje ja doživljavam tako. S tim emocijama i sa osjećajem zahvale svim tim neznanim junacima", naglašava brigadir Perić.
 
O pravim herojima Domovinskog rata
 
Brigadir Perić dodaje kako želi naglasiti kako su heroji, pravi heroji Domovinskog rata bili mali, nepoznati ljudi koji su hrabro i predano izvršavali svoje zadaće, ne mareći za vlastiti život. "Tako se sjećam pilota Nikice Koraća koji je kao otac četvero djece, kojem je najstarije imalo tek četiri godine, ustrajao na tome da leti sa mnom i služi Domovini. Ili mladog golobradog tehničara koji je inzistirao letjeti sa mnom iako sam ga pokušao odgovoriti pričama o teškoćama i opasnosti posla za koji se javio obavljati. Ti mladi, hrabri ljudi koji su bili spremni položiti život za Domovinu za mene su pravi heroji Domovinskog rata", naglašava naš sugovornik.
 
"Morate znati, ja sam bio školovan pilot i shvaćao sam sve opasnosti posla i rata, a vojnici poput ove dvojice ili sanitetsko osoblje koje sam spomenuo, oni su imali volju, nevjerojatnu hrabrost i spremnost i vjeru služiti Domovini i hvala im svima na tome", rekao je brigadir Perić. Pilot Perić prisjetio se i koliko često su morali letjeti mimo pravila struke i iza prve crte bojišta kako bi izvlačili ranjene ili dostavljali municiju i materijane potrepštine. "Svi su onda pucali po nama. I muslimani i četnici, a po koji put i naši", rekao je kroz smijeh napominjući kako su naši pucali u neznanju ili kad veze nisu funkcionirale pa se nije znalo tko leti.
 
Pilot Perić naglašava i kako su spašavali ranjene svih zaraćenih strana. "Ranjenik je ranjenik, nama nije bilo bitno. Tko god je došao u helikopter ako ga je trebalo prevesti ga do saniteta ili do bolnice, mi smo to činili". Prisjetio se i kako je Franju Tuđmana i Gojka Šuška dovezao do Knina na Dan pobjede. "To su bili veliki dani ponosa i slave. Cijeli državni vrh je bio u Kninu" , rekao je.
 
"Možemo mi pričati o mnogim stvarima, spominjati brojeve koliko smo čega i koliko prevezli u tim letovima, ali bitno je spomenuti naše vojnike, heroje koji su se smrzavali na Dinari, ginuli na linijama, liječnike, medicinske sestre i male ljude koji su hrabro i požrtvovno kroz mnoge akcije pripremili teren za vrhunac i krunu svih akcija kojom smo oslobodili Hrvatsku i skršili agresiju. Tu priču, priču o njima, nepoznatim herojima treba uvijek pričati", rekao je za Direktno brigadir Neđo Perić.
 

Marijan Opačak, https://direktno.hr/direkt/nedo-peric-pravi-heroji-domovinskog-rata-bili-su-mali-nepoznati-ljudi-koji-su-riskirali-zivot-za-domovinu-129918/

Anketa

Tko mora podnijeti ostavku nakon smrti mladića u Zaprešiću?

Utorak, 21/08/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 831 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević