Get Adobe Flash player
Nametnuta protuhrvatska Plenkovićeva pomirba

Nametnuta protuhrvatska Plenkovićeva pomirba

Primjer Milana Babića je dobar i jedini ispravan put za suživot i...

Karolina Velika!

Karolina Velika!

Vidimo izgrađenu osobu koja njeguje obiteljske vrijednosti i od koje...

Plenković je u svojoj izdaji nadmašio i Titu

Plenković je u svojoj izdaji nadmašio i Titu

Vraća Hrvatskoj ustav iz 1974., jer vraća Srbe u ustav, i onda će ići...

IDS talijanizirao Istru i udaljio od Hrvatske

IDS talijanizirao Istru i udaljio od Hrvatske

IDS-u je uspjelo što nije ni Benitu...

Tko su ti koji kontroliraju istinu!?

Tko su ti koji kontroliraju istinu!?

Najviše fantazije danas ima u genderističkoj...

  • Nametnuta protuhrvatska Plenkovićeva pomirba

    Nametnuta protuhrvatska Plenkovićeva pomirba

    utorak, 04. kolovoza 2020. 13:16
  • Karolina Velika!

    Karolina Velika!

    utorak, 04. kolovoza 2020. 13:09
  • Plenković je u svojoj izdaji nadmašio i Titu

    Plenković je u svojoj izdaji nadmašio i Titu

    četvrtak, 06. kolovoza 2020. 09:32
  • IDS talijanizirao Istru i udaljio od Hrvatske

    IDS talijanizirao Istru i udaljio od Hrvatske

    utorak, 04. kolovoza 2020. 13:04
  • Tko su ti koji kontroliraju istinu!?

    Tko su ti koji kontroliraju istinu!?

    četvrtak, 06. kolovoza 2020. 17:31

Titoistički antifašizam i buduća vladajuća koalicija

 
 
Može li vladajuća koalicija u Virovitičko-podravskoj županiji, i buduć vladajuća koalicija na državnoj razini – HDZ, HSS, HSLS, HSP AS I BUZ slaviti s onima koji svoje pobjede slave na hrvatskim grobovima? Kad se pročita vijest da su „predstavnici Zajednica udruga antifašističkih boraca i antifašista Virovitičko-podravske županije (UABA), Grada Virovitice i Virovitičko-podravske županije“, (1) prvi put nakon 1990. godine obnovili tradiciju proslave tragičnog pada Virovitice 5. listopada 1944. godine kao tobožnjeg „Dana oslobođenja“, onda je gore postavljeno pitanje posve opravdano.      
 
Proslava u Virovitici
 
U Virovitici je ponovno zaigralo političko kozaračko kolo. Ovo političko kolo je na Gradskom groblju 5. listopada proslavilo 70. obljetnicu pada Grada u ruke Titine Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije. Virovitičko-podravsku županiju su predstavljali zamjenik župana Igor Pavoković i tajnik Županijske skupštine Ivo Horvat. Na vijencu koji je položen u ime Županije piše: „Borcima NOR-a poginulim za oslobođenje Virovitice – VPŽ“.
Vijenac borcima NOR-a za "oslobođenje" Virovitice
 
Vlado Jurić, predsjednik Zajednice udruga antifašističkih boraca i antifašista Virovitičko-podravske županije je govorio o značaju ponovnog obilježavanja datuma iz tzv. „Narodnooslobodilačke borbe“ i tom kontekstu istaknuo zanos „generacija“ - valjda je mislio na komunističko-partizanske generacije Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije, njihove simpatizere i suradnike - koje su tobože gradile „pravednije, dostojanstvenije i demokratskije društvo od svega do tada poznatog  … društvo ravnopravnih naroda i punih građanskih sloboda“. (2) To društvo je bila komunistička Jugoslavija u kojoj su komunisti proveli nedemokratsko i nepravedno gospodarsko razvlaštenje gospodarske elite: nasilno oduzimanje privatnog vlasništva ljudima koji su ga znali sticati i upravljati njime. Nije prošlo ni pedeset godina došlo je do nagle privatizacije. Ovo bi se moglo nazvati dvostrukim gospodarskim, moralnim i političkim stresom čije posljedice osjećamo i danas.  
 
