Predsjednik državnik

 
 
Tog prosinačkog dana,
Godine gospodnje 1999.
Nebo se smračilo
Nad domovinom našom.
Tog prohladnog jutra,
Prerano i zauvijek  je otišao
Naš prvi Predsjednik
Doktor Franjo Tuđman.
U mnogom je oku tad
zaiskrila iskrena suza.
Nad cijelom zemljom
Rasprostirala se tuga.
Tužan je bio narod
Što otišao je čovjek,
Velikan i državnik.
Svoj san je doživio
Hrvatsku je stvorio.
http://vszhdz.com/images/uploads/tudjman.jpg
Na svojoj ideji,
Stvaranja samostalne,
Suverene i neovisne države,
Tuđman nas je ujedinio.
Od stoljeća sedmog,
U mnogim je srcima
Ta iskra tinjala i
Nikad se nije ugasila.
Čekala je pravog čovjeka.
Od iskre je nastao plamen.
Obavio je sve domoljube,
Rodoljube i časne ljude.
Svoj su život ponudili i
Na oltar domovine stavili.
Uz potoke suza, krvi
Samoodricanja i bola,
Uz opću pomirbu
Svih sa svima,
„Ustaša“ i „partizana“
Crvenih, bijelih, plavih
I još mnogih boja.
Pod mudrim vodstvom
Prvog predsjednika
Obranila se i stvorila
Naša lijepa domovina.
Moja, tvoja, njegova,
Njezina, naša i vaša.
Svih onih koji dolaze
Svih onih koji odlaze.
Neki se ne će ni vratiti,
Al' uvijek će znati
Tko je  domovinu stvorio.
Tko ju je u srcu nosio,
Čiji je bila vječni san.
Pustite ga već jednom
Svi vi koji mu tu čast
Želite umanjiti i oteti.
Poklonite mu se ovaj dan.
Mnoga je  zla pretrpio.
Bio je proganjan i neshvaćan.
Bio je čvrst, tvrdoglav,
Ponosan, sposoban  i ustrajan.
Biti svoj na svome
Njegov je bio cilj.
Velikima on se nije klanjao.
Svoje generale je štitio.
Mnogi ga nisu voljeli.
Bio je strog i pravedan.
Nije odstupao ni malo
Od onog što je zacrtao.
On jedini je ostvario
Sve ono što je sanjao.
Ostavite ga na miru,
Neka se sretan odmara.
Ne činite nikakvu buku,
Da slučajno ne bi čuo,
Što se ovdje dolje zbiva,
Što Hrvatska podnosi i trpi.
Nikome nije kriva
Što je još uvijek živa.
Rastakali su je i prodavali
Svi koji su to mogli.
Za svoje osobne potrebe,
Za tuđe zamisli i račune.
Sad' dijele i svađaju
Ovaj napaćeni narod,
Po raznim osnovama,
Pozivajuć' se na Tuđmana.
Oprostite im Predsjedniče,
Oni zaista ne znaju,
Što time svojoj djeci čine.
Bože dragi pomogni nam
Ako ikako možeš.
Razbistri nam misli,
Prosvijetli nam um,
Ujedini nas opet,
Upravo sad pred Božić,
Da izaberemo dostojnog
Vođu, poglavara,
Predsjednika i državnika.
Koji će spajati, braniti, snažiti.
Razvijati i oplemenjivati
Svaku stopu ove zemlje,
Stotinama godina sanjanu,
Krvlju branitelja obranjenu,
S doktorom Tuđmanom stvorenu.
Hvala Vam predsjedniče,
Na povijesnom primjeru,
Kako se sve može,
Kad se s punim srcem
Oduvijek želi i hoće,
Kad se s iskrenom dušom
Cijeli život stremi i čezne
Na svojemu biti svoj.
 

Ankica Benček