Get Adobe Flash player
Subdemokratski i groteskni izborni legitimitet!

Subdemokratski i groteskni izborni legitimitet!

Milan Bandić ima potporu samo 21,33 posto biračkoga...

Miletić i Glas Istre krše ljudska prava Hrvata

Miletić i Glas Istre krše ljudska prava Hrvata

Opetovani napad i politički pritisak IDS-a preko Glasa Istre na Katoličku...

HRT-ove orjunaške norme novinarstva

HRT-ove orjunaške norme novinarstva

Traženje istine nije 'revizionizam' nego revizija laži koje se i...

Stalne političke pretumbacije

Stalne političke pretumbacije

Klecala prepuna bivših komunista     Kolo...

Milorade, delijo, neiživljeni pederu!

Milorade, delijo, neiživljeni pederu!

Eeeeeeeej, bre, Milorade, što ti...

  • Subdemokratski i groteskni izborni legitimitet!

    Subdemokratski i groteskni izborni legitimitet!

    četvrtak, 21. veljače 2019. 16:47
  • Miletić i Glas Istre krše ljudska prava Hrvata

    Miletić i Glas Istre krše ljudska prava Hrvata

    četvrtak, 21. veljače 2019. 12:16
  • HRT-ove orjunaške norme novinarstva

    HRT-ove orjunaške norme novinarstva

    utorak, 19. veljače 2019. 06:56
  • Stalne političke pretumbacije

    Stalne političke pretumbacije

    utorak, 19. veljače 2019. 06:47
  • Milorade, delijo, neiživljeni pederu!

    Milorade, delijo, neiživljeni pederu!

    utorak, 19. veljače 2019. 06:42

Svetosavska matrica na kojoj je utemeljena srpska crkva srž je velikosrpske osvajačke ideologije

 
 
U Bačkoj Palanci, 4. kolovoza 2018., patrijarh srpski Irinej služio je parastos u okviru obilježavanja "Dana sećanja na stradale u oružanoj akciji 'Oluja'" i tom prigodom, među ostalim rekao: "Kakva ih je sila na to motivisala i da li je bilo neke druge sile koja je to mogla da zadrži? Bila je. To je bila institucija crkve koja je jedino mogla da zaustavi taj ponor, to zlo koje je iznenadilo, ne samo naš narod već čitav narod sveta". Ovih dana vidimo kako je naš HBK još u studenome prošle godine odgovorio na ove provokacije pismom - na koje još uvijek nema odgovora.
http://www.slobodna-bosna.ba/img/vijesti/2018/08/iri.jpg
Dakako, nije to prvi put da se Irinej služi otrovnim lažima, izvrtanjem činjenica i (otvorenim ili prikrivenim) govorom mržnje. Kod srpskih episkopa i patrijarha je to uobičajeno, jer, Srpska pravoslavna crkva bastion je velikosrpske ideologije i njezin glavni pokretač već više od 150 godina. Ako to komu u Hrvatskoj još uvijek nije jasno, onda ili je slabo informiran ili je kratke pameti. Što drugo očekivati od patrijarha koji druguje s ratnim zločincem Vojislavom Šešeljem i javno zagovara ideju "Velike Srbije", govoreći o tomu bez kompleksa na javnom mjestu, pred kamerama?
 
Nema čak potrebe ni žestiti se na Irineja, jer on samo nastavlja ono što su činili prethodnici. "nikolajevci" (sljedbenici fašista, antisemita, velikog obožavatelja Hitlera, duhovnog oca Dimitrija Ljotića i sveca Srpske pravoslavne crkve, Nikolaja Velimirovića Žičkog), jer oni vladaju tom institucijom i predstavljaju golemu većinu u Svetom arhijerejskom sinodu, Svetom arhijerejskom saboru, među episkopima i svećenstvom. A kako stvari stoje i najveći dio vjernika je na toj strani - jer da nije, oni se ne bi održavali na vrhu. Irinej i kad bi htio ne može izaći iz tih okvira. Svetosavska matrica na kojoj je utemeljena srpska crkva srž je velikosrpske osvajačke ideologije i da ne pripada tom svjetonazoru, on ne bi bio tamo gdje jeste.
 
