Spusti se do Vukovara

 
 
        Prije mnogo tisućljeća  krenula je oko svijeta s Vučedola
        golubica bijela.Pod krilom joj breme bola.
        Na dnu kljuna gorak okus pobjeda i buna.
        A na glavi biser pravi: kraljevska je kruna sva od zlata-
        drevna kruna naroda Hrvata! 
http://www.muzejvojvodine.org.rs/slike/suveniri_82.jpg
        Ponijela je na krilima sve što dobra zenlja ima, zemlja stara
        hrvatskoga Vukovara: kaplju vina, mrvu kruha, zrnce soli,
        miris zlatnih žitnih polja, fijuk bure, pjesmu mira i nevolja.
        Da sve poda , da podijeli sa ptičima svoga roda.
        Vukovarskom golubicom nazvala ju braća, seke iz davnine
        predaleke. Zapamtili njen su lik : pravi živi spomenik.
        Živjela je prije Krista. Uvijek bijela, dobra, čista. Putanje je
        duge prošla i djeci je dobrodošla. U hrvatskom domu sad
        stoluje ko slika sveta na postolju svomu. Traje tako pa i
        povijest priča da ju Hrvat štuje i veliča.        
 
        Tijekom burnih tisućljeća, i u zime i proljeća, čak i kad joj
        smrt zaprijeti, ona radosno doleti. Ne odleti, već ostane
        sa hrvatskim pukom pod nebeskim slavolukom.
 
        Kažu ljudi i u snima viđaju je kako leti (kad im nevolja
        zaprijeti) ponad mora i Dunava pa kroz obruč sunca žara
        spusti se do – Vukovara.
        Na glavi joj trobojnica. Da razvedri tužna lica.
        Ispod krila – riječ hrvatsku unjedrila. Da ju zlobnik nikad više
        ne oskvrni, ne izbriše. A u kljunu nosi  za sve ljude
        pismo mira -hrvatskoga kralja Zvonimira. U tom pismu drevna
        tajna ima: pisana su hrvatskim slovima! Tko ih čitat znade i u
        snima- sretan bit će u svim vjekovima.
        Kažu ljudi da u snima uvijek tračak zbilje ima!
 

Malkica Dugeč, 24. 6. 2014.