Vlado Jurić očito ne razlikuje ili ne želi razlikovati komunističku strahovladu i političku slobodu, diktaturu i demokraciju; ne zna ili ne želi znati za sva stradanja hrvatskog i drugih naroda prouzročenih komunističkom strahovladom, stalnom „permanentnom revolucijom“, kako su jugoslavensko-komunistički „revolucionari“ sami nazivali svoje djelovanje i način vladavine. Nije im bilo dosta revolucijom doći na vlast, nego su stalno djelovali na revolucionaran način „permanentna revolucija“ profesionalnih revolucionara. Komunisti su i teoretski zastupali diktaturu proleterijata, dakle, diktaturu. Oni su se smatrali predstavnicima proleterijata, tj. radničke klase, koji imaju pravo na diktaturu. To je za njih bila demokracija. To što su svoju diktaturu nazivali demokracijom bilo je obmanjivanje i samoobmanjivanje iza kojeg je stajao argument sile, „permanentna revolucija“ i „zaštita revolucinarnih tekovina“ do kojih se došlo puškom i sličnim sredstvima.
 
Vlado Jurić je u tako malo riječi uspio oživjeti obmanjivački titoistički jugoslavensko-komunistički duh. Najžalosnije u svemu tome je činjenica da su legitimitet i ohrabrenje ovom skupu dali predstavnici vladajuće koalicije u Virovitičko-podravskoj županiji. Igor Pavoković, zamjenik župana Virovitičko-podravske županije je istaknuo da je „ova država stvorena na temeljima antifašizma pa ponosno možemo dolaziti na ovakva mjesta i ovakve događaje“ (3). Kako su Hrvati devedesetih „ovu državu“ RH gradili na temeljima titoističkog antifašizma Pavoković nam kaže u sljedećoj rečenici: „U Hrvatskoj je srušeno oko tri tisuće antifašističkih spomenika.“ 
 
Dožupan Pavoković ističe da je u tom rušilačkom otklonu od titoističkog antifašizma Virovitica nešto posebno, nekakav izuzetak: „Virovitica je jedan od rijetkih gradova u kojima je središnji spomenik antifašizmu sačuvan i iz Gradskog parka preseljen na Partizansko groblje.“ Nije odmah iz gradskog parka preseljen na Gradsko groblje, postojala je jedna duža međufaza. Kad je spomenuti spomenik bio uklonjen iz gradskog parka, graditelji RH na temeljima titoističkog antifašizma nisu  znali kamo s njim, pa nakon godinu dana opet nisu znali kamo s njim, pa nakon godinu dana opet nisu znali kamo s njim itd. Momčad na vlasti se promijenila pa opet nisu znali kamo s njim, pa se momčad opet promijenila i…
 
Da je titoistički antifašizam tako dobar temelj za državu kao što su mislili titoisti, Jugoslavija se nikad ne bi srušila i raspala. Svatko tko voli RH treba ga držati daleko od njenih temelja. Neovisna Republika Hrvatska nije stvorena na temeljima titoističkog antifašizma, nego usprkos njemu i protiv njega. Titoističkim antifašistima ni danas ne treba vjerovati, oni bi je i danas strpali u neku novu titoističku Jugoslaviju. Sve titoističko-antifašističke obmane, pa makar im vladajuća koalicija u Virovitičko-podravskoj županiji i buduća na državnoj razini davala legitimitet, samo su ružne uspomene iz prošlosti koje su politički štetne i opasne u sadašnjosti. 

 

Zašto ova koalicija daje poticaj i snagu mišljenjima, naslovima i tekstovima kao što je ovaj objavljeni na internet portalu virovitica.info: „Prvi put nakon 1990. obilježen Dan oslobođenja Virovitice od nacista“? (4) Kakvih nesretnih nacista? Virovitica je oslobođena od virovitičkih građana koji su branili svoj grad i o hrvatske vojske, od gradonačelnika Tome Kolara, kojeg su nakon montiranog procesa komunisti strijeljali i zapovjednika posade Virovitica pukovnika hrvatske vojske Zdenka Begića  koji se nekoliko dana nakon  dolaska u Viroviticu  18. rujna 1944. godina kao zapovjednik u ime Zapovjedništva posade Virovitica građanstvu obratio proglasom u kojem među ostalim stoji: „U političkom pogledu imaju se razlikovati samo osobe, koje su za Državu Hrvatsku od onih, koji su protiv Države Hrvatske, bez obzira ne vjeru, shvaćanja i uvjerenja. Svatko je dužan poštivati zakone i odredbe mjestnih vlasti te, poštivati osobnu čast i svetinju doma svakoga gradjenina…“  (5)
 