Razumljivo, naši biskupi jako dobro znaju o čemu je riječ, ali iz brojnih razloga (pa i uslijed bojazni da ne bi povrijedili "sestrinsku kršćansku crkvu") ne će to otvoreno izreći niti napisati. Koliko je poznato, do sada je jedino biskup gospićko-senjski biskup u miru i crkveni povjesničar mons. Mile Bogović prije nekoliko mjeseci otvoreno iznio stav kako "mi nemamo problem s pravoslavljem, nego svetosavljem". Srbi su na mjesto Boga postavili Rastka Nemanjića (svetog Savu), a Bog i Krist im služe samo kako bi se ojačala njegova karizma i o tomu pišu i srpski sociolozi i vjerski analitičari. (Vidi: https://pescanik.net/razgovori-o-svetom-savi/) No, da se vratimo malo u blisku prošlost i vidimo za što se zalagao i kakva nam je to rješenja nudio patrijarh srpski Pavle u vrijeme rata 90-ih godina (kad već Irinej tako oštro zamjera Katoličkoj Crkvi što nije spriječila rat).
Patrijarh Pavle (kojega su srpski nacionalisti još za života prozvali "svecem koji hoda", pred Uskrs 1991. godine, uputio je svome "narodu krštenome" Poslanicu u kojoj među ostalim stoji:
 
"Oprostiti moramo, zaboraviti ne smemo! ... Moramo oprostiti jer smo hrišćani. Spasitelj kaže: 'Ako li oprostite ljudima sagrešenja njihova, oprostiće i vama Otac vaš nebeski'. Zaista nije lako u sebi ugušiti glas ljudske krvi, kada su u pitanju neviđeni zločini i mučeništva, koja su na pravdi Boga pretrpeli naši dedovi, oci, majke, braća i sestre i deca. (...) Razmišljajući o ovom pitanju blažene uspomene, jedan naš umnik  je rekao: 'Ako bi se Srbi svetili ravnom merom za sve zločine koji su im u ovom veku učinjeni, šta bi morali da rade? Morali bi da žive ljude sahranjuju, da žive peku na ognju, da živima skidaju kožu, da decu seku na komade, pred očima roditelja. To Srbi nikada nikome nisu činili, ni zverovima a kamo li ljudima'. S druge strane, pročitali smo nedavno reči jednog našeg umnika: 'Zločin je zaboraviti zločin, i novo je zlodelo'. Zaborav je veliki greh i saučesništvo sa neljudima koji su vršili genocid nad našim nedužnim narodom.
(...) Samo u Jasenovcu, za četiri godine umoreno je 700.000 ljudi. Ako pitamo na koji način, jedan naš vrsni znalac i mislilac odgovara: 'Jasenovac je najveće srpsko grozilište, ništavilište, istrebivalište, gubilište i mučilište, gde su ljudi satirani krvožedjem, koje sigurno ni knez demona ne pamti. To je novo raspeće Hristovo. To je greh grehova!'
Nešto još gore ovde je što se retko pominje. To je činjenica da je ovaj neuporedivi zločin do danas ostao neokajan i nepokajan, dokazuju događaji, koji se i danas dešavaju na istom mestu i od istih počinilaca.“ (Izvor: list za djecu i mlade, Svetosavsko zvonce, br. 1, Beograd, 1991., 1.-4.; istaknuo: Z.P.)
 
Ova je Poslanica kao i obično, čitana u svakoj pravoslavnoj crkvi na području bivše SFRJ, pa tako i u Hrvatskoj, a prenijeli su je i mediji. I ne zaboravimo, bilo je to samo nekoliko dana poslije sukoba Hrvatske policije sa srpskim teroristima i pogibije redarstvenika Josipa Jovića.
Koristeći se otrovnim lažima i pozivajući se na srpskog "umnika" (već spomenutog fašistu i ratnog zločinca Nikolaja Velimirovića), Pavle u uvijenoj formi, pod krinkom "praštanja" i "ekumenizma"  širi mržnju, zlu krv i poziva na osvetu. Službeno glasilo SPC-a, list Pravoslavlje, 1. studenoga 1991. godine na naslovnici donosi tekst pisma patrijarha Pavla  predsjedatelju Međunarodne mirovne konferencije o bivšoj Jugoslaviji lordu Peteru Carringtonu. Evo citata najvažnijeg dijela dokumenta:
 
“Po drugi put u ovom veku srpski narod je suočen sa genocidom i izgonom sa teritorija na kojima je vekovima živeo. Prvi put se to dogodilo tokom Drugog svetskog rata, pod tzv. Nezavisnom Državom Hrvatskom,' preko 700.000 Srba zaklano je i umoreno. Sa ponovnim proglašavanjem nezavisnosti Hrvatske i izričitim priznanjem njenog predstavnika Franje Tuđmana da je tzv. NDH njena preteča u tom navodno neprekinutom hilja dugodišnjem kontinuitetu hrvatske državnosti, započelo je novo, a po mogućim posledicama možda i pogubnije stradanje Srba u Hrvatskoj. Ti naši sunarodnici, iste vere i krvi, suočeni su sa sledećim kobnim izborom: ili će se oružjem u ruci izboriti za opstanak u istoj državi sa maticom srpskog naroda, ili će biti prisiljeni da se iz te nove Nezavisne Države Hrvatske pre ili posle isele. Trećeg nema. Za to ih srpska država i srpski narod moraju zaštititi svim legitimnim sredstvima, uključujući i oružanu samoodbranu srpskih života i svih srpskih krajina. Teritorije na kojima je srpski narod vekovima živeo i na kojima je aprila 1941. imao etničku većinu pre genocida izvršenog nad njim od strane hrvatskih kvinsliških vlasti, ne mogu ostati u sastavu bilo kakve nezavisne Hrvatske, već sc moraju naći pod zajedničkim državnim krovom sa današnjom Srbijom i svim srpskim krajinama.
Vreme je da se shvati da žrtve genocida i njegovi negdašnji, a možda i budući, vinovnici ne mogu više živeti zajedno. Posle Drugog svetskog rata niko nije prisiljavao Jevreje da žive zajedno sa Nemcima u istoj državi. Srbi su, međutim, bili prisiljeni da žive zajedno sa Hrvatima, doduše u okviru Jugoslavije...
Granice te Hrvatske nisu ni istorijske ni etničke, nego određene voljom Josipa Broza - Tita, vođe komunističke revolucije u Jugoslaviji, a Hrvata po narodnosti. Onog trenutka kad su Hrvati proglasili nezavisnost takve Hrvatske, Srbi u Hrvatskoj su, koristeći to isto pravo naroda na samoopredeljenje do otcepljenja, odlučili da žive u krnjoj Jugoslaviji, odnosno u državi u kojoj će biti matica srpskog naroda. U protivnom, pre ili posle bili bi izloženi zatiranju svog nacionalnog identiteta, svoje vere i imena, a možda i progonstvu i fizičkom istrebljenju. Onima koji su vekovima unijatili i pokrštavali, a u Drugom svetskom ratu i fizički zatirali Srbe samo zbog toga što su Srbi i pravoslavni, više se ne može verovati.
Srpska pravoslavna crkva ovim se ne zalaže samo za istorijska i demokratska prava srpskog naroda već želi da stane na stranu pravde i istine, univerzalnih i hrišćanskih principa, na kojima bi morali da se zasnivaju odnosi među ljudima i narodima.” (Izvor: https://hr.wikipedia.org/wiki/Pismo_patrijarha_Pavla_lordu_Carringtonu)
 
Dakle, tako zbori patrijarh srpski Pavle, u vrijeme kad je više od četvrtine Hrvatske okupirano, na tisuće Hrvata i drugih građana ne-srpskih nacionalnosti pobijeno, preko 600.000 protjerano, u vrijeme kad se ruše, pale i pljačkaju sela i gradovi, razaraju crkve, bolnice, škole, dok Vukovar prolazi kroz najtežu tragediju u povijesti, a srpski teroristi (uz pomoć "JNA", Srbije i Crne Gore) protivno svim međunarodnim normama i zakonima proglašavaju svoju paradržavu na hrvatskoj zemlji. Pavla ne brinu potoci krvi koji teku i zlo koje se oko njega događa, niti žrtve, jer on je posve obuzet težnjom za "Velikom Srbijom" i to se jasno vidi iz pisma, pa i iz svega drugoga što je prije i nakon toga činio.
 
Ostaje zabilježeno i to da je SPC izgubio sudsku parnicu koja je (po njezinoj tužbi) vođena u Parizu protiv nekih tamošnjih medija zato što su izvješćivali kako je Srpska pravoslavna crkva suodgovorna za etničko čišćenje i masovne zločine u Bosni i Hercegovini. Neposredni povod za takvu reakciju francuskih medija bilo je otvaranje srpske pravoslavne "Duhovne akademije 'Vasilije Ostroški'" u Foči 1994. godine (u kojoj je izvršeno etničko čišćenje, a poslije toga naziv mjesta promijenjen u "Srbinje"). Na ročištu se kao vještak pojavio Srbin, dr. Ivan Đurić (podrijetlom iz Kruševca), po struci povjesničar (bizantolog), univerzitetski profesor i književnik, koji je svojom ekspertizom dokazao nedvojbenu istinu: da spomenuti mediji nisu pisali laži, niti su manipulirali činjenicama. Francuski je sud, dakle, posredno potvrdio suodgovornost SPC za strašne zločine etničkog čišćenja, koja je dokazana i nesporna. Ovakav je pravorijek Francuza izazvao salve napada na njihov račun, u kojima se nisu birale riječi - kako sa strane SPC-a, tako i od "nacionalno svjesne" intelektualne i političke elite.
 
Treba li podsjećati na sve što su tijekom rata 90-ih godina prošlog stoljeća radili, pisali i govorili njihovi episkopi i svećenstvo koji su masovno huškali na rat, širili mržnju, neki čak nosili mitraljeze, krštavali tenkove, topove i zločinačke paravojne formacije, donosili pred TV kamere ljudske lubanje i mantrali o "genocidu koji se vrši nad Srbima" (dok su Hrvati ubijani i progonjeni, a njihovi gradovi i sela gorjeli), družili se i hodali unaokolo s najvećim zločincima i aktivno poticali na genocid i etničko čišćenje? Jedan od najvećih srpskih zločinaca, kriminalac i masovni ubojica Željko Ražnatović Arkan sa svojom je paravojnom postrojbom jedno vrijeme bio i tjelesno osiguranje patrijarhu Pavlu i hvalio se kako je on njegov "komandant", a Arkanu su bila otvorena vrata i mnogih srpskih manastira, poput onoga na Cetinju (gdje je mjesecima, kao gost mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija Radovića bio smješten sa svojim zločincima - pretvorivši taj srpski "hram" u vojarnu).
Misle li Irinej i ostala svita iz SPC da smo zaboravili sve one susrete patrijarha Pavla s vodećim zločincima (Radovanom Karadžićem, Ratkom Mladićem, Biljanom Plavšić, Nikolom Koljevićem, Milanom Martićem, Milanom Babićem i drugima) koje je blagosiljao i sjedio s njima u počasnim ložama, pa i to da je ljubio skute balkanskom krvniku Slobodanu Miloševiću sve do 2000. godine?
 
O svemu tomu, dokaze i činjenice bismo mogli nabrajati i nedogled. Nalazimo ih ne samo u snimljenim dokumentarnim materijalima, arhivskim izvorima o Domovinskom ratu, raznim dokumentima iz "SAO Krajine", knjigama i publikacijama Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji i tiskovinama brojnih međunarodnih organizacija, nego i u knjigama srpskih autora, povjesničara i analitičara  (primjerice, onoj što ju je u Beogradu izdao Milorad Tomanić pod naslovom: Srpska crkva u ratu i ratovi u njoj - dostupno na: http://www.safaric-safaric.si/knjige/2001%20Tomanic%20SPC%20u%20ratu%20i%20rat%20u%20njoj.pdf; u knjizi Mirka Đorđevića, Kišobran patrijarha Pavla, Beograd, 2010.- dostupno na: https://www.scribd.com/document/52643462/Mirko-Djordjevic-kisobran-patrijarha-Pavla, itd.). Dakle, nema tu ničega skrivenoga. Argumenti i činjenice su tu, a na nama je hoćemo li ih prihvatiti ili ne.
Poslije svega, u ožujku 1999. godine, Pavle dolazi u posjet Hrvatskoj i Sloveniji, u Zagrebu se susreće s predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom, nadbiskupom Josipom Bozanićem i kardinalom u miru dr. Franjom Kuharićem i tu "okreće ploču", pa među ostalim kaže kako "dileme nema oko opredjeljenja za poštivanje hrvatskog Ustava i zakona te odnosa prema domovini", a ni prema civiliziranoj "integraciji u hrvatsko društvo", a na kraju poručuje da je "veliko zlo je u ovom ratu zadesilo hrvatski narod, ali i srpski" i smjerno (po prvi i jedini put!) priznaje: "Mnogi naši sunarodnjaci su u njemu učestvovali".
 
