Kao i ja, Bogdan Malešević kao književnik suprotstavlja se novim vladarima svijeta, koji ne dozvoljavaju da čovjek bude Sin Božji

 
 
Izlaganje na predstavljanju Sabranih djela književnika Bogdana Maleševića i Zagrebu, 20. svibnja 2014. u Knjižnici Bogdana Ogrizovića u Preradovićevoj 5.
Na kraju ovog mog izlaganja pročitat ću Vam ulomak iz moje nove knjige "U zrcalu ljudskih duša" koju pripremam u kojoj pišem kako se moja životna borba održavala u ljudskim dušama. Evo kako me je opisao i vidio Bogdan Malešević jer naša borba bila je vrlo slična. Ono što sam ja izražavao u svojim knjigama kao politolog i političar Bogdan je još snažnije  jasnije izražavao svojim umjetničkim jezikom u svojim sjajnim knjigama u kojima kao vizionar istovremeno govori o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti ne kao odjeljenim vremenima nego kao vječnosti koja stalno traje. Evo dijela Bogdanovog opisa naše zajedničke borbe za duhovnost i vrlo slične ciljeve.
http://croatia.ch/tjedan/images/bogdan2.jpg
 
Političaru treba duhovna snaga
 
Izvodi iz dnevnika hrvatskog katoličkog književnika Bogdana Maleševića
„Da je Bog želio zajednički nastup dra Tomca i mene, pokazao je i jednim znakom: dr. Tomac je u Narodnoj knjižnici Pleternice, na poziv prof. Franje Novaka gostovao tjedan dana prije mene. Naša svjedočenja su se počela ispreplitati, kao znak jednog duhovnog susretanja intelektualaca hrvatskog naroda. Povod tome bijaše gostovanje dra Tomca u TV emisiji novinara Tihomira Dujmovića, gdje je on demaskirao sramni odnos bruxelleske elite prema hrvatskom narodu i državi. No, pokazalo se, da bi on to mogao razumjeti, bilo je potrebno da progleda duhovnim očima, bilo je potrebno da se iza karakternog političara javi i duhovna snaga. To se zbilo dru Tomcu, o čemu svjedoče njegove dvije posljednje knjige, Predsjednik protiv predsjednika i Ponoćne misli.
 
I jedna i druga su predstavljene u Pleternici. A potom, tjedan dana kasnije, i moj roman "Dva svjedoka". Kao da te tri knjige korespondiraju, a one doista korespondiraju. Lapidarno je rekao dr. Tomac: "Bogdan je umjetnički izrazio u romanu "Dva svjedoka", ono što sam ja kao političar na svoj način izrazio u Predsjednik protiv predsjednika" i "Ponoćnim mislima".
 
Predstavljajući dra Tomca u Matici hrvatskoj, kao promotora moga romana "Dva svjedoka", pročitao sam već citirana dva odlomka iz knjige Predsjednik protiv predsjednika. Onaj tko je dublje ušao u svijet romana, naslutit će da se u komparaciji, psihološkoj i metafizičkoj, Prvog i Drugog predsjednika Kroacije ustvari krije jedna globalna shema dvije vrste ljudi, koji biraju stranu, lijevu ili desnu, gubitničku ili pobjedničku, ne samo u politici, nego i u sferama kulture, religije, Crkve, ekonomije, svih aspekata društvenog života. Tako da bi "ne" Uniji iz Bruxellesa automatski povlačilo biranje "gubitničke strane", makar se radilo o dobitku u Vječnosti.
http://www.ri-exlibris.hr/media/knjige/0/017651.jpghttp://www.knjigolov.hr/slike/slika9761).jpg
U svojem romanu "Dva svjedoka", opisujem više takvih lica (makar samo pozadinski), koji ne umiju biti gubitnici, radilo se o pjesniku, ambasadoru, novinaru, ili osobi koja je pozvana u ekumenski institut u Rimu... Ima mnogo ljudi koji ne misle sebe i svoje poslanje, nego svoju poziciju, pa i unutar crkve, u molitvenim zajednicama, u katoličkim medijima... Tako mi je bilo stalo da u liku romana, Dimitriju, književniku, pokažem osobit tip "esencijalista", koji priznaje samo ono što je u njemu, esenciju, a ne zna misliti dobitno", kako u društvu, tako unutar crkve. Dakle, kao što meni vele "katolici" da sam "osobenjak" to bi se moglo reći i za Dimitrija. Radi se dakle o jednom imanentnom, duboko unutarnjem stavu prema realnosti današnjeg "doba krivokletnika", gdje je moderno, "in", biti – Judom. Mislim da u ovom slučaju trebam samo s audio zapisa skinuti govor dra Zdravka Tomca na prezentaciji u zagrebačkoj Matici hrvatskoj, 11. svibnja 2006.“
 
Izlaganje Zdravka Tomca o romanu "Dva svjedoka"
 
