Get Adobe Flash player
Ivica Todorić pojašnjava grupu Borg

Ivica Todorić pojašnjava grupu Borg

Svjedočenje vlasnika Agrokora u DORH-u 7. lipnja...

Rada-Lambada protiv hrvatske države

Rada-Lambada protiv hrvatske države

Petokolonaška izdajnička djelatnost pored spomenika Oca...

Brod 'Galeb' - simbol Titine diktature

Brod 'Galeb' - simbol Titine diktature

Oberschnell-ovska revizija titoizma!     „Ako...

I politička trgovina ima vijek trajanja

I politička trgovina ima vijek trajanja

Smiju li nam se oni s povlaštenim saborskim mirovinama na...

Ministar Marić je kriv zato što je uspješan

Ministar Marić je kriv zato što je uspješan

Komedijaška predstava s pokušajem tobožnjeg utvrđivanja...

  • Ivica Todorić pojašnjava grupu Borg

    Ivica Todorić pojašnjava grupu Borg

    četvrtak, 13. prosinca 2018. 12:36
  • Rada-Lambada protiv hrvatske države

    Rada-Lambada protiv hrvatske države

    četvrtak, 13. prosinca 2018. 06:27
  • Brod 'Galeb' - simbol Titine diktature

    Brod 'Galeb' - simbol Titine diktature

    četvrtak, 13. prosinca 2018. 12:27
  • I politička trgovina ima vijek trajanja

    I politička trgovina ima vijek trajanja

    četvrtak, 13. prosinca 2018. 06:22
  • Ministar Marić je kriv zato što je uspješan

    Ministar Marić je kriv zato što je uspješan

    četvrtak, 13. prosinca 2018. 06:18

Nova knjiga Zdravka Sančevića

 
 
Iz tiska je izišla knjige prof. dr. sc. Zdravka Sančevića DOPUNE HRVATSKE POVIJESTI – STUDIJE I ESEJI u izdanje zagrebačke nakladničke kuće Tkanica d.o.o. Zdravko Sančević (1931.) s 14 godina s ocem Mirkom, poznatim industrijalcem drvetom u BiH i Hrvatskoj, bježi iz Hrvatske u Austriju, te Italiju odakle s roditeljima odlazi u Venezuelu. U Hrvatsku se vraća nakon demokratskih promjena i ulazi u Vladu demokratskoga jedinstva kao ministar iseljeništva. Kasnije je bio izvanredni i opunomoćeni veleposlanik Republike Hrvatske u Republici Bosni i Hercegovini i prvi doajen Diplomatskoga zbora u Sarajevu. Obnašao je i druge brojne političke i državničke dužnosti.
Iz naslova ove knjige - Dopune hrvatskoj povijesti - vidi se da se radi o knjizi koja obrađuje teme u velikom vremenskom rasponu od 14 stoljeća hrvatske povijesti, u: osam stoljeća hrvatskog srednjovjekovlja, pet stoljeća hrvatskog novovjekovlja, jedno stoljeće suvremene hrvatske povijesti te posebno pet stoljeća iseljeničke i istodobno dubrovačke pomorske povijesti. No, ova knjiga uključuje samo neke teme koje su privukle autorov interes kao važne, ali često slabo, nedovoljno, nekorektno ili pak još uvijek uopće nedotaknute teme hrvatske povijesti. Po autorovu kriteriju te teme su sljedeće:
 
1. U srednjovjekovlju hrvatski državni i etnički prostor, državni kontinuitet i državne i pokrajinske granice hrvatskih kneževina ponekad zvanih i kraljevinama (Hr. Kn. o. 626. – o. 923.) i Kraljevstvo Hrvata (KH, o. 923. – 969.), Kraljevina Hrvatska – Dalmacija (KHD, 969. – 1138.) i Kraljevina Hrvatska – Dalmacija – Rama (KHDR, 1138. – 1528.). Zatim, upotpunjavanje „Kronoloških tablica hrvatskih vladara, dinastija i naziva država“. Zatim, primjena geomorfologije i hidrografije (GMH) pri uspostavi i definiciji važnog jadransko – dinarsko – peripanonskog (JDP) sklopa i njegovih barijera (prepreka), prohodnosti i granica. Zatim, lista stranih vojnih proboja s istoka u hrvatsku matičnu državu te lista proboja s mora i opsjedanja hrvatsko-dalmatinskih gradova. I konačno, primjena metodologije superpozicioniranja starih zemljovida bez granica, ali s nazivima država i pokrajina kako bi se potvrdile granice dobivene putem JDP sklopa. „U srednjovjekovlju smo morali, kako se vidi, uvesti istinite i zakonite nazive hrvatskih kneževina i kraljevina prema titularijima hrvatskih knezova i kraljeva i tako smo eliminirali izmišljene historiografske nazive Ugarsko-hrvatska ili Hrvatsko-ugarska kraljevina, unija, ili upotreba samo naziva Ugarska. Hrvatska je država imala svoje zakonito ime tijekom srednjovjekovlja i novovjekovlja“, kaže autor u uvodu ove nadasve vrijedne knjige.
 