Virovitica je okružena masovnim grobnicama
 
Šesti korpus Titove Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije je nakon pada Virovitice svojim ubojstvima hrvatskih vojnika i civila ovaj grad okružio masovnim grobnicama. Mnogi su odvedeni u zarobljeničke i kažnjeničke logore u Bilogoru. Došlo je do protjerivanja obitelji s „mađarskim i njemačkim“ prezimenima. Organizirano je pred Višim Vojnim sudom javno, namješteno, suđenje virovitičkom gradonačelniku Tomi Kolaru i Bijeloj gardi koju su prema pisanju Glasa Slavonije od 7. prosinca 1944. godine pod Mačekovim vodstvom organizirali istaknuti članovi HSS-a. Može se zaključiti da je to bilo suđenje Mačeku i HSS-u. Bilo je jasno da ustaše gube s Nijemcima, još je trebalo ukloniti Mačeka i njegovu stranku: „Ne. Nema većeg zločinca od Mačeka i njegove klike“, pisao je Stjepan Humel u spomenutom broju Glasa Slavonije pod naslovom Suđenje Bijeloj gardi. Komunisti su svoje protivnike jednostavno proglašavali velikim zločincima i tako rješavali svoj problem s njima.
Nakon pada Virovitice komunističko-partizanski huškači su se sami hvalili ubijanjem i strijeljanima i tako poticali na nova: „Neprijatelj – ustaše i domobrani – je imao 500 mrtvih vojnika i oficira, a 400 ih je zarobljeno … U borbama je ubijeno 500 neprijateljskih vojnika, 400 ih je pogubljeno.“ (6) Ovako su se hvalile komunističko-partizanske „Vijesti“ od 11. listopada 1944. godine br. 130
 
Prema podatcima 6. korpusa Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije u Virovitici je „ubijeno 790 i zarobljeno 220 nepr. oficira i vojnika“ Podatci o broju stradalih branitelja u Vijestima su približni onima koje navodi 6. korpus. Ni jedni ni drugi ne navode ranjene branitelje. Šesti korpus ne razlikuje ubijene i strijeljane. Prema izvješću 12. divizije 6. korpusa Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije gubitci napadača „u ljudstvu: 36 mrtvih, 189 ranjenih i 5 nestalih“. Broj poginulih branitelja u borbi sigurno nije niti polovicu od petsto. Većina ubijenih je ubijena izvan borbe.
 
Gledajući ove podatke o poginulim i ranjenim, nameću se pitanja: Kako to da su napadači na 36 mrtvih imali 189 ranjenih, a branitelji na 790 ubijenih nemaju niti jednog ranjenog? Budući da se glavnina branitelja organizirano i uspješno, pod Begićevim vodstvom probila iz grada, postavljaju  se i pitanja: Tko su ubijeni? Odakle tako velik broj ubijenih? Odakle tako velika razlika u broju ubijenih branitelja i napadača? Da li se u Virovitici  dogodio ratni zločin velikih razmjera? Može li se sve to i danas sakrivati i opravdavati promidžbeno-ideološkim frazama? Budući da ratni zločin ne zastarijeva, ono što se dogodilo u Virovitici je posao za državnog odvjetnika, a ne za odavanje počasti počiniteljima.        
 
Ironičan podsmijeh hrvatske politike
 
Ukidanja pokroviteljstva Sabora nad Spomenom na bleiburške žrtve je politički potez današnjeg titoističkog antifašizma iza kojeg stoji Vlada, Sabor i Predsjednik RH, institucije hrvatske države kojima su uspjeli ovladati. Na štetu istine i pravednosti dosadašnja politika RH imala je više srca i više je suosjećala s komunističkim zločincima nego sa žrtvama komunističkog režima.
Komunistička totalitaristička zvijezda na spomeniku
 
Osuda masovnih kršenja ljudskih prava „od strane totalitarnih komunističkih režima“ te „sućut, razumijevanje i priznanje žrtvama tih zločina“ koju je izrazila Rezolucija 1481 Vijeća Parlamentarne skupštine Europe kao i Deklaracija Sabora o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka pretvorili su se u ironičan podsmijeh hrvatske vladajuće politike, jer se komunističke zločince poput Josipa Broza slavi i veliča, žive komunističke zločince štiti bojkotom sudskih postupaka, a žrtve potiskuje u zaborav.
 