Koliko mi je poznato, to je bio prvi i jedini slučaj da se srpski patrijarh odredio prema hrvatskoj državi i njezinom Ustavu i pozvao svoje sunarodnjake i pastvu u Hrvatskoj na lojalnost. Nikad i nitko od važnijih poglavara SPC, ni prije, ni poslije to nije učinio! Punih 12 godina poslije svršetka rata u Hrvatskoj i BiH, Pavle se najednom "sjetio" da je dobro i probitačno zbog svijeta (nakon propasti velikosrpskog osvajačkog projekta) formalno se ograditi od te ideologije, pa 2007. godine u jednom intervjuu izjavljuje: "A ja kažem: ako bi trebalo da se održi Velika Srbija zločinom, ja na to pristao ne bih nikada; neka nestane Velike Srbije, ali zločinom da se održava – ne. Ako bi bilo potrebno i nužno jedino da se održi Mala Srbija zločinom, ja i na to ne bih pristao. Neka nestane i Male Srbije ali zločinom da se održi – ne. I kad bi trebalo da se održi poslednji Srbin, ja da sam taj poslednji Srbin, a da se održi zločinom – ne pristajem, neka nas nestane ali da nestanemo kao ljudi, jer nećemo onda nestati, živi ćemo otići u ruke Boga Živoga." (Izvor: https://hr.wikipedia.org/wiki/Pavle_(patrijarh_srpski))
 
Ispravan i razuman stav, sukladan kršćanskim vrijednostima, ali s nekih 20-ak ili čak i nešto više godina zakašnjenja. Da su od sredine ili barem kraja 80-ih godina nadalje prvaci SPC tako govorili i pisali a ne huškali na rat i širili mržnju, zasigurno bi bilo manje krvi. Može li se tko sjetiti jednog jedinog poziva na mir i zaustavljanje rata koji je dolazio iz redova SPC - pa čak i od strane običnih svećenika na najnižoj razini!? Ne može, jer toga, nažalost, nije bilo! Ne zaboravimo i to, da je nakon smrti patrijarha Pavla, najozbiljniji kandidat za nasljednika na čelu SPC bio tadašnji episkop tuzlansko-zvornički Vasilije Kačavenda, duhovna i moralna nakaza u pravom smislu riječi (dokazani pedofil, zločinac odgovoran za ubojstvo bogoslova Milića Blažanovića koji nije s njime pristao na bludne radnje - iz 1999. godine, osumnjičenik za ratne zločine u BiH - pa i za silovanja muslimanskih žena i djevojčica), te da mu je ta pozicija izmakla "za dlaku".
 
Irinej u odnosu na Pavla, stvari vraća unatrag, na onaj već dobro poznati diskurs negiranja hrvatske samobitnosti, stalnih optužbi i blaćenja Hrvata i Katoličke crkve i ustrajava na lažnim mitovima koji mu služe kao perpetuum mobille za mržnju koju smišljeno širi. Da nije tako, zar bi u Zagrebu danas stolovao opskurni Porfirije Perić, koji je ne tako davno pjesmom u slavu koljača i masovnog zločinca popa Momčila Đujića, "komandanta" zloglasne četničke "Dinarske divizije" (na četničkom-popovskom tulumu u Chicagu) hrvatskoj javnosti jasno dao do znanja tko je i kud pripada!? No, od "nikolajevaca" koji su pupčanom vrpcom vezani za svetosavlje - a time i za velikosrpsku naci-fašističku osvajačku ideologiju, iluzorno je očekivati da se dozovu pameti i postanu kršćani. Tradicija njihove crkve i odnos snaga u njoj su takvi, da će još mnogo vode proteći Dunavom i Savom, dok se takvo što ne dogodi. Što se nas Hrvata tiče, mi bi već jednom (poučeni dosadašnjim iskustvima) ovu istinu morali prihvatiti i pogledati joj u lice, umjesto što zatvaramo oči i zavlačimo glave u pijesak, uvjereni da ono što ne vidimo i ne postoji. Nema druge.
 

Zlatko Pinter

Maria Borelius odstupila je sama kad se doznalo da davno prije nego što je postala ministrica nije prijavila dječji doplatak

 
 