2. U novovjekovlju 1528. – 1918., dakle u razdoblju kad su hrvatski vladari bili Habsburgovci, od tema koje su privukle autorovu pozornost, u prvom redu je veliki proboj Turaka na hrvatsko tlo (1463. – 1878.). Tursko napredovanje kroz Hrvatsku, zaustavljanje u Hrvatskoj te tragična razaranja i uništavanja Hrvatske i Hrvata na zaposjednutom teritoriju Turske Hrvatske. Slijedi zatim posljedični proboj Mlečana na hrvatsko tlo (1420. – 1797.), diobe hrvatskoga srednjovjekovnog kraljevstva i posljedične izbjegličke emigracije te promjene i smanjenje hrvatskoga etničkog prostora.
http://www.sense-agency.com/upload/public/photo/Zdravko-Sancevic2705.jpg
Treba prostudirati turske proboje prema JDP GHM sklopu, njihove pohode kroz kraške doline i izbjegavajući barijere S-J i SI-JZ. Hrvati preživljavaju u prostoru Drina-Bosna gdje „šaptom Bosna pade“ i dolazi do uništenja Hrvata u Turskoj Hrvatskoj (Vrbas/Una/Kupa). Nakon toga se formira veliki otok doseljeničkoga balkanskog grko-istočnog življa, u prvom redu stočarskih Vlaha na području Turske Hrvatske, a koji se opet pod utjecajem srpske Pećke patrijaršije i Karlovačke mitropolije pretvara u značajnu prisutnost Srba u Turskoj Hrvatskoj između Une-Save-Vrbasa. Sav taj proces turskog prodiranja i formiranje velikoga srpskog otoka u Turskoj Hrvatskoj u XIX. stoljeću vrlo je važan za hrvatsku suvremenu povijest, i treba biti osvijetljen i približen istinama. Političke i promidžbene špekulacije oko tog cijelog procesa su neprihvatljive.
 
Ostaje činjenica da je u prvom dijelu novovjekovlja (1463. – 1699.) Hrvatska došla skoro pa do svoga nestanka, no, ipak su ostala dva bedema/mostobrana hrvatske državnosti: Reliquiae reliquiarum olim inclyti regni Croatiae na sjeveru Hrvatske i Res Publica Ragusina na hrvatskom jugu. Iz njih počinje Croatia rediviva koja kroz Ilirski (kroatocentrični) pokret iliti Hrvatski narodni preporod, Jelačićevu kratko ujedinjenu Kraljevinu Hrvatsku-Dalmaciju-Slavoniju i njegovo banovanje (1848. – 1859.), preko ukidanja Vojne granice 1881., kroz Starčevićevu i Frankovu borbu putem hrvatskoga državnog prava do Londonskog tajnog ugovora 1915. o podjeli Hrvatske između Italije i Srbije. Novovjekovlje privlači svakoga hrvatskog povjesničara i historiografa, ali neke s različitim pristupima od ovoga vrlo kratko navedenog.
 
3. Čitatelju će biti posve jasni autorovi interesi za suvremenu hrvatsku povijest (od 1918.) jer je rođen 1931., i u njoj sam sudjelovao. Autorov demokratski rad i borba ne samo kao hrvatski nego i bosanskohercegovački patriot te kao humanist, humanitarac, kršćanin i mirotvorac su bili upravljeni samo prema slobodi i nezavisnosti RH i RBiH. O tom djelovanju u suvremenoj hrvatskoj povijesti autor i piše knjigu, a u ovoj knjizi donosi nekoliko eseja katoličkoga sadržaja, jednu dužu studiju o svom doživljaju BiH kao veleposlanik i doajen Diplomatskoga zbora u Međugorju i Sarajevu 1992. – 1995. Tu donosi i svoje sugestije o tome kako se približiti i obrađivati značajne osobe iz hrvatskoga demokratskog pravaštva – Starčevića, Kvaternika i Franka i hrvatskoga seljačkog pokreta Radića i Mačeka i značajne osobe iz diktatorskih režima u NDH (1941. – 1945.) i u DFH, NRH i SRH (1943. – 1990.). Tu također Zdravko sančević donosi metodologiju za ocjenu i obradu osoba u raznim razdobljima njihova života jer osobe, prema ljudskim pravima, imaju pravo mijenjati svoje poglede i nazore i ne mogu biti ocijenjene kroz generalizacije o samo jednom dijelu njihove djelatnosti u prošlosti. Generalizacije su često štetne ako su neobjektivne, a kroz objektivne analize i procjene bliže istinama.
 
4. Autorov interes za hrvatsko prekomorsko iseljeništvo (od 1492. do danas) i za 450 godina povijesti Dubrovačke Republike (DR) dolazi od toga jer je kroz cijeli svoj život, osim u razdobljima 1931. – 1945. i 1991. – 1999. bio hrvatski emigrant/iseljenik. Primijetio je da je interes hrvatskih historiografa uglavnom usredotočen na Hrvate iseljenike u angloameričkim/anglosaksonskim zemljama te u zemljama južnoameričkoga stošca. Živeći dugi niz godina u Venezueli, na južnoj obali Karipskoga mora, autorov interes je zahvatio sve zemlje na obalama i otocima tog mora do kojih su doprli Hrvati. Naišao je tako na niz otkrića o Hrvatima u Venezueli, Kolumbiji, Panami i Kostariki u razdoblju od XV. do XIX. stoljeća. Jedno od najvažnijih otkrića je bilo da je preteča i pravoborac za nezavisnost hispanoameričkih zemalja, slavni, znameniti i zaslužni don Francisco de Miranda, generalisimus Velike Kolumbije, bio u Dubrovačkoj Republici 1786. u potrazi za modelom državnoga ustrojstva budućih hispanoameričkih republika, i ostao duboko impresioniran s Dubrovačkom Republikom (DR). Toliko o namjerama i sadržaju knjige.
 
Što se tiče književnog stila u ovoj knjizi, u podnaslovu se kaže da se radi o esejima i studijama. Dakle, stil nije čisto znanstveni jer knjiga nije pisana samo za nekolicinu specijaliziranih znanstvenika. Knjiga je po stilu znanstveno-književni ili povijesno-kulturni hibrid. Knjiga je upućena hrvatskim povjesničarima, historiografima, piscima malih i velikih sinteza povijesti hrvatskoga naroda, njegove kulture, habitata i država, kroatolozima, ali i široj čitateljskoj publici: studentima, ljubiteljima hrvatske povijesti i istina iz prošlosti i uopće hrvatskoj javnosti, pa i strancima zainteresiranima za hrvatsku prošlost. Autor je uvijek želio da mu se knjige glatko čitaju, a to je nekada teško postići jerbo sâm autor izdašno uporabljuje kratice pojmova te godine i razdoblja koji presijecaju tekst, ali drže čitatelja stalno smještenog u vremenu i prostoru. Nakon što se čitatelj familizira s kraticama, vremenskim razdobljima i pojmovima, čitanje postaje glatkije, ugodnije.
 
Što se tiče hrvatskoga jezika, autor ga je izgrađivao kroz 60 godina emigracije gdje tada nisu imali rječnike hrvatskog jezika ni ustaljenog pravopisa, gramatike ili sintakse i gdje smo svi prihvatili pravopis kojim se je služila 2. serija Hrvatske revije profesora Vinka Nikolića (tj. Boranićev pravopis iz Banovine Hrvatske). Čitatelj će naići u knjizi i na ponovljene tekstove, neki su slučajno ponovljeni, a neki namjerno prema jednoj od današnjih teza da se ponavljani tekstovi lakše pamte. Autor je protivnik brzo skovanih generalizacija, naročito onih u kojima se jasno vidi zlonamjerno uplitanje promidžbenih laži, iskrivljavanja ili pretjerivanja. Generalizacije se mogu prihvatiti ako su temeljene na opširnim analizama, prihvatljivim ocjenama ključnih osoba, i statistički provjerenim podatcima.
 
Knjiga se sastoji od Sadržaja, Predgovora, Uvoda te sedam poglavlja –
I. Jadransko-dinarski-peripanonski geomorfološko-hidrografski sklop i njegov utjecaj na hrvatsku državnu povijest tijekom osam stoljeća srednjovjekovlja (o. 626. – 1463.);
II.  Granice;
III. Povijesni zemljovidi Hrvatske BiH unutar jadransko-dinarsko-peripanonskog geomorfološko-hidrografskog sklopa;
IV. Vladari Hrvatske, Duklje – Zete, Bosne i Hercegovine unutar unutar jadransko-dinarsko-peripanonskog geomorfološko-hidrografskog sklopa;
V. Članci objavljeni u iseljeništvu;
VI. Dopune u suvremenoj hrvatskoj povijesti;
VII. Hrvatsko prekomorsko iseljeništvo i Dubrovačka Republika.
 
Pri kraju knjige još se nalazi važan dio knjige u kojem autor odgovara na pitanje: U čemu su dopune hrvatskoj povijesti? Na samom kraju knjige nalaze se: Dodatci, Autorov životopis, Autorova bibliografija, Pojmovnik,Kratice i akronimi i Kazalo imena. Knjigu je uredio i priredio za objavu Marijan Majstorović. Knjiga ima gotovo 500 stranica i 885 fusnota u kojima se nalaze osnovni podatci o svim povijesnim i suvremenim osobama koje se spominju u knjizi. Ovo je svezak I. trilogije u kojoj će autor u sljedeće dvije knjige obuhvatiti novu povijest Hrvatske, Bosne i Hercegovine i brojnoga milijunskog hrvatskog iseljeništva diljem svijeta.
 

Zrinko Horvat

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Anketa

Sviđa li vam se Tuđmanov spomenik Kuzme Kovačića?

Srijeda, 19/12/2018

Tko je Online?

Trenutačno aktivnih gostiju: 1655 gostiju i nema članova online

 

AIPK Trgovine d.o.o.

 

Registar Branitelja

 

Udruga Zavjet

 

 

Grawe osiguranje

 

 

 

Veliko srce malom srcu

 

Facebook

 

 

Optika Kraljević