"Dopustite da izrazim svoje veliko zadovoljstvo što mi je ukazana čast da kažem  nekoliko riječi o sjajnom romanu "Dva Svjedoka" kolege Bogdana Maleševića. Mislim da se radi o izuzetnom djelu, kakvog u zadnje vrijeme nismo imali prilike čitati u Hrvatskoj. Možda uopće nismo imali prilike u Hrvatskoj čitati takav roman, u kome se miješa sadašnjost, prošlost i budućnost, u kojem se istovremeno govori o realnosti hrvatskoj, balkanskoj, europskoj i svjetskoj, ali isto tako se kroz misterije, na jedan mističan način, govori o tome što će se dogoditi s ovim čovječanstvom i svima nama.
 
Ja nisam književni kritičar, ovdje mogu govoriti kao intelektualac koji je pročitao mnogo knjiga, i moram reći da je ovo bila jedna od onih koju sam čitao s najviše strasti, najviše zadovoljstva, da me duboko potresla. Glavni lik djela je Dimitrije, vjerojatno autor, hrvatski književnik koji doživjevši progon u vlastitoj domovini Hrvatskoj, radi odlučnog 'ne' Uniji, odnosno ideji Bruxellesa i globalizacije, krenuo je suprotnim smjerom od službene politike svoje zemlje, koja je željela Zapad, a on je pošao u dubinu Balkana, duboko, u podzemlje, krenuo je u Pravoslavlje, u Grčku, Istambul, i do legitimnog duhovnog pastira Carigradskog patrijarha. Na tom putu miješaju se prošlost, sadašnjost i budućnost, stvarnost i jedna sjajna fikcija, autor govori o posljednjim vremenima, o tome kako je Zvijer, a to je taj personalizirani globalizam, ubila i Papu, i Carigradskog patrijarha.
 
Kako je Zvijer zavladala svijetom, i kako progoni, a to se u romanu sjajno opisuje, katolike, kršćane, duhovne ljude, sve one koji se suprotstavljaju jednoobraznosti Zla i njihovoj vlasti. Kaže autor: Orao ne leti zato jer ima krila, nego jer ima Zvijezdu u svojem srcu. I autor ustvari pokušava ovu zbilju, i u Hrvatskoj i na Balkanu, u Europi, svijetu, gledati s pozicija Orla koji visoko leti, jer Orao vidi Cjelinu. A Istina je u Cjelini, i autor nam daje sjajnu viziju onoga što nam prijeti, što će se događati. Na kraju knjige, on kaže da svaki čovjek treba tražiti svoju Zvijezdu, i knjiga završava sugestijom: "Idemo van – da gledamo zvijezde." Zvijezde u duši čovjeka, on misli da je spas čovječanstva u duši čovjeka, u duhovnosti čovjeka, i u otporu vladavini Zvijeri hedonizma i globalizma.
Mislim da je knjiga s velikom umjetničkom snagom razobličila globalizam, i sve ono što nas muči. Autor ustvari, na umjetnički način, opisuje istu zbilju ateističko-hedonističkog svijeta, slično koju ja u svojoj knjizi kao politolog, i političar analiziram i opisujem. Autor smatra da se ljudi mogu ujediniti u Isusu, a ne protiv Isusa. I zato je ideja njegove knjige ekumenizam, da se Katolička i Pravoslavne crkve ujedine u Isusu, te da na taj način počnu stvarati jedno novo jedinstvo, nasuprot jedinstvu masona, Zvijeri, krupnog kapitala, globalizma, tajnih službi, koje čovjeka žele pretvoriti u jednu malu ciglicu: bespomoćno biće.
 
Svaki od nas, Bogdan Malešević kao književnik, a ja kao politolog, suprotstavljamo se novim vladarima svijeta, koji ne dozvoljavaju da čovjek bude Sin Božji. Ja sam u svojoj knjizi "Ponoćne misli" napisao da će kršćani uskoro morati ponovo bježati u katakombe, kao što su bježali u Starom Rimu. Malešević u svom romanu "Dva svjedoka" u svojoj umjetničkoj mašti taj progon sjajno opisuje.
 
I jedan i drugi svaki na svoj način pokazujemo kako "Zvijer", osim što ne dopušta čovjeku da bude sin Božji (posinovljeno dijete Božje), ne dopušta ni da bude sin svojeg oca i majke. Žele ukinuti čovjeku emocionalnu i svaku povezanost sa svojim precima, sa svojim krajem, narodom. Prema tome, umjesto konkretnog čovjeka, osobnosti, oni žele stvoriti apstraktnog pojedinca koji je malena, nemoćna ciglica tih velikih globalnih sistema. Njima treba poslušan potrošač, zato ga čine ovisnikom ne samo drogama nego i mas medijima stvarajući virtualni svijet dobrovoljnih robova.
 
Kao vrhunac slobode nameću lažnu slobodu kao prava na ostvarivanje najnižih i najjadnijih strasti i poriva čovjeka. I sad, takvom jednom modelu društva suprotstavlja se autor svojom vizijom, i to na jedan zanimljiv, sjajan način. Čestitam što je to uspio vrlo jasno izraziti. Doduše, knjiga je pesimistička, završava progonom kršćana, ubojstvom Pape i Patrijarha, stvara se Nad-država, Unija, oni koji to ne prihvaćaju se progone kao u nekim noćnim morama. Stvara se Piramida nove moći koja je apokaliptička Zvijer, koja je konačno pobijedila duhovnost u čovjeku.
 
I zadnje, knjiga je sjajna jer pokazuje prilike u Hrvatskoj na umjetnički način. Pokazuje zašto i kako je srušen mit o Prvom hrvatskom predsjedniku. Kako je i zašto srušen mit o Domovinskom ratu. Kako smo došli u ovu situaciju, u kojoj se sada nalazi Hrvatska, da je jedan dio naših ljudi, ne govorim o dijelu hrvatskih elita, političkih, medijskih i drugih, prihvatio, i to provodi, da je i ova Hrvatska utemeljena na zločinu, da je ova Hrvatska ustvari nastala kroz zločinački pothvat i zločinačku organizaciju.
 
U tom smislu, autor vrlo fino opisuje na koji se način ruši mit o Prvom hrvatskom predsjedniku, i zašto, a isto tako sjajno opisuje koja je uloga Drugog hrvatskog predsjednika, i onih koji ga podržavaju u rušenju toga mita o Prvom hrvatskom predsjedniku, i ja bih rekao u diskreditiranju svega onoga što je u Domovinskom ratu napravljeno. Zato ova knjiga ne će biti medijski podržana, neće biti popularizirana, dapače, ali je upravo tu njena vrijednost. Mediji su u Hrvatskoj zatvoreni, u funkciji su rušenja Hrvatske kao nacionalne države, u funkciji obezvređivanja vjere i Crkve, kaže autor u knjizi. Žele srušiti Crkvu, moramo je srušiti, moramo je obezvrijediti, vele oni, i s obzirom da živimo u takvom svijetu, mediji, kako kaže autor, osim par listova čiji su urednici u Haagu, ili optuženi iz Haaga, provode tu jednu politiku ispiranja  mozga hrvatskom narodu. I u tom smislu, mislim da trebamo svi zahvaliti autoru, što je napisao tako sjajnu knjigu, a svi mi, bez obzira koliko smo u manjini, trebamo je preporučiti svojim prijateljima, neka je čitaju, jer izgleda da ovoj manjini hrvatskoj, koja se suprotstavlja toj globalnoj politici, koja želi rušiti Hrvatsku kao nacionalnu državu hrvatskog naroda, – ostaje još jedina mogućnost da piše knjige. Iako knjige ne čita puno ljudi, kada je nešto napisano, kada se zna da je to napisano, i kada je jasno dana jedna vizija kako se tome suprotstaviti – onda će se to ipak postepeno širiti.
 
Evo, kolega Bogdane, stvarno iz srca govorim, dugo vremena nisam pročitao nešto što me toliko fasciniralo, što mi je toliko pokazalo da ne smijemo šutjeti, da moramo pisati, da moramo tražiti izlaz iz ove situacije. Hvala lijepo!"
Zaorio se pljesak.
 
Poslije kraće šutnje, odgovorio sam spontano: "Hvala doktore Tomac, iz jednog dubljeg razloga. Za jedan kontinuitet od devedesetih godina do danas, hvala za Božji zahvat u vašoj duši, vi ste nekoć bili u Komunističkoj partiji, pokazali ste da oni koji bijahu s one strane pretekoše danas mnoge, mnoge koji rade u "katoličkim" medijima, a nisu večeras ovdje. Hvala na svemu, a predstoji da nastavimo veliko djelo uz neprocjenjive žrtve, trošenje, jer sve što radimo radimo za Isusa Krista. Hvala velika. Evo idemo dalje..."
 
Nadam se da će današnja promocija Bogdanovih knjiga biti nastavak naše suradnje i da ćemo u ovim presudnim sudbinskim danima za budućnost Kroacije opet zajedno djelovati svaki na svoj način jer moralna kriza je izvor svih ostalih kriza jer je gubljenje duhovnosti i odustajanje od deset zapovjedi Božjih najveći problem. Zato je borba za duše, za duhovnost, za smisao je najbolja borba za rješavanje gospodarske i svake druge krize. Zahvaljujem  Bogdanu na sjajnim knjigama i još jedanput čestitam a Vama preporučujem da ih čitate iako se radi o vrlo debelim knjigama i opsežnim neće vam biti žao što ćete provesti mnoge sate čitajući ono što je Bogdan napisao.
 
(Svršetak)

 

Prof. dr. sc. Zdravko Tomac