Zašto vladajuća koalicija u Županiji i buduća vladajuća na državnoj razini nema snage da se potpuno ogradi od obmanjivačke ideologije titoističkog antifašizma već joj daje legitimitet, podršku i svoju političku snagu? Zašto ova koalicija svojim sudjelovanjem na ovakvim slavljima ušutkava protivnike titoističkog antifašizma i dovode ih do malodušnosti, jer, ako ova koalicija svojom političkom snagom stoji iza ovakvih slavlja, borba mnogima izgleda uzaludna. Zašto ova koalicija svojom političkom snagom ušutkava glasove suprotne prikrivenom slavljenju Titova komunizma te time daje zamah i snagu crnim legendama koje ova obmanjivačka ideologija ne prestaje širiti o Hrvatima? Zašto se ova koalicija hvata u političko kolo s onima koji na hrvatskoj tragediji i grobovima grade svoju slavu i slave svoje pobjede?
 
Bilješke:
 
1. Internetski portal virovitica.info, 7. listopada 2014.
2. Internetski portal virovitica.net, 8. listopada 2014.
3. Isto.
4. www.virovitica.info
5. Historia domus conventus viroviticiensis - Povijest župe i samostana Svetog Roka u Virovitici koju vode virovitički franjevci (Ova knjiga nije objavljena, bivši župnik i gvardijan Marko Malović mi je dozvolio uvid i u ovu knjigu i prijepis). Neki nepotpisani fratar je na str. 97.-98.-99. prepisao proglas kojim se Begić obratio građanstvu. On za Begićev proglas kaže da je  „značajan“ U istoj knjizi je i prijepis iz komunističko-partizanskih „Vijesti“ od 11. listopada 1944. godine br. 130 kojeg koristim u ovom članku. Fratar nije napisao tko je pisac članka, a niti tko je izdavač spomenutih Vijesti.
6. Isto.
 

Proglas

 
Zapovjedništvo posade Virovitica
Broj 258. – dne 18. rujna 1944.
 
Hrvatske oružane snage u Virovitici imaju u uzkoj suradnji s gradjanstvom uzpostaviti i očuvati red i poredak u gradu na temelju pravde, čovječnosti i razumne primjene zakona i propisa:
1. U političkom pogledu imaju se samo razlikovati samo osobe, koje su za Državu Hrvatsku od onih , koji su protiv Države Hrvatske, bez obzira ne vjeru, shvaćanja i uvjerenja.
2. Svatko je dužan poštivati zakone i odredbe mjestnih vlasti te, poštivati osobnu čast i svetinju doma svakoga gradjenina.
3. Svaka oblast ima svoj djelokrug i nema se pravo miešati u djelokrug drugih oblasti.
4. Nitko nema pravo vršiti ma kakve rekvizicije ili mimo volje vlasnika koristiti se njegovom imovinom ili ga upotriebiti prisilno na bilo kakav rad. Pravo na prednje, uz opravdane razloge, ima Kotarska oblast ili ovo zapovjedništvo.
5. Bez prisutnosti predstavnika župskog redarstva ili oružništva nitko ne smije vršiti uhićenja ili premetačine, osim ako se uhiti zločinac na djelu. O svakom uhićenju bilo gradjanskih ili vojnih osoba imade se u roku od jednog sata podnieti izvješće ovom zapojvedničtvu.
6.  Gradjanske osobe, koje odgovaraju za krivično djelo, moraju biti samo u uzama župskog redarstva, a vojne samo u posadnom zatvoru, te ni na kom drugom mjestu.
7. Pripadnicima oružanih snaga u njihovim opravdanim i zakonitim potrebama svatko je dužan izići u susret u svrhu zajedničke suradnje u jačanju sigurnosti grad.
8. Svaka osoba dužna je prijaviti odmah svaki prestup ili ma kakvo nasilje učinjeno ma od koga, dostavljajući istodobno i ime počinitelja.
9. U slučaju ma kakvih napadaja sa zemlje ili zraka, svatko, koji tom prilikom vrši pljačke i nasilje, bit će strijeljan na mjestu zločina.
10. Na nošenje i posjedovanje vojnog oružja imaju pravo samo osobe postrojene u odjelima za obranu grada. Sve pronadjeno oružje ima se predati ovom zapovjedništvu do 20. rujna 1944. Tko protivno radi, bit će lišen slobode i stavljen pred ratni sud.
11. Upozorava se svatko da će uhodarstvo širenje lažnih glasina i dijela sabotaže ma koje vrste biti kažnjeno po ratnom zakonu, - Ovo zapovjedničtvo prvi i posljednji put poziva svakog gradjanina na zdušnu, složnu i svestanu suradnju oko očuvanja mira i reda u ovom gradu.
Za Poglavnika i Dom spremni!
Zapovjednik-pukovnik
Begić v.r.
 

Vlatko Ljubičić

Anketa

A. Plenković i T. Medved dodvoravaju se Srbima. Je li to izdaja?

Četvrtak, 13/08/2020

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1451 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević