Masovna grobnica 30 metara daleko od oltara pod šatorom!?

 
 
Život stvara zakone, pa je tako i u katedrali Savska 66 održana misa polnoćka. Katedrala je crkva. Crkvu ne čini beton i željezo nego crkvu čine vjernici, a vjernici, hrvatski branitelji – invalidi su na spomenutoj adresi. Oni su noćas, kao mala karika velikog lanca, ispletenog od milijarda ruku ,uz molitvu i pjesmu, slavili rođenje sina Božijeg. Naša crkva je došla među njih, isto kao što je došla među svoje vjernike u dijaspori širom svijeta.       
http://www.viktimologija.com.hr/images/prosinac_ZPS_2014/Badnjak_Savska_66_kardinal_Bozani%C4%87_Ve%C4%8Dernji_list.jpg
Među mnogima koji su noćas bili u spomenutoj katedrali, bilo je i izaslanstvo Hrvatskog žrtvoslovnog društva na čelu s prof. Zvonimirom Šeparovićem. Radi se o hrvatskim žrtvama. Zar ne. „Da, ali radi se i o ratnim pobjednicima.“ Dodao je jednom prilikom general Markač. Da, upravo tako. I kao pobjednici, i kao ljudi čiji pogled iz rova je najispravniji pogled na Hrvatsku, zaslužuju od naroda sve moguće počasti, a ne marginu na koju su stavljeni od aktualne nenarodne vlasti, koja kao ubačeni padobranci i kao štetna kukolj razara narodno tkivo.
 
Ovdje se molitva može čuti svaku večer. Sveta misa će ponovo biti sutra u 11 sati. Dragi branitelji! Crkva je uvijek uz Vas i uvijek će biti. Mi Vas volimo. Hvala za vašu žrtvu koju ste podnijeli za nas. Hvala što ste glas savjesti u našoj domovini. Dakle, crkva uvijek voli branitelje koji su podnijeli žrtvu. Voli ih i onda, kada na svećenikov poziv „ Pružite mir jedni drugima “, njihove ruke ostanu obješene uz tijelo. Voli ih i onda, kada na velikoj svadbenoj večeri kada je sve na nogama, jer se svira himna i moli očenaš, oni mirno sjede ukočenog pogleda, jer su podnijeli žrtvu. Izgubili su braću u domovinskom ratu. Bogu upućujemo molitve, za našu domovinu, za pokojnu Nevenku Topalušić, za sve branitelje koji trpe, za sve naše pokojne branitelje…
 
Ne znamo je li svećenik, spominjući pokojne hrvatske branitelje, u svojim razmišljanjima išao dalje od branitelja iz zadnjeg obrambenog oslobodilačkog domovinskog rata. No znamo, da će Bog koji drži sve u svojim rukama uslišajući večerašnje molitve, obuhvatiti poginule hrvatske branitelje kroz čitavu povijest, uključujući i one, čija je masovna, sakrivena i još neotkopana grobnica udaljena samo, vjerovali ili ne, 30-ak metara od večerašnjeg oltara pod šatorom. Tisuću strijelanih bez suđenja nakon 8. Svibnja 1945.godine. Usred milijunskog grada, kraj Pedagoške akademije u Savskoj 77, bez ikakvog obilježja, pokopani su zatvorenici, zarobljenici... Gledale smo s prozora. Svjedoci i stručnjaci. Bez odgovora, (Večernji list, 24. 5. 1993.)
 

Žarko Marić