'Bastardni' Dalmatinac sam sebe proGLASio Švabom odrekavši se sramotno očevog prezimena: 2011. godine na veliko-goričkom području je bilo 109 registriranih Nijemaca, ali na izbore za predstavnike manjina upisana su samo dva birača. Od tih dva birača odazvao se na izbore samo jedan birač, a taj birač zove se Goran Beus (von?) Richembergh. On je glasovao u Velikoj Gorici i izabrao je sam sebe - kroz jedva kontrolirani smijeh rekao nam je koordinator za nacionalne manjine grada Zagreba Imbro Berkeš (www.hop.com.hr, 11. VI. 2015.). I taj samoproglašeni Nijemac izmišljenog prezimena još i danas sjedi u časnom domu Sabora te samouvjereno predstavlja njemačku nacionalnu manjinu a nitko mu to ne osporava, ni predsjednik Sabora, ni ministar pravosuđa, ni ministar policije a bome ni premijer; eto što ti je CRO-demokracija; ma, kakva demokracija, to je CRO-ludnica!? Podsjeti nas to na jedan stari vic, iz djetinjstva:
Psihijatar obilazi pacijente u ludari, kad jedan drekne… ja sam Hitler… a iz mnoštva se javi jedan drugi luđak pa se prodere… ne, ne, nije to istina!
Priđe mu psihijatar pa ga upita… bravo, a otkud ti to znaš?
-Znam, znam, jer ja sam Hitler!, samouvjereno će luđak, recimo imena Goran!
https://numero-aleatorio.com/img/a-39000.jpg
Anka-partizanka izbrala samu sebe predsjednicom Povjerenstva, i uz to pripadajući honorar! Krupna političarka istog GLAS-a, i jednako kao i lažni Nijemac saborska zastupnica, Anka Mrak Taritaš u vrijeme dok je bila ministrica graditeljstva i prostornog uređenja samu sebe je  imenovala predsjednicom ispitnog povjerenstva za polaganje stručnog ispita za područje arhitekture i za to je u četiri godine doslovno jamila gotovo 40.000 kuna naknade u neto iznosu, što nije prijavila u imovinskoj kartici!!! A evo što je izjavila kad su je prijavili da i ona ima prste u tom graditeljskom 'satarašu': „Nakon što sam postala ministricom graditeljstva i prostornog uređenja, nastavak mojeg sudjelovanja u povjerenstvu je predstavljalo samo kontinuitet rada povjerenstava u istom sastavu, a budući da odluke o imenovanju članova potpisuje novi ministar, novu odluku sam morala potpisati osobno.“ Da krepaš od smijeha!
 
I na kraju izjave slijedi ono najsmješnije: „Na kraju, žao mi je da oni koji su ovaj previd uočili nisu odmah reagirali nego su prigodno čekali tri pune godine od prestanka mog mandata i to sada koriste za osobnu diskvalifikaciju.“ Dakle, Anka-'partizanka' je jako dobro znala da nezakonito/protupropisno prima 'paušalnu stipendiju' od 800 kuna mjesečno ali sama nije bila spremna to i prijaviti odnosno odreći se nečega što nije ničim zaslužila; uistinu 'partizanski' moral! Njoj kao da nije bilo dosta one bizarne afere s 'pozlaćenim' WC-četkama u poplavljenoj Gunji i palačom s botaničkim vrtom na Krku vrijednom 700 tisuća eura, njenoj gramzivosti kao da nema kraja… a o minimumu ljudskog i političkog morala da i ne govorimo!
 
Gospođo MRAK, evo kako se takav drek efikasno 'četka' u zemljama visoke demokracije: švedska ministrica vanjske trgovine Maria Borelius odstupila je sama, i bez Povjerenstva o sukobu interesa, kad se doznalo da deset godina prije nego što je postala ministrica nije u poreznoj kartici prijavila dječji doplatak za svoje četvero djece te da je dadilju plaćala na crno. Njena kolegica iz iste Vlade, ministrica kulture Cecilia Stegö Chilò otišla je iz političkog života jer nije plaćala tv-pretplatu, a Mona Ingeborg Sahlin još je 1994. kad je obnašala dužnost ministrice za ravnopravnost spolova dala ostavku, između ostalog i zbog… slasne švicarske čokolade Toblerone. Glave joj je, dakle, došla tzv. Toblerone afera kad su švedski mediji otkrili kako je službenu kreditnu karticu peglala u privatne svrhe, da plati 19 kazni za parkiranje, vrtić i pelene za djecu te cigarete i dvije čokolade Toblerone. Odstupila je i javno se ispričala u medijima prije nego što je istraga uopće pokrenuta, a kasnije je utvrđeno kako nije bila riječ o prevari, nego nemarnom odnosu prema financijama.
 
Račune je, naime, sa zakašnjenjem pokrivala, pa čak i znatno preplatila, ali ministricom ostala nije… za razliku od tvrdokorne predsjednice GLAS-a, naše zakonu prkosne i prpošne WC-četkaruše! I za kraj, metaforički: U hrvatskom satarašu od kvazi-demokracije nakupilo se previše dreka svake vrste, pa će trebati podosta Ankinih oštrih WC-četki kako bi se tog dreka i riješili…a sve to bi se moglo uz malo, nažalost, nedostatne političke volje! Koje to volje, zar one pravdom uškopljenih i impotentnih političkih lidera ove jadne države; eeee, 'uzalud nam trud svirači'!
 

Damir Kalafatić

Iz Šuičine izjave može se protumačiti da bi nekako i preboljela Istru, ali Dalmaciju nikako

 
 
Predstavnica Hrvatske u Europskom parlamentu, Dubravka Šuica, izvijestila je javnost da su na sastanku s Antonijem Tajanijem sve razjasnili, da će se ispričati hrvatskoj javnosti, jer je njegov govor krivo protumačen, da priču o ovome treba zaključiti i amnestirala ga time što je izjavila da pred parlamentarne izbore ne treba tražiti njegovu ostavku. U organizaciji Nacionalne asocijacije Venecija Julijanska Dalmacija (Assozione Nazionale Venezia Gullia Dalmazia), još uvijek traju manifestacije u povodu obljetnice izgona Talijana iz Istre, Dalmacije i Rijeke pod nazivom Dan sjećanja uspomene na fojbe i julijansko-dalmatinski izgon (Giornata del Ricordo delle foibe e dell’esodo giuliano-dalmata). O tome se prikazuju filmovi, održavaju predavanja, iznose sjećanja, predstavljaju knjige, čitaju uradci i poezija i dr. Ovogodišnja manifestacija održala se u Udinama (5.-21. veljače).
http://www.europarl.europa.eu/resources/library/images/20170523PHT76013/20170523PHT76013_original.jpg
PRIJATELJI - Andrej Plenković i Antonio Tajani
 
Tim povodom, u mjestu Bazovice (Basoviz Dalmazia), još uvijek traju manifestacije u povodu obljetnice izgona Talijana iz Istre, Dalmacije i Rijeke pod nazivom Dan sjećanja uspomene na fojbe i julijansko-dalmatinski izgon (Giornata del Ricordo delle foibe e dell’esodo giuliano-dalmata). Tim povodom, u mjestu Bazovice (Basovizze) predsjednik Europskog parlamentu Antonio Tajani održao je skandalozan govor, svojatajući Istru i Dalmaciju, ali je, začudo, poštedio Rijeku. Hrvatska su sredstva javnog priopćavanja o tome podrobno izvijestila i davala svoje komentare. Na ovo su reagirali hrvatski i slovenski parlamentarci u Vijeću Europe, zatim predsjednik Vlade Andrej Plenković i predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović. Budući se hrvatski parlamentarci na sastanku u hodniku Parlamenta nisu mogli dogovoriti o ovako osjetljivom pitanju za vlastitu zemlju, predstavnici ostalih stranaka, osim HDZ-ovih, odbili su ući u delegaciju koja je trebala obaviti razgovor sa Tajanijem, s opravdanjem da je to stvar Pučana. Ovo njihovo skandalozno ponašanje do sada nitko nije osudio. Trebali su se ugledati na Republiku srpsku, u kojoj veliki vođa radi što hoće, pa predstavnike oporbenih stranaka na nepolitičkom prosvjedu (Istina za Davida), čak i s parlamentarnim imunitetom, uhićuje s lisicama na rukama. Na takve njegove čine, oporbene stranke prosvjeduju, a velikog vođu i njegov diktatorski režim obasipaju svakojakim pogrdama. Ali, kad je SDA pokrenula pitanje izmjene naziva države RS-a, na poziv velikog vođe da je država u pitanju, sve su nesuglasice potisnute i predsjednici svih političkih stranaka pred njim su se postrojili i obvezali se da će jedinstveno braniti svoju državu i ne dozvoliti izmjenu naziva.
 
Ovo je ozbiljan povod za razmišljanje o obvezi koju bi budući hrvatski parlamentarci morali potpisati, da će u slučaju ugroze državnih interesa, jedinstveno nastupati. Tako su u hrvatsko-slovenskoj delegaciji bili samo predstavnici HDZ-a: Dubravka Šuica, Željana Zovko, Ivica Tolić i Marijana Petir, a u slovenskoj pet predstavnika iz svih političkih stranaka. Delegacija je od Tajanija zatražila da se ispriča hrvatskoj javnosti i povuče svoju izjavu. Na upit hoće li se Tajani ispričati zbog izjave, iz ureda predsjednika Europskog parlamenta odgovorili su sljedeće: Tajani se ne će ispričati, jer izjavom živjela talijanska Istra i Dalmacija nije mislio ništa loše i to je zlonamjerna interpretacija. On nikada nije rekao da su Dalmacija i Istra dio Italije. Svjesni smo da su Istra i Dalmacija sada dio Hrvatske, predsjednik Europskog parlamenta govorio je o onom vremenu. Komemorirali smo to vrijeme u kojemu se to dogodilo. Govorio je o tom ratnom vremenu u kojemu su ljudi ubijeni i u kojem su mnogi Talijani izbjegli iz Dalmacije.
 
Rat je loš za sve. Tajani se nije referirao na sadašnjost, pa on je glasao da Hrvatska uđe u EU. Nema teme oko toga! Predstavnica Hrvatske u Europskom parlamentu Dubravka Šuica je izvijestila javnost da su na sastanku s Tajanijem sve razjasnili, da će se ispričati hrvatskoj javnosti, jer je njegov govor krivo protumačen, da priču o ovome treba zaključiti i amnestirala ga time što je izjavila da pred parlamentarne izbore ne treba tražiti njegovu ostavku. O tome je u središnjem Dnevniku N1 TV od 13. veljače, novinarka i kolumnistica Đurđica Klancir, rekla sljedeće: Gospođa Šuica gotovo kao da nastupa kao odvjetnica gospodina Tajanija i nastoji opravdati i obrazložiti zašto je neprimjereno tražiti opoziv. Pa traženje opoziva je politička gesta i na onima koji to traže nije da procjenjuju je li to vremenski primjereno.
 
Također je zanimljivo vidjeti da uza sve napore i premijera, pa i gospođe Šuice, koji nastoje pokazati razumijevanje za interpretaciju gospodina Tajanija i njegovo obrazloženje bez isprike - zapravo se dopušta gospodinu Tajaniju da ne napravi gestu koji bi trebao - ispričati se, povući. Ovome treba, što je još skandaloznije, dodati i sljedeći dio njene izjave o posvojenju Istre i Dalmacije, iz koje se da protumačiti da bi nekako i preboljela Istru, ali Dalmaciju nikako, pa uz blagi smiješak dodala: A, ne daj Bože, i Dalmaciju. Predsjednik Vlade je izvijestio javnost da je razgovarao s Tajanijem, kazao mu da su hrvatska Vlada i HDZ, koji je dio političke grupacije Europskih pučana, kao i Forza Italia, stranka bivšeg talijanskog premijera Silvija Berlusconija u kojoj je Tajani jedan od ključnih figura, izrazito nezadovoljni takvom izjavom koja ima natruhe teritorijalnih pretenzija i revizionizma neprimjerena i zatražio pojašnjenje, u očekivanju da će Tajani dati priopćenje o ovoj temi. Tajani je ispunio obećanje i na twiteru napisao da nije mislio onako ako je rekao. Pa što je onda mislio kad je izjavio: Živjela talijanska Istra, Živjela talijanska Dalmacija! (Viva Istria italiana, Viva Dalmazia italiana). Samo ovo je bilo dovoljno da se službeno zatraži njegov opoziv, jer su ovakve izjave neprimjerene predsjedniku Parlamenta 27 europskih zemalja.
 
I u Hrvatskoj ima onih koji nešto izjave, pa kad zbog toga budu prozvani, izjavljuju da nisu tako mislili. “Predsjednica Republike je kazala da će razgovarati s predsjednikom Republike Italije Sergijom Mattarellom, ali se, osim toga, o tome više ništa ne zna. Ali i da je razgovarala, s njime je samo mogla izmijeniti mišljenja. Nije valjda očekivala da će Predsjednik Republike naružiti predsjednika Europskog parlamenta i da će od njega traži povlačenje izjave. U navedenom Dnevniku, novinarka i kolumnistica N1 TV Đurđica Klancir o tome je rekla sljedeće: Neprimjereno je da se sada ne može državni vrh jednostavno odrediti oko te situacije. Ukratko, hrvatski državni vrh nije se snašao i nije reagirao kako bi trebao. I, na kraju, iako je jedan od stožernih postulata Europske unije sigurnost granica njenih članica i nemogućnost njihovog mijenjanja bez dogovora dviju zemalja, a time i bilo kakovih svojatanja njihovih dijelova, do danas, osim zainteresirane Slovenije zbog svojatanja i njenog dijela Istre, nijedna druga članica EU govor Tajanija nije osudila.
 

Jusuf Mulić, Glas Grada, br. 727., 22. 2. 2019.

Anketa

Treba li M. Bandić podnijeti ostavku na dužnost gradonačelnika zbog odlikovanja Budimira Lončara?

Petak, 22/02/2019

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 